U procjeni mehanički iskoštene peradi (MDP), a u vezi s namjenom kao sirovine za prehrambene proizvode, moraju se promatrati njihove funkcionalne vrijednosti. Osnovno načelo separacije mesa ovisi o ...svrhovitosti strojeva za separaciju koji mehanički iskošteno meso pripremaju za proizvode u smislu djelotvornih vrijednosti. Mehanički iskošteno meso peradi u ovom radu bilo je proizvedeno od pilećih trupova, krila i vratova nakon komercijalnoga rasjeka. Separacija je provedena na stroju „Beehive“ koji je iskoštio mišićno i masno tkivo te kožu, odvojeno od hrskavice, kosti i limfatičkoga tkiva (nusproizvodi). Histološka su pretraživanja obavljana na mikroskopskim preparatima obojenim hemalaun-eozinom. Kemijskom analizom određen je sadržaj vode, masti, bjelančevina, pepela i kalcija. Srednja vrijednost sadržaja vode bila je najviša u uzorcima iskoštenoga trupa (69,14%). Ukupne masti (20,85%) bile su najviše u iskoštenom mesu leđa, ukupne bjelančevine (15,57%) u iskoštenom mesu trupa. Sadržaj pepela bio je najviši u iskoštenom mesu krila (1,65%), kao i sadržaj kalcija (0,29%). U “nusproizvodu” najviša vrijednost udjela vode bila je u trupu (59,02%). Ukupne masti (11,56%) bile su najviše u “nusproizvodu” krila, a ukupne bjelančevine (23,88%), pepeo (20,19%) i kalcij (7,41%) bili su najviši u leđima. Rezultati kemijskih pretraga u korelaciji su s rezultatima histoloških ispitivanja. Takve uzajamne histološke i kemijske pretrage daju relevantne rezultate u smislu funkcionalnih komponenata sirovine koje izravno utječu na kakvoću završnoga proizvoda.
Ovce su bile upotrijebljene kao model za istraživanje rendgenskih i histoloških promjena u koštanom tkivu nakon ugradnje umjetnoga bočnoga zgloba. Rendgenski su bile pregledane mjesec dana, te tri i ...šest mjeseci nakon što im je jednostrano bio ugrađen umjetni bočni zglob. Šest mjeseci nakon operacije ovce su bile eutanazirane, a koštano je tkivo bilo uzeto za histološku pretragu. Histološka pretraga bila je usmjerena na površinske promjene, promjene koštanoga tkiva te tip i broj prisutnih stanica. Rendgenskom pretragom nisu ustanovljene patološke promjene. Histološkom pretragom dokazano je obnavljanje koštanoga tkiva s
pregradnjom kostiju. U tri uzorka (12,5%) bile su prisutne promjene u resorpciji i obnovi koštanoga tkiva na razini osteoida. Stanična reakcija u smislu prisutnosti makrofaga i fifi broblasta bila je neznatna u svim uzorcima. Promjene karakteristične za pregradnju oblikovane kosti s izraženim koštanim strukturama, uključujući Haversov sustav koštanih lamela, bile su prisutne u 11 (45,83%) uzoraka. Poremećaj cjelovitosti cementnoga omotača dovodi do aktivacije stanica i aseptične nestabilnosti. Stanična aktivacija bila je minimalna te se u nekim uzorcima moglo uočiti znakove potpuno razvijene kosti što svjedoči o čvrstoj fifi ksaciji endoproteze u koštanom tkivu te da su promjene na staničnoj razini prisutne i šest mjeseci nakon operacije.
Najveći broj zloćudnih tumora potječe od jedne
jedine zloćudno promijenjene stanice - tzv. monoklonalne zloćudne
stanice. Međutim, naslijeđena genska nestabilnost
zloćudnih stanica, utjecaji ...mikrookoliša i makrookoliša vrlo brzo
dovode do bioloških različitosti, tj. fenotipskih i genskih promjena
zloćudnih stanica i njihovih metastaza, tj. heterogenosti
zloćudnih stanica. Upravo je heterogenost zloćudnih stanica
osnova teorije o nastanku metastaza prema kojoj samo najotpornije
i najsposobnije stanice mogu preživjeti, pa se zato
metastaziranje može shvatiti kao kompeticija između subpopulacija
tumorskih stanica u kojoj su stanice primarnog tumora
pobjednice i nastavljaju život u metastazi. Pojednostavnjenom
definicijom morfološko se razlikovanje dobroćudnih od zloćudnih
tumora osniva na određivanju stupnja sličnosti tumora “roditeljskomu”
tkivu, tj. tkivu podrijetla tumora. Tako definirani
dobroćudni tumori histološki, citološki i dijelom funkcionalno
gotovo u cijelosti odgovaraju “roditeljskomu” tkivu. Dobroćudnost
tumora potvrđuju i dodatna obilježja: neinvazivni rast, često
stvaranje vezivne kapsule koja odvaja tumor od okolnoga
zdravog tkiva, a najvažnije je obilježje da nema sklonosti metastaziranju.
Svrha ovog rada bila je istražiti utjecaj intenzivnog uzgoja, na histološku sliku slezene i bubrega lubina. Istraživani su lubini iz intenzivnog uzgoja, uzgajani u kavezima i hranjeni industrijski ...proizvedenom kompletnom hranom, a kao kontrolna skupina poslužili su lubini iz prirodne populacije uzorkovani prilikom izlovljavanja ribe iz Tarske uvale, Istra. Istraživanje je bilo usmjereno na histološke promjene u slezeni i bubrezima. Rezultati histološke pretrage pokazali su da je prosječan broj MMC-a značajno povećan (p<0,05) u slezeni i bubregu riba iz uzgajane populacije. Promjene na glomerulima (atrofija i liza glomerularnog pleteža kapilara) bile su izraženije kod riba iz uzgoja, ali samo atrofija statistički značajno (p<0,05). Na bubrežnim kanalićima riba iz uzgajane populacije bile su izraženije nekrotične promjene, iako ne statistički značajno (p>0,05). Nije utvrđena razlika u učestalosti degenerativnih promjena i nakupljanju upalnih stanica.
The aim of this study was to investigate the effect of intensive farming on spleen and kidney histology. The study was carried out on sea bass reared intensively in sea-cages and fed with complete commercial diets. The control group of sea bass was wild fish caught in Tarska Bay, Istria. The investigation was focused on histological changes in spleen and kidney. Microscopic evaluation revealed that the number of melanomacrophage centers (MMC) was significantly higher (p<0.5) in spleen and kidney tissues from farmed fish. Atrophy and lysis of glomerular tufts were more pronounced in the kidney of reared fish, but this difference was significant (p<0.5) only for atrophy. While necrotic lesions were more pronounced in the kidney tubules of reared fish, the degree of lesion development was not significant (p>0.5) compared to the control. There were no differences in the occurrence of degenerative and inflammatory lesions in the kidney.
Cilj je ovog rada prikazati probavni sustav tuna, s posebnim osvrtom na jetra. Uzorci za istraživanje probavnih organa tuna uzeti su s uzgajališta tuna »Sardina« d.d. Postira. Obavljeno je ...istraživanje na 22 uzorka (razudba i fotografiranje organa, Canon digitalnim aparatom), 30 uzoraka jetara netovljenih tuna, 30 uzoraka jetara tovljenih tuna, te 20 histoloških uzoraka jetara prije i nakon tova. Kakvoća prehrane neposredno se odražava na razlikama dužinsko–masenih vrijednosti hepatosomatskog indeksa i same histologije jetara tovljene i netovljene ribe. Intenzivna prehrana bogata lipidima povećava količinu masti skladištene u jetrima i time uzrokuje veći hepatosomatski indeks tovljene tune. Histološka pretraga tovljene tune pokazuje početak masne degeneracije hepatocita s vakuolizacijom stanice i decentriranim jezgrama. Nedostatak eozinofilnih granula u citoplazmi hepatocita upućuje na nemogućnost obavljanja enzimatske aktivnosti stanice, odnosno njihovu disfunkciju.
Za naše istraživanje uzorkovano je ukupno 157 klenova na 5 postaja od slovensko–hrvatske granice do utoka rijeke Une u Savu. Dvije postaje bile su uzvodno, a preostale tri nizvodno od grada Zagreba i ...glavnih izvora onečišćenja vode. Jetra, slezenu, bubreg, škrge i crijevo uzorkovali smo kod svih klenova i izradili histološke preparate koje smo obojili hematoksilin eozinom.Istodobno je uzorkovana voda i određen broj heterotrofnih i koliformnih bakterija. Na osnovi rezultata ovog rada možemo zaključiti da bi histološke promjene u organima klena mogle poslužiti kao pokazatelj onečišćenja vode. Razlike intenziteta histoloških promjena bile su sukladne razlici u broju heterotrofnih i koliformnih bakterija na pojedinim postajama. Histološke promjene, kao rezultat kumulativnoga djelovanja, vjernije su nego broj heterotrofnih i koliformnih bakterija odražavale kakvoću vode. U svim organima utvrđen je barem jedan histološki pokazatelj s visokom pozitivnom korelacijom sa stupnjem onečišćenja vode. Škrge su bile organ s najbrojnijim histološkim pokazateljima koji su bili u korelaciji s promjenom kakvoće vode.
In this study we sampled 157 chubs on 5 sites from slovenian–croatian border through to the inflow of river Una in Sava. Two sites were upstream while the remaining were downstream from the city of Zagreb. Gills, intestine, spleen, kidney and liver were sampled from all fish. Histological slides were stained with haematoxylin and eosin and examined under the light microscope.At the same time, water was sampled for the counting of coliforms and heterotrophic bacteria. According to the results of this study we can conclude that fish histology is a valuable indicator of water pollution. The intensity of histological parameters was in correlation with the number of bacteria in water. Furthermore, fish histology proved to be more reliable method than water microbiology as differences between two sampling seasons were not significant for histological indices while being significant for bacteria counts. At least one histological parameter highly correlated with water quality was found in every organ. Of the organs examined, response in the gills correlated best with changes in water quality.
Za naše istraživanje uzorkovano je ukupno 157 klenova na 5 postaja od slovensko–hrvatske granice do utoka rijeke Une u Savu. Dvije postaje bile su uzvodno, a preostale tri nizvodno od grada Zagreba i ...glavnih izvora onečišćenja vode. Jetra, slezenu, bubreg, škrge i crijevo uzorkovali smo kod svih klenova i izradili histološke preparate koje smo obojili hematoksilin eozinom.
Istodobno je uzorkovana voda i određen broj heterotrofnih i koliformnih bakterija. Na osnovi rezultata ovog rada možemo zaključiti da bi histološke promjene u organima klena mogle poslužiti kao pokazatelj onečišćenja vode. Razlike intenziteta histoloških promjena bile su sukladne razlici u broju heterotrofnih i koliformnih bakterija na pojedinim postajama. Histološke promjene, kao rezultat kumulativnoga djelovanja, vjernije su nego broj heterotrofnih i koliformnih bakterija odražavale kakvoću vode. U svim organima utvrđen je barem jedan histološki pokazatelj s visokom pozitivnom korelacijom sa stupnjem onečišćenja vode. Škrge su bile organ s najbrojnijim histološkim pokazateljima koji su bili u korelaciji s promjenom kakvoće vode.
Imunofluorescencija je optimalna metoda za istraživanje neuroanatomije i, općenito, vrlo finih struktura. Kamen spoticanja u primjeni imunofluorescencije je autofluorescencija u tkivima. Ovaj problem ...ima različito podrijetlo, povezanost sa strukturama koje se ispituju, protokol fiksiranja, te opće stanje organizma koji se istražuje. Nekoliko metoda se koristi za smanjenje autofluorescencije u tkivima kralježnjaka, te osobito u tkivima sisavaca i tkivima koja su slična tkivima beskralježnjaka. Istraživanje životinja iz različitih skupina stvara dodatne probleme u vezi autofluorescencije zbog prisutnosti specifičnih tvari (npr. hitina). U ovom radu je predstavljena jednostavna tehnika potiskivanja autofluorescencije u histološkim rezovima paraformaldehid-fiksiranim i parafin uklopljenim tkivom kod tri vrste žarnjaka: Paramuricea clavata, Eunicella cavolinii i Savalia savaglia. Metoda se temelji na histološkim bojilima Sudan Black, koji se već koristi u uzorcima tkiva sisavaca. Međutim, prema saznanjima, ovaj rad predstavlja prvu primjenu ove metode kod žarnjaka. Ova metoda je savršeno kompatibilna s imunofluorescencijom, jer ne ometa fluorokrome koji se vežu na sekundarna protutijela, a čini se da smanjuje pozadinsku autofluorescenciju.
Histološko ispitivanje 215 ekstrahiranih humanih perzistentnih mliječnih zubi pokazalo je niz specifičnosti, koje ne susrećemo u normalnim dječjim mliječnim zubima. Znakovi starenja su nađeni u svim ...zubnim strukturama. U dentinu se redovito mogu vidjeti obilne naslage sekundarnog dentina, koji je u početku pretežno iregularan, a kasnije mu građa postaje pravilnija. U izuzetne strukturne osobitosti sekundarnog dentina humanih perzistentnih mliječnih zubi valja ubrojiti nalaz osteodentina i vazodentina. Na histološkom preparatu jednog zuba, cijeli je pulpni sadržaj bio zamijenjen dentinskim tkivom, koje je dijelilo pulpu u brojne šupljine. Prema Tomesu ovakav nalaz bi se mogao kvalificirati kao osteodentin. U sedam zubi zabilježena je, unutar sekundarnog dentinskog sloja, pojava šupljina sa stanicama ili bez njih. Područje zahvaćeno ovakvom promjenom kretalo se od uske trake na granici primarnog i sekundarnog dentina pa do zauzimanja cijele površine sekundarnog dentina. Nađeni stanični sadržaj odgovarao je građi krvnih žila, što bi prema Tomes ovoj klasifikaciji odgovaralo opisu vazodentina.
Istražena je histologija i histokemija složenih mukopolisaharida sluznice probavnoga trakta tune (Thunnus thynnus L.). Probavna cijev tune je relativno kratka što je u skladu s njezinim načinom ...prehrane i sastoji se od jednjaka, želuca i kratkoga crijeva. Jednjak je kratak s duboko naboranom sluznicom. U epitelu sluznice nalaze se mnoge jednostanične žlijezde sa sadržajem koji pokazuje histokemijske značajke neutralnih, sulfatnihi sijaličnih mukopolisaharida. Želudac je vrećasta struktura s mnogim tubuloznim žlijezdama u lamini propriji. Prisutnost neutralnih i kiselih mukopolisaharida opaža se samo u vratnom dijelu žlijezda. Crijevo je prekriveno brojnim resicama s mnogim vrčastim stanicama ispunjenim neutralnim i kiselim mukopolisaharidima
The histological structure, as well as content and distribution of glycoproteins (GPs) in the digestive tract mucosa, of the Atlantic bluefin tuna were studied. The digestive tract is short in accordance with their predatory nature and consists of the oesophagus, stomach and intestine. The short oesophagus has deep longitudinal folds and contains an abundance of secretory cells which synthesize a large quantity of neutral as well as sulphated and silylated GPs. The stomach is an elongated sac-like structure with simple tubular glands surrounded by connective tissue. The neck cells of gastric glands synthesize a mixture of neutral and acidic GPs. The intestine is short with many intestinal villi. Many goblet cells are situated between superficial epithelial cells. The intestinal goblet cells were shown to secrete both neutral and acidic GPs
