Članek zarisuje recepcijo gregorijanskega korala v Sloveniji v 19. stoletju. Na podlagi virov opisuje stanje v prvi polovici stoletja ter vpliv prvih poskusov na historistični estetiki utemeljenih ...reformnih prizadevanj. Podrobno opazuje razmah cecilijanskega gibanja po letu 1877 in na podlagi virov analizira sredstva, vsebino in uspešnost njegovih reformnih prizadevanj.
Rad nastoji dati suvremeni sintezni prikaz muzikoloških i etnomuzikoloških spoznaja o glagoljaškome pjevanju, temeljem znanstvenih istraživanja koja su obilježila posljednjih pedeset godina hrvatske ...glazbene historiografije. Cilj je također ovaj srednjovjekovni fenomen hrvatske crkvene glazbe promatrati u komparativnome kontekstu obreda Rimske crkve i jedinstvenoga hrvatskoga glazbenog idioma onih geografskih područja na kojima je stoljećima postojalo i opstajalo, asimilirajući u svoj glazbeni identitet pojedine distinktivne karakteristike tradicijske glazbe podneblja u kojem se razvija. Autorica predstavlja konkretne primjere konkordanci gregorijanskoga latinskog pjevanja s elementima glagoljaške pjevane tradicije, poglavito u aspektu glagoljaške psalmodije. Pri tome posebnu pažnju posvećuje najstarijim zapisima glagoljaškoga pjevanja hrvatskih prostora te karakteristikama njihove notacije.
Sveta glazba Koprek, Katarina
Diacovensia,
2019, Letnik:
26, Številka:
4
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
U Rimskoj Crkvi gregorijanskom koralu pripada važno mjesto i važna funkcija. Osobito u liturgiji. Iako se to u današnjoj liturgijskoj glazbenoj praksi često zaboravlja, pedeseta obljetnica ...pokoncilskoga naputka Musicam sacram (MS) iz 1967. godine pruža prigodu za ponovno razmišljanje o vrijednosti te glazbene vrste u liturgijskim slavljima. U konstituciji Sacrosantum concilium (SC) Drugoga vatikanskoga koncila govori se o svetoj glazbi koja je to svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom. Samo takvu glazbu s pravom možemo nazvati liturgijska, sveta glazba. Dakle, liturgijska glazba jest ona sveta glazba koja se može konkretno uvrštavati u bogoštovlje. Svjesna funkcije glazbe za liturgiju, Crkva se nije (to i ne smije!) odrekla blaga svete glazbe (gregorijanskoga korala) ni nakon uvođenja narodnoga jezika u liturgiju. Drugi vatikanski sabor prepoznao je gregorijansko pjevanje kao pjevanje rimske liturgije koje treba čuvati, ne isključujući druge vrste glazbe, pod uvjetom da ta glazba odgovara duhu liturgijskoga čina (SC, br. 117). Jasno je da danas ne treba težiti gregorijanskoj renesansi, no može se (i mora se) težiti kulturnom oporavku gregorijanskoga korala koji i danas poziva na kreativnu vjernost!
In the Roman Church the Gregorian chant has an important place and an important function. Especially in the liturgy. Although it is often forgotten in today’s liturgical-musical practice, the 50th anniversary of the 1967 Instruction Musicam Sacram, provides an occasion to once again think about the value of this musical type in liturgical celebrations. In the Second Vatican Council’s Constitution Sacrosantum concilium sacred music is regarded to be the more holy in proportion as it is more closely connected with the liturgical action. Only such music can be rightly called liturgical, or sacred music. Thus, liturgical music is the sacred music that can be specifically incorporated in divine worship. Aware of the function music has in the liturgy, the Church has not (and must not!) renounce the treasure of sacred music (Gregorian chant) even after the introduction of the national (popular) language in the liturgy. The Second Vatican Council recognized Gregorian chant as particularly suited for the Roman liturgy and that it should be preserved, while not excluding other types of music, provided that this music agrees with the spirit of the liturgical action (SC, No. 117). It is clear that we don’t need to strive for Gregorian Renaissance today, but we can (and must) strive for a cultural revival of the Gregorian chant, which even today calls to creative fidelity!
Ekspresivnost starocrkvenih ljestvica odražava se kroz karakternost i pripisivanje
izvjesnih stanja određenom modusu ili pojedinoj gregorijanskoj skladbi koja pokazuje
specifičnu ekspresivnost. Važna ...karakteristika gregorijanskog pjevanja na tonskom
planu je dijatonsko pjevanje temeljeno na ljestvicama bez kromatike koje koriste
samo jedan polustupanj u tetrakordu čija glazbena struktura odražava ekspresivnost
gregorijanskog pjevanja. U takvoj ekspresivnosti postižu se karakterne specifičnosti
koje modus, svaki za sebe, odražava. Izražajnost gregorijanske glazbe uvelike je
uvjetovana raznolikim modalnim materijalom koji se upotrebljava u pojedinoj
skladbi pa će na slušni dojam i procjenu utjecati modalna struktura pojedinog
gregorijanskog napjeva. Cilj rada je ispitati viđenje ekspresivnosti gregorijanskih
modusa kod učenika primarnog odgoja i obrazovanja te istražiti može li današnja
auditivnost koje ja navikla na dva tonska roda, dur i mol, prepoznati ono što se
stoljećima baštini u repertoaru gregorijanskih napjeva. Istraživanje je provedeno
u školskoj godini 2018./2019. s učenicima prvih, drugih, trećih i četvrtih razreda
osnovne škole (N=100). Rezultati istraživanja pokazali su kako učenici prvih i
drugih razreda iskazuju veću slušnu senzibilnost pri prepoznavanju određenih
karakteristika autentičnih gregorijanskih modusa. Učenici trećih i četvrtih razreda
manje su auditivno otvoreni i perceptivni s obzirom na karakterne razlike autentičnih
gregorijanskih modusa.
Za razliku od ostatka suvremene hrvatske države u šesnaestome stoljeću, kojoj je pod neprestanom tlakom austrijske, mletačke i turske vladavine suspregnut razvoj na različitim razinama, Dubrovnik je ...bio slobodna i sigurna republika. Vješta diplomacija vladajuće vlastele i stabilna unutarnja politika osigurala je dugogodišnji opstanak male republike na Sredozemlju te njezin društveni, ekonomski i kulturni razvoj. Potonji je nadalje omogućio uspostavu i dugogodišnje očuvanje profesionalnog tijela glazbenika i pjevača, čiji razvoj i djelovanje možemo pratiti od početka četrnaestoga stoljeća pa sve do 1809. godine, kada ga je okupatorska francuska vlast umirovila. U jesen 1587, na poziv dubrovačkoga Senata, na čelo dominikanske kongregacije dolazi svećenik i polihistor Serafino Razzi s jasnim zadatkom: ponovno uspostaviti red i stegu među dubrovačkim dominikancima te popraviti njihov odnos s vlastelom koji se polako raspadao. Potaknut prvenstveno nedostatkom prave povijesti Dubrovnika, a potom i velikodušnošću i srdačnošću Dubrovčana, Razzi je za vrijeme svojega djelovanja u Dubrovniku marljivo skupio sve potankosti njegova svjetovnog i crkvenog života te je 1595. godine u Lucci objavio prvu pravu povijest Dubrovnika, La storia di Raugia. U trećoj knjizi Razzijeve Povijesti nalazimo detaljno svjedočanstvo svetkovine povodom blagdana svetoga Vlaha iz 1588. Od pojave legende o svetom Vlahu u devetom stoljeću pa sve do danas, Dubrovčani na svečev blagdan 3. veljače održavaju festu u znak zahvalnosti svecu za pomoć u obrani protiv Mlečana, a koja je postala sastavni dio dubrovačkog identiteta. Osim vjerskog, društvenog i političkog obilježja, za vrijeme svetkovine naglašena je i uloga glazbe, kojoj je svakodnevna crkvena uloga tijekom svetkovine raskošno uvećana. Ovaj rad detaljno analizira glazbene pojedinosti iz Razzijeva zapisa, a uz pomoć različitih povijesnih vrela odgovara na pitanja izvođačke i liturgijske prakse renesansnog Dubrovnika te donosi liturgijsku rekonstrukciju večernjice uoči blagdana i svečane mise na svečev dan. Iz analize proizlazi da je Dubrovnik 2. i 3. veljače 1588. svjedočio okupljanju mnoštva svećenstva te stanovnika Republike koji su zajednički slavili svojega zaštitnika. Svećenstvo je u katedrali izvodilo uobičajene gregorijanske napjeve gdjegdje obogaćene improviziranim kontrapunktom i polifonim skladbama koje su bile umetnute u liturgiju. Glazbenici Kneževe kapele svečanosti su pridonijeli instrumentalnim skladbama te su obogatili vokalne dionice podvajajući ih orguljama, trubama, trombonima, flautama i kornetima. Crkvene svečanosti nadovezale su se na svjetovne, koje su se nastavile u popodnevnim satima različitim povorkama, igrama, viteškim borbama te glazbom i plesom. Svečanosti su se nastavile tijekom čitavog tjedna, a poneke i dva tjedna nakon svečeva blagdana, završivši dvjema misama u Gradu: u crkvi svetog Vlaha te crkvi svete Klare za brojne dubrovačke redovnice, koje su svetog Vlahu sjajno slavile pjevajući gregorijanske napjeve i polifone kompozicije te svirajući instrumente.
Ovaj rad donosi prvi detaljan opis četiriju srednjovjekovnih glazbenih kodeksa koji su, kao dio zbirke kodeksa ukinutog franjevačkog samostana na otoku Badija kod Korčule, pohranjeni u arhivu ...franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku. Radi se o rukopisnim svescima s kraja 14. ili početka 15. stoljeća koji zajedno čine cjelinu, antifonarij dominikanske provenijencije. Pisani su na pergameni talijanskom gotičkom rotundom. Gregorijanski napjevi, zapisani kvadratnom koralnom notacijom talijanskoga tipa, smješteni su u crtovlje od četiri crvene linije. Budući da sadrži dominikansku liturgiju, ovaj antifonarij zasigurno je bio u upotrebi u jednom od dominikanskih samostana na teritoriju slobodne Dubrovačke Republike. O tome svjedoče i neki kasniji dodatci, antifone za blagdan Sv. Stjepana kralja, koji se nalaze u trećem svesku antifonarija.
PDF
