Glavna okosnica ovoga rada su događaji vezani uz organizaciju i tijek pokopaI vana Meštrovića, svjetski priznatoga hrvatskog kipara, koji je umro 16. siječnja 1962. godine u South Bendu (SAD) u 79. ...godini života. Osim što prikazuje nesuglasice između državnih vlasti i obitelji Meštrović, ovaj rad pobliže oslikava odnos komunističkih vlasti prema Katoličkoj crkvi, zbog čega je pokop jednoga istaknutog umjetnika pretvoren u politički događaj. Budući da je navedeni događaj imao znatnog odjeka u inozemnom tisku, nekoliko dana nakon pokopa uslijedili su razgovori predstavnika Komisije za vjerska pitanja s pojedinim predstavnicima Katoličke crkve, s ciljem opovrgavanja tih natpisa i optužbi na račun jugoslavenskih vlasti. Osim navedenih događaja, u uvodnom dijelu rada prikazano je razdoblje Meštrovićeva boravka u Švicarskoj i SAD-u te nastojanja komunističkih vlasti za njegovim povratkom, što je bilo jedno od vrlo važnih političkih pitanja, osobito u prvim godinama novog režima.
Kapa prometnika in suknjič zaposlenih v službi za vzdrževanje proge Jugoslovanskih državnih železnic iz obdobja Kraljevine Jugoslavije (1929 – 1941). Motiv koledarja SŽ iz leta 1995 za marec in ...april.
Tema rada je posljednji preustroj Jugoslavenske narodne armije “Jedinstvo” iz razdoblja 1987. – 1990. Za razliku od prijašnjih ustroja JNA, “Jedinstvo” je rađeno prema kriteriju aktualnog stanja u ...SFRJ. Glavni arhitekt bio je admiral flote Branko Mamula koji je u vrijeme svog ministrovanja uspio osporiti koncepciju ONO i DSZ, marginalizirati udio socijalističkih republika u sustavu obrane i staviti pod nadzor Armije Teritorijalnu obranu. Postigao je stupanj centralizacije oružanih snaga kakav je Armija imala do kraja 1960-ih godina. U radu su dati osnovni podaci o ustroju vojišta, sustavu vođenja i zapovijedanja te doktrini “bitke u prostoru”. Konačan zaključak jest da je plan “Jedinstvo” inicijalno predstavljao pripremu za nasilno održanje Jugoslavije da bi se kasnije pretopio u pokušaj realizacije projekta velike Srbije.
U radu je pokušano prikazati dijasporu Židova kao složenu i trajnu pojavu. Kroz religijske, kulturološke, ekonomske i nacionalne karakteristike specifične za održanje i kontinuitet židovstva, ...obrađene su i pojave antisemitizma, asimilacije i cionizma. Povijesno-sociološki pregled života Židova na području Jugoslavije do Drugoga svjetskog rata prikazan je u drugom dijelu rada. Nakon Drugoga svjetskog rata i stvaranja države Izrael, započinje novo razdoblje u povijesti Židova. Dolazi do masovnih useljavanja Židova i formiranja novoga nacionalnog središta u Palestini. U završnom dijelu rada naznačeni su problemi adaptacije novih imigranata u Izraelu, njihova eventualna daljnja migracija, te su istaknuti, po mišljenju autora, neki mogući predlošci za daljnja istraživanja te problematike.
Članak obrađuje dosad manje poznatu problematiku zamisli/nacrta o rješe-nju pitanja grada Trsta, čiji je glavni autor bio Edvard Kardelj. On se priklonio i u cjelini preuzeo stručnu argumentaciju ...koju su pripravili ponajprije slovenski i hrvatski znanstvenici. Radi se o vremenu prije prvoga zasjedanja Vijeća mini-stara vanjskih poslova u rujnu 1945. u Londonu. Na tom je sastanku jugoslavenska delegacija koju je vodio tadašnji potpredsjednik savezne vlade Edvard Kardelj, 18. rujna 1945. predložila memorandum koji je sadržavao prijedlog nacrta rješe-nja pitanja Trsta. Nacrt je nastajao otprilike od svibnja do listopada 1945. i za grad Trst predviđao potpunu autonomiju i status sedme federalne jedinice Demokratske Federativne Jugoslavije, a za luku Trst položaj slobodne luke pod međunarodnom upravom. Detaljno argumentirani memorandum zadobio je priznanje čak i protivnika jugoslavenskih zahtjeva, ali je sudbinu Trsta odredila “visoka politika” u kojoj stručni argumenti nisu imali posebnu težinu.
Poljoprivredna proizvodnja uopće, pa u tom i proizvodnja mlijeka, zbog niza utjecajnih faktora, ne raste ravnomjerno i paralelno s potrebama stanovništva.
Zastave se koriste na ratnim brodovima od antike. Medu nizom zastava koje se koriste na ratnim brodovima osobito se ističu zastave koje iskazuju državnu pripadnost - vojno-pomorske zastave. Ovaj rad ...prikazuje zastave koje su korištene na ratnim brodovima raznih ratnih mornarica koje su imale svoje sjedište na istočnom Jadranu. Prva sila na Jadranu koja je propisala ratne zastave je Habsburška Monarhija, žute s crnim carskim orlom. Reformama Josipa II. uvedena je austrijska crveno-bijelo-crvena zastava koja se uz manje promjene koristila do kraja Dvojne Monarhije. Na kraju Prvoga svjetskog rata Saveznici su koristili posebnu zastavu na zarobljenim brodovima, dok je glavnina austrougarske flote u Puli nakratko istaknula hrvatske trobojnice. Nova je južnoslavenska država uvela novu trobojnicu. Tijekom Drugoga svjetskog rata NDH je koristila šahiranu vojno-pomorsku zastavu na svojih nekoliko brodova. Istodobno antifašistički partizani postavili su crvene petokrake na nacionalnu trobojnicu, koja je ponekad korištena i istaknuta naglavce. Nekoliko izgleda promijenjeno je tijekom rata. Socijalistička Jugoslavija usvojila je vojno-pomorske zastave temeljene na sovjetskom modelu. Hrvatska je i prije formalnog stjecanja nezavisnosti odbacila zvijezdu sa svoje zastave i postavila na njezino mjesto povijesni hrvatski grb. Do usvajanja današnjeg izgleda kratko su korištene jednostavne privremene zastave, a zatim dizajn jednak nacionalnoj trgovačkoj pomorskoj zastavi. Novi izgled vojno-pomorske zastave konačno je propisan 1999. godine.
U radu se govori o etničkoj nereprezentativnosti u oružanim snagama kao jednom od uzroka etničkih ratova. Na primjeru Jugoslavije i Ruande, dvije zemlje koje su 1990-ih godina obilježene velikim ...etničkim sukobima, nastoji se vidjeti kako dva različita obrasca stvaranja etnički nereprezentativnih vojski utječu na intenzitet i tijek sukoba. Slučaj Jugoslavije pokazuje prelazak multietničke u nereprezentativnu vojske, te na jednoetničku vojsku tijekom raspada države. Analizirani su razlozi tih procesa unutar Jugoslavenske narodne armije, koji su u početku bili ekonomski i kulturni, a pri kraju tog procesa postaju politički i etnički. Na kraju stvaranje jednoetničke vojske postaje dio plana agresije na republike 1991. godine. Slučaj Ruande govori o stvaranju jednoetničke vojske od strane kolonizatora i korištenje "Gurka sindroma" ili odabiranja "ratničkog" naroda za izvršavanje vojne funkcije u društvu. Takva situacija nakon dekolonizacije dovodi do ponavljanja takvog obrasca, ali sa zamijenjenim ulogama što utječe na ciklus nasilja koji je kulminirao genocidom iz 1994. godine. Ova dva vrlo različita primjera pokazuju važnost etničke reprezentativnosti za stabilnost višenacionalnih država, ali i cijelih regija.
Ovaj rad istražuje koja od suprotstavljenih teorija – teorija o ravnoteži snaga ili teorija nadmoći – bolje objašnjava rat na prostoru bivše Jugoslavije. Osnovni zaključak je da je vojna nadmoć ...Srbije stimulirala agresiju na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Obratno, relativna ravnoteža snaga, koja je postignuta 1995., pridonijela je prekidu rata i omogućila potpisivanje Daytonskoga mirovnoga sporazuma. Zbog toga ovaj članak zaključuje da je rat na prostoru bivše Jugoslavije još jedan dokaz u prilog klasičnoj teoriji o ravnoteži snaga te da teorija nadmoći ne može objasniti ni izbijanje ni završetak toga rata. Osim toga, ovaj članak pobija u svijetu dominantnu predodžbu po kojoj je rat na prostoru bivše Jugoslavije bio građanski rat zasnovan na međuetničkoj mržnji. Nasuprot tomu, ovaj članak dokazuje da je taj rat bio ponajprije međudržavni rat zasnovan na racionalnim kalkulacijama dominantnih aktera.
