W refleksji dydaktyków filozofii coraz częściej podejmowany jest problem możliwości wprowadzenia powszechnego kształcenia filozoficznego. Jak dotychczas, dydaktykom filozofii wydawało się, że ...podstawowe trudności mają charakter merytoryczny. Po historycznie wysoce nieprzyjaznym okresie (II wojny światowej oraz zniewolenia ideologicznego lat 1945–1989; łącznie dokładnie pół wieku – 1939–1989) odbudowanie podstaw teoretycznych i stworzenie konwencji powszechnego kształcenia filozoficznego wydawało się zadaniem elementarnym. Pół wieku przerwy w dydaktyce przedmiotu to dostatecznie dużo, by można było stwierdzić, że w zasadzie wszystko uległo zmianie (recepcja społeczna filozofii jako przedmiotu nauczania, koncepcja i treści kształcenia filozoficznego, podstawowa dla szkoły metodyka nauczania przedmiotu). To dlatego pojawiły się dość liczne próby zarazem regeneracji, jak i adaptacji kształcenia filozoficznego w polskiej szkole do współczesnych uwarunkowań kulturowych i edukacyjnych. Jednak to nie trudności merytoryczne mają charakter podstawowy. Okazuje się, że obok czynników merytorycznych istotną rolę odgrywają czynniki społeczne, kulturowe (światopoglądowe) i wreszcie polityczne. Czy dydaktycy filozofii, starając się wprowadzać program „ufilozoficznienia” polskiej edukacji, muszą zmierzyć się z jej uwarunkowaniami politycznymi? Czy filozofia (wzorem choćby niechlubnego marksizmu) nadal jest „orężem władzy ideologicznej”? Dlaczego jest wykluczana z edukacji? Jaka jest rola wiary w teorie spiskowe („filozofia uczy myśleć, a żadna władza takiego społeczeństwa nie potrzebuje”) w kreowaniu wizerunku edukacyjnego filozofii? Do jakiego stopnia współczesne nauczanie filozofii ma charakter polityczny?
Važnost glazbenog obrazovanja i glazbe u razvoju društva u cjelini nikada nije bila veća i značajnija
kao u vrijeme stare Grčke. Sukladno ciljevima tadašnjeg filozofskog obrazovanja, odgoj i ...obrazovanje
služili su određenom društvenom poretku i ciljevima građanskog društva. Najveći zagovornici
i utemeljitelji glazbenog obrazovanja u to vrijeme bili su grčki filozofi Platon i Aristotel. Prema Platonu,
glazba ima velik utjecaj na cijelo ljudsko biće, a posebno na samom početku odgoja. Stoga su,
prema Platonu, majke prvi učitelji glazbe svojoj djeci. Platon je zagovarao vokalnu glazbu, a ulogu
instrumentalne glazbe smatrao je samo pratnjom pjevanju. U svojim je stavovima bio tradicionalniji
i konzervativniji od Aristotela. Oba su se filozofa slagala oko važnosti i najvećeg utjecaja glazbe
kod paideie, tj. odgoja i obrazovanja mlade osobe. Za razliku od Platona, Aristotelovi su tekstovi
uglavnom prijedlozi i primjeri što bi sve glazba i ples trebali biti u jednoj državi. Aristotel je bio
više usredotočen na odgoj slušatelja koji razlikuje kvalitetnu od nekvalitetne glazbe te na upotrebu
glazbenih aktivnosti, pjevanja, sviranja i plesa kao korisnog načina provođenja slobodnog vremena.
Ideje ovih velikih mislilaca i danas su ključne u raspravama na temu položaja i budućnosti nastave
glazbe u školama.
Kritik in der Krise Flügel-Martinsen, Oliver; Mohammed, Samia; Vasilache, Andreas ...
2020
eBook
Odprti dostop
Kritisches Denken auch in Krisensituationen nicht aufzugeben – dies hat sich der vorliegende Band zur kritischen politischen Theorie in der Corona-Pandemie zur Aufgabe gemacht. Entstanden sind 13 ...Beiträge, die vielfältige Perspektiven auf die Verschränkung von Kritik und Krise bieten. Dabei stellt sich zum einen die Frage, welche Konsequenzen sich für kritisches politisches Denken aus der gegenwärtigen Krise ergeben. Zum anderen ist zu diskutieren, welchen Beitrag kritische Theorie zum Verständnis der aktuellen Herausforderungen leisten kann. Mit Beiträgen von Clara Arnold, Simon Duncker, Oliver Flügel-Martinsen, Lea Jonas, Kristoffer Klement, Jamila Maldous, Noah Marschner, Samia Mohammed, Malte Pasler, Demokrat Ramadani, Gerrit Tiefenthal, Andreas Vasilache und Nele Weiher. In times of crises, critical thinking needs to be maintained and fostered. This volume on critical political theory in the coronavirus pandemic brings together 13 contributions that offer a variety of perspectives on the interrelationship between critique and crisis. What are the consequences of the current crisis for critical political thinking—and what contribution can critical theory offer to our understanding of current challenges? With contributions by Clara Arnold, Simon Duncker, Oliver Flügel-Martinsen, Lea Jonas, Kristoffer Klement, Jamila Maldous, Noah Marschner, Samia Mohammed, Malte Pasler, Demokrat Ramadani, Gerrit Tiefenthal, Andreas Vasilache and Nele Weiher.
Jan Patočka (1907–1977) je bil češki filozof in akademik, ki je zaradi svoje vloge predstavnika v skupini Karta 77 postal junak in mučenec disidentskega gibanja. Članek analizira obstoječe podatke o ...Patočki, o razmerah v filozofiji in klasični filologiji od štiridesetih do sedemdesetih ter o Karti 77. Posebej pozorno se posveča vprašanju, kako in zakaj se je Patočka, ki se je v odnosu do politike vse življenje držal ob strani, slednjič odločil sprejeti vidno vlogo v disidentskem gibanju, ki je nato pripeljala do njegove smrti marca 1977.
The Urgency of Climate Change addresses a pivotal challenge for the sustainability of our planet. This topic was selected for the inaugural conference in 2015 of an annual series on the Integrity of ...Creation. The essays in this collection were selected in a peer-reviewed manner and appeal to a general audience. The chapters move from general to more specific points of view, with a discussion at the end of each section addressing the global impact of climate change. The first section sets the Context for the discussion, explaining that the climate is an indispensable common good. The part on Science emphasises that empirical reality must guide any analysis of the climate as a matter of basic knowledge and comprehension. A crucial implication is whether the climate is sufficiently robust for the Earth to flourish for millennia ahead, as discussed in the part on Sustainability. In turn, these sections raise pivotal questions, regarding Ethics about social obligations for the planet to flourish and regarding Religion to foster global stewardship. Finally, this alignment of Ethics and Religion around the problems related to Science and Sustainability leads to the final section on Law that considers policy possibilities to effectively engage Climate Change.
The scandal of reason Azmanova, Albena
2012., 20120403, 2012, 2012-04-17, 20120101, Letnik:
47
eBook
Theories of justice are haunted by a paradox: the more ambitious the theory of justice, the less applicable and useful the model is to political practice; yet the more politically realistic the ...theory, the weaker its moral ambition, rendering it unsound and equally useless. Brokering a resolution to this "judgment paradox," Albena Azmanova advances a "critical consensus model" of judgment that serves the normative ideals of a just society without the help of ideal theory. Tracing the evolution of two major traditions in political philosophy—critical theory and philosophical liberalism—and the way they confront the judgment paradox, Azmanova critiques prevailing models of deliberative democracy and their preference for ideal theory over political applicability. Instead, she replaces the reliance on normative models of democracy with an account of the dynamics of reasoned judgment produced in democratic practices of open dialogues. Combining Hannah Arendt's study of judgment with Pierre Bourdieu's social critique of power relations, and incorporating elements of political epistemology from Kant, Wittgenstein, H. L. A. Hart, Max Weber, and American philosophical pragmatism, Azmanova centers her inquiry on the way participants in moral conflicts attribute meaning to their grievances of injustice. She then demonstrates the emancipatory potential of the model of critical deliberative judgment she forges and its capacity to guide policy making. This model's critical force yields from its capacity to disclose the common structural sources of injustice behind conflicting claims to justice. Moving beyond the conflict between universalist and pluralist positions, Azmanova grounds the question of "what is justice?" in the empirical reality of "who suffers?" in order to discern attainable possibilities for a less unjust world.
U ovom radu raspravljat ćemo o mogućnostima, izazovima i poteškoćama vezanima uz odgoj djece sa stajališta filozofije odgoja, a s kojima se svakodnevno susreću današnji učitelji i nastavnici. ...Učiteljski poziv izuzetno je bitan iz više razloga, a jedan od najvažnijih tiče se njihove uloge u odgoju djece s obzirom na to da učitelji imaju izravan i potencijalno iznimno velik utjecaj na krajnji rezultat izgradnje osobnosti u djece i mladih, odnosno osoba u cjelini. Prepoznali su to i mnogi filozofi, od antike do naših dana, koji su i u središtu ovog rada, a bavili su se tumačenjem odgojnih utjecaja i različitih odgojnih nastojanja i praksi. Stoga u radu želimo istaknuti i barem ukratko analizirati neke od ključnih filozofskih pozicija važnih za izgradnju cjelovite, samostalne i zrele osobe, odnosno želimo ukazati na zadaće koje učitelji imaju svakodnevno pred sobom u nastojanju da djeci omoguće odrastanje i dosezanje samostalnosti. U radu ćemo izložiti odgojne pozicije koje su zastupali Platon, J. J. Rousseau i J. Dewey – tri najznačajnija velikana filozofije odgoja.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Kip filozofa Carla Michelstaedterja v Gorici.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the ...Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U ovom radu istražujemo koje su filozofske teme te koji su filozofi objavljivali svoje tekstove u tjedniku Spremnost, a koji je izlazio za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, tj. od 1942. do 1945.
...godine. Budući da u tom povijesnom razdoblju, a ni dosta prije te
dosta kasnije, u Hrvatskoj nije postojao časopis koji bi bio namijenjen izrazito filozofiji, hrvatski su filozofi svoje tekstove objavljivali po različitim novinama, tjednicima i mjesečnicima, a što istraživa-čima hrvatske filozofije uvelike otežava posao. Ovaj je rad podijeljen na četiri dijela. U prvom dijelu donijeli smo nekoliko povijesnih bilješki o samom nastanku tjednika Spremnost. Drugi dio donosi detaljnu bibliografiju filozofskih članaka objavljenih u tom tjedniku. Treći dio rada iznosi kratku analizu objavljenih filozofskih
tekstova te na koncu u četvrtom dijelu donosimo biografije najznačajnijih filozofskih autora u ovom tjedniku. Zaključak je kako
su hrvatski filozofi za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske pratili europsku i domaću filozofsku literaturu te promišljali o vremenu u kojem su živjeli, a to su i zabilježili na stranicama tjednika
Spremnost.
PDF
