U radu se razmatraju aktuelni problemi svojinskih odnosa u socijalizmu, s posebnim osvrtom na Jugoslaviju. Naime, ekonomske reforme u nizu socijalističkih zemalja moraju, između ostalog, riješiti i ...pitanje neadekvatne, odnosno neefikasne svojinske strukture.
Pored prikaza načina »rješavanja« problema svojinskih odnosa u slučaju Sovjetskog Saveza, koji se podvodi pod termin socijalizacije kao etatizacije, i u slučaju Jugoslavije, za koju je karakteristično kretanje od etatizacije ka socijalizaciji i obrnuto, u radu se naročito elaboriše nesvojinska koncepcija »društvene svojine« u Jugoslaviji i ukazuje na njene negativne posljedice.
Autor naglašava nužnost pluralističke svojinske strukture za socijalističke zemlje i mješovite privrede koja takvu strukturu podrazumijeva. Razni oblici svojine su legitimni za modernizovani koncept socijalizma: društvena, državna, privatna, mješovita i drugi oblici svojine. Na kraju se ukazuje na značaj reprivatizacije kao jednog od načina normalizacije svojinskih odnosa u socijalizmu.
Specifičnost i karakteristike prometne infrastrukture traže posebnu i odgovornu ulogu društveno-političkih zajednica u njezinom razvitku. Greške i promašaji teško se ispravljaju i dovode do ozbiljnih ...ograničenja u kompleksnom razvitku zemlje ili pojedinih njezinih dijelova. U radu je učinjen pokušaj kritičke ocjene nekih aspekata nasljeđene uloge društveno-političkih zajednica u razvitku prometne infrastrukture, nekih problema aktuelnih procesa i opredjeljenja, te globalnih okvira poželjne uloge. Navedeni se problemi obrađuju s posebnim osvrtom na obalna područja Jugoslavije.
Ovaj rad istražuje koja od suprotstavljenih teorija – teorija o ravnoteži snaga ili teorija nadmoći – bolje objašnjava rat na prostoru bivše Jugoslavije. Osnovni zaključak je da je vojna nadmoć ...Srbije stimulirala agresiju na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Obratno, relativna ravnoteža snaga, koja je postignuta 1995., pridonijela je prekidu rata i omogućila potpisivanje Daytonskoga mirovnoga sporazuma. Zbog toga ovaj članak zaključuje da je rat na prostoru bivše Jugoslavije još jedan dokaz u prilog klasičnoj teoriji o ravnoteži snaga te da teorija nadmoći ne može objasniti ni izbijanje ni završetak toga rata. Osim toga, ovaj članak pobija u svijetu dominantnu predodžbu po kojoj je rat na prostoru bivše Jugoslavije bio građanski rat zasnovan na međuetničkoj mržnji. Nasuprot tomu, ovaj članak dokazuje da je taj rat bio ponajprije međudržavni rat zasnovan na racionalnim kalkulacijama dominantnih aktera.
Na temelju zapisnika sjednica Vlade Srpske autonomne oblasti Krajine razmatra se kako je to tijelo djelovalo i kojim se problemima bavilo od svoga osnutka sredinom 1991. i do kraja te godine, kada je ...proglašena Republika Srpska Krajina. Na temelju ovih dokumenata
može se zaključiti da je vodstvo krajinskih Srba u sklopu raspada socijalističke Jugoslavije bilo ustrajno u svojoj težnji da se u potpunosti odvoji od Hrvatske i ostanu u krnjoj Jugoslaviji pod srpskom dominacijom. No, političke težnje krajinskih Srba stvorile
su brojne probleme u organizaciji života u područjima koja su bila pod njihovim nadzorom, što je bilo izazvano prekidom ustaljenih gospodarskih, prometnih i drugih veza s ostalim dijelovima Hrvatske. Ovi problemi ostat će značajka života na područjima pod nadzorom krajinskih Srba i u kasnijem razdoblju.
Autor naglašava da se od povjesničara očekuje revizija postojećih rezultata u historiografiji, a da su nove interpretacije nužne ako želimo ispraviti pogreške prethodnika. Svrha ovog članka ...identifikacija je nekih prepreka na koje su nailazili F. Tuđman i njegova vlada, u cilju da stvore hrvatsku državu. Teze o tome da je Tuđman vodio dvostruku politiku i da je želio sa S. Miloševićem podijeliti Bosnu i Hercegovinu temelje se na nerazumijevanju njegovih ideoloških pogleda i politike te stvarnosti 1990-ih. Naime,
Tuđman je inzistirao na suradnji s hrvatskim Srbima, ali nije želio srpskim pobunjenicima dati četvrtinu hrvatskoga državnog teritorija. Također je htio zaštititi Hrvate izvan Hrvatske, a hrvatsko iseljeništvo vratiti u domovinu. Njegov ideal bila je Hrvatska koja će obuhvatiti što više Hrvata, ali je također svoju politiku oblikovao u skladu sa zahtjevima međunarodne zajednice. Svojim glavnim ciljevima proglasio je stvaranje suverene Hrvatske i njezinu reintegraciju u Europu. Dosljedno je težio suradnji s političkim vođama u susjedstvu i s međunarodnom zajednicom. Želio je izbjeći građanski rat, a nakon
njegova izbijanja tražio je rješenja kako bi se sukobi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini okončali. Nije spletkario kako bi uništio Bosnu i Hercegovinu. On je težio političkim odnosno diplomatskim rješenjima, a vojne akcije poduzimao je nevoljko.
U radu se na temelju istraživanja izvorne građe i objavljene literature prikazuju politička kretanja te, osobito, osnivanje i djelatnost četničkih udruženja na području grada Osijeka i osječkog ...kotara u razdoblju Kraljevine SHS/Jugoslavije od 1918. do 1941.
Zanimljiva svjedočanstva o logoru Krndija, jednom od najvećih logora za Folksdojčere u poslijeratnoj Jugoslaviji, su i logoraške pjesme-tužbalice na hrvatskome i njemačkome jeziku. Neke od njih ...zabilježili su logoraš Johann Rittinger, Požežanin Tomislav Wittenberg, koji je kao dijete također bio logoraš u Krndiji, te u novije vrijeme etnokoreolog Josip Vinkešević.
