Odnos vlasti Nezavisne Države Hrvatske prema talijanskoj okupaciji i aneksiji jednoga
dijela hrvatskoga primorskog područja (svibanj 1941.- rujan 1943.) nemoguće je cjelovito
analizirati bez uvida u ...način na koji je u tom razdoblju hrvatsko “dirigirano novinstvo”
u domaćoj i inozemnoj javnosti stvaralo sliku o sudbini tih krajeva. U tom se
smislu u ovom članku raspravlja o tretmanu jadranskih tema u središnjemu hrvatskom
dnevniku, zagrebačkom Hrvatskom narodu do kapitulacije Italije u rujnu 1943. Autor
ujedno dolazi do zaključka da je pisanje hrvatskih novina, u kontekstu mnogobrojnih
protutalijanskih i “iredentističkih” istupa hrvatskih državnih dužnosnika i vojnih časnika,
predstavljalo jedan od važnih čimbenika koji je talijansku diplomaciju i vojsku
motivirao na pokušaje dubljega političkoga, gospodarskog, pa i teritorijalnog posezanja
u Hrvatsku. Dok se u Hrvatskoj širila mržnja prema Italiji, talijanska je strana s razlogom
Hrvatsku smatrala nelojalnim saveznikom, ne želeći shvatiti da je upravo talijanski
imperijalizam onemogućio stvarno savezništvo.
U radu se propituju tehnologije autobiografskoga žanra na autobiografskim tekstovima Viktora Cara Emina. Analiziraju se njegove autobiografije, autobiografske crtice i dnevnik te isčitavaju gradbeni ...elementi i uočavaju se postupci metatekstualnosti, autoreferencijalnosti, kolažiranja, autometatekstualnosti, citatnosti, ironizacije. Zaključuje se o svojevrsnoj umnoženoj, ulančanoj autobiografiji, koja je objektivistička, dokumentaristička i fragmentarna. Dnevnička je proza bogata različitim vrstama pripovjednih postupaka i tipičan je primjer hibridizacije dnevničkoga pisma.
Do raspada Austro-Ugarske monarhije 1918. godine su u političkom životu Ugarske dominirala dvije teme: narodnosno pitanje, te tzv. austrijsko pitanje. Hrvati su imali važnu ulogu i utjecaj na oba ...pitanja, a napose glede uvođenja mađarskoga kao uredovnoga jezika u Ugarskoj.
U vrijeme nacionalnoga buđenja u Ugarskoj se kao reakcija na nasilno uvođenje njemačkoga jezika i sveopću germanizaciju društvenoga i političkoga života pojavila težnja za uvođenjem mađarskoga jezika u javnu uporabu umjesto „mrtvoga” latinskoga te nametnutoga njemačkoga jezika.
Pitanje uvođenja mađarskoga kao uredovnoga jezika pokrenuto je na državnome saboru 1790. godine, kada su se tome oduprli hrvatski nunciji. Kako ugarski redovi i staleži nisu mogli ostvariti svoje nakane ukoliko njihove zakonske članke nije sankcionirao kralj, to je jačalo njihovo nezadovoljstvo prema bečkome dvoru koji je, naime, desetljećima odbijao udovoljiti željama Mađara zastupajući gledište da skoro polovina pučanstva Ugarske i Hrvatske (osim Hrvata još i Slovaci, Rumunji, Srbi i Nijemci) ne poznaje mađarski jezik, pa bi njegovo uvođenje u javni život otežavalo uredovanje u zemlji. Želji Mađara su se desetljećima najoštrije suprotstavljali Hrvati, pa su se hrvatsko-ugarski odnosi početkom 1840-ih godina zaoštrili do usijanja. Naime, kralj nije uobičavao sancionirati zakonske članke Požunskoga sabora za koje nisu glasovali hrvatski nunciji, budući je Hrvatska od 1102.bila pridružena strana (partes subjectae, partes adnexae), odnosno posestrima kraljevina (socia regna) Ugarskoga kraljevstva.
U ovome radu se na temelju saborskih spisa i arhivskih materijala bavimo istraživanjem uloge hrvatskih nuncija na povijesnom Požunskom saboru 1843-44. godine kada su jezične i uopće javnopravne rasprave dostigle vrhunac i uzrokovale razmirice koje su znatnim dijelom utjecale na događaje 1848-49. godine.
Dnevnik Eve Heyman Krstinić, Marija; Reljić, Dragica
Poučavanje povijesti
1, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
U članku je prikazan primjer rada na temi Holokausta s učenicima osmog razreda. Autorice su uvažavajući smjernice o poučavanju o Holokaustu osmislile aktivnosti koje učenicima omogućuju razvoj ...kritičkog mišljenja te prepoznavanja koraka koji mogu dovesti do genocida. Radeći na primarnom izvoru- „Dnevniku Eve Heyman“ učenici uspoređuju život njihove vršnjakinje, trinaestogodišnje djevojčice Eve, prije i poslije nacističke okupacije Mađarske. Radom na pripremljenoj lenti vremena opisuju faze genocida i prepoznaju te faze u Evinim zapisima u njenom dnevniku. U završnom djelu aktivnosti na temelju pjesme mladića Pavela Friedmana „Leptir“ izrađuju leptire u znak sjećanja na žrtve Holokausta.
