This volume explores sanctions as instruments of coercive diplomacy, delving into a number of theoretical arguments and combining different perspectives from international law and international ...relations scholars and practitioners.
U ovom radu prikazan je ustroj i djelatnost konzularnog
predstavništva Nezavisne Države Hrvatske u Rijeci na temelju arhivske
građe o istoimenom konzulatu koju sam istraživao u Državnom arhivu
u ...Rijeci. Na početku rada predstavljene su opće činjenice o osnutku,
djelatnicima i povijesti konzulata. Činjenice su historiografski obrađene
u djelima Irvina Lukežića „Povijest riječkih konzulata, Konzulati u Rijeci
kroz povijest“ te Antuna Girona i Petra Strčića „Poglavnikovom Vojnom
uredu“. Činjenice o ustroju te konkretnim djelatnostima konzulata rezultat su istraživanja arhivske građe i inventarnog fonda Državnog arhiva u Rijeci o temi konzulata NDH. Na građi sam sustavno radio mjesec i pol dana. Primarno sam obradio službene spise i okružnice koje je Ministarstvo vanjskih poslova NDH upućivalo namještenicima konzulata, a koji su se ticali bitnih vanjsko političkih problema kao što su izdavanja dozvola za povratak hrvatskih radnika iz Njemačke, postupci kod izdavanja viza te imenovanja i razrješenja dužnosti konzula i dokonzula.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The thesis is dedicated to the analysis of and research into Greek-Yugoslav
diplomatic relations during the last Government of the ...Greek Prime Minister
Eleftherios Venizelos (1928-1932), in the local setting of the Balkans, as
well as in a wider, European context. The relationship between the two
peoples, geographically close and directed to one another especially in the
recent history of mutual diplomatic relations, was examined in the context of
their changeability conditioned by the intricate political and ideological
factors, as well as by economic and cultural factors of the complex interwar
period. Particular attention is dedicated to the liaisons of Greece and the
Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes (Kingdom of Yugoslavia) in the given
chronological outline, to the prehistory of their diplomatic communication,
conditioned by their allied appearance on the international political scene
from 1813. to 1923, as well as to the attempts to overcome a shift and chill
in the official relations between Athens and Belgrade, recorded from 1923. to
1928, by means of bilateral negotiations and efforts to restore the former
balance and cooperation. A special emphasis in the process of evaluation and
defining of the factors that influenced the diplomacy of the two countries
was placed on the “Macedonian issue”, which was the crucial cause for the
inconsistency in their relations, both prior to and during the researched
period - the term of the last Government of the Greek Prime Minister
Venizelos. Further emphasis is given t o the influence of the Great Powers,
France and Italy, on the resolving of Greek-Yugoslav disputes. The research
also covered the effects of certain diplomatic initiatives for rapprochement
between the two neighbours, undertaken by the representatives of the Greek
foreign policy, including Mr. Venizelos himself, but also by the Yugoslav
state establishment led by King Alexander Karageorgevich of Yugoslavia. In
spite of the changed domestic circumstances in both countries, as well as the
new redistribution of power on the international scene, this restoration of
the close relations between Yugoslavia and Greece, that occurred at the
beginning of the researched period, introduced the attempts to implement the
idea of the Balkans pacification, and in a wider perspective served as the
basis for realization of the intention to make the relations in the Balkans
independent of the influence of the Great European Powers by signing a treaty
between the Balkan states. The author concludes that the evolution of the
Greek-Yugoslav relations was achieved through the official resolving of
certain conflicting issues, though largely due to the involvement of the
Great Powers, and despite the fact that it represented only one segment of
the complex Balkan relations in the context of the new European interwar
reality, it contributed to the process of establishing the new order in the
Balkans, the order whose outlines were defined precisely in the researched
period and context.- Rad je posvećen istraživanju i analizi grčko-jugoslovenskih diplomatskih
odnosa tokom poslednje vlade grčkog premijera, Elefteriosa Venizelosa,
(1928-1932), u lokalnom, balkanskom okviru, kao i u širem evropskom
kontekstu. Odnosi dva naroda, geografski bliska i upućena jedan na drugoga,
posebno tokom novije istorije međusobnih diplomatskih veza, posmatrani su iz
aspekta njihove promenljivosti pod uticajem složenih političko-ideoloških
činilaca, ali i ekonomskih i kulturnih faktora kompleksnog međuratnog
perioda. Naročita pažnja posvećena je vezama Grčke i Kraljevine Srba Hrvata i
Slovenaca (Kraljevine Jugoslavije) u navedenim hronološkim okvirima,
predistoriji njihove diplomatske komunikacije, određenom savezničkim nastupom
na međunarodnoj političkoj sceni od 1913. do 1923, kao i nastojanjima da se
zaokret i zahlađenje u zvaničnim relacijama Atine i Beograda, zabeleženi u
razdoblju od 1923. do 1928, prevaziđu putem bilateralnih pregovora i
uspostavljanja nekadašnje ravnoteže i obnove saradnje. Poseban akcenat u
procesu evaluacije i definisanja činilaca koji su uticali na diplomatiju
dveju zemalja, stavljen je na “makedonsku problematiku“, presudan faktor koji
je uticao na promenljivost intenziteta njihovih odnosa, kako tokom ranijeg,
tako i za vreme istraživanog perioda, vremena poslednje vlade grčkog
premijera Venizelosa. Posebna pažnja poklonjena je uticaju velikih sila,
Francuske i Italije, na razrešavanje grčko-jugoslovenskih razlika. Takođe,
istraživani su i efekti pojedinih diplomatskih inicijativa na ponovnom
približavanju dva suseda, pokretanih od strane predstavnika grčke spoljne
politike, i samog Venizelosa, ali i jugoslovenskog državnog vrha, predvođenog
kraljem Aleksandrom Karađorđevićem. Uprkos izmenjenim unutrašnjim političkim
okolnostima u dve zemlje, kao i novoj preraspodeli snaga na međunarodnoj
sceni, ovo ponovno zbližavanje Jugoslavije i Grčke, ostvareno početkom
proučavanog perioda, predstavilo je uvod u pokušaje implementacije ideje o
pacifikaciji Balkana, a na jednom širem planu, i osnovu za sprovođenje namere
da se međubalkanski odnosi otrgnu od presudnog uticaja velikih evropskih sila
putem potpisivanja jednog pakta balkanskih država. Autor zaključuje, da je
evolucija u grčko-jugoslovenskim odnosima dostignuta zvaničnim razrešavanjem
određenih konfliktnih pitanja, iako u velikoj meri ostvarena zahvaljujući
političkim posredovanjem velikih sila, i predstavljajući samo segment
složenih međubalkanskih odnosa u uslovima nove evropske realnosti međuratnog
perioda, ipak doprinela procesu uspostavljanja jednog novog balkanskog
poretka, kome su smernice definisane upravo u istraživanom razdoblju i
kontekstu.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Autori objavljuju dva pisma koja su dio obimne razmjene pisama između sultana Osmanskog Carstva i careva Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Pisma su vrijedan izvor za povijest diplomatskih ...odnosa između dva imperija u 16. stoljeću te za povijest vojnokrajiškog ratovanja. Nakon uvodnog teksta slijedi prijepis pisama s njemačkog pisma na latinicu te prijevod s njemačkog na hrvatski jezik. Uvodni tekst i građu prati obilan kritički aparat.
Status kandidata Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj Uniji te početak pristupnih pregovora pravi je trenutak za pregled stanja hrvatsko-kineskih odnosa da bi se vidjelo s kojim ...vanjskopolitičkim
naslijeđem Hrvatska ulazi u zajednicu čiju će vanjskopolitičku
orijentaciju u svim bitnim odrednicama morati prihvatiti. To je istodobno i prigoda da se osvrne na povijest hrvatsko-kineskih odnosa na temelju čega će se moći graditi i hrvatska posebnost unutar šireg konteksta kinesko-europskih odnosa. Na golemom i udaljenom kineskom prostoru dovoljnu prepoznatljivost nije lako ostvariti, osobito malim državama poput Hrvatske. No, ne bi smjelo biti sporno da je to nužnost, i za hrvatske političke i gospodarske interese, ali i za brojna druga važna područja poput, primjerice, kulture, znanosti i obrazovanja.
Kineski gospodarski rast i sve veća posljedična politička važnost
ubrajaju današnju Kinu u čimbenike svjetskih političkih odnosa
prema kojima se mora odrediti i svaka vanjska politika. Kao polazište
analize stanja hrvatsko-kineskih odnosa uzima se Zajednička izjava
Republike Hrvatske i NR Kine o uspostavi partnerstva u općoj suradnji, koju su 26. svibnja 2005. godine u Pekingu potpisali premijeri Ivo Sanader i Wen Jiabao.
