U radu se analiziraju ikonografski srodne oltarne slike s prikazom Gospe od Ružarija s likovima saveznika Svete lige pape Pija V. koje potječu s prostora istočnog Jadrana, južne Italije, Provanse i ...Primorskih Alpi.
U radu je predstavljena tipološka i kronološka analiza južnoitalske mat slikane keramike koja je pronađena u istraživanjima zadarskog poluotoka od obnove nakon 2. svjetskog rata te u ...istraživanjima koja slijede zaključno sa 1989. godinom. Spomenutu građu prvi je put obradila autorica članka kao dio diplomskog rada. Radi se o ulomcima posuda koje su uvezene s prostora Daunije u željeznom dobu. Od cjelokupnog korpusa u radu je izdvojeno po nekoliko ulomaka za svaku od pojedinih faza daunijske mat slikane keramike. Zastupljeni su ulomci iz srednje i kasne geometrijske faze, iz subgeometrijskih faza I i II te ulomci keramike s trakama i mješovitog tipa (ceramica a fasce e di tipo misto).
U tekstu se govori o lekitima (lekythos) i bocama,
odnosno unguentarijima (unguentarium) u obliku
boce ukrašenim karakterističnim mrežastim ukrasom
po površini tijela. Na posudama se ukras javlja u ...crno
oslikanom i Gnathia stilu, odnosno izveden je crnom
bojom na keramičkoj površini posude, tj. bijelom bojom
na crno obojenoj podlozi kojom je premazano tijelo
posude. Prvi put se na jednome mjestu donose sve
posude s mrežastim ukrasom iz Ise (Issa), a budući da
je Isa dala najveći broj tih posuda, zapravo je riječ o
gotovo svim posudama te vrste s istočne obale Jadrana.
Radi se o trinaest uglavnom dobro očuvanih posuda
pronađenih u grobovima obiju isejskih nekropola.
Izrađene su na prostoru južne Italije, ponajprije Apulije
i Kampanije u drugoj polovici ili zadnjoj četvrtini
IV. st. pr. Kr., odakle su trgovačkim vezama dospjele
u Isu. Danas se ti predmeti najvećim dijelom čuvaju u
Arheološkoj zbirci “Issa” u Visu i manjim dijelom u
čuvaonici splitskog Arheološkog muzeja.
Recentne restauracije kao i otkrića fresaka u Dubrovniku i na Elafitima omogućili su reinterpretaciju dosadašnjih spoznaja o tome stvaralaštvu, a i o samoj povijesti srednjeg vijeka. Uz potanja ...prepoznavanja formalnih vrsnoća i vremenske difuzije djela jedne umjetničke vrste, učvrstili su se i odgovori na važna pitanja o sakralnom središtu grada. Naime, freske zatečene pri arheološkim iskopavanjima u bazilici bizantskog tipa ispod romaničke Katedrale dijele se u dva autorska sloja nepoznatih majstora, s datiranjem prvoga u zadnju trećinu 11., a drugoga u sredinu 12. stoljeća. Ustvari se utvrđuje kako su u Dubrovačkoj prvostolnici nakon osnivanja Kaptola prezbiterijalne dijelove oslikali u tradicionalnome duhu komnenskog slikarstva. Dodruge, po svojoj naravi različite faze fresaka, došlo je oblikovanjem svodne konstrukcije crkve, kad je također urešena grobnica jednog od nadbiskupa koji su ostvarili jače dodire sa Zapadom tijekom povlačenja Bizanta. Ujedno se dobu rane romanike pripisuju tri ciklusa fresaka na Šipanu i Koločepu, gdje ikonografske i likovne specifičnosti ukazuju na benediktinske narudžbe. Sve podupire tezu o srodnostima toga slikarstva s onim iz pokrajina južne Italije, što se sa sigurnošću vezuje uz rad »grčkih majstora«. Njih također bilježi dubrovački arhiv, tako da se u cjelini dokazuje usporednost likovne misli i prakse s obje strane Jadrana, te pružaju argumenti za valorizaciju fenomena i pojma »adriobizantskog slikarstva«.
U tekstu se objavljuju tri helenističke grobnice s brojnim
keramičkim prilozima pronađene godine 1952. kod rasadnika
palmi u Visu. Autor iznosi mišljenje da su pronađeni grobovi bili
smješteni uz ...gospodarski objekt, nasuprot mišljenju da se radi
o novoj isejskoj nekropoli. U grobove je bilo položeno od 31
do 37 predmeta, koji pripadaju različitim keramičkim stilovima:
gornjojadranskoj keramici, Gnathia keramici, keramici s crnim
premazom te običnoj finoj keramici (plain ware). U grobovima je
nađen i jedan željezni strigil. Nije nam poznato koji su predmeti
pripadali kojoj grobnici, jer su do dolaska arheologa svi nalazi
vec bili izvađeni iz grobnica. S obzirom na brojnost pojedinih
predmeta i samo tri groba, autor pretpostavlja da je svaki grob
sadržavao oinohou, peliku, skifos i piksidu, dakle predmete koji se
mogu vezati uz kulturu pijenja vina (osim pikside) i koji svjedoče
da je vinogradarstvo i vino imalo istaknutu ulogu u gospodarstvu
i životu isejske zajednice, što se ogleda i u pogrebnom ritualu.
Ukopi kod rasadnika započeli su krajem 4. ili na samom početku 3.
st. pr. Kr. istovremeni su i tipološki istovjetni s onima na Martvilu
i Vlaškoj njivi (zapadnoj i istočnoj isejskoj nekropoli). Ukopi su iz
razdoblja potpune afirmacije grada, kada Issa, kao grad rastućeg
gospodarstva, započinje penetraciju na okolne južnojadranske
i srednjojadranske prostore istočnog dijela Jadrana, s ciljem
osnivanja vlastitih naseobina i svetišta, stvarajući svoju
sympoliteia.
Lončarska proizvodnja u Isi Čargo, Boris; Miše, Maja
Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku,
11/2010, Letnik:
103, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Rad je uvod u proučavanje keramicarske djelatnosti u antičkoj
Isi. Na jednome mjestu sažimaju se svi dosad poznati podatci
koji potvrđuju pretpostavke o keramičkoj proizvodnji, a na
osnovi ...novopronađenih ulomaka različitih keramičkih oblika
donosi se i uvid u pojedine oblike isejskih proizvoda tijekom
kasnoga helenizma i ranorimskoga razdoblja. Na temelju analize
pronađenih ulomaka lončarska djelatnost u Isi može se pratiti
od 3. st. pr. Kr., i traje barem do 3. st. po. Kr. Pronađeni ulomci
svjedoče o raznolikoj lončarskoj proizvodnji, od helenističkih
terakotnih figura tipa Tanagra, preko svjetiljaka i reljefnih čaša,
do amfora i dolija, manjih vrčeva s jednom ručkom, pečatnih
svjetiljaka i drugog iz kasnijeg ranorimskog razdoblja.
U suradnji s Rudarsko-geološko-naftnim fakultetom Sveučilišta
u Zagrebu načinjene su prve arheometrijske analize keramičkih
ulomaka i mogućih prirodnih pojava gline na otoku Visu, u svrhu
što boljeg razumijevanja procesa izrade keramičkih proizvoda
i opsega lončarske djelatnosti u tom istočnojadranskom gradu
tijekom spomenutih razdoblja. Rezultati tih analiza ovdje se prvi put objavljuju.
U radu se analiziraju neki primjerci ranobizantskih pojasnih kopči što su otkriveni na područjima južne Italije (Kalabrija, Puglia, Sicilija) i južnog Jadrana (južna Dalmacija, Albanija), uključujući ...i nekoliko
neobjavljenih primjeraka. Autor u njima prepoznaje posebnu regionalnu inačicu tipa "Bologna/Balgota", karakterističnu za navedena područja. Glavna stilska osobina tih kopči je okov ukrašen motivom križa izvedenim na proboj. Kopče se datiraju u 7. st.
Autorica u prilogu donosi podatke o brojčanom kretanju stanovnika u moliškohrvatskim naseljima i razmatra pitanje broja stanovnika koji govore moliškohrvatskim jezikom.
PDF
