Environmental oestrogen bisphenol A (BPA) and its analogues are widespread in our living environment. Because their production and use are increasing, exposure of humans to bisphenols is becoming a ...significant issue. We evaluated the mutagenic and genotoxic potential of eight BPA structural analogues (BPF, BPAF, BPZ, BPS, DMBPA, DMBPS, BP-1, and BP-2) using the Ames and comet assay, respectively. None of the tested bisphenols showed a mutagenic effect in Salmonella typhimurium strains TA98 and TA100 in either the presence or absence of external S9-mediated metabolic activation (Aroclor 1254-induced male rat liver). Potential genotoxicity of bisphenols was determined in the human hepatoma cell line (HepG2) at non-cytotoxic concentrations (0.1 μmol L
to 10 μmol L
) after 4-hour and 24-hour exposure. In the comet assay, BPA and its analogue BPS induced significant DNA damage only after the 24-hour exposure, while analogues DMBPS, BP-1, and BP-2 induced a transient increase in DNA strand breaks
Okoljski estrogen, bisfenol A (BPA), in njegovi strukturni analogi so v veliki meri prisotni v našem okolju. Ker njihova proizvodnja in uporaba naraščata, je vse pomembneje ovrednotiti njihovo toksičnost zaradi izpostavljenosti ljudem. Z Amesovim in kometnim testom smo ovrednotili mutagenost in genotoksičnost osmih strukturnih analogov BPA (BPF, BPAF, BPZ, BPS, DMBPA, DMBPS, BP-1 in BP-2). Nobeden od testiranih bisfenolov ni izkazoval mutagenega delovanja na sevih TA98 in TA100 Salmonelle tryhimurium v prisotnosti in odsotnosti metabolne aktivacije (z Aroklorom 1254 inducirani encimi podganjih jeter). Potencialno genotoksičnost pa smo določali s kometnim testom na celični liniji humanega hepatoma (HepG2) pri necitotoksičnih koncentracijah (0.1 μmol L-1 do 10 μmol L-1) po 4-urni in 24-urni izpostavljenosti. BPA in njegov analog BPS sta pri kometnem testu povzročila poškodbe DNA samo po 24-urni izpostavljenosti, medtem ko so analogi DMBPS, BP-1 in BP-2 povzročili prehodne poškodbe DNA (samo po 4-urni izpostavljenosti). BPF, BPAF, BPZ in DMBPA niso povzročili poškodb DNA.
Several studies have reported radioprotective, antimutagenic, anti-inflammatory, antinociceptive, and anticancer effects of bee venom both in the cell and the whole organism. The aim of this study ...was to assess the effects of a single high dose of 100 μg mL-1 of whole bee venom in human lymphocytes in vitro over a variety of time spans (from 10 min to 24 h). After the treatment, we used the comet assay and micronucleus test to see the effect of bee venom on the cell. The comet assay confirmed that the venom damaged the DNA molecule. Tail length, tail intensity, tail moment showed a significant increase (P<0.05). The percentage of long-tailed nuclei (LTN) with the tail length exceeding the 95th percentile also increased in a time-dependent manner. The micronucleus parameters (number of micronuclei, nucleoplasmic bridges, and nuclear buds) also showed a significant time-dependent increase (P<0.05). This research indicates that high concentrations of bee venom can lead to cellular instability. Further research is needed to understand the mechanism of action of bee venom and its components in human cells and to see if this natural product may find application in medicine.
Cilj ovog istraživanja je procjena staničnog statusa ljudskih limfocita periferne krvi nakon tretmana visokom koncentracijom pčelinjeg otrova u in vitro uvjetima primjenom alkalnog kometnog testa i mikronukleusnog testa. Limfociti su bili izloženi pčelinjem otrovu u koncentraciji od 100 μg mL-1 u različitom vremenu (od 10 min do 24 h). Rezultati kometnog testa upućuju na oštećenje molekule DNA povećanjem parametara kometnog testa (dužina repa, intenzitet repa i repni moment) te prisutnost limfocita s visokom učestalosti kometa s dugim repovima (LTN). U tim stanicama učestalost LTN premašuje 95% ukupne raspodjele vrijednosti LTN dobivene za sve stanice kontrolnog uzorka. Parametri mikronukleusnog testa (broj mikronukleusa, nukleoplazmatski mostovi i nuklearni pupovi) također pokazuju značajan porast u odnosu na odgovarajući kontrolni uzorak (P<0,05). Rezultati dobiveni ovim tehnikama upućuju na to da pčelinji otrov u visokoj koncentraciji uzrokuje staničnu nestabilnost te na potrebu daljnjih istraživanja mehanizama djelovanja pčelinjeg otrova i njegovih sastavnica na ljudske stanice u svrhu primjene prirodnih spojeva posebice u medicinskoj praksi.
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Pharmacy and Biochemistry. Department of microbiology. - Data provided by Europeana Collections- Učinak sekundarnog metabolita masline (Olea ...europaea L.) oleuropeina, njegovog razgradnog produkta hidroksitirosola i vodenog ekstrakta maslinova lista na staničnu vijabilnost medicinski značajne gljivične vrste Candida albicans ispitan je in vitro testovima. Metodom mikrodilucije određene su minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje uzrokuju 80 % smanjenja stanične vijabilnosti i koje su iznosile 12,5 mg/ml za oleuropein, 6,25 mg/ml za hidroksitirosol i 25 mg/ml za vodeni ekstrakt maslinova lista. Kvantitativna analiza s fluorescentnim bojanjem upućuje na zaključak da je apoptoza primarni način stanične smrti u uzorcima tretiranim sa sub-MIK koncentracijama ovih tvari. Budući da je patogenost vrste određena virulentnim čimbenicima, ispitani su učinci oleuropeina i hidroksitirosola na najznačajnije virulentne čimbenike vrste C. albicans. Utvrđen je inhibitorni učinak ovih fenolnih tvari na promjenu u hifalni oblik rasta kod vrste C. albicans induciranu u uvjetima staničnog gladovanja. Pri sub-MIK koncentracijama, oleuropein i hidroksitirosol nisu pokazali inhibitorno djelovanje na stvaranje biofilma ove vrste. Pri subinhibitornim koncentracijama nakon 24 sata inkubacije, oleuropein i hidroksitirosol su uzrokovali modulaciju stanične površinske hidrofobnosti koja se dovodi u svezu s adherencijom vrste C. albicans na biomaterijale. Uzgoj vrste C. albicans u prisutnosti oleuropeina i hidroksitirosola je uzrokovao inhibiciju aktivnosti kandidinih hidrolitičkih enzima, aspartil-proteaza (Sap) i α-glukozidaza. Tretiranjem vrste C. albicans s oleuropeinom i hidroksitirosolom utvrđeno je višestruko djelovanje ovih tvari uključujući oštećenje stanične stijenke, stanične membrane i otpuštanje citoplazmatskog sadržaja (DNA i proteina). S obzirom da neki antimikotici djeluju kao inhibitori biosinteze ergosterola, provedeno je ispitivanje učinka oleuropeina i hidroksitirosola na modulaciju ergosterola kojima je utvrđeno smanjenje ovog sterola u ovisnosti o primijenjenoj koncentraciji. Uz testove određivanja djelovanja na gljivičnu vrstu, ispitani su mogući citotoksični i genotoksični učinci na stanice nositelja. Navedene tvari nisu pokazale hemolitičku aktivnost na humanim eritrocitima pri testiranim koncentracijama u rasponu 3-60 μM. Ispitivanje učinka na humanim limfocitima periferne krvi provedeno kometnim testom pokazalo je protektivno djelovanje ovih tvari na oštećenja DNA inducirana s mutagenom H2O2, pri čemu je hidroksitirosol imao bolji protektivni učinak u usporedbi s oleuropeinom nakon 120 min predtretmana s ispitivanim tvarima u koncentracijama 1, 5 i 10 μM. Navedeni genoprotektivni učinci su posljedica snažnog antioksidativnog djelovanja ovih fenolnih spojeva utvrđenih ABTS, FRAP i CUPRAC metodom.- Activity of oleuropein, a phenol secoiridoid present in olive tree products, its derivative hydroxytyrosol and water extract of olive leaf were investigated using in vitro tests against opportunistic fungal pathogen Candida albicans. Antifungal susceptibility testing was used to estimate the drop of viability up to 80 % in comparison to the control (untreated cells). Minimal inhibitory concentration (MIC) against C. albicans for oleuropein was 12,5 mg/ml, for hydroxytyrosol was 6,25 mg/ml and for water extract of olive leaf was 25 mg/ml. Morphological changes in the nuclei after staining with fluorescent DNA-binding dyes revealed that apoptosis was a primary mode of cell death in analyzed samples treated with sub-MIC concentrations of tested compounds. In order to understand mode of action of oleuropein and hydroxytyrosol, their effect on C. albicans virulence factors essential for development of infection in the host have been investigated. Both oleuropein and hydroxytyrosol modulate morphogenetic coversion and inhibit filamentation of C. albicans induced in the conditions of reduced nutrient availability. On the other hand, treatment with sub-MIC concentractions of these phenolic compounds did not affect C. albicans biofilm formation. The hydrophobicity assay showed that both compounds, in sub-MIC values, have decreased the cellular surface hydrophobicity, a factor associated with adhesion to epithelial cells. Cultivation of C. albicans in the presence of oleuropein and hydroxytyrosol also inhibits, in the dose-dependent manner, acitivity of aspartyl-proteases (Sap), hydrolytic enzymes important in adherence, tissue penetration, invasion and destruction of host tissue. Most therapies for fungal infections target the ergosterol biosynthesis pathway or its end product ergosterol which is necessary for growth and normal function of fungal cells. At subinhibitory concentrations tested compounds have altered sterol content and subsequently affected the cell membrane of C. albicans. Both compounds induced dose-dependent loss of intracellular material to outer space (DNA, protein leakage) and caused membrane depolarisation indicating their direct effect on the membrane. In addition, cytotoxicity and genotoxicity assays were performed to elucidate the effect of oleuropein and hydroxytyrosol on the host cells. Oleuropein and hydroxytyrosol exhibited no hemolytic activity on human erythrocytes at tested concentrations (3-60 μM). Antigenotoxic effects of oleuropein and hydroxytyrosol against H2O2-induced damage in human lymphocytes were evaluated in vitro by alkaline comet assay. Pretreatment of human lymphocytes with each of the substance for 120 min produced dose-dependent reduction of primary DNA damage in the tested cell type. At tested concentrations (1, 5, 10 μM), hydroxytyrosol showed better protective effect than oleuropein against H2O2-induced DNA breaks. Our results suggest that genoprotective effects of these phenolic compounds could be attributed to their radical scavenging and metal ions chelating activity which were determined using ABTS, FRAP and CUPRAC assays.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Na miševima soja CBA istraženi su radioprotektivni učinci alkoholnog ekstrakta propolisa (AEP) i flavonoida kvercetina primijenjenih u obliku predtretmana i terapije usporedo s izlaganjem ...gama-zračenju iz izvora 60Co, doze 4 Gy. Testirane tvari injicirane su miševima intraperitonealno u dozi od 100 mg kg-1 tijekom tri uzastopna dana. Nakon završetka pokusa u uzorcima krvi ozračenih miševa utvrđen je ukupni broj leukocita, a razina primarnih oštećenja u DNA izmjerena je primjenom alkalnog kometnog testa. Usporedo su istraženi i mogući genotoksični učinci testiranih tvari na neozračenim miševima. Razine radioprotekcije koju pružaju propolis i kvercetin uspoređene su sa sintetskim radioprotektorom AET-om (S-(2-aminoetil)izotiouronij bromid hidrobromid). Predtretman miševa bilo kojim oblikom radioprotektora pridonosi boljem odgovoru na zračenje. U miševa koji su primili radioprotektore u obliku terapije uočen je mali porast ukupnog broja leukocita u odnosu na ozračenu negativnu kontrolu. Kvercetin je pružio bolju zaštitu od zračenja nego AEP, i u predtretmanu i terapiji, a u neozračenih miševa potaknuo je oslobađanje većeg broja leukocita u odnosu na negativnu kontrolu. Rezultati istraživanja upućuju na to da propolis i njegove fl avonoidne sastavnice, osobito ako su primijenjene prije ozračivanja, mogu učinkovito zaštititi miševe od štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja i smanjiti razinu primarnih oštećenja DNA u leukocitima. AEP i kvercetin u testiranim dozama nisu bili genotoksični, za razliku od AET-a koji je izazvao mali porast razine oštećenja DNA u leukocitima neozračenih miševa. Iako rezultati istraživanja upućuju na radioprotektivne učinke testiranih prirodnih spojeva, radi pojašnjenja pretpostavljenih mehanizama radioprotekcije potrebna su daljnja istraživanja.
Cilj ovog istraživanja je procjena staničnog statusa ljudskih limfocita periferne krvi nakon tretmana visokom koncentracijom pčelinjeg otrova u in vitro uvjetima primjenom alkalnog kometnog testa i ...mikronukleusnog testa. Limfociti su bili izloženi pčelinjem otrovu u koncentraciji od 100 µg mL-1 u različitom vremenu (od 10 min do 24 h). Rezultati kometnog testa upućuju na oštećenje molekule DNA povećanjem parametara kometnog testa (dužina repa, intenzitet repa i repni moment) te prisutnost limfocita s visokom učestalosti kometa s dugim repovima (LTN). U tim stanicama učestalost LTN premašuje 95 % ukupne raspodjele vrijednosti LTN dobivene za sve stanice kontrolnog uzorka. Parametri mikronukleusnog testa (broj mikronukleusa, nukleoplazmatski mostovi i nuklearni pupovi) također pokazuju značajan porast u odnosu na odgovarajući kontrolni uzorak (P<0,05). Rezultati dobiveni ovim tehnikama upućuju na to da pčelinji otrov u visokoj koncentraciji uzrokuje staničnu nestabilnost te na potrebu daljnjih istraživanja mehanizama djelovanja pčelinjeg otrova i njegovih sastavnica na ljudske stanice u svrhu primjene prirodnih spojeva posebice u medicinskoj praksi.
Triazofos (TAP) je organofosforni insekticid koji se široko koristi u poljoprivrednoj praksi za suzbijanje raznih štetnih insekata. Cilj ovog istraživanja bio je procjeniti utjecaj TAP-a na ...antioksidativni status i DNK slatkovodne ribe Cyprinus carpio. Ribe su razvrstane u skupine (n = 6) u kojima su primale subletalnu dozu TAP-a 0.3mg/L u trajanju od 1 (E1), 10 (E2), 20 (E3) i 30 dana (E4). Druga skupina, koja nije izložena TAP-u, smatrana je kontrolnom (C). Promjene enzimskog praga odabranih antioksidansa i razina malondialdehida (MDA) potvrdile su da izloženost TAP-u izaziva oksidativni stres u jetrama slatkovodne ribe C. carpio. Osim toga, komet analize i mikronukleusni testovi provedeni na perifernoj krvi riba ukazali su da u eksperimentalnih skupina u odnosu na kontrolu postoji povećani postotak oštećenja u obliku DNK repa i povećane učestalosti mikronukleusa. Uočena je pozitivna korelacija između pada antioksidativne aktivnosti, porasta MDA, duljine kometa i učestalosti mikronukleusa. Uzevši u obzir navedeno, istraživanje naglašava utjecaj TAP-a na razine antioksidansa u jetrama i genotoksičnost u krvi slatkovodne ribe C. carpio. Rezultati potvrđuju da se antioksidativni status, zajedno s kometnim testom i mikronukleusnim testovima, može koristiti kao alat za određivanje potencijalne genotoksičnosti TAP-a. Stoga se predlaže izbjegavanje široke uporaba TAP-a koja bi mogla doprinijeti smanjenju populacije C. carpio u njezinim prirodnim staništima.
PDF
