Na temelju odluka 2. plenuma Centralnoga komiteta Komunističke partije Jugoslavije iz siječnja 1949. i nakon donošenja Osnovnoga zakona o zemljoradničkim zadrugama 28. svibnja 1949. partijska tijela ...Federativne Narodne Republike Jugoslavije započela su forsirati kolektivizaciju seljaštva u zadrugama prema sovjetskom konceptu. Iako je po mišljenju političkih tijela Komunističke partije Jugoslavije taj model trebao rezultirati unapređenjem poljoprivrede, poboljšanjem životnih uvjeta seljaka i izgradnjom socijalizma, taj je sustav napušten 1953., ponajprije zbog prisilnih mjera kojima su seljaci bili izvrgnuti da bi se pridružili seljačkim radnim zadrugama, slabe učinkovitosti rada, seljačkih prosvjeda i masovnoga napuštanja Komunističke partije.Početkom 1953. u karlovačkom je kotaru djelovalo ukupno 18 seljačkih radnih zadruga. U članku je na temelju neobjavljenoga arhivskoga gradiva i novinskih članaka prikazano kako su likvidirane četiri od njih: 9 maj iz Kašta, Narodni borac iz Ladešić Drage, Ozalj i Josip Boljkovac iz Vukove Gorice.
The initiative to initiate peasant labour cooperatives in the Federal People’s Republic of Yugoslavia was introduced at the Second Plenum of the Central Committee of the Communist Party of Yugoslavia which took place from January 29 to 30, 1949. Based on the decisions, the Basic Law on Agricultural Cooperatives was adopted on May 28, 1949. This Law was the legal basis for the accelerated forming of peasant labour cooperatives and the enforced collectivisation of peasantry in accordance with the Soviet model. There are several reasons why the Communist Party of Yugoslavia lost the political will to continue establishing peasant labour cooperatives and supporting their development. Firstly, the peasants worked less on common properties than on their own, secondly, they did not receive any equipment to compensate for the decline of labour productivity; hence, the state had to compensate for the losses of cooperatives from the budget. Furthermore, the tendency of parasitism appeared among peasants. Some of the members of the cooperatives would neglect their work obligations expecting that another member would do the work. The collapse of peasant labour cooperatives started in March 1953 when the government of the Federal People’s Republic of Yugoslavia published the Decree on the reorganization of peasant cooperatives. They were gradually liquidated by the withdrawal of individual peasant farms. The rest of the property was primarily annexed to general agricultural cooperatives. The subject of this article is the liquidation of peasant labour cooperatives in the territory of Karlovac District in 1953. The article was written on the basis of unpublished archival sources and of articles published in the Karlovac Weekly, the newspaper of the Socialist League of Working People of the city of Karlovac. At the beginning of 1953 a total of 18 peasant labour cooperatives were operating in Karlovac District. By September of the same year, 15 of them had been liquidated. Due to a lack of archival records, it was possible to present only the liquidations of four peasant labour cooperatives in this paper: 9 maj from Kašt, Narodni borac from Ladešić Draga, Ozalj and Josip Boljkovac from Vukova Gorica.
Tema rada je časopis „
Svjetlo“.
To je za grad Karlovac, u
kulturnom i povijesnom smislu, izrazito značajan časopis koji je izlazio s
prekidima, mijenjao se s vremenom i prilagođavao ljudima i gradu, ...te bilježio puls
svoga doba. U ovome radu časopis je analiziran u tri razdoblja svog izlaženja. Obuhvaćeno
je prvo razdoblje izlaženja od 1884. do 1919. godine, zatim drugo razdoblje od
1965. do 1971. godine kada „Svjetlo
“
izlazi kao prilog „Karlovačkog tjednika“, a uređuje ga pododbor Matice hrvatske
Karlovac. Na kraju rada časopis je analiziran u trećoj etapi izlaženja,
započetoj 1990. godine, a koja traje i danas. „
Svjetlo“
se uvelike mijenjalo godinama izlaženja, a njegova konstanta
jest da je to lokalni časopis posvećen kulturi, znanosti i umjetnosti.
This paper elaborates on the journal
„Svjetlo“.
In
cultural and historical terms, it is an extremely important journal for the
city of Karlovac, published discontinuously, changing over time and adapting to
the people and the city by recording the pulse of time. The journal is analyzed
through three periods of its publishing. The first period of publication from
1884 to1919 is covered first, then the second period from 1965 to1971, when
„Svjetlo“
was published as a supplement to the newspaper „
Karlovački tjednik“
, and
was edited by the subcommittee of
„Matica hrvatska“
Karlovac. The
journal is finally analyzed in the third stage of its publishing, which started
in 1990 and continues to this day. „
Svjetlo“
changed greatly over the
years of its publishing, but what is constant is that it is a local journal
committed to culture, science and art.
Naša ratna medicinska doktrina rađala se zajedno s hrvatskom državom i vojskom. U uvjetima nametnutog rata i nedostatka ratnog saniteta nametnula se potreba stvaranja ratne doktrine. Organizacijski ...možemo definirati tri osnovne sastavnice ratnog zdravstva u Karlovcu. Prva sastavnica je Opća bolnica Karlovac, druga vojni sanitet, a treća je hitna, preventivna i opća medicinska skrb. Bolnica je provodila prihvat i obradu svih ozlijeđenih duž crte bojišta našeg područja. Medicinskim centrom je rukovodio Krizni stožer koji je provodio sve zapovijedi Glavnog stožera saniteta Republike Hrvatske, Ministarstava zdravstva i Ministarstva obrane. Tijekom cijelog Domovinskog rata Opća bolnica Karlovac je bila udaljena od prvih redova bojišnice nekoliko tisuća metara zračne linije. Takav položaj uvjetovao je značajne organizacijske i kadrovske promjene. Iziskivalo je to veliki napor svih
djelatnika tijekom svih godine rata. Od prvih ranjenika za vrijeme “krvavog Uskrsa” na Plitvicama 31. 3. 1991. u Općoj bolnici Karlovac zbrinuto je 1475 ranjenika. Tijekom hospitalizacije od zadobivenih ozljeda umrlo je 39 osoba. Smrtno stradalih, doveženih na odjel patologije, bilo je 229. Druga komponenta je bio vojni sanitet, na čijoj se razini zbog specifičnosti blizine bojišta provodila samo obrada na razini prvog i eventualno drugog ešalona pružanja zdravstvene skrbi te svi postupci iz djelokruga primarne zdravstvene zaštite na razini bojne i brigade. Suradnja svih segmenata ratnog zdravstva u Karlovcu je bila primjerena i može se sa sigurnošću reći kako je zdravstvo imalo značajnu ulogu u obrani i oslobađanju naše domovine, te kako se integralni koncept zdravstva u prilikama rata i neposredne ratne opasnosti pokazao efikasan.
U franjevačkoj crkvi Presvetoga Trojstva u Karlovcu, u kapeli izvorno podignutoj 1748. godine – za koju su novac darovali Feldmarschall Joseph Maria Friedrich Wilhelm Hollandinus von ...Sachsen-Hildburghausen, Vice-Colonello Maximilian Josef barun Mittrowsky von Mitrowitz und Nemyschl i ilirski konjanici – prije nekoliko godina otkriveni su fragmenti zidnoga i svodnog oslika s ikonografijom sv. Ivana Nepomuka iz 1749. godine. Fragmenti u gornjem dijelu zidnog plašta i u kupoli omogućuju djelomičnu rekonstrukciju sadržaja, ali i prijedlog autorskog imena uz koje bi se oslik mogao vezati, Franca Jelovšeka, i to u razdoblju njegova stvaralačkog vrhunca. Čašćenje sv. Ivana Nepomuka nakon kanonizacije (1729.) – za koju su se osobito zalagali habsburški vladari – dio je skupine vjerskih praksi poznate prema sintagmi pietas Austriaca. Pristajanje uz nju iskaz je lojalnosti prema vladajućoj dinastiji, posebno važan u vrijeme ratova za austrijsko nasljeđe.
Alojzije (Vjekoslav) Hegedić, svećenik i pristaša Stranke prava, u politiku se aktivnije uključuje nakon dolaska u Karlovac 1886., godine, kada postaje duhovnim pomoćnikom u dubovačkoj župi. ...Agitirajući na izborima za Hrvatski sabor 1887. za pravaškog kandidata u Karlovcu, Hegedić je očitovao svoje pravaško političko opredjeljenje. Za dubovačkog župnika izabran je 1888., a 1891. godine postaje i zastupnik u gradskom zastupstvu Karlovca. Na izborima za Hrvatski sabor 1897. godine kandidiran je na listi Udružene opozicije te izabran za narodnog zastupnika u podravskom izbornom kotaru s biralištem u Kloštru. U radu je težište stavljeno na Hegedićevo saborsko djelovanje tijekom kojeg se u svojim istupima, vjerno zastupajući učenje Ante Starčevića, bavio političkim, gospodarskim i drugim temama koje su bile aktualne u Banskoj Hrvatskoj tijekom nagodbenog razdoblja, napose u vrijeme vladavine bana Khuen-Héderváryja.
Alojzije (Vjekoslav) Hegedić, a priest and supporter of the Party of Rights, was actively involved in politics after arriving in Karlovac in 1886. He also became a spiritual assistant in the parish of Dubovac. In the elections for the Croatian Parliament in 1887, he clearly revealed his political views, as he openly campaigned on behalf of the candidate of the Party of Rights in Karlovac. In 1888 he became the parish priest in the parish of Dubovac, and in 1891 he was elected to the Karlovac City Assembly. In the elections for the Croatian Parliament in 1897, Hegedić was a candidate on the list of the United Opposition, and he was elected in the Kloštar constituency in Podravina. The author analyzes Hegedić's activities in the Croatian Parliament during the period when Károly Khuen- Héderváry was the ban from Croatia, during which Hegedić persistently advocated Ante Starčević's ideas in discussions on relevant political, economic and cultural issues in Banal Croatia (Banska Hrvatska).
U radu se detaljnijim čitanjem novinskih članaka o glazbi u »dugom« devetnaestom stoljeću nadopunjuju postojeće spoznaje o glazbenom životu Karlovca. Važnost lokalnog tiska, koji je u Karlovcu bio ...vrlo bogat, posebno dolazi do izražaja u vijestima o glazbenom životu i glazbenim prilikama. U okviru ovog istraživanja uzele su se u obzir sljedeće novine na hrvatskom jeziku: Karlovački viestnik (1861), Glasonoša (1861-1865), Karlovački viestnik (1866), Svjetlo (1884-1905), Sloga (1886-1888), Karlovački glasnik (1899-1903), Glasonoša (1905-1909) i Sloga (1910-1919). Postavljena su pitanja: Koliko je glazba bila važna kao kulturni i društveni faktor u gradu? O kojim se pojedincima, institucijama i društvima vezanim za glazbu pisalo? Tko je inicirao i poticao glazbeni život grada i rasprave o njemu? Posebna pozornost posvetila se raspravama o karlovačkim glazbenim ustanovama i društvima koje su se u okviru ovoga rada podijelile u nekoliko tematskih skupina: 1) Prvo hrvatsko pjevačko društvo »Zora« i Trgovačko tamburaško društvo »Hrvatska«; 2) Glazbena škola u Karlovcu; 3) Pitanje gradske glazbe i odnos prema vojnoj glazbi.
This paper presents the development of pharmacy and pharmacies in the city of Karlovac based on available literature, internet sources, and data from contemporaneous newspapers. In doing so, among ...other things, it offers an interesting and uncommon insight into the image of the city itself, its inhabitants, spaces, socio-political happenings, and the culture of that time. It highlights the significance of the pharmaceutical tradition of Karlovac as an important part of the history of Croatian pharmacy. The emphasis is on the historical continuity of the four oldest pharmacies in Karlovac (K crnom orlu, K sv. Ćirilu i Metodu, K zlatnom lavu, and K Spasitelju) as well as the importance of the pharmaceutical tradition of the Franciscan monastery in Karlovac and the Franciscans’ role in the development of Karlovac’s pharmacy services as a sort of beginning of medical care in Karlovac and the Karlovac region. The oldest pharmacy in Karlovac, K crnom orlu (now Ljekarna Grgur Ninski), was founded in 1726 and has been continuously operating for nearly three hundred years. The paper also highlights the contributions of Josip Vrbanić, one of the owners of K crnom orlu, and his role in the development of Karlovac as a modern city. K sv. Ćirilu i Metodu (now Ljekarna Banija), managed by Gustav Modrušan, a pharmacist and two-term mayor of Karlovac, is also of great importance. The work also provides a brief historical overview of the remaining two oldest pharmacies, K zlatnom lavu and K Spasitelju, which no longer exist, but their owners and employees also made a significant impact on the social and cultural life of Karlovac. Also presented are the most important facts about the historical activities of individual pharmacies and their owners and partners. Light is shed on some previously unknown historical facts about these pharmacies, such as the original location of the pharmacy K Spasitelju, which was not documented in literature until now. Finally, inaccurate information found in various literary sources is corrected.
U radu se objavljuju dosad nepoznati nacrti planiranoga baroknog grada-tvrđave Novi Karlovac, čija je gradnja započela 1733. nedaleko od Karlovca, kao dio velike strateške cjeline novih ...gradova-tvrđava na jugoistočnoj granici Habsburške Monarhije. Grad je trebao površinom biti najveći grad-tvrđava u Hrvatskoj, no početkom Rata za nasljeđe poljske krune, a potom i smrću princa Eugena Savojskog 1736. gradnja je zaustavljena, a u posve novim okolnostima nakon smrti cara Karla VI. više nije nastavljena. Dotad izgrađeni zemljani nasipi pojedinih fortifikacijskih dijelova i opkopi uz njih ostali su očuvani do danas. Projekti utvrđenoga grada dio su opusa Nicolasa Doxata de Démoreta, glavnog projektanta gradova-tvrđava princa Eugena Savojskog, a pažnju posebno privlači i glavna gradska crkva koja je projektirana kao tlocrtna varijacija bečke Peterskirche.
Pristupno stepenište prčanjskoj župnoj crkvi snažan je detalj graditeljstva naše obale i nezaboravan dio vizure bokokotorskog zaljeva, ali i najveće i najdojmljivije stepenište na istočnoj obali ...Jadrana kojim se s mora pristupa nekom sakralnom objektu. U članku se obrađuje projekt, uzori i slijed gradnje pristupnog stepeništa crkvi koju je projektirao venecijanski arhitekt Bernardino Maccaruzzi. U dosadašnjoj literaturi o stepeništu nalazimo rijetki podatak i mnoge pretpostavke, a Maccaruzzijev crtež nije se sačuvao te je kasnije izgrađeno prema projektu arhitekta Milana Karlovca. Stepenište s balustradom isklesano je u radionici Ivana Fabrisa na otoku Vrniku kraj Korčule, a građevinske radove i konstrukciju izveo je godine 1912. – 1913. češki graditelj Josef Večernik. Ovdje prvi put objavljujemo projektni nacrt, skice kamenoklesara i graditelja te sadržaje ponuda, troškovnika i ugovora o gradnji. Pronalazak ove dokumentacije otvorio nam je mogućnost rekonstrukcije tijeka gradnje, a također smo mogli provjeriti, potvrditi ili opovrgnuti dosadašnje pretpostavke, sumnje i mišljenja te time rasvijetliti još jedan vrijedan dio prčanjske i bokeljske graditeljske prošlosti.
Uvod
:
Nakon osnivanja Škole za sestre pomoćnice u Zagrebu 1921. godine, kada se u školu upisuju redovnice i civilne učenice, u socijalnim i zdravstvenim ustanovama uz pomoćno se osoblje počinju ...zapošljavati sestre pomoćnice i sestre bolničarke. U razdoblju nakon II. svjetskog rata mnoge redovnice bile su prisiljene napustiti službu jer su odbijale raditi u civilnom odijelu ili su bile izložene pritiscima na radnom mjestu. Prve civilne medicinske sestre zapošljavaju se u Karlovcu 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća u bolničkim i izvanbolničkim zdravstvenim ustanovama. Na temelju uvida u povijesnu građu, pokušala se učiniti rekonstrukcija njihova rada i školovanja.
Metode:
Polazište za izradu rada bili su dokumenti pohranjeni u pismohrani Opće bolnice Karlovac. Izbor za medicinske sestre navedene u radu vođen je kronologijom pohranjivanja podataka u pismohrani. Ostali podaci crpljeni su iz arhivskih fondova i zbirki Hrvatskog državnog arhiva (HDA) i Državnog arhiva u Karlovcu (DAKA). Kao dopuna ovim izvorima korišteni su do sada objavljeni radovi.
Rezultati:
Učinjena je rekonstrukcija tijeka školovanja i rada za medicinske sestre Rozaliju Špoljarić, Sofiju (Sonju) Škrobe, Anicu (Zibar) Radmanović, Maricu (Mariju) Brajdić, Ankicu (Mušnjak) Slavnić, Zdenku Čačić i Zorku Lasić. Na temelju uvida u arhivsku građu može se zaključiti da je prva školovana medicinska sestra u Karlovcu Sofija (Sonja) Škrobe.
Zaključak
: Budući da rad i djelovanje medicinskih sestara u karlovačkim zdravstvenim ustanovama do sada nije sustavno bilježen i istraživan, autorice smatraju da daljnji rad na tom području može rezultirati pronalaženjem dodatnih podataka i mogućim drugačijim zaključcima.
Introduction:
After the founding of the School for Assistant Nurses in Zagreb in 1921, when nuns and civilian students enrolled in the school, assistant nurses and nurses began to be employed in social and health institutions along with support staff. In the period after World War II, many nuns were forced to leave the service because they refused to work in the civilian department or were exposed to pressure in the workplace. The first nurses were employed in Karlovac in the 1940s and 1950s in inpatient and outpatient health care facilities. Based on the insight into the historical materials, we attempted to reconstruct data on their work and education.
Methods:
The starting point for this work were documents stored in the archives of the Karlovac General Hospital, the archives and collections of the Croatian State Archives (HDA), and the State Archives in Karlovac (DAKA). In addition to these sources, we also used previously published papers.
Results:
Reconstruction of the course of education and work of following nurses was made: Rozalija Špoljarić, Sofija (Sonja) Škrobe, Anica (Zibar) Radmanović, Marica (Marija) Brajdić, Ankica (Mušnjak) Slavnić, Zdenka Čačić and Zorka Lasić. Based on the insight into the archives, we can conclude that the first educated nurse in Karlovac was Sofija (Sonja) Škrobe.
Conclusion:
Since the work and activities of nurses in Karlovac health care institutions have not been systematically recorded and researched so far, the authors believe that further work in this area may result in finding additional information and possibly different conclusions.
PDF
