Kreativnost podrazumeva produkciju novih i svrsishodnih ideja, rešenja ili proizvoda (Nijstad et al., 2010; Runco i Jaeger, 2012). Savremeni kognitivistički modeli posmatraju kreativnost kao ...posledicu ne-specifične, fundamentalne kognicije i u formiranju kreativnih ideja podrazumevaju kako divergentne, tako i konvergentne procese. Za razliku od toga, tradicionalni modeli razumeju kreativnost kao specifičnu kogniciju. U ovom radu se analizira odnos između apofenije – tendencije da se uviđaju obrasci tamo gde ih nema (Brugger, 2001) – i kreativnosti. Apofenija, pored toga što podrazumeva lažne pozitive, takođe predstavlja produkciju novih, ali nekorisnih i neadaptivnih ideja. Da bi se analizirao odnos između apofenije i kreativnosti, zauzima se stav savremenih kognitivističkih modela kreativnosti. Prema tome, formiranje novih i neuobičajenih ideja se posmatra kao posledica isključivog rada divergentnih procesa. Konvergentni procesi dalje ograničavaju divergentne i omogućuju formiranje novih, a korisnih ideja. Na osnovu pretpostavki o ulogama koje ova dva procesa imaju u kreativnosti, apofenija se posmatra kao još jedna posledica divergentnih procesa. U tom slučaju izostaje uloga konvergentnih procesa, te divergentno mišljenje dovodi do samo novih, a nekorisnih – apofeničnih – ideja.
Zašto studirati filozofiju? Škerbić, Matija Mato
Filozofska istraživanja,
12/2022, Letnik:
42, Številka:
4
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Pitanju zašto studirati filozofiju autor pristupa s afirmativnog gledišta te u radu argumentira pro philosophia, odnosno opravdava i promiče mogući upis studija filozofije u obzorju današnjice ...razmatrajući njegove izvanfilozofijske benefite. Autor tako progovara iz specifične perspektive te studij filozofije sagledava u oportunističkom i instrumentaliziranom rakursu. Naime, ne razmatra studij kao takav, njegovu filozofijsku opravdanost i kvalitetu, nego traži njegove potencijale u i za svijet današnjice. Dakle, ne za poslove poput nastavnik filozofije ili akademski filozof, već zapravo gotovo sve druge. U tom smislu, autor razrađuje deset mogućih benefita studija filozofije: (1.) razvoj kritičkog, logičkog i refleksivnog, (2.) skrbnog i (3.) kreativnog mišljenja; (4.) prepoznavanje i formuliranje (esencijalnih) pitanja; (5.) donošenje kvalitetnih odluka (engl. decision making) i zauzimanja stavova; (6.) razvijanja vještine rješavanja problema (engl. problem solving); (7.) vršenje etičke refleksije; (8.) pomaganje u prepoznavanju životnih vrjednota; (9.) promicanje ljudskog procvata i potrage za smislom; te zapravo (10.) vrši pripremu za niz mogućih zaposlenja izvan filozofskih struka.
In this paper, the author approaches the question of why one should study philosophy from an affirmative point of view and argues pro philosophia, i.e. he justifies and promotes the possible taking up of the study of philosophy in the present day by considering its extra philosophical benefits. Thus, the author speaks from a particular perspective, looking at the study of philosophy from an opportunistic and instrumentalised angle. Namely, he does not consider the study as such, its philosophical justification and quality, but looks for its potential in and for today’s world. That is, not for professions such as philosophy teachers or academic philosophers, but actually for almost everyone else. In this sense, the author elaborates ten possible benefits of studying philosophy: (1) Developing critical, logical and reflective, (2) careful and (3) creative thinking; (4) Identifying and formulating (essential) questions; (5) Making quality decisions (‘decision making’); (6) Developing problem-solving skills; (7) Enabling ethical reflection; (8) Identifying life values; (9) Human flourishing and the search for meaning; (10) Preparing for a range of possible professions outside the philosophical professions.
Djeca se već u prvim godinama života susreću s medijskim sadržajima, pri čemu izloženost i vrijeme koje provode uz medije s odrastanjem sve više raste. Upravo je stoga važno medijsko obrazovanje koje ...djecu treba pripremiti na suživot s medijima, a u tom procesu, uz obitelj, najvažniju ulogu imaju učitelji koji provode medijsko obrazovanje u školama te kao takvi i sami moraju biti medijski pismeni. Cilj je ovoga rada utvrditi medijske kompetencije učitelja razredne nastave i Hrvatskoga jezika, kao primarnih medijskih edukatora u hrvatskim školama, i njihovu povezanost s procjenom medijskih kompetencija učenika. U istraživanju, koje je provedeno metodom samoprocjene ispitanika, sudjelovalo je 2229 učitelja, a rezultati su pokazali da su medijske kompetencije učitelja povezane s procjenama medijskih kompetencija učenika te da učitelji najlošije ocjenjuju vlastite vještine proizvodnje medijskih sadržaja, primarno onih složenijih, te da im je potrebno dodatno usavršavanje u području medijske pismenosti. Pritom učitelji Hrvatskoga jezika svoje sposobnosti analize i kritičkog vrednovanja medijskog sadržaja procjenjuju višom u odnosu na učitelje razredne nastave. Rezultati pokazuju da su medijske kompetencije učitelja slabo povezane s procjenom kritičke medijske pismenosti učenika.
The possession of media competences has become necessary in modern societies in which children already encounter media content in the first years of their lives, while the exposure and time they spend with the media grows more and more as they grow up. Media education should prepare children for coexistence with the media and develop the skills of using, analyzing, critically evaluating and creating media content, and in this process, along with the family, the most important role is played by teachers who carry out media education in schools and as such they must be media literate themselves. The aim of this work is to determine the media competences of classroom and Croatian language teachers, as primary media educators in Croatian schools, and their connection with the evaluation of students’ media competences. 2,229 teachers participated in the research, which was conducted using the self-assessment method of respondents, and the results showed that teachers’ media competences are related to assessments of students’ media competences, and that teachers rate their own skills in the production of media content, primarily the more complex ones, the worst, and that they need additional training in the field of media literacy. At the same time, teachers of the Croatian language rate their ability to analyze and critically evaluate media content higher than classroom teachers. The results show that the media competence of teachers is weakly related to the assessment of students’ critical media literacy.
U suvremenim sustavima za pohranu akademskih članaka možemo pronaći mnoštvo radova pisanih o tome što je Heidegger mislio, ali mali je broj radova koji nastoje razotkriti kako je Heidegger mislio. ...Ovaj članak pretendira ukazati na jedan aspekt pitanja »kako?« Heideggerova mišljenja. U djelima interpreta, povjesničara filozofije i mislilaca, prevladava stav da je pitanje bitka središnje pitanje onoga »što?« Heideggerova mišljenja. Budući da je pitanje »kako?« izvornije od pitanja »što?«, te stoga što povijest mišljenja ukazuje kako sadržaj mišljenja uvijek biva mišljen prema nekom prethodno zadanom sustavu mišljenja, ovaj rad ima za cilj dokazati hipotezu o jednom izvornijem, prvotnijem, prisutnijem i kontinuiranijem fenomenu od pitanja bitka u Heideggerovu opusu; fenomenu na kojemu je sazdano i samo pitanje bitka. To je fenomen koji možemo imenovati »dijalektika razračunavanja«. Zadatak je dokazati da se odgovor na pitanje »kako?« Heideggerova mišljenja daje u dijalektici razračunavanja, koja »pastira bitka« čini »pastirom razračunavanja«.
In modern academic article repositories, we find many papers on what Heidegger thought, but few papers that attempt to decipher how Heidegger thought. This article purports to show one aspect of the “how?” question of Heidegger’s thought. In the works of interpreters, historians of philosophy and thinkers, the prevailing view is that the question of being is the central question of the “what?” of Heidegger’s thought. Since the question of “how?” is more original than the question of “what?”, and since the history of thought indicates that the content of thought is always thought according to a given system of thought, this paper aims to prove the hypothesis of a more original, primal, present, and continuous phenomenon than the question of being in Heidegger’s work; a phenomenon on which the question of battle itself is based. We can call this phenomenon “the dialectic of confrontations”. The task is to prove that the answer to the question “How?” is given by Heidegger’s thought in the dialectic of confrontation, by which the “shepherd of being” becomes the “shepherd of confrontations”.
Dezinformacije u digitalnom dobu Popovac, Josip
Medijska istraživanja,
01/2020, Letnik:
26, Številka:
2
Journal Article, Conference Proceeding
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se raspravlja o „suvremenosti“ fenomena dezinformacija kroz prizmu povijesnog razvoja medija uzimajući u obzir političko-ekonomske aspekte pojedine faze, samu prirodu istine i dezinformacije ...kao manipulativni alat te eskalaciju dezinformacija u korpusu javnog znanja s posebnom pažnjom na ulogu društvenih mreža. Društvene mreže dokidaju komunikacijski monopol koji je do sada bio rezerviran za elitne krugove, čime masovno komuniciranje postaje globalno dostupno svakom vještom pojedincu. Rad se bavi i modelom suprotstavljanja utjecaju dezinformacija prema načelima europskog pristupa suprotstavljanja dezinformacijama, naglašavajući borbu za istinu kao prikladniji
model od borbe protiv laži.
The paper discusses the “modernity” of the disinformation phenomenon through
the prism of the historical development of the media by taking into consideration
the political and economic aspects of each phase, the nature of truth, and
disinformation as a tool for manipulation. It also examines the escalation of
disinformation in the corpus of public knowledge with a special focus on the
role of social networks. Social networks eliminated the communication monopoly
which had hitherto been reserved for an elite circle of people. As a result,
mass communication has become globally accessible to every skilled individual.
The paper also focuses on the model for counteracting the impact of disinformation
according to the principles of the European approach to counteracting disinformation.
It also emphasizes that fighting for the truth is a more appropriate
model than fighting against lies
U radu se govori o divergentnom mišljenju kao temeljnoj karakteristici stvaralaštva. Za razliku od konvergentnog mišljenja u kojemu je sve usmjereno ka jednom rješenju, divergentno mišljenje traži ...najraznovrsnija rješenja razmatrane problemske situacije (problema) i pritom su misli raspršene na vrlo raznolika moguća rješenja. Po svojoj naravi divergentno je mišljenje prevratničko i rušilačko, i kao takvo odstupa od postojećih misaonih pravila i obrazaca, unoseći pritom nered u postojeću misaonu skladnost i red.
Svim učenicima, posebice onima koji mogu i hoće više, onima koji u odnosu prema svojim vršnjacima mnogo toga čine prije, više, brže, uspješnije, bolje i drugačije i koji imaju dosljedno bolja i viša postignuća, u procesu suvremenog odgoja i obrazovanja valja posvetiti posebnu pažnju, što je moguće ostvariti poticanjem divergentnog mišljenja. I stoga se u suvremenom odgoju i obrazovanju, pored znanstveno- konvergentnog oblikovanja mišljenja, mora ostaviti prostora i za divergentno mišljenje.
This paper discusses divergent thinking as a fundamental characteristic of creativity. Unlike convergent thinking where everything is focused on one solution, divergent thinking seeks the most varied solutions to the considered problem situation (problem) while thoughts are scattered on a variety of possible solutions. By its nature, divergent thinking is subversive and destructive and, as such, it deviates from the existing thinking rules and patterns, while bringing disorder into the existing harmony and order of thoughts.
In the process of modern education, special attention must be dedicated to all students, but especially to those who can and want more, to those who, in relation to their peers, do a lot of things earlier, to a greater extent, faster, more successfully, better and differently and who consistently have better and higher achievements, which is possible to achieve by encouraging divergent thinking. Therefore, in the modern education, apart from the scientific-convergent shaping of thoughts, space for divergent thinking must also be enabled.
Rad državne revizije je od ključnog interesa šire javnosti jer državni revizori revidiraju subjekte koji upravljaju javnom imovinom. Glavni ciljevi državnih revizora su povećanje transparentnosti i ...efikasnije trošenje sredstava proračuna, stoga je državna revizija sastavni dio svakog demokratskog sustava. Istinitost i vjerodostojnost financijskih izvještaja te usklađenost poslovanja političkih stranaka koju potvrđuju državni revizori su zasigurno jedan od vodećih interesa širejavnosti. Državni ured za reviziju, kao vrhovna revizijska institucija u Hrvatskoj, je dužna provesti reviziju političkih stranaka za one koje imaju prihod veći od 100.000 kuna. Istraživanje je usmjereno na analizu rada državne revizije političkih stranaka za 2019. godinu, koja obuhvaća 20 parlamentarnih i 24 izvan parlamentarnih političkih stranaka. Predmet državne revizije su financijski izvještaji iusklađenost poslovanja političkih stranaka. Analizom pojedinačnih izvješća državne revizije o radu političkih stranaka utvrđene su brojne nepravilnosti u području djelokruga i unutarnjeg ustrojstva, sustava unutarnjih kontrola, planiranja, računovodstvenog poslovanja, financijskih izvještaja, prihoda, rashoda, imovine, obveza i vlastitih izvora te zabrane financiranja i pogodovanja. Državni revizori su kod 39% političkih stranaka dali uvjetno mišljenje. Preporuke i upute koje su dali državni revizori iz prethodnih razdoblja pokazali su da političke stranke u većoj mjeri provode date preporuke te da rad državne revizije utječe na transparentnost političkih stranaka.
PDF
