Nastavnička empatija važan je dio profesionalne uloge nastavnika i povezana je s brojnim ishodima
kod učenika. Istraživanja pokazuju da su žene empatičnije od muškaraca, ali rod prestaje
biti ...prediktorom empatije nakon što se u regresijske modele uključe osobine ličnosti ili rodne
uloge. Ugodnost i ekspresivnost pokazale su se najsnažnijim korelatima empatije među osobinama
ličnosti odnosno rodnim ulogama, no te su determinante empatije još uvijek rijetko
istražene kod nastavnika/ca. Stoga je cilj ovog istraživanja ispitati ulogu ugodnosti i ekspresivnosti
u odnosu između roda i empatije na uzorku studenata/tica nastavničkog smjera različitih
fakulteta. Testirana su dva serijalna medijacijska modela s rodom kao prediktorom, ugodnošću
i ekspresivnošću kao medijatorima te aspektima empatije kao kriterijskim varijablama.
Rezultati su potvrdili medijacijsku ulogu ugodnosti i ekspresivnosti u odnosu između roda i
empatije. Značajni učinci serijalne medijacije pokazali su da su buduće nastavnice iskazale veću
ugodnost što je imalo pozitivan učinak na ekspresivnost, a to je potom imalo pozitivan učinak
na empatičnu brigu i zauzimanje tuđe perspektive. Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu za
diferenciranim pristupom treninzima empatije s različitim skupinama budućih nastavnika/ca,
posebno s onima koji imaju manje izraženu ugodnost i ekspresivnost.
Društvene su mreže relativno nov fenomen koji utječe na živote ljudi diljem svijeta. Broj korisnika društvenih mreža nedavno je dosegao milijarde, a ta se brojka svake godine povećava. Rezultati ...prijašnjih istraživanja pokazali su da pretjerano korištenje društvenih mreža može imati negativne učinke na mentalno i fizičko zdravlje. Stoga je važno istražiti koji psihološki čimbenici mogu pridonijeti pretjeranomu korištenju društvenih mreža. Socijalna anksioznost i aleksitimija snažni su prediktori pretjeranoga korištenja društvenih mreža, međutim, malo se zna o ulozi empatije i teorije uma u pretjeranome korištenju društvenih mreža. Stoga je primarni cilj ovoga istraživanja bio ispitati medijacijski učinak empatije i teorija uma u odnosu između aleksitimije i socijalne anksioznosti. Sudjelovalo je ukupno 1737 ispitanika (Mdobi = 25.28, SDdobi = 10.00; 60.83 % žena). Sudionici su dali svoje procjene na mjerama empatije, socijalne anksioznosti, teorije uma, usamljenosti i pretjerane upotrebe društvenih mreža. Medijatorski efekti empatije i teorije uma provjereni su pomoću strukturalnoga modeliranja. Dobivena je pozitivna povezanost između poteškoća u identificiranju osjećaja (aleksitimija) i socijalne anksioznosti: B = 0.53 (95 % CI 0.41 – 0.65, p < .001). Također, utvrđena je značajna pozitivna povezanost između socijalne anksioznosti i pretjeranoga korištenja društvenih mreža: B = 0.28, 95 % CI 0.14 – 0.37, p < .001; dok usamljenost nije bila povezana s korištenjem društvenih mreža. Slično tomu, nije dobiven značajan medijatorski efekt empatije i teorije uma na vezu između poteškoća u identificiranju osjećaja i socijalne anksioznosti. Buduća bi istraživanja trebala ispitati mogućnost generalizacije dobivenih rezultata u različitim kulturnim/jezičnim okruženjima. Primarno ograničenje provedenoga istraživanja proizlazi iz presječnoga nacrta koji onemogućava stvaranje uzročno-posljedičnih odnosa između istraženih konstrukata.
Svako razdoblje ljudske povijesti imalo je svoja mitska bića na granici između ljudskog i neljudskog. U suvremenom svijetu to mitsko granično mjesto zauzima kiborg kao tehnoznanstvena i kulturna ...metafora zapadnog poslijeljudskog identiteta. Kiborg predstavlja sučelje ljudskog i strojnog, odnosno ljudsko tijelo s tehnološkim usadcima. Rad analizira koncepciju kiborga pomoću dva suprotstavljena procesa: prvi, koji označava rastvaranje pozicije ljudskog subjekta kao temelja zapadne filozofijske tradicije; i drugi, koji je usmjeren "obrani" subjekta. Teoretsko-konceptualni okvir rada, za određivanje pojmova "poslijeljudsko" i "neljudsko", čine razvojne strategije tehno-znanstvenog sustava usmjerene prema ljudskom tijelu i svijesti. Postavlja se teza da će dominantno područje napredovanja znanosti i tehnologije u 21. stoljeću biti područje ljudskog tijela i svijesti. Analiza ljudskog identiteta u odnosu na tehno-identitete kiborga temelji se na "klasičnim" i cyberpunk distopijama koje u tom smislu postavljaju dva ključna čimbenika: sjećanja i empatiju.
U novije doba snovi se ne razmatraju samo iz perspektive spavačeva unutarnjeg života nego i kao način prijenosa informacija o utjecaju dinamike grupe i šire socijalne okoline na sanjača. Snovi se ...mogu razmatrati kao zajednički konstruirani, kao dio intersubjektivnog procesa unutar grupe, kao dio matriksa ili kao način da se izbace neprihvatljivi dijelovi selfa u druge putem projektivne identifikacije. Grupa pruža mogućnost kontejniranja i metaboliziranja teško „probavljivog“ materijala
snova. Osim mogućnosti za „strogu“ analizu snovi nude i mogućnost za zaigranu komunikaciju u grupi o mogućim značenjima nesvjesne dinamike.
