Članak se sastoji od triju dijelova. U prvom dijelu autor progovara o identitetu kerigme smještajući ju unutar evangelizacijskog procesa, te govoreći o njezinoj aktualnosti naglašava da se prvi ...navještaj shvaća kao središnje mjesto u evangelizacijskom, pastoralnom i katehetskom djelovanju, poradi čega papa Franjo u snazi prvoga navještaja priliku vidi za obnovu Crkve. U drugom dijelu progovara se o temeljnim kriterijima za autentičnost kerigme, pri čemu se ističu važnost ljubavi prema Božjoj riječi, ulazak u Crkvu, ljubav prema adresatima i osobni prvi navještaj koji nam je posredovan u određenom vremenu i kontekstu, a može biti nepresušan izvor za prvi navještaj drugima. Posljednji dio članka posvećen je ulozi navjestitelja u kerigmi ističući važnost osobnih, pedagoških i katehetskih kvaliteta jednog evangelizatora, pri čemu značajnu ulogu u stjecanju i posjedovanju navedenih kvaliteta ima trajna formacija evangelizatora.
Polazeći od iskustva vjere svete Terezije Avilske, članak promišlja o važnosti i naravi vjere kao življene stvarnosti. Pokazujući kako se središnje teme Terezijina iskustva vjere reflektiraju danas, ...među ostalim, na Neokatekumenskom putu, predstavlja se sama narav i teologija Puta. U prvomu se dijelu, u najznačajnijim crtama, predstavlja životni hod Terezije Avilske i Kika Argüella, inicijatora Neokatekumenskoga puta. Iako su na prvi pogled živjeli potpuno različita iskustva, život Terezije i Kika označen je mnogim sličnostima: rođeni u kršćanskoj obitelji i odgojeni u vjeri, oboje nakon nekog vremena kušaju iskustvo duboke kenoze u kojoj traže puni život; vapaj Bogu i Božji odgovor kojim i za jedno i za drugo započinje ono što će oboje nazvati novi život, obilježen Božjim djelovanjem i istinskim obraćenjem. Drugi dio opisuje središnje teme vjere življene i reflektirane počevši od i unutar novoga iskustva: ljudski život kao povijest spasenja; Isus Krist kao izvor i središte čitave kršćanske egzistencije; molitva kao najautentičniji izričaj vjere. Kao svojevrsni zaključak, u kratkim se crtama pokazuje mjesto i značenje Crkve za vjeru: učiniti svojim ono što Crkva naučava i živi, svojevrsni je sažetak vjere bilo Terezije bilo Kika.
The publication of the Directory for Catechesis leads us to consider the continuity and novelty that it presents with respect to the previous General Directory of Catechesis. Differences and ...similarities help us to better define catechesis in the cultural context of the 21st century. This article presents the keys to understanding the current Directory.
La publicación del Directorio para la Catequesis nos lleva a plantearnos la continuidad y novedad que presenta respecto al anterior Directorio General de Catequesis. Las diferencias y semejanzas nos ayudan a precisar mejor la catequesis en el marco cultural propio del siglo XXI. En el presente artículo se presentan las claves para la comprensión del actual Directorio.
Mnoga pitanja tište suvremeni pastoral a jedno od važnijih
je ‘stvaranje’ novih kršćana, jer za sobom pokreće mnoštvo
drugih pastoralnih tema, koje nisu u mah rješive. Među njima
su potreba ...katekumenata u suvremenim crkvenim i društvenim
okolnostima kao i pitanje oblika župnoga pastoralnog rada. Sve to
zajedno odnosi se na pitanje osjećaja crkvenosti i navjestiteljske
odvažnosti kršćana. U tomu surječju pisac članka uvodno
prikazuje povijesnu ulogu katekumenata, a potom u prvomu
dijelu raspravlja o značenju katekumenata, odnosu Drugoga
vatikanskog sabora prema katekumenatu te obredniku Reda
pristupa odraslih u kršćanstvo (dalje: RPOK) i o katekumenatu
u dokumentima Hrvatske biskupske konferencije. Budući da se
uočava manjak nedovoljnoga vrjednovanja kerigme u crkvenoj
svijesti vjernika, onda objašnjava njezinu pastoralnu važnost.
U posljednjemu odjeljku prikazuje odnos župne zajednice i
katekumenata.
U vremenu u kojem se sve više promišlja o novoj evangelizaciji autor ovog članka smjera prema početcima Crkve i prema prvoj kerigmi, čiji smisao i važnost predstavlja u tri dijela. U prvom dijelu ...predstavljen je kontekst u kojem se našlo prvo kršćanstvo koje je s naporom pronosilo ‘uspomene apostola‘. Inkulturacija započinje propovijedanjem s kojim dolazi novi zaokret. Prvi kršćanin je možda više nego ijedan drugi poslije uložio napora u naviještanje kerigme: pratio ga je nedostatak slobode, nedostatak članova, nedostatak strogo teološke formacije, nedostatak podrške društva, nedostatak komunikacijskih sredstava. Kerigmatski napor prve Crkve praćen je nedostatcima, ali je obilovao Duhom i svjedočanstvom vjere u ono što se teško riječima moglo sročiti i definirati. U drugom dijelu autor prati naviještanje ‘uspomena apostola‘ ili evanđelja od dijaloga do Creda. Dijalog sa svijetom vode hrabri kršćani, apostolski oci, apologeti, crkveni oci općenito. Posebno je stavljen naglasak na apologete koji otvaranju dijalog s neistomišljenicima i protivnicima. Mnogi su se od njih našli na tvrdom terenu koji je trebalo obraditi s velikim naporom, osobnim nadahnućem i hrabrošću. Imali su bezbroj sugovornika među Židovima, poganima, kršćanima i hereticima. Kao plod napornog i dugotrajnog dijalogiziranja uslijedilo je službeno definiranje navještenog sadržaja vjere koje se oblikovalo u formu Vjerovanja. U trećem dijelu autor ističe krajnji cilj kerigme, a to je obnova Crkve i društva. Obnova se postiže preko obraćenja kao novog načina života u odnosu prema Bogu i ljudima. Ono zahvaća čitavu osobu i praćeno je Božjim djelovanjem. U tom dijelu stavljen je naglasak i na karitativnu dimenziju Crkve koja uporište za tu dimenziju pronalazi u euharistijskom zajedništvu.
Polazeći od iskustva vjere svete Terezije Avilske, članak promišlja o važnosti i naravi vjere kao življene stvarnosti. Pokazujući kako se središnje teme Terezijina iskustva vjere reflektiraju danas, ...među ostalim, na Neokatekumenskom putu, predstavlja se sama narav i teologija Puta. U prvomu se dijelu, u najznačajnijim crtama, predstavlja životni hod Terezije Avilske i Kika Argüella, inicijatora Neokatekumenskoga puta. Iako su na prvi pogled živjeli potpuno različita iskustva, život Terezije i Kika označen je mnogim sličnostima: rođeni u kršćanskoj obitelji i odgojeni u vjeri, oboje nakon nekog vremena kušaju iskustvo duboke kenoze u kojoj traže puni život; vapaj Bogu i Božji odgovor kojim i za jedno i za drugo započinje ono što će oboje nazvati novi život, obilježen Božjim djelovanjem i istinskim obraćenjem. Drugi dio opisuje središnje teme vjere življene i reflektirane počevši od i unutar novoga iskustva: ljudski život kao povijest spasenja; Isus Krist kao izvor i središte čitave kršćanske egzistencije; molitva kao najautentičniji izričaj vjere. Kao svojevrsni zaključak, u kratkim se crtama pokazuje mjesto i značenje Crkve za vjeru: učiniti svojim ono što Crkva naučava i živi, svojevrsni je sažetak vjere bilo Terezije bilo Kika.
Misao iz apostolske pobudnice pape Franje Evangelii gaudium da Crkva »evangelizira i sama biva evangelizirana ljepotom liturgije« vraća nas promišljanju o temeljnom odnosu liturgije kao čina vjere ...(actus fidei) i evangelizacije, koja izvorište ima u slavlju vjere. Liturgija je sakramentalna u svojem ‘navjestiteljskom‘ dijelu (verbum in celebratione fit sacramentum) kao što je navjestiteljska u sakramentalnom spomenčinu Kristova otajstva. Stoga ovaj rad nastoji rasvijetliti intrinzičan odnos između Verbum i Sacramentum te razlaže misao o Ljepoti koja se, kao događaj spasenja, milosno posreduje u slavlju vjere. Ta su pitanja iznova aktualna u razmatranju mjesta liturgije u životu »Crkve u izlasku«. Liturgija se sve više prepoznaje kao dom Crkve, kao izvorište i susretište s otajstvom vjere, mjesto gdje se vjera milosno daruje, rasvjetljuje, obnavlja i milosno dijeli s braćom u vjeri. Premda joj evangelizacija nije prvotan cilj, liturgija kao mjesto milosnog darivanja vjere uvijek je navjestiteljska, odnosno evangelizacijska.
Autor u ovom članku pojašnjava ideje o prvom navještaju što nužno upućuje i na potrebu nadvladavanja postojećih stereotipa i preispitivanja izvora koji govore o prvom navještaju u prvoj kršćanskoj ...zajednici. Na početku daje neke metodološke napomene radi ispravnog shvaćanja Novoga zavjeta. Zatim govori o apostolskom propovijedanju te o postojanju i načinima prvog navještaja u prvoj Crkvi. Prva je Crkva zajednica živog spomena. Kerigma je "drugi" Isusov "spomen". U raznim izričajima Isusova spomena u Novome zavjetu autor otkriva i razne oblike kerigme. Osobine novozavjetne kerigme pomažu nam da otkrijemo njezin izvorni identitet. Suvremeno pastoralno razmišljanje ukazuje nam na važnost izvornog pluralizma u prvom navještaju. Za pravo razumijevanje kerigme valja imati na umu cjelovitost Novoga zavjeta, a bit će potrebno premisliti i neke ustaljene stereotipe.
Članak želi, na temelju nekih kristoloških novozavjetnih naslova, ukazati na izuzetnu umjesnost ranokršćanske kerigme da prilagodi izvornu palestinsku kristologiju helenističkoj uljudbi. Posebno je ...naglašena važnost Septuaginte u tom svekolikom inkulturacijskom procesu evanđelja. Ti misionarski pokušaji prvih kršćanskih generacija uzorom su i današnjem crkvenom naviještanju, kao što naglašavaju suvremeni dokumenti Učiteljstva.
