U nadi poticanja daljnje teološke rasprave o temi homoseksualnosti, autor u članku nudi kritički osvrt na nedavno objavljenu analizu relevantnog dijela (br. 185-195) dokumenta Što je čovjek? Papinske ...biblijske komisije koju potpisuje Božidar Mrakovčić. U spomenutim brojevima dokument Papinske biblijske komisije nudi svoje viđenje vrednovanja homoseksualnosti u biblijskim tekstovima, koje Mrakovčić, na temelju vrlo širokog uvida u literaturu, dijelom potvrđuje, a dijelom osporava. Teza je ovogčlanka da Mrakovčić ipak pritom previđa neke važne odrednice biblijsko-moralnoteološkog bavljenja temom homoseksualnosti, što se najjasnije očituje u zaključku njegove analize da je iz Biblije moguće iščitati jasnu osudu homoseksualnosti. Ovaj će članak, stoga, osporiti taj zaključak i to najprije upućujući na potrebu preciznijeg određenja predmeta rasprave, a potom ukazujući na propuste Mrakovčićeve analize biblijskih tekstova kao i na neopravdanost implikacija njegove analize pri suvremenom moralno-teološkom vrednovanju homoseksualnosti na koje spomenuti autor ukazuje.
In the hope of stirring a further theological discussion on the topic of homosexuality, the author offers in this article a critical response to a recently published analysis of a relevant part (nn. 185-195) of the document What is Man? of the Pontifical Biblical Commission that has been published by Božidar Mrakovčić. In these numbers, the document of the Pontifical Biblical Commission offers its view of how homosexuality has been evaluated in biblical texts, which is partially confirmed and partially disputed by Mrakovčić on the basis of a very wide insight into the current literature on the topic. The thesis of this article is that Mrakovčić, nevertheless, misses some crucial determinants of the biblical-moral-theological dealing with the topic of homosexuality, which is most clearly reflected in the conclusion of his analysis that one can read a clear condemnation of homosexuality in the Bible. This article will, therefore, dispute the aforementioned conclusion by, first, pointing out the need to specify the object of discussion more precisely; second, by indicating short-comings of Mrakovčić’s analysis of the relevant biblical texts; and, finally, by arguing that the implications Mrakovčić draws from his analysis for the contemporary moral-theological evaluation of homosexuality are unwarranted.
Članak obrađuje temu homoseksualnosti u najnovijem dokumentu Papinske biblijske komisije naslovljenom Što je čovjek? Putokaz za biblijsku antropologiju (br. 185 – 195) u kontekstu suvremene biblijske ...rasprave o toj problematici. Dokument tumači osam biblijskih tekstova koji problematiziraju homoseksualnu praksu: Post 19; Suci 19; Pnz 22,5; Lev 18,20; 20,13; 1 Kor 6,9; 1 Tim 1,10; Rim 1,26-27). Cilj rada je uočiti način na koji taj dokument vrednuje navedene biblijske tekstove, a time i njegov doprinos suvremenoj raspravi o ulozi Biblije u moralnoj prosudbi homoseksualnosti. Članak najduže raspravlja o pomalo neočekivanoj interpretaciji koju taj dokument PBK-a donosi o grijehu Sodome te je kritički prosuđuje. Autor čita brojeve posvećene homoseksualnosti u kontekstu opće strukture biblijske antropologije kako je izložena u rečenom dokumentu te zaključuje da istina o homoseksualnosti nije sadržana tek u malobrojnim biblijskim tekstovima o homoseksualnosti, nego ponajprije u okviru cjelokupne biblijske antropologije utemeljene na teologiji stvaranja (usp. Post 1 – 3). Način na koji dokument Papinske biblijske komisije Što je čovjek? tumači grijeh Sodome sugerira da homoseksualnost nije za Bibliju najveći grijeh. S druge strane jasna i apsolutna osuda homoseksualne prakse u Levitskom zakoniku i kod Pavla važna je i za današnje vrednovanje homoseksualnosti.
The article deals with the topic of homosexuality in the new document of the Pontifical Biblical Commission, titled What is Man? A Journey through Biblical Anthropology (nn. 185 – 195) in the context of contemporary Biblical discussion on that topic. The document analyses eight Biblical texts that problematise homosexual practice: Gen. 19, Judg. 19; Deut. 22:5; Lev. 18:20; 20:13; 1 Cor. 6:9; 1 Tim. 1:10; Rom. 1:26-27. The aim of the article is to detect the manner in which this document evaluates the aforementioned Biblical texts and, through that, the document’s own contribution to the contemporarydiscussion on the role of the Bible in the moral evaluation of homosexuality. The article discusses at length the somewhat unexpected interpretation that this document of the Pontifical Biblical Commission offers of the sin of Sodom and analyses it critically. The author reads the numbers on homosexuality in the context of the general structure of Biblical anthropology as it has been presented by the document and comes to the conclusion that the truth about homosexuality is not contained in only a small number of Biblical texts on homosexuality, but primarily within the frame of the whole Biblical anthropology based on the theology of creation (see Gen 1-3). The manner in which the document of the Pontifical Biblical Commission, »What is Man?«, interprets the sin of Sodom suggests that homosexuality is not to the Bible the greatest of sins. On the other hand, a clear and absolute condemnation of homosexual practice in Leviticus and by Paul is important also for today’s evaluation of homosexuality.
Sigmund Freud smatra se jednim od ranih seksologa, uz Magnusa Hirschfelda i Havelocka
Ellisa. Njegova stajališta o homoseksualnosti (koja nije bolest, niti se terapijskim metodama
može liječiti) ...bliski su suvremenim stajalištima o tom pitanju. Za razliku od aktivnog teorijskog
bavljenja pitanjima seksualnosti u ranim radovima psihodinamičkih psihoterapeuta,
kasniji su autori zanemarili područje seksualnih poremećaja i rodne disforije. Grupna analiza
potpuno je izostala.
Spol je biološka odrednica koja označuje tijelo i obično se doživljava kao binarni koncept
muškog i ženskog (premda postoje i međuspolna, nebinarna stanja). Unatoč teorijskom prihvaćanju
temeljne čovjekove biseksualnosti, ne postoji nijedan rad koji se bavi psihodinamičkim
pitanjima međuspolnih stanja. Rodni identitet naš je doživljaj sebe, naš reprezentant
selfa u odnosu na muževnost/ženstvenost, tj. muškost/ženskost. Rodna uloga predstavlja
socijalne stereotipe ponašanja, odijevanja i tipičnog reagiranja muškaraca i žena u konkretnom
društvu u danom trenutku.
Osim transrodnih osoba, u kojih rodni identitet nije ujednačen sa spolom, postoje i brojne
nebinarne osobe koje svoj rodni identitet ne doživljavaju u dihotomiji muško-žensko, nego
u različitim oblicima androginog ili rodno neutralnog doživljaja sebe (reprezentatna selfa).
Cilj dinamičke psihoterapije, uključujući i grupnu analizu, trebao bi biti mogućnost za propitivanje
i istraživanje vlastitih identiteta, doživljaja, iskustava i osjećaja u uvjetima sigurne
sredine. Moguće je da se u takvim uvjetima osoba susretne sa svojim pravim selfom, koji
može biti i neheteroseksualan i nebinaran.
U prvoj polovini dvadesetog stoljeća američki su homoseksualci raspršeni i izvan zakona, jer je sodomija kazneno djelo. Postoje neki pokušaji organiziranja, ali ništa ozbiljno ne nastaje iz toga. ...Početkom pedesetih situacija se mijenja, a ključnu ulogu u tome je odigrao Harry Hay, koji koncipira homoseksualnu političku organizaciju 1948. potaknut Kinseyevom knjigom Seksualno ponašanje muškaraca. Tada naime dolazi do sudbonosnog zaključka da su homoseksualci „klasa ljudi sa socijalnim i političkim dimenzijama kulturološke manjine”. Koncem 1950. u Los Angelesu je došlo do osnutka prve organizacije, s početnih pet članova. Na početku se nazivaju Društvo luda, no već 1951. preimenuju se u Društvo Mattachine. Kako jača homoseksualni pokret, tako se i radikaliziraju njegovi zahtjevi. Hay se prvi dao na organiziranje homoseksualaca kao društvene manjine i u tome je, zahvaljujući uvelike svome komunističkom iskustvu, i uspio. Jednako, ako ne i važnije, jest i to da je udario temelje homoseksualnoj politici, koja se pokazala kadrom pridobiti za sebe većinu. Marx i Engels bili su protivnici političkog organiziranja homoseksualaca i homoseksualnosti kao takve. Komunističke države osuđivale su i aktivno progonile homoseksualizam. No slabljenjem i padom Berlinskog zida situacija se stubokom promijenila. Istočni i zapadni „ljevičari” prihvatili su borbu za novu homoseksualnu klasu i sve više su napuštali borbu za radnička prava. Danas je metamorfoza „ljevice” gotova, i sada se ubrzano radi na preokretu cjelokupnog društva. Već odavno predmet borbe, barem na Zapadu, nisu više prava homoseksualaca, nego promjena cjelokupne društvene paradigme.
Teorija afektivne vezanosti individualne razlike opisuje preko razlika u obrascima afektivne vezanosti koji se kod odraslih prepoznaju u interpersonalnim relacijama. Osobe sa nesigurnim obrascem ...vezanosti imaju negativnu sliku o drugima, koja potom utiče na negativnu percepciju ponašanja partnera i na očekivanje negativnog ponašanja partnera u odnosu na posvećivanje pažnje, brigu i poverenje, čime se narušava i zadovoljstvo vezom. Cilj ovog rada bila je provera primenjivosti opisanog teorijskog modela afektivne vezanosti na muškarce iz homoseksualne populacije u Srbiji. Uzorak je činilo 100 muškaraca u stabilnim homoseksualnim vezama. Ispitana je povezanost obrazaca afektivne vezanosti sa načinima pokazivanja ljubavi, percipiranom bliskošću sa partnerom i zadovoljstvom partnerskom relacijom. Ispitana je i prediktorska uloga navedenih varijabli u odnosu na zadovoljstvo partnerskom relacijom. Rezultati ukazuju na veću učestalost nesigurnih obrazaca afektivne vezanosti u odnosu na podatke iz heteroseksualne populacije. Razlika je naročito uočljiva kod preokupiranog obrasca (51% uzorka). Ispitanici sa sigurnim obrascem vezanosti percipiraju viši stepen ljubavi u vezama i zadovoljniji su svojom vezom. Struktura razlika u načinima pokazivanja ljubavi između sigurno vezanih i preokupirano vezanih ispitanika nije ukazala na značajne razlike. U odnosu na zadovoljstvo u partnerskoj relaciji nisu pronađeni značajni efekti doživljaja ljubavi u relaciji i načina pokazivanja ljubavi. Samostalni značajni efekat na zadovoljstvo vezom ostvaruje anksioznost i to tako da viši stepen anksioznosti ispoljavaju ispitanici koji su manje zadovoljni vezom.
Model prilagođavanja u partnerskim odnosima pretpostavlja postojanje tri komponente (individualne, partnerske i socijalne), koje određuju ishod i tok jedne partnerske relacije. Mnoga istraživanja ...govore u prilog tome da rodne uloge koje se formiraju kroz proces socijalizacije određuju kako jedna veza počinje, teče i kako se završava. Polazeći od ove pretpostavke može se pretpostaviti da se homoseksualne veze značajno razlikuju od heteroseksualnih veza, jer u homoseksualnim vezama imamo dve osobe istog pola kojima društvo nameće istu rodnu ulogu. Cilj ovog rada bila je provera primenjivosti opisanog teorijskog modela prilagođavanja u partnerskim relacijama na muškarce iz homoseksualne populacije u Srbiji. Ono što nas je posebno interesovalo su načini pokazivanja ljubavi muškaraca u homoseksualnim i heteroseksualnim vezama, a rezultati su tumačeni u skladu sa ranije dobijenim podacima o rodnim ulogama i njihovom uticaju na ponašanje u partnerskim relacijama. U istraživanju je učestvovalo 200 ispitanika muškog pola, uzrasta od 18 do 59 godina. Svi ispitanici bili su u homoseksualnim vezama koje su opisivali kao stabilne (100 ispitanika) ili u heteroseksualnim brakovima (100 ispitanika). Od instrumenata korišćene su: Skala ljubavi (Braiker & Kelly, 1979), Skala načina izražavanja ljubavi (Huić, Kamenov i Jugović, 2010) i Skala zadovoljstva partnerskom relacijom (Huić i sar., 2010). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da muškarci homoseksualne orijentacije percipiraju veću bliskost u vezi, zadovoljniji su svojim vezama i izveštavaju o češćem izražavanju ljubavi partneru i od partnera. Načini pokazivanja ljubavi (Žrtvovanje, Verbalno ispoljavanje emocija i Instrumentalnost u ulogama van kuće) su značajni prediktori zadovoljstva partnerskom relacijom.
Postoji li veza između seksualne orijentacije roditelja i razvoja djece te, ako postoji, kakva je priroda te veze? Ova tema je od velike važnosti s
obzirom na nedavne kontroverze na hrvatskoj, ali i ...svjetskoj političkoj i kulturnoj sceni. Pitanje istospolnih brakova, kao i prava tih parova na roditeljstvo, povuklo je za sobom velik broj istraživanja kojima je cilj utvrditi ishode djece koju odgajaju istospolni parovi. Svrha je ovoga rada sistematizirati i kritički se osvrnuti na rezultate nekolicine istraživanja te tematike. Korišteno je dvanaest istraživanja za analizu područja, ne starijih od 2004. godine, od kojih
je jedno provedeno u Hrvatskoj. Iako je broj istraživanja u ovom području u porastu, opseg literature i dalje je malen te prožet mnogim ograničenjima koja će također biti raspravljena u radu. U ovaj rad uključeno je šest širih tema vezanih uz ishode djece istospolnih roditelja: sociodemografske karakteristike, mjere obiteljske promjene, psihološko blagostanje, obiteljska povezanost ili veza roditelj – dijete, funkcioniranje u školi te romantične veze. Većina rezultata sugerira da je s ishodima djece uže povezana kvaliteta obiteljske veze nego roditeljeva seksualna orijentacija.
The World Health Organization (WHO) estimated that in 2008 there were 106.1 million newly registered cases of gonorrhea among adults worldwide. Of these cases, 3.4 million were in the WHO European ...Region. In the European Union and European Economic Area, the overall incidence of reported cases was 15.3 per 100.000 population in 2012; the highest rate (45.4 per 100.000) was observed in the United Kingdom, while low rates (<5 per 100.000) were generally reported in the Central and Eastern Europe. In 2012, low incidence of gonorrhea (1.49/100.000) was reported in Serbia, as well.
The purpose of this study was to report on the epidemiology of gonorrhea in a Belgrade population (about 1.5 million inhabitants) during the period 2010 - 2014, and to discuss data on gonorrhea rates in the European Union.
In Serbia it is mandatory to report gonorrhea, and all reports of culture-proved gonorrhea are sent to the City Institute for Public Health in Belgrade. These reports were used as the source for data analysis of gonorrhea incidence. Incidence rates were calculated using data from the 2011 population census in Serbia for Belgrade population. Age-adjusted annual incidence rates were carried out by a direct method using the “world population” as a standard.
During the 2010 - 2014 period, the average gonorrhea incidence in Belgrade population was 9.2 per 100.000 in men, and 1.9 per 100.000 in women. The incidence was highest in men and women aged 20 - 29 years. In all age groups gonorrhea incidence was higher in men than in women, the average male/female ratio being 4.8. In both sexes, the incidence of gonorrhea was highest in persons who had never married, with secondary education and unemployed. Out of 357 men with gonorrhea, 92 (25.77%) were self-reported homosexuals.
The aim of this study was to analyze the characteristics and clinical manifestations of secondary syphilis among patients registered at the City Institute for Skin and Venereal Diseases in Belgrade, ...during the period from 2010 to 2014. The study was designed as a case-note review. In the five-year period, a total of 62 patients with secondary syphilis were registered. The average patient age was 32 years. There were 45 (72.6%) HIV-negative, and 17 (27.4%) HIV-positive patients. The incidence of HIV–positive patients was significantly different from random distribution (p = 0.016). All HIV-positive patients were unmarried men. A significant percentage of HIV-positive patients were unemployed (p < 0.001), reported unknown source of infection (p = 0.002) and were all homosexuall (p = 0.026). More than 25% of all patients with syphilis had a history of chancres, and it was still present at the time of examination in 11.3% of all patients. The majority of cases (87.1%) had a rash, and lymphadenopathy was found in 20% of patients. However, syphilitic alopecia was detected only in HIV-positive cases (p = 0.004). There were no statistically significant differences between HIV-positive and HIV-negative patients in regard to other clinical manifestations, such as mucous patches and condylomata lata. Being a great imitator, secondary syphilis may manifest in a myriad of diverse morphological entities and clinical manifestations. We review a range of cutaneous manifestations of secondary syphilis and skin diseases it may mimic. Clinicians must be vigilant and consider syphilis in differential diagnosis, and maintain a high index of suspicion, especially when assessing vulnerable populations, such as men who have sex with men and HIV-infected individuals.
PDF
