U radu se analiziraju paralelne kulturne politike Jugoslavenskog odbora, odnosno Ivana Meštrovića u Velikoj Britaniji (1915. – 1918.), i pokušaji da se u Hrvatskoj tijekom trajanja Velikog rata ...mobilizira osobito civilno stanovništvo pomoću propagandnih ratnih izložbi. Pritom se objašnjava geneza raskola među umjetničkim krugovima i ideološka matrica onih koji su pristajali uz kulturno jugoslavenstvo, odnosno onih koji su pokušavali djelovati u sklopu Glavnog stana ratne štampe kao središnjeg mjesta okupljanja intelektualaca i umjetnika iz čitave Habsburške Monarhije.
Oslanjajući se na klasificiranje uloge intelektualaca, autor se usredotočuje na pitanje kome i za koga intelektualci daju svoj glas. U članku se raspravlja nekoliko kritičnih pitanja: prvo, o pitanju ...jaza između teoretskog znanja i praktičnih kompetencija, drugo, pojmu javnog intelektualca, treće, o Chomskovoj paradigmi odgovornosti intelektualaca i, četvrto, povijesnoj rezonanci intelektualaca u neoliberalnom konceptu društva. Autor suprotstavlja stavove da je kraj povijesti i kraj ideologije dokrajčio istaknutu ulogu intelektualaca i alternativno gradi svoju tezu o mnogostrukom i višestrukom angažmanu u sferi civilnog društva. Neoliberalni poredak u ovom slučaju zaziva brojne izazove i odgovornosti: priliku za otvaranje novih mogućnosti za uloge intelektualaca u ovom nametnutom tržišno-upravljačkom i posljedično strukturno promijenjenom društvu. Intelektualci bi se u ovom povijesnom trenutku trebali okrenuti od pukih tumača zbilja prema zakonodavcima, kao što to očekuje Zygmunt Bauman.
Cilj ove analize je pronaći paralelizme između svjedočanstva dvojice hrvatskih katoličkih intelektualaca utamničenih u Jugoslaviji, Nikola Čolaka, koji u svojoj knjizi “Iza bodljikave žice. ...Svjedočanstvo o životu Hrvatske u srbokomunističkoj Jugoslaviji” opisuje razdoblje od 1945. do 1966., i Mirka Vidovića, koji iznosi svoje iskustvo između 1971. i 1976. u knjizi “Sakrivena strana mjeseca. Zapisi o Titovim tamnicama”, nastojeći prodrijeti što je moguće dublje u mehanizam jedne neljudske prakse nasilja i tiranije, koja djeluje izvan svojih vlastitih zakona. Iz tih paralelizama u radu se želi izvući konstantu komunističkog ophođenja prema političkim neistomišljenicima, makar oni bili nemilitantnoga karaktera. Dokazat će se da je komunizam u tih tridesetak godina razvio i učvrstio staljinističke sustave i metode obračuna s disidentima svih opredjeljenja te da je sedamdesetih godina počela djelovati nova generacija komunističkih prozelita, odgajana u novom poretku. Iznesene su ne samo osobne sudbine ove dvojice hrvatskih intelektualca nego i svih onih s kojima su se oni susreli i čije su priče osvjedočili u svojim knjigama.
Cilj ovog rada je kontekstualizirati hrvatske studente kao subjekte društvene
i političke realnosti, uzimajući pritom u obzir kompleksnost povijesno-
-društvenih uvjeta, ali i specifičnosti ...analizirane populacije. Prvi dio rada
donosi kratki povijesni presjek studentskih kretanja uokvirenih u hipotezu o
studentima kao društvenoj avangardi. Drugi se dio odnosi na analizu današnjih
studenata u Hrvatskoj na temelju odrednica relevantnih za njihov (aktivni)
angažman u društvu i politici, dok se u zaključnom dijelu ispituje koliko
hrvatski studenti pripadaju kategoriji intelektualaca.
Kozmopolitizam označava svjetonazor koji zagovara jedinstvo ljudi širom svijeta te promiče ideje uspostavljanja odnosa bez obzira na nacionalne, vjerske i državne granice. U ovome tekstu nastoje se ...prikazati obilježja kozmopolitskog života u 19. stoljeću na prostoru Mediterana, koji je kroz povijest bio doticajno područje brojnih zajednica. Nadalje, opisuje se život u značajnijim kozmopolitskim gradovima. Obrađuju se obilježja mediteranskog kozmopolitskog društva, kao i obilježja kozmopolitskog intelektualca.
U radu se razmatra odnos između sociologije kulture i kulturnih studija. Tvrdi se da odnos između tih dvaju pristupa kulturnoj analizi zahtijeva dublje istraživanje budući da među njima ima mnogo ...dodirnih točaka, ali da se, zbog uzajamnoga površnog poznavanja i nerazumijevanja istraživačkih ciljeva, njihov zajednički program često zanemaruje (ili čak opovrgava). K tomu, zajedničko naslijeđe često zamagljuje podjela na geografske i intelektualne kulture koja u grubim crtama odražava podjelu na zapadne (demokratske kapitalističke) i istočnoeuropske (postsocijalističke) epistemološke orijentacije u istraživanju društvenih promjena. Rezultat je da oba polja gube na svojoj teorijskoj i pedagoškoj moći. Rad upozorava na podrijetlo nekih međusobnih zabluda s namjerom da se ukaže na mogućnosti za uzajamno jačanje intelektualne snage pod uvjetom da sociologija kulture i kulturni studiji pomaknu svoj odnos od ignoriranja prema dijalogu.
Autor u radu problematizira zanemareno djelovanje publicista Josipa Horvata za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH). U tom svjetlu uspoređuje Horvatove stavove koji proizlaze iz njegovog posthumno ...objavljenog dnevnika te iz tekstova napisanih za vrijeme rata. Dovodeći u pitanje autentičnost pojedinih dijelova dnevnika, autor zaključuje da su „privatni” stavovi sporedni za intelektualca te da se on ostvaruje u javnom djelovanju. Naime, Horvat je za vrijeme NDH pisao brojne tekstove iz jasno arti-kulirane hrvatsko nacionalističke i konzervativne te proosovinske perspektive i hvalio je državno vodstvo, za što je pred sam kraj NDH odlikovan.
Intelektualci i škola Müller-Commichau, Wolfgang
Odgojne znanosti,
11/2007, Letnik:
9, Številka:
2 (14)
Web Resource
Odprti dostop
Ovaj se rad bavi ambivalentnim odnosom intelektualaca prema
instituciji škole i obrnuto. Na temelju specifi čnih samoopisa intelektualaca koji se mogu sažeti kroz pojmove istine, razuma i humanosti ...autor smatra da bi institucija škole trebala uložiti veći napor kako bi pridobila intelektualce kao partnere u dijalogu i kao savjetnike u institucionalnom i pedagoškom razvojnom
procesu. Preporuka je upućena i drugoj strani, odnosno intelektualcima, koji bi se (više) trebali pozabaviti temama škole i školske pedagogije, kao što je to bio slučaj sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Autor razvija suprotstavljene tipove centripetalnih i centrifugalnih intelektualaca i predstavlja značajne intelektualce čije je djelovanje bilo od dalekosežnog pedagoškog značaja na međunarodnoj razini. Na kraju postaje jasno da je stalno kretanje od unutarnjeg ka vanjskom, od inkluzije prema ekskluziji i natrag, ono što intelektualce predodređuje da budu pedagoški inovativni. Ovo je vidljivo na primjerima školskih projekata
„Glocksee“ i „Laborschule Bielefeld“, koje je nemoguće zamisliti bez njihovih inicijatora i intelektualnih savjetnika Oskara Negta i Hartmuta von Hentiga.
Hrvatski intelektualci pripadnici hrvatske narodne manjine u Mađarskoj čine danas njenu dominantnu podskupinu, koja za razliku od ostalih pripadnika manjine ima slojevit etnički identitet i aktivno ...sudjeluje u stvaranju etničke ideologije. Njihov etnički identitet u velikoj mjeri je određen kontaktima s kulturom matične hrvatske nacije i njihovim aktivnim učešćem u stvaranju i prezentiranju manjinske hrvatske kulture u Mađarskoj. Nadalje on se očituje kroz aktivno učešće hrvatskih intelektualaca u radu manjinskih hrvatskih institucija: škola, klubova i drugo. Za razliku od ostalih pripadnika hrvatske narodne manjine u Mađarskoj, hrvatski intelektualci daju nezamjenjivi doprinos u kreiranju i prezentiranju hrvatske etničke ideologije u mađarskoj sredini. Stoga oni i na taj način daju veliki doprinos u društvenom životu hrvatske narodne manjine, te njenom društveno-političkom statusu u Mađarskoj.
PDF
