Velika porodica Parvoviridae rasprostranje- na je diljem svijeta i uvelike ugrožava zdravlje ljudi i životinja, posebice domaćih životinja, mačka, pasa i konja. Znaci zaraze pripadnici- ma porodice ...Parvoviridae variraju od posve ne- zamjetljivih do po život opasnih stanja pa osim opsežnog pobola nastaju i golemi gospodarski gubitci. Zbog osmišljavanja djelotvornije ob- rane danas su u središtu pozornosti veterinar- ske medicine nastojanja da se te bolesti bolje upoznaju. Stoga su autori nastojali načiniti sažet, ali iscrpan prikaz najznačajnijih infek- cija parvovirusima u naših domaćih životinja. Ponajprije izložiti osnovne značajke parvovi- rusa, a potom opisati podporodicu Parvovirine
koja prouzroči zaraze kralješnjaka. S obzirom da se učestalošću posebno ističu rodovi Bo- caparvovirus i Protoparvovirus, oni su detaljno izloženi. Rod Bocaparvovirus je izložen kroz nji- hove značajke, životni ciklus, dijagnozu i pa- tofiziologiju te liječenje i preventivu. Opisane su i glavne značajke roda Protoparvovirus s posebnim naglaskom na povijest, obilježja, inačice virusa, kliničku sliku i patofiziologiju, dijagnozu te zaštitu od zaraze. Samo dobrim poznavanjem mehanizma djelovanja opisanih virusa moguće je u budućnosti uspješno suz- bijati ove bolesti.
In this work we investigated presence of Trichinella species at endemic districts Branicevo and Podunavlje in population of domestic and wild animals. We examined 211 samples of muscular tissue from ...domestic pigs and 30 samples from dogs, by artificial digestion. Positive result was in 25 (11, 85%) samples from pigs and 7 (23,33%) dogs. Significant different (p<0, 01) was in percentage of infection in population of pigs from backyards and pigs from industrial farms. Among wild life, 338 samples were examined. Trichinella infections were detected in 7 from 174 (4,02%) wild boars (Sus scrofa), in 8 from 118 (6, 78%) foxes (Vulpes vulpes), in 8 from 42 (19, 05%) jackals (Canis aureus) and in all for examined wolves (Canis lupus). During serology survey, performed at industrial farms in 150 samples of swine sera we didn’t detect anti-Trichinella antibodies by ELISA test. In backyards we confirmed positive results in 26 (12, 68%) swine sera, weakly positive results in 6 (2, 93%) sera samples and 13 (6, 34%) negative results. From 11 serum samples of stray dogs from municipality of Pozarevac, 8 have specific anti-Trichinella antibodies, 1 was suspect and 2 were negative. We examined 17 samples of meet juice from wild boars when 7 samples were positive and in 10 samples we didn’t detect anti-Trichinella antibodies by ELISA test. Results from serology investigation were confirmed by artificial digestion. All positive and weakly positive samples in ELISA test (32 samples) were confirmed as positive in Western blot test. Samples examined by Multiplex PCR were from 6 animal species: 25 domestic swine, 7 wild boars, 8 foxes, 8 jackals, 4 wolves and 7 dogs. We obtained result from 53 samples and non result in 6 (10, 2%) samples. Trichinella spiralis were identified in 43 (72, 9%) samples and Trichinella britovi in 7 samples (11,8%). Mix infection with boat species were in 3 samples (5, 1%). Trichinella spiralis was found in 25 domestic pigs, 5 dogs, 5 foxes, 5 jackals and 3 wild boars. Trichinella britovi was found only in wild animals (1 wild boar, 1 jackal, 1 fox and 4 wolves). Mix infection (T. spiralis ( T. britovi) was found in 2 foxes and 1 jackal. In population of domestic pig and dogs only T. spiralis was found. Geographical distribution showed at Podunavlje district only presents of T. spiralis and at Branicevo district presents of T. spiralis i T. britovi. With epizootiologial and geographical data, identification of Trichinella species in population of domestic and wild animals at Branicevo and Podunavlje district we obtained data about location (latitude/longitude), identified points of interest (industrial farms, hunting section) as potential source for infection. During this investigation, for the first time mix infection with T. spiralis and T. britovi was detected in wild animals, which point out possible circulation between wild and domestic cycles and potential risk for domestic animals. With results of Western blot and Multiplex PCR investigation this work has significant contribution for epizootiological surveillance of Trichinella infection in domestic and wild animals.
U ovom radu ispitivana je prisutnost trihinela na endemskom području Braničeva i Podunavlja kod domaćih i divljih životinja, kao i identifikacija prisutnih vrsta roda Trichinella. Metodom veštačke digestije ispitano je 211 uzoraka poreklom od domaćih svinja i pozitivan nalaz je dobijen kod 25 (11,85%) uzoraka. Ustanovljena je signifikantna razlika (p<0,01) u procentu pojavljivanja trihineloze kod domaćih svinja poreklom sa individualnih gazdinstava i industrijskih farmi. Ispitivanjem je obuhvaćeno i 338 uzoraka poreklom od divljih životinja i 30 pasa. Infekcija je utvrđena kod 7 od 174 (4,02%) ispitanih divljih svinja (Sus scrofa), kod 8 od 118 (6,78%) lisica (Vulpes vulpes), kod 8 od 42 (19,05%) šakala (Canis aureus), kod sva 4 (100%) pregledana vuka (Canis lupus) i 7 (23,33%) pasa (Canis familiaris). Imunoenzimskim testom (ELISA test) na 150 uzoraka krvnih seruma domaćih svinja poreklom sa farmi nije utvrđeno prisustvo specifičnih antitela protiv vrsta roda Trichinella. Na individualnim gazdinstvima ustanovljeno je 26 pozitivnih (12,68%) uzoraka krvnih seruma svinja, 6 (2,93%) je bilo slabo pozitivno, a 13 (6,34%) negativno. Od ukupno 11 pregledanih uzoraka krvi pasa lutalica koji su poticali sa teritorije opštine Požarevac 8 uzoraka je reagovalo pozitivno, 1 slabo pozitivno i 2 su reagovala negativno. Imunoenzimski test (ELISA test) na uzorcima mesnog soka divljih životinja urađen je na 17 uzoraka, od čega je 7 bilo serološki pozitivno, dok kod 10 uzoraka nije ustanovljeno prisustvo antitela protiv Trichinella spp. Rezultati seroloških ispitivanja su bili podudarni sa rezultatima veštačke digestije. Imunoblot metodom je ispitano 36 uzoraka krvnih seruma domaćih svinja. Svi uzorci koji su pokazali pozitivan i slabo pozitivan rezultat u ELISA testu (32 uzorka) bili su pozitivni na Western blot testu. Uzorci ispitani multiplex PCR tehnikom su poticali od 6 vrsta životinja i to: 25 domaćih svinja, 7 divljih svinja, 8 lisica, 8 šakala, 4 vuka i 7 pasa. Rezultati su dobijeni za 53 uzoraka, dok kod ukupno 6 uzoraka identifikacija nije uspela (10,2%) i test PCR je proglašavan negativan. Trichinella spiralis je identifikovana u 43 uzoraka (72,9%). Trichinella britovi je identifikovana u 7 uzoraka (11,8%). Prisustvo obe vrste T. spiralis i T. britovi utvrđeno kod 3 uzorka (5,1%). Trichinella spiralis je utvrđena kod 25 domaćih svinja, 5 pasa, 5 lisica, 5 šakala i 3 divlje svinje. Trichinella britovi je utvrđena samo kod divljih životinja i to 1 divlje svinje, 1 šakala, 1 lisice i 4 vuka. Prisustvo mešovite infekcije (T. spiralis i T. britovi) utvrđeno je kod 2 lisice i 1 šakala. U populaciji domaćih svinja i pasa lutalica utvrđeno je prisustvo samo T. spiralis. U odnosu na geografsku rasprostranjenost na teritoriji Podunavskog okruga utvrđeno je prisustvo T. spiralis, dok je na teritoriji Braničevskog okruga utvrđeno prisustvo T. spiralis i T. britovi. Na osnovu sprovedenih istraživanja i dobijenih rezultata za geografsko pozicioniranje utvrđenih slučajeva trihineloze i identifikovanih vrsta roda Trichinella kod domaćih i divljih životinja na teritoriji epizootiološkog područja Braničevskog i Podunavskog okruga, dobijeni su podaci o geografskim koordinatama (dužina/širina), lokacije, a posebno tačke od interesa (industrijske farme, lovišta), kao potencijalnih izvora infekcije za prijemčive vrste životinja. Tokom ovog istraživanja po prvi put je dokazana mešovita infekcija sa T. spiralis i T. britovi kod divljih životinja, što ukazuje na mešanje domaćeg i silvatičnog ciklusa i ukazuje na potencijalni rizik za domaće vrste životinja. Uz to, rezultati dobijeni primenom imunoblota i multiplex PCR metode predstavljaju značajan doprinos epizootiološkom nadzoru infekcije vrstama roda Trichinella kod domaćih i divljih životinja.
Morelova bolest i kazeozni limfadenitis su zarazne bolesti koza i ovaca uzrokovane bakterijama Staphylococcus aureus subsp. anaerobius odnosno Corynebacterium pseudotuberculosis. Usprkos različitoj ...etiologiji, obje bolesti imaju vrlo sličnu epizootiologiju i obje se očituju tvorbom apscesa unutar ili u blizini površinskih limfnih čvorova. Podatci o pojavi Morelove bolesti u Hrvatskoj vrlo su oskudni. Kazeozni limfadenitis javlja se češće i o toj bolesti postoji više pisanih podataka. Stoga su, osobito u slučajevima kada se ne provodi mikrobiološka pretraga, pogrešne dijagnoze vjerojatno vrlo česte na štetu Morelove bolesti. U ovom radu usporedili smo epizootiološke i kliničke nalaze obiju bolesti u dva prirodno zaražena stada koza. Sve životinje klinički su pretražene inspekcijom i palpacijom, te su zabilježeni podatci o lokalizaciji, broju i veličini apscesa. Usporedbom dobivenih podataka utvrdili smo da je učestalost obiju bolesti u ranom stadiju epizootije jednaka u mladih i odraslih koza. Osnovna razlika između kazeoznog limfadenitisa i Morelove bolesti utvrđena je u kliničkoj slici odnosno broju apscesa po životinji i njihovoj prosječnoj veličini. U stadu u kojem je utvrđen kazeozni limfadenitis utvrđen je manji broj apscesa po životinji kao i manja veličina apscesa. Usprkos utvrđenim razlikama između opisanih bolesti smatramo da na temelju epizootioloških podataka i kliničke pretrage nije moguće objektivno dijagnosticirati bolest već je za njihovo razlikovanje potrebno izdvojiti i identificirati uzročnika.
Provedena su epizootiološka istraživanja paramfistomoze u goveda na klaonicama, farmama, veterinarskim klinikama i manjim gospodarstvima pod različitim uvjetima držanja i klime na području Punjaba. ...Invadiranost je istražena u četiri različite skupine goveda. Na klaonicama je pronađeno 7,83% invadiranih goveda, dok je na farmama taj broj bio nešto veći i iznosio je 12,33%. Među govedima na klinikama svega 7,17% životinja bilo je invadirano. Najmanji broj invadiranih goveda (4,25%) dokazan je u manjim gospodarstvima. U jesenjim mjesecima zabilježena je najveća učestalost u goveda s farmi (26%) i klaonica (14,50%). U goveda s klinika ljeti je dokazana učestalost od 9,75%. Najmanji broj invadiranih goveda dokazan je zimi u malim obiteljskim gospodarstvima (2,5%). Treba naglasiti da je najveća invadiranost zabilježena u goveda mlađih od 2 godine. Mužjaci su bili češće invadirani od ženki. Terenskim istraživanjima na istom području dokazani su posrednici, puževi iz rodova Bulinus, Lymnaea i Planorbis.
Radi pružanja informacija o sadašnjem stanju slinavke i šapa u Sudanu provedena su serološka istraživanja te je prikazana njezina pojavnost. Svježe prikupljeni podatci o pojavi slinavke i šapa u ...Sudanu pokazali su da ona predstavlja veliku prepreku životinjskoj proizvodnji u toj zemlji. U ovaca i koza javlja se kao blaga bolest i ne predstavlja veliku prijetnju, dok se u goveda javlja s očitim kliničkim znakovima, a uzrokovana je serotipovima O i SAT 2. Bolest se javlja sezonski u hladnoj i suhoj sezoni, a promet životinjama ima glavnu ulogu u širenju virusa. Ukupno je bilo prikupljeno 1069 uzoraka seruma goveda, ovaca, koza i deva podrijetlom iz sedam država u Sudanu radi pretrage na prisutnost protutijela za virus slinavke i šapa. Blokirajućim imunonenzimnim testom dokazana su protutijela za četiri serotipa virusa: O, A, SAT 1 i SAT 2. Protutijela za virus slinavke i šapa
nisu bila dokazana u uzorcima seruma deva. Rezultati se razlikuju od ranijih izvješća s obzirom na prevalenciju specifi čnih protutijela u različitih vrsta. Npr., specifi čna protutijela za serotip A dokazana su u 78,13% goveda, za serotip O u 69,39%, serotip SAT 2 u 44% te serotip SAT 1 u 20,2% goveda. U radu je prikazano sadašnje epizootiološko stanje slinavke i šapa u nekim dijelovima Sudana.
Podtip H3N8 virusa influence konja uzrokovao je velik broj epizootija svakog desetljeća otkako je 1963. godine prvi put bio izdvojen iz konja. Svaka epizootija, a i neke manje pojave, utjecale su na ...mjere nadzora i cijepljenja u Velikoj Britaniji i drugdje. Posljednja velika epizootija influence konja zabilježena je 2003. Mogući razlozi prijemljivosti konja usprkos stalnog cijepljenja još se istražuju i mogli bi dati novo svjetlo na epidemiologiju influence konja.
Tijekom 2007. godine u Laboratoriju za leptospire Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Laboratoriju za bakterijske zoonoze i molekularnu dijagnostiku bakterijskih bolesti Hrvatskog ...veterinarskog instituta primjenom mikroskopske aglutinacije serološki je na leptospirozu pretraženo 113 seruma ljudi, te 44710 seruma domaćih i divljih životinja. Od 113 seruma ljudi, pozitivno je bilo 24 (21,24 %) uz najveću učestalost serovara Australis. Od 44 710 seruma domaćih i divljih životinja pozitivno je bilo 1996 (4,46 %) također uz prevalenciju serovara Australis. Na osnovi dobivenih rezultata razmatrane su moguće promjene u epidemiologiji i epizootiologiji leptospiroze. Iako nije ustanovljena promjena u učestalosti leptospiroze u ljudi i domaćih i divljih životinja u odnosu na prijašnje godine, ustanovljena je promjena u učestalosti vjerojatno infektivnih serovara. Uočen je lagani porast pojavnosti serovara Australis, uz kontinuirano prisutan serovar Grippotyphosa i Icterohaemorrhagiae te nešto smanjena učestalost serovara Sejroe-Saxkoebing koji je bio najučestaliji u prijašnjim istraživanjima. Veća
učestalost vjerojatnog infektivnog serovara Australis u ljudi, ali i u životinja upućuje na činjenicu da glavni izvor infekcije za ljude i životinje u Hrvatskoj predstavljaju mišoliki glodavci. Potrebno je provesti daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo da li i u kojoj mjeri ove promjene koje se uočavaju u epizootiologiji i epidemiologiji leptospiroze utječu i na kliničku pojavnost leptospiroze u Hrvatskoj.
Epizootiološka istraživanja fascioloze u bivola držanih pod različitim klimatskim uvjetima na području Punjaba provedena su na klaonicama, većim farmama, manjim seoskim gospodarstvima i na ...veterinarskim klinikama. Učestalost invazije u zaklanih bivola iznosila je 25,59%, u bivola s farmi 26,16%, veterinarskih klinika 13,7% te malih seoskih gospodarstava 10.5%. Najveća učestalost ustanovljena je u jesen (24,0%), zatim u proljeće (20,0%) te zimi (13,0%), dok je najmanji postotak invadiranih životinja (9,0%) utvrđen u ljetnom razdoblju. Istraživanjem je potvrđeno da su češće bile invadirane starije životinje. Nisu utvrđene razlike učestalosti po spolu.
