Promatrano iz perspektive komunikacijskih procesa, opaža se da se tradicionalno propovijedanje uglavnom naslanja na linearan model interpersonalne komunikacije. Takva veza za sobom povlači i ...posljedice u vidu ograničenja koja otežavaju da propovijedanje ostvari puni komunikacijski potencijal. Stoga se razmatranjem novijih komunikacijskih modela (interakcijski i transakcijski) pokušava najprije rasvijetliti neke njihove specifične prednosti u odnosu na linearni model, a potom i uputiti na konkretne načine primjene u propovjednoj praksi koji će omogućiti njezino sveobuhvatnije razumijevanje i poboljšanje. Nadalje je namjera i naznačiti kako primjena tih spoznaja može redefinirati uloge ključnih aktera u homiletičkoj komunikaciji – propovjednika, vjernika i poruke. Temeljitost tih promjena upućuje na mogućnost da se propovijedanje počne sagledavati u okvirima jedne drukčije paradigme – konverzacije. Takva promjena očišta olakšava promišljanje propovijedanja koje, čuvajući svoj monološki oblik, ipak promiče dijalog, uzajamnost i viši stupanj razumijevanja unutar vjerničke zajednice.
Viewed from the perspective of communication processes, it may be concluded that traditional preaching mostly follows the linear model of interpersonal communication. However, this relationship entails limitations that prevent preaching from reaching its full communicational potential. This paper evaluates some recent communication models (interactional and transactional) in order to, first, highlight their particular advantages over the linear model (i.e. the reciprocity of communication and the presence of feedback, the role of nonverbal communication, the relational dimension of communication, the process of creating meaning...), and also to suggest some concrete ways for their application in homiletical practice which would contribute to a more comprehensive understanding of preaching and its improvement. Furthermore, the aim is to underline how the application of these insights can redefine the roles of key participants in homiletical communication – the preacher, the believers, and the message. The scope of these changes points to the possibility to start considering preaching within the framework of a different, new paradigm – the paradigm of conversation. Such a change in the frame of reference makes it easier to reflect on preaching which, while preserving its monologue form, in fact promotes dialogue, mutuality, and a higher level of understanding within the community of faith.
Ivo je Andrić kao mladić doživio tri nedaće: bolest, zatvor i neimaštinu, koje su ostavile dubok trag u njegovu životu, što će se kasnije pokazati i na njegovim likovima. Postojanje zla i ...podijeljenosti konstante su u njegovim djelima. Tragao je za rješenjima kako ih nadvladati. Smatrao je kako je dobar i iskren razgovor jedan od „lijekova“ za smanjenje zla i podijeljenosti u životu ljudi i naroda. U romanu Prokleta avlija možemo vidjeti koliko ljudi imaju potrebu za dobrim i iskrenim razgovorom. Da bi se došlo do stupnja takve komunikacije, potrebno je iskreno razmišljanje te velik napor i trajan odgoj. Cilj nam je kroz jedan od najboljih romana Ive Andrića pokušati primijeniti konverzacijske aksiome i utvrditi kada neku konverzaciju definiramo uspješnom.
Uzlazno-silazno-uzlazni naglasak je zbog svoje upadljive složenosti zasigurno jedan od osebujnijih tonskih naglasaka u njemačkom jeziku. Čini se da oslikava vrlo visok stupanj informacijske bitnosti ...istaknute riječi ili jaku potrebu skretanja sugovornikove pozornosti na izričaj koji slijedi istaknutoj riječi. Dosad nije bio dostatan predmet istraživanja prozodije njemačkog jezika. Cilj je ovog istraživanja odrediti moguće funkcije uzlazno-silazno-uzlaznog naglaska unutar razgovora na njemačkom jeziku pri konstituiranju govornih činova, strukturiranju razgovora te izražavanju modalnosti iskaza. Korpus čini 100 isječaka iz razgovora vođenih u sklopu radijske kontakt-emisije "Im Gespräch" (Deutschlandradio), koji sadrže po jedan uzlazno-silazno-uzlazni naglasak unutar svoga verbalnog konteksta. Analiza pokazuje da se uzlazno-silazno-uzlazni naglasak pojavljuje unutar izričaja koji funkcioniraju kao dio samoinicijativnih pobližih pojašnjenja, bezrezervnih uvjeravanja, a sporadično i ironičnih iskaza, poziva te potvrđivanja.
Ovaj rad temelji svoj interes u argumentu da su kontaktne radijske emisije u svojoj
biti konfrontacijske te se fokusira na način na koji sukobi mišljenja utječu na tijek
emitirane konverzacije. ...Korištenjem razgovora dolazi do specifičnog pretapanja privatnog
i javnog. Na taj se način kontaktne emisije probražavaju u poseban javni forum
gdje se domene javnog i privatnog tijesno isprepliću i prožimaju. Uloga svakodnevnog
iskustva i osobnih pogleda postaje ključnim čimbenikom u jednom okruženju koje je u
svojoj biti institucijsko. Slušateljima se ovakav forum doima pristupačnim, jer razgovori
nisu isključuvi, nego pozivaju na sudjelovanje. Kao što pokazuju analize prikazane
u ovom radu, polemika i suglasnost ističu se kao dominantna obilježja konverzacije.
Oba obilježja proizlaze iz razgovornog stila razmjene u eteru; štoviše, sugerira se
shvaćanje da ta obilježlja djeluju formativno na svoje pandane. Iako ne postoji izravna
uzročno-posljedična veza između ovih dvaju koncepata na empirijskoj razini, može se
utvrditi nedvosmislena povezanost putem posredničkih aktivnosti, kao što su, primjerice,
pokušaji sudionika u kontaktnim emisijama da usmjeravaju i upravljaju tijekom
razgovora. U tom smislu, ovaj rad nudi teoretski i metodološki doprinos razumijevanju
tipičnog proizvoda ovog bitnog, no teoretski potcijenjenog medija masovne komunikacije
PDF
