Duhovnost kao specifična dimenzija čovjekove osobnosti u medicini je prepoznata tek u posljednjih dvadesetak godina kao važan čimbenik u procesu izlječenja i odnosa zdravstveni djelatnik – bolesnik. ...U tu su svrhu provedena brojna istraživanja među pacijentima glede njihova religioznog svjetonazora i vjerničke duhovnosti kako bi se proniknulo što dublje i stekle što sveobuhvatnije spoznaje o utjecaju vjere i duhovnosti na ljudsko zdravlje. Kolika je važnost duhovnosti u suvremenoj medicini, posebice psihologiji, svjedoči i činjenica što su mnoge svjetske akademske institucije uvrstile duhovnost u programe redovite izobrazbe zdravstvenih djelatnika. Djelovanje zdravstvenog osoblja temelji se na kvalitetnom međuljudskom odnosu prema bolesnicima o kojima skrbe. Ovaj je odnos obilježen “povjerenjem” čovjeka koji je pogođen bolešću, ali se uzda u “savjest” i stručnost liječnika koji ga liječi i medicinske sestre koja ga njeguje. Ovaj se interpersonalni odnos temelji na pretpostavci da bolesnik nije samo “klinički slučaj”. Odnos, dakle, mora biti mnogo dublji, cjelovitiji, jer nije bolesno samo njegovo tijelo, nego je bolest zahvatila cijelu osobu, sa svim njezinim duševnim i duhovnim komponentama. Upravo zato zdravstveno osoblje treba biti osposobljeno prepoznati i procijeniti duhovne potrebe pacijenta. Dužnost je zdravstvenog djelatnika stvoriti ozračje međusobnog poštovanja kako bi stekao povjerenje bolesnika koji će potom očitovati svoje tegobe i osjećaje pa i duhovne potrebe.
Zdravstveni djelatnik treba biti čuvar i služitelj ljudskoga života, što pretpostavlja integralni pristup fenomenu zdravlja i bolesti. Bez obzira na osobno vjersko uvjerenje ili svjetonazor zdravstveni je djelatnik pozvan u svom profesionalnom odnosu prema bolesniku poštivati i zagovarati temeljne moralne vrijednosti: dostojanstvo ljudske osobe i nepovrjedivost ljudskoga života na svim razinama: tjelesnoj, emocionalnoj, društvenoj i duhovnoj. Za liječenje bolesti, dakle, prijeko je potrebno uzeti u obzir ne samo tjelesne, psihološke i društvene, nego i duhovne čimbenike.
Članak prikazuje nastanak i glavne odrednice integrativne psihoterapije, kao jedne od brojnih psihoterapijskih pravaca, koja nastoji priznati i iskoristit prednosti drugih pravaca, integrirati ih te ...stvoriti vlastiti princip i metode koje se razvijaju po ključu većega dobra za klijenta/pacijenta. Iako se bazira na kliničkom radu u Americi i Engleskoj, članak se referira i na europske izvore, uključujući donekle i Hrvatsku. U prvom dijelu članka prikazana je kratka povijest razvoja psihoterapeutskih škola i pravaca te glavna obilježja integrativne psihoterapije. U drugom dijelu članka autor prikazuje mogućnosti i ograničenja općenitoga integriranja duhovnosti u psihoterapiji kao trenda prisutna osobito u zadnjih dvadesetak godina te posebice integriranja kršćanske duhovnosti u terapeutski proces gdje se integrativna psihoterapija, upravo zbog svojih mogućnosti eklekticizma i integriranja novoga, pokazuje kao najpogodnija.
This paper describes spirituality as an area that is becoming increasingly relevant in working with the elderly in both health and social types of care. Spiritual and spirituality are rarely ...mentioned in theories of aging. Within the theory of psychosocial development, spirituality can be recognised in the ninth phase, i.e. the stage of gerotranscendence. Accepting one’s own infirmity or dependence can be a source of growth, and the opportunity to develop spiritual qualities (patience, gratitude, pleasure in small things, satisfaction because I exist and live), and it also provides a new opportunity for reevaluation of one’s entire life by giving a new meaning to all that was lived. According to the developmental theory of positive aging, people who grow in age gradually approach the meta-perspective, i.e. they gradually abandon the perceptible, tangible, visible and material vision of life and of the world and acquire the cosmic-transcendent vision. This work points to the need for education of professionals who work with older people on the importance of recognising their spiritual needs.
This paper is dedicated to the theological-pastoral elaboration of the question of approaching the elements, stages and perspectives of the marriage and family pastoral care in the post-synodal ...apostolic exhortation of Pope Francis Amoris Laetitia, with special attention being paid to the subject of marital and family spirituality. The marriage and family pastoral care is one of the most difficult areas of church activity today. In the exhortation, Pope Francis looks at it from a broader perspective by framing it into a contemporary social and pastoral context. In this regard, the Pope also elaborates certain, we could say, priority tasks which the Church today has been called to realize more strongly in this area of its activities. Regarding the elements, stages and perspectives of the marriage and family pastoral care, and the family spirituality, we examine these tasks and priorities in the paper by following the order and the dynamics of developing the themes present in the exhortation itself, while keeping in mind some of the challenges from the pastoral situation in Croatia.
Polazeći od pojma duhovnosti u palijativnoj skrbi u ovom se članku na osnovu filozofsko-antropoloških spoznaja monističkog dualizma kao i osnovnih postavki triju velikih svjetskih religija o ...čovjekovu življenju i njegovoj usmjerenosti na Boga, želi osvijetliti značenje duhovnosti kao i ulogu duhovnika u palijativnoj skrbi. Duhovnost je važna sastavnica cjelokupne brige za dostojanstvo čovjekova življenja u najtežim situacijama bolesti ili starosti. Povećani interes za duhovnošću uopće, a napose u medicini, potvrđuje još jednom važnost holističkog pristupa čovjeku u palijativnoj skrbi. Monistički dualizam naglašava međusobno prožimanje duha, duše i tijela u čovjekovu življenju. Iz ovog proizlazi da duhovna dimenzija ima vrlo važnu ulogu. Tri najveće religije svijeta na njima svojstven način govore o smislu čovjekova života i smrti te o duhovnim vrijednostima, koje nadilaze čovjekov ovozemaljski život. U palijativnoj skrbi je bitna prisutnost duhovnika, koji će pokušati pomoći čovjeku u iznimno teškim situacijama za njega i njegovu obitelj, da im bude blizu, sluša ih, razumije i pokuša im otkriti istinske neprolazne vrijednosti. Duhovnik se sa svojim kompetencijama znanja i iskustva stavlja na raspolaganje ne samo čovjeku u palijativnoj skrbi nego i njegovoj rodbini kao i osoblju u palijativnom timu.
Beginning with the term of spirituality in the palliative care, this article, based on the philosophical – anthropological awareness of monistic dualism, as well as on the basic foundations of three major world religions on human living and his direction to God, wishes to enlighten the importance of the spirituality, as well as of the spiritual assistant in the palliative care. The spirituality represents one important part of the total care of dignity of human life in one of the hardest situations when illness or old age comes. The increased interest for spirituality in general, especially in medicine, once again confirms the importance of the holistic approach to humans in the palliative care. The monistic dualism is emphasising the interaction between the spirit, soul and body in human living. This shows that the spiritual dimension has very important role. Three major world religions, each in its own particular way, confirm this interaction of the spirit, soul and body when it comes to human life and death, as well as to the spiritual values that are beyond human earthly life. The presence of the spiritual assistant is important in the palliative care; who will try to help one person facing extremely difficult situation for him and for his family, who will try to be close to them, listen to them, understand them and try to help them discover genuine, eternal values. That is how the spiritual assistant with his competency and experience, becomes available not only to the person in the palliative care, but to his relatives and stuff employed in the palliative care team.
Duhovnost se može shvatiti kao ljudsku potrebu za pronalaženjem krajnjeg smisla i svrhe u životu te želju da se živi integriranim životom. Istraživanja su pokazala da religiozne obitelji, u odnosu na ...one koje to nisu, za vrijeme trajanja nesigurnosti, neizvjesnosti i stresa imaju veću razinu vjere i nade u dobar ishod, njihovi članovi rjeđe izražavaju određene sociopatološke pojave. Cilj je rada dobiti uvid kako sudionici doživljavaju duhovnost u suočavanju s rizičnim okolnostima u obitelji, a istraživačko pitanje je: Kakvo je iskustvo sudionika koji prakticiraju duhovni život o ulozi duhovnosti u suočavanju s rizicima u obitelji? Sudionici su osobe kojima je duhovnost važna u životu i iz nje crpe snagu za životne izazove. Sudjelovalo je 12 osoba, oba spola, u dobi od 33 do 57 godina te su svi imali visoku stručnu spremu. U prikupljanju podataka koristio se kvalitativni pristup i metoda polustrukturiranog intervjua. Za analizu podataka korištena je tematska analiza. Dobiveni su sljedeći rezultati: duhovnost je mogući resurs osnaživanja članova obitelji u svim obiteljskim rizicima; duhovnost kao izvor snage moguća kod spoznaje vjere, nade i ljubavi kao istinskih životnih vrijednost; duhovne prakse – kao što su molitva, Božja riječ i sakramenti – osobiti su resursi u nošenju s teškim obiteljskim situacijama; zajedništvo, permanentna edukacija u duhovnosti i trajno obnavljanje u duhovnosti; važnost autentičnog življenja duhovnosti koja se očituje u konkretnim djelima u obitelji i okolini. Krize koje nastaju u duhovnom životu povezane su s krizama vjere i identiteta te postaju sredstva jačanja i transformacije same osobe i članova obitelji. Za korištenje duhovnosti kao resursa otpornosti su važne predispozicije odgoja u vjeri i njegovanja duhovnosti članova od najranije dobi, ali se također spoznalo da duhovnost može biti otkrivena kao resurs upravo kroz krizu i da ona može biti sredstvo transformacije života obitelji.
Spirituality is defined as the need to find the end of meaning and purpose in life and a desire to live an integrated life. Studies have shown that religious families, in relation to those who are not, have a higher level of faith and hope of a good outcome during periods of insecurity, uncertainty and stress. Also, their members are less likely to express certain social pathologies. The aim of this Paper is to get an insight into participants’ perception of spirituality as a means of dealing with high-risk conditions in the family, so the research question was about the experience of participants who practice spiritual life on the role of spirituality in facing risks in the family. Participants were persons who find spirituality important in their life and draw strength from it for life’s challenges. There were 12 participants, both sexes, aged 33-57, all highly educated. For data collection, a qualitative approach was used and a method of semi-structured interviews. For data analysis, thematic analysis was used. The following results were obtained: Spirituality is a possible resource of empowerment of family members’ at all family risks. Spirituality as a source of power is possible when faith, hope and love are recognized as true life values and accompanied by spiritual practices such as prayer, reading the Word of God and the sacraments as special resources to cope with difficult family situations, as well as fostering unity, permanent education in spirituality and sustained growth in spirituality. The importance of authentic spirituality of life that is manifested in concrete actions in the family and the environment. The crises that occur in the spiritual life are associated with crises of faith and identity and serve as a means of strengthening and transformation of the very person and family members. To use spirituality as a resource of resilience, it is important to have predispositions in terms of religious education of family members, nurturing spirituality from an early age, but it was also recognized that spirituality can be detected as an empowering resource not before a crisis and can serve as a means of transformation of family life.
This article deals with the use of psychoactive substances in rituals. In addition to tackling the issue of defining drugs and related terms (psychedelics, hallucinogens, entheogens), the article ...presents maps of altered states of consciousness related to their use, as well as types of psychedelic experience and factors affecting them, concepts of religion/faith and rituals that define the conceptual framework, and shows that the phenomenon has not been treated adequately in the Croatian context. The article considers the historical and contemporary context of their use in medicine, shamanism, magic, religion, as well as in spirituality, art, psychiatry, psychotherapy, counterculture and youth subculture. Moreover, the discussion presents the geography, botanical and cultural scope of entheogen usage, as well as the similarities and differences in psychoactive substance use and in the responses of social institutions. Some of the social problems and consequences that the regulation of their use presents to the modern society are highlighted, including restrictive legislation, the “war on drugs”, preventing scientific research of the phenomenon, as well as violations of human rights and religious freedoms. The article concludes by emphasizing the research potential of the topic and the challenges it presents.
Gotovo svaki izobraženi laik u Hrvatskoj, ili čak i šire, ima spoznaju o Strossmayeru kao o meceni, političaru, govorniku i prosvjetitelju. Svaki pak klerik u Hrvatskoj pozna pod istim tim vidom ...Strossmayera, a poneki čak pamte njegovu osobu, kao iznimno aktivnu na Prvom vatikanskom saboru. Svi oni, i laici i klerici, znaju da je Strossmayer bio i biskup, ali upravo tu njegovu službu kao da sustavno, u govorima ili u pisanim raspravama, pomalo stavljaju u drugi plan. Cilj je ovoga rada približiti Strossmayera kao biskupa kroz njegov pisani vid komunikacije sa svećenstvom. Pisana riječ prezentirana je u pojedinim temama kao razmišljanja, pozivi, poticaji i odredbe biskupijskom svećenstvu putem okružnica i poslanica. Redovito i opširno pisao ih je u vrijeme korizme, a onda i u pojedinim prigodama, bilo nakon kanonskih vizitacija, pojave nekog problema ili aktualne teme. Ovaj rad prvotno želi promatrati Strossmayerovu biskupsku službu u odnosu prema svećenicima, s kojima je često i dobro komunicirao te se trudio na razne načine podići intelektualno-duhovnu razinu biskupijskog svećenstva. Analizom određenih tema, vezanih uz svećenike, unutar okružnica i poslanica možemo jasno iščitati koji su, prema Strossmayeru, kriteriji da bi se svećenik uistinu mogao zvati svećenikom. Ti kriteriji bi u mnogome mogli i trebali važiti i danas. Stoga, tijekom proslave Svećeničke godine ovaj rad želi ukazati na važnost svećeničkog zvanja i potrebe trajne skrbi za njegovu kvalitetu, a kao podloga služi Strossmayerova skrb oko toga.
U članku se prema izabranoj hrvatskoj teološkoj periodici u posljednjih dvadeset godina istražuje tema odgoja vjere u obitelji. Riječ je o časopisima: Bogoslovska smotra, Crkva u svijetu, Diacovensia, ...Obnovljeni život, Riječki teološki časopis i Služba Božja. Analizom sadržaja i sintezom ključnih pojmova tema se predstavlja u tri dijela: u prvom poglavlju podastiru se podatci o vrsti i broju članaka te se skicira teološko razumijevanje suvremene obitelji. U drugom dijelu usporedbom ključnih pojmova i glavnih sadržajnih naglasaka predstavljaju se neki od sadržaja koji se bilo eksplicite bilo implicite u najvećem obimu obrađuju. U trećem dijelu navode se otvorena pitanja ili nedovoljno usvojene teme.
What is discussed here is creative challenge faced by the new profession ofpsychotherapy in a new millenium. The concept of ego and two kinds of awareness are the keyconcepts in discussion of ...diversities of East/West psychotherapy approaches and the healingrelationship. The most often asked questions in the entire field of psychotherapy East andWest will also be discussed. The rest is the question: Is the meeting between East and Westapproaches possible and if it is, how the two can cooperate best?
PDF
