U ovom radu objavljujemo podatke o četiri juvenilne jedinke T. trachypterus i jednoj zreloj jedin-
ki. Z. cristatus, iz Mesinskog tjesnaca, odnosno južnog Tirenskog mora (Sredozemno more). Podaci
o ...morfometrijskim i merističkim značajkama daju se zajedno s nekim biološkim podacima kao što
su plijen i procjena starosti. Samo želuci T. trachypterus sadržavali su plijen: kopepode, amfipode
i pelagične puževe.
Samo želuci T. trachypterus sadržavali su plijen: kopepode, amfipode i pelagične puževe. Anali-
za obrazaca rasta u kralješcima Z. cristatus omogućila je procjenu starosti ove jedinke od 4 godine.
Također smo spojili naše podatke zajedno s informacijama iz bibliografskih izvora i procijenili
odnose između ukupne duljine i standardne duljine, kao i ukupne duljine i tjelesne mase za ove
dvije vrste.
Glavočić okrugljak Neogobius melanostomus jedna je od tri invazivne vrste ponto-kaspijskih glavoča prisutnih u hrvatskom dijelu slijeva rijeke Save. Ima negativan učinak na zavičajne ekosustave ...zahvaljujući visokom invazivnom potencijalu koji omogućuje njegovo brzo širenje uzvodno u kopnenim vodotocima. Cilj istraživanja bio je utvrditi moguće razlike u obliku otolita i ljuski između ustaljenih i frontalnih populacija invazivnog N. melanostomus u dva različita staništa. Uzorkovane su dvije lokacije u glavnom toku rijeke Save (Babina Greda, Slavonski Brod) i jedna lokacija u izmijenjenom staništu (kanal Sava Odra) pri čemu je prikupljeno i analizirano 20 jedinki N. melanostomus. Za analizu oblika otolita i ljuski primijenjena je geometrijska morfometrija, Prokrustova analiza varijance, kanonička analiza varijacije i diskriminantna funkcijska analiza. Utvrđena je statistički značajna razlika u obliku otolita i ljuski između naseljene (Babina Greda) i frontalne (Slavonski Brod) populacije u glavnom toku rijeke Save. Glavne razlike bile su širi prednji dio ljuski i izraženije otvoreno udubljenje na otolitu populacije naseljene na lokaciji Babina Greda. Naseljena populacija u kanalu Sava-Odra značajno se razlikovala od populacije Babine Grede, ali ne i od populacije Slavonskog Broda, što sugerira na mogućnost da se uzvodna migracija sastoji od jedinki specifičnog fenotipa i genotipa. Otoliti općenito izražavaju veću varijabilnost oblika nego ljuske i stoga mogu biti korisniji za utvrđivanje razlika između bliskih populacija. Rezultati istraživanja sugeriraju da se oblik otolita i ljusaka može primijeniti za razlikovanje bliskih N. melanostomus populacija iz različitog staništa, ali zbog malog broja uzoraka se predlaže opsežnija studija.
Istraživana je reakcija okolnog tkiva na različite implantirane biološke materijale (različite vrste hrskavice) kao i na sintetički implantat Silastic® u kunića. Ova reakcija je procjenjivana ...analizom makroskopskih i mikroskopskih promjena te morfometrijskom analizom tkiva. Implantirani materijali su istraživani da bi se utvrdila njihova možebitna praktična primjena u rekonstruktivnoj kirurgiji nosa. Rezultati ovih makroskopskih, histomorfoloških i morfometrijskih istraživanja pokazuju da bi u praktičnoj primjeni trebalo dati prednost biološkim materijalima pred umjetnim Silasticom®.
U radu je predstavljen prvi nalaz lesepsijske migratorne vrste Lagocephalus sceleratus (srebrenopruga napuhača) na talijanskoj strani južnog Jadrana. Uz to, analizirana su i četiri primjerka vrste ...Sphoeroides pachygaster (napuhača). Meristički i morfometrijski podaci dobiveni analizom primjeraka ovih dviju vrsta su u suglasnosti sa postojećim podacima iz Sredozemlja. Analizirana jedinka srebrenopruge napuhače bila je ženka, s gonadama u stadiju mirovanja, dok su jedinke napuhače bile u stadiju sazrijevanja, zrelom stadiju i izmrještenom stadiju. Sadržaj želudaca srebrenopruge napuhače sastojao se od ostataka skupina Mollusca, Ophistobranchia i Crustacea Brachyura. Sadržaj želudaca jedinki vrste Sphoeroides pachygaster potvrdio je da ova vrsta u prehrani preferira mekušce (Mollusca) kao plijen. Ipak, nazočnost ostataka rakova i kozica (Crustacea) u njihovim želucima ukazuje na raznoliku prehranu ove vrste u južnom Jadranu. Ovo istraživanje ukazuje na postojanje formirane populacije vrste Sphoeroides pachygaster na kontinentalnom šelfu jugoistočne obale Jadranskog mora.
Novookoćena jedinka psa ljudoždera uhvaćena je 1. srpnja 2008. pomoću mreže stajaćice u blizini grada Altınoluka (Edremit zaljev, sjeverno Egejsko more), a nakon tri dana slijedio je ulov novog ...juvenilnog primjerka na istoj lokaciji pomoću pridnenog parangala. Prethodno ovim nalazima, ukupna duljina (TL ) najmanjeg živućeg primjerka psa ljudoždera u Mediteranu je iznosila 142 cm TL i to juvenilne ženke, uhvaćene u blizini talijanskog gradića Mazara del Vallo, 11. kolovoza 1983. (kataloški broj: MSI-0285J, appendix 1, Ferguson, 1996). Stoga je moguće da je jedinka br. 1 (125,5 cm TL ) u ovoj studiji najmanji primjerak tek okoćenog psa ljudoždera u Mediteranu.
Istraživanje je provedeno na četrnaest mužjaka njemačkog ovčara u dobi 100 i 120 dana. Štenad je bila podijeljena u dvije jednake skupine. Prva skupina obuhvaćala je sedam štenadi u dobi 100, a druga ...u dobi 120 dana. Glava svakog šteneta bila je analizirana trima tomografskim presjecima: sagitalnim, horizontalnim i transverzalnim. Tomografska pretraga provedena je u razmacima od 5 mm uz ponovljeno skeniranje. Maksimalne dužine lubanjske šupljine bile su korištene pri kraniometrijskim mjerenjima. Usporedbom najvećih vrijednosti dobivenih mjerenjem širine i visine lubanjske šupljine ustanovljeno je da postoji statistički značajna razlika između skupina (P<0,01). Razlike pokazatelja dužine-dužine 1 i dužine-dužine-2 neurokranija bila je čak veća (P<0,001). Povećanjem dobi štenadi ustanovljena je značajna razlika u pokazatelju dužina-širina-2 (P<0,01). Povećanje indeksa dužina širina-2 koji je razmjeran dobi i smanjenje pokazatelja dužina-dužina 1 te dužina-dužina-2 neurokranija, koji nije razmjeran dobi, pokazalo je da su lubanje postajale sve duže i duže. Autori smatraju da opisani rezultati mogu biti od značenja u usporedbi morfometrije mozga u odnosu na parametre šupljine te u vrednovanju cerebralne atrofije i sličnih pojava u njemačkih ovčara kao dolihocefalne pasmine.
Fenotipska diferencijacija često je rezultat ekološke raznolikosti u vrsta sa širokom prirodnom rasprostranjenošću. Općenito gledano, morfološka varijabilnost populacija neke vrste rezultat je ...djelovanja osnovnih mikroevolucijskih procesa (prirodne selekcije, mutacije, genetičkog pomaka i protoka gena) te fenotipske plastičnosti. To se posebno odnosi na vrste obalnih staništa i vrste s laganim sjemenkama koje lako raznose i voda i vjetar. Jedna takva vrsta je i sivkasta vrba (Salix eleagnos Scop.), koja raste i na vlažnim obalnim staništima i na sušnim, krškim područjima u srednjoj i južnoj Europi. Upravo zbog široke ekološke valencije, ova je vrsta izabrana kao modalna vrsta za određivanje potencijalnih morfotipova prilagođenih na različite stanišne uvjete. Osim toga, analiziran je i učinak okolišnih uvjeta na morfološke karakteristike listova, kao i struktura istraživanih populacija. Istraživanje je obuhvaćalo tri populacije sivkaste vrbe iz krških staništa i pet populacija s obalnih staništa. Uzorci lišća prikupljeni su s deset jedinki u svakoj populaciji, a analizirano je devet morfoloških svojstava listova. Fenotipska svojstva lista pokazala su jasnu bimodalnu distribuciju po populacijama, pri čemu su uzorci iz suhih, krških staništa imali manje listove od onih iz obalnih i vlažnih staništa. Osim toga, pokazalo se da uvjeti staništa snažno utječu na morfologiju, što potvrđuje značajan utjecaj obrasca izolacije uslijed ekoloških udaljenosti (IBE). Takvi rezultati također su potkrijepljeni i AMOVA analizom, koja je 34,53 % ukupne varijabilnosti pripisala varijabilnosti jedinki između dvaju staništa (krško naspram obalnog). Nadalje, krške populacije pokazale su homogene i niske vrijednosti multivarijatnog indeksa raznolikosti (MDI), kao i manju varijabilnost između populacija u usporedbi s obalnim populacijama, što odražava fenotipsku prilagodljivost na jednolične uvjete okoliša. Nasuprot tome, obalne populacije pokazale su i visoku i nisku razinu raznolikosti, uz veću međupopulacijsku varijabilnost od one u krških populacija, što se može pripisati različitom podrijetlu populacija i uvjetima staništa. Naši rezultati jasno upućuju da je interakcija između biljke i staništa vrlo složen proces i da ove dvije, jasno odvojene skupine populacija sivkaste vrbe potencijalno mogu predstavljati dva različita ekotipa.
Uporabom elektronskog mikroskopa i analizatora slike istraživane su ultrastruktura i morfometrija endotelnih stanica kapilara grudnih mliječnih žlijezda ženskih Wistar štakora tijekom reprodukcijskog ...ciklusa. Gustoća pinocitotskih mjehurića (PV) u kapilarama (broj PV po µm2 endotelne citoplazme) značajno je porasla tijekom gravidnosti i dosizala najveće vrijednosti u laktaciji, te postupno opadala u razdoblju nakon odbića. Broj PV povećao se dva puta u gravidnosti, a četiri puta u laktaciji. Gustoća mitohondrija i duljina rubnih nabora i broj mikrovila također su značajno (P>0.05) porasli tijekom graviditeta i laktacije. U laktaciji su duljina rubnih nabora i mikrovila bili dva puta veći. Pretpostavljamo da su ultrastrukturne promjene endotelnih stanica kapilara grudnih mliječnih žlijezda usko povezane sa reprodukcijskim ciklusom, a sigurno su povezane s funkcionalnim potrebama mliječnih žlijezda.
Vodenjaci su vrlo slabo istraženi pripadnici vodene faune u Hrvatskoj. Na mnogim mjestima njihov je opstanak i bitno ugrožen čovjekovim aktivnostima, kao što je i vjerojatno uništenje endemične ...podvrste Triturus vulgaris schreiberi u Bokanjačkome blatu.
U svijetu su istraživanja naravno razvijenija, ali još postoje mnoge nepoznanice glede razvoja i ponašanja malih vodenjaka (Triturus vulgaris), te njihovih geografskih razlika. Zbog toga je provedeno ovo istraživanje promjena
u njihovoj vodenoj fazi u Vrančevoj bari istočno od Jaruna, u kojoj od posljednjeg presušivanja g. 1992. nema riba, kao ozbiljnih predatora vodenjaka.
Od 19. ožujka do 1. lipnja 1994. svaki tjedan, ukupno 11 puta, obavljana su ekološka uzrokovanja u ovoj bari, koja su pokazala tipične nagle i velike oscilacije fizikalnih, kemijskih i bioloških parametara. Mužjaci vodenjaka kroz ovo su razdoblje nešto povećali svoju dužinu (od 8,47+0,53 cm do 8,85+0,54 cm, pO.50) i zadržali masu (od 2,09+0,14 g do 2,06+0,22 g, pO.50), dok su ženke u oba ova pokazatelja znatno izgubile (od 8,50+0.71 cm, do 7,30+0,43 cm, pO.85 i od 2,03+0,31 g do 1, 61+0,25 g, pO.75). Glavni su razlozi za to, uz uobičajene morfološke promjene pred povratak u terestrijalnu fazu, gubitak tvari i energije za proizvodnju i polaganje jaja, a moguće i asinkrona ovipozicija, poznata u ovih životinja. Ličinke malih vodenjaka vrlo su brzo rasle (p 01), zbog nužnosti završetka transformacije prije ljetnog isušivanja ili nastanka nepovoljnih ekoloških uvjeta u bari.
PDF
