Na oblikovanje kulturnih granica mogu, uz prirodne i političke granice, djelovati i vjerski faktori. Pritom mogu određenu ulogu odigrati hodočasnička mjesta. Hodočasnička središta mogu se, prema ...njihovoj važnosti i privlačnosti, podijeliti u lokalna, regionalna, nadregionalna i međunarodna središta.
Autor je na nekoliko primjera pokazao kako su na etnički izmiješanu području u Podunavskoj kotlini postojala hodočasnička mjesta različitoga ranga, pri čemu je određenu ulogu igrao i nacionalni sastav hodočasnika. To su Máriakéménd u Baranji, Doroszló/Doroslovo (hodočasničko mjesto Mađara, Nijemaca i bunjevačkih Hrvata), Vodica/Máriakönnye kod Baje (katolički Mađari, Nijemci, Bunjevci, Šokci i drugi Hrvati, pa i pravoslavni Srbi), Csíksomlyó/Somleul Ciuc (privlačio je isprva Mađare u Sedmogradskoj, zatim Moldaviji, danas iz čitavoga mađarskog etničkog područja), Jud/Máriagyüd (Hrvati, Mađari i Nijemci iz južne Transdanubije, Bačke i Slavonije), Máriapócs (okuplja Mađare, Nijemce, Rusine, Slovake, Rumunje, kako rimokatolike, tako i unijate, protestante te pripadnike raznih sljedbi; jedna „podružnica" joj je u crkvi sv. Stjepana u Beču) te Mariazell u Štajerskoj (koji je od XIV. st. okupljao cijelu srednju Europu).
Pripadnici pojedinih naroda nerijetko su oblikovali svoje posebne oblike pobožnosti. To se zbilo, primjerice, u hodočasničkim mjestima Radna/Máriaradna, Loretto/Loreta (u Gradišću; tu su Hrvati organizirali posebnu hrvatsku nedilju), Banska Štiavnica/Selmecbánya/Schemnitz, Pécs-Havihegy/Marija snježna.
Nakon drugoga svjetskog rata, tj. nakon raspada Monarhije, političke su granice snažno djelovale na preusmjeravanje hodočasničkih strujanja i preoblikovanje područja privlačenja. Radna i Marija Judska su, primjerice, ostale bez većine hrvatskih hodočasnika.
