Procese razumevanja glasbe kot niza pojavov, ki so tesno povezani z IT praksami iskanja glasbe v slovenski raziskovalni skupnosti, skiciramo s treh osnovnih vidikov: etnomuzikološkega, ...bibliotekarskega (bistvenega, ko se glasbi približamo računalniško) in IT. Članek ocenjuje doprinos teh perspektiv k razumevanju glasbe, in predlaga, da tri obravnavane perspektive niso poljubne.
Razlike između kulturnog razvoja različitih zemalja Zapadne i Istočne Europe povijesno su bile veoma znatne, osobito u multietničkim društvima koja su stoljećima imala burnu povijest. Put umjetnosti ...na Kosovu ima svoju specifičnu povijest koja nastaje kao posljedica povijesnih, političkih i društvenih okolnosti. Naime, glazba (u pisanom obliku) u ovoj sredini bila je potpuno nepoznata sve do druge polovice 20. stoljeća jer se dotad glazbena tradicija prenosila u usmenom obliku. Najvažniji dio glazbene tradicije bio je bogat glazbeni folklor. Albanski folklor sadrži elemente stare glazbene tradicije pomiješane s utjecajem i elementima iz drugih zemalja, poput turske, romske, grčke i slavenske glazbe, pa su općenito kultura, umjetnost i glazba na Kosovu predstavljene kao živahna mješavina mnogih civilizacija. Počevši od stranih znanstvenika u prvoj polovici 20. stoljeća, a nastavivši se i u studijama učenjaka s Kosova u drugoj polovici istog stoljeća, albanski folklor, njegovo prikupljanje i proučavanje, bio je glavni promotor u razvoju etnomuzikologije i historijske muzikologije na Kosovu. Djelo Lorenca Antonija predstavlja najraniji trag etnomuzikoloških djela lokalnog znanstvenika. On je 1927. započeo prikupljanje glazbenog folklora. Otvaranjem Etnomuzikološkog sektora (1970) u Folklornom odjelu Albanološkog instituta stvorene su bolje mogućnosti za sustavna istraživanja. Uz L. Antonija na prikupljanju, istraživanju i objavljivanju albanskog glazbenog folklora radili su Shefqet Pllana, Bahtir Sheholli, Rexhep Munishi i drugi znanstvenici. S druge strane, historijska muzikologija na Kosovu nije uspjela slijediti korak po korak kompozicijsko stvaralaštvo i glazbenu aktivnost, pa se nikada nije uspjela realizirati na istim razinama kao druga glazbena područja.
Orijentalizam i nova muzikologija Nikolić, Sanela
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
03/2019, Letnik:
44, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj je ovog teksta skicirati povijest koncepta orijentalizma u polju nove muzikologije i ukazati na to da su muzikološke problematizacije orijentalizma u glazbi znatno izmijenile disciplinarni ...profil muzikologije u smjeru interdisciplinarne ili kontekstualne muzikologije. Predstavnici nove muzikologije prepoznali su područje postkolonijalnih studija kao moguću polazišnu točku novih pitanja i problema koji su se ticali odnosa između glazbene, rasne, etničke i nacionalne drugosti te europskog kolonijalizma. Objavljivanjem teksta Ralpha P. Lockea "Constructing the Oriental 'Other': SaintSaëns's Samson et Dalila" u časopisu Cambridge Opera Journal 1991. godine, institucionalizirano je polje muzikološkog istraživanja elitne, kanonizirane europske glazbene tradicije sa stajališta postkolonijalnih studija, a koncept orijentalizma uveden je u krug objekata istraživanja aktualne muzikologije. Ono što se iskazuje kao zajednički aspekt svih muzikoloških istraživanja koja dotiču pitanje glazbenih reprezentacija Orijenta jest interdisciplinarnost i kontekstualnost. Nasuprot teorijskom svođenju složenih zapadnoeuropskih društvenih glazbenih praksi na idealnost autonomnoga glazbenog djela namijenjenog bezinteresnom estetskom uživanju, i feministička muzikologija i postkolonijalna muzikologija predložile su poststrukturalističke analitičke modele teksta i diskursa te afirmirale zanimanje za kontekst glazbenog djela. Time je aktualizirana muzikologija kao disciplina koja autokritički pristupa zapadnoeuropskoj profesionalnoj skladateljskoj praksi time što je/sebe vidi kao tek jednu od mogućih povijesnih formacija kulture/znanja u kojima su vidljivi rascjepi, sukobi i težnje za predočavanjem (zapadno)europske kapitalističke, patrijarhalne politike kao univerzalne ekonomske, političke i kulturalne moći.
Od početka redovitog emitiranja javnih radiostanica 1920-ih godina 20. stoljeća glazba je činila veći dio programa. Glazbu, najčešće onu umjetničku, vrlo je često pratio i govor. O ozbiljnoj su ...glazbi najčešće govorili muzikolozi, tako da je ne samo ozbiljna glazba nego i govor o njoj – od najosnovnijih podataka u najavama i odjavama glazbenih djela, preko razgovora s umjetnicima (skladateljima, izvođačima, ali i samim muzikolozima), do najsloženijih estetskih rasprava, analiza, izravnih prijenosa koncerata i opernih predstava – dio programa radiostanica, posebno onih specijaliziranih za kulturu. Pretpostavljajući da slušatelji radija potencijalno čine većinu današnje muzikološke publike, članak predlaže jedan od načina koji tim slušateljima može predstaviti i učiniti dostupnijim znanstvene muzikološke tekstove. Istraživanje predstavlja i argumentira ideju (koju je autorica iskušala tijekom osam godina) o emitiranju znanstvenih muzikoloških tekstova u njihovu izvornom obliku, umjesto nastojanja da ih se pojednostavljuje, popularizira, parafrazira ili da se o njima razgovara s njihovim autorima (što su još uvijek glavni radiofonijski načini predstavljanja takvih tekstova). Istraživanje dokazuje da predloženi način predstavljanja znanstvenih muzikoloških tekstova dolazi do velikog broja slušatelja, a umetanjem kratkih glazbenih primjera posebno se povećava zanimanje slušatelja za muzikologiju kao znanost. Iako su u zadnjih trideset godina objavljena brojna istraživanja o glazbi koja se emitira na radiju, vrlo su rijetka ona koja istražuju različite tipove govora kojima se glazba predstavlja u radijskim emisijama. U tome se autorica oslonila na vlastita istraživanja govora o glazbi na radiju (1986, 2020).
Univerza v Ljubljani, najstarejša slovenska univerza, je v letu 2019 obeležila stoletnico ustanovitve. V njenem okviru je leta 1962 na Filozofski fakulteti z delom pričel Oddelek za muzikologijo, ki ...je v slovenskem prostoru ob univerzitetnem študiju muzikologije zagotovil tudi nujne pogoje za znanstveno preučevanje glasbe znotraj humanistične fakultete. Čeprav moremo dokumentiranim premislekom o glasbi, ki so v jedru prav vsakega muzikološkega dela, na Slovenskem slediti daleč v preteklost, segajo prvi tehtnejši poskusi znanstvene obravnave glasboslovnih tem v desetletja pred prvo svetovno vojno. Od takrat dalje, posebno pa z ustanovitvijo Oddelka za muzikologijo na Filozofski fakulteti in zatem Muzikološkega inštituta pri Znanstvenoraziskovalnem centru SAZU (pobude od leta 1972, formalno ustanovljen 1980), je slovenska muzikologija stopala po poti sodobne humanistične vede. Če so bile v ospredju zanimanja slovenskih muzikologov sprva pretežno zgodovinske teme, povezane z glasbeno preteklostjo slovenskega prostora, so se z institucionalizacijo enakovredno širila in poglabljala tudi sistematično-muzikološka področja. S širitvijo raziskovalnih interesov in z razvojem stroke se je vseskozi nujno spreminjala in dopolnjevala tudi njena metodologija.
Odsjek za muzikologiju bilježi 50 godina postojanja (1970-2020) na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Premda su se muzikološki predmeti predavali na Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenoga ...zavoda od 1890, ključni se korak učinio 1948. osnutkom Historijsko-teoretskog odjela. Zadržavajući važan udio glazbenoteorijskih kolegija u studijskome programu, ovaj je odjel razmatrao mogućnost izrastanja u šire shvaćenu muzikološku katedru u suradnji s Filozofskim fakultetom, te je 1970. pokrenut zajednički interfakultetski dvopredmetni studij. Unatoč tome, osamostaljenje muzikologije od srodnih disciplina kao što su teorija glazbe i glazbena pedagogija na planu nastavne djelatnosti omogućio je prije svega jednopredmetni studij. Ovaj rad prati povijest discipline u Hrvatskoj kroz promjene u radu Odsjeka za muzikologiju u pedeset godina postojanja kroz četiri faze, nastojeći razmotriti mehanizme odvijanja promjena ili njihova izostanka.
Područje digitalne muzikologije proširilo se vrlo brzo, ali i ponešto nepravilno. Povremeno se doima poput izobličenoga stabla ili karte za tumačenje – s ubrzanim rastom malenoga područja koje ...odjednom postaje vrlo krupno (optičko skeniranje izvora odgovarajuć je primjer tog fenomena) nakon čega uskoro dolazi do ubrzanog rasta u nesrodnom području. Mnogi digitalni projekti suočeni su s velikim brojem tehničkih problema koje je potrebno rješiti prije nego što se išta može uspješno predstaviti javnosti.
Pregledom nekih od najpoznatijih i najkorištenijih digitalnih projekata (ViFaMusik, e-codices, Gallica, Gaspari Online, rana glazba, DIAMM i RISM) vidimo da ovise o opsežnoj suradnji te da i imaju povijest široke suradnje koja je u podlozi njihovih digitalnih napora. Prava inovacija koja više ovisi o digitalnim mogućnostima koje nisu bile dostupne prije deset godina uključuje Josquin Research Project, Beethoven Werkstatt i web-stranicu Machaut Society sa svojim Mirador preglednikom detalja u rukopisima.
Kao online alat, RISM Manuscript Inventory uzoran je primjer križanja starih i novih metoda istraživanja. On objedinjuje informacije sakupljene tijekom desetljeća od strane knjižničara u preko šezdeset zemalja. Trenutno nudi više od milijun zapisa, te visoko kvalitetne bibliografske podatke zajedno s nedavno razvijenim alatima za pretraživanje glazbe. Stotine ljudi i znatna financijska sredstva učinili su njihovo trenutno djelovanje mogućim. Stavljanje RISM-a na mrežu (od 2011.) pretvorilo ga je iz ezoteričnog akronima u resurs koji naširoko konzultiraju izvođači i znanstvenici.
Ne možemo znati što digitalnu muzikologiju čeka u budućnosti. Ipak, samo površan pregled prethodno nedostupnih primarnih izvora ponuđenih na web-stranicama brojnih nacionalnih knjižnica obećava da će poljuljati mnoga ustaljena znanja o glazbenoj prošlosti. Generacije i generacije udžbenika i monografija oslanjale su se na najbolje dostupne sekundarne izvore kada nije bilo pristupa primarnim izvorima. Za stotine tema više nije potrebno oslanjati se na sekundarne izvore. Primarnim izvorima od ranih napjeva do djela iz dvadesetog stoljeća lako je pristupiti preko mreže.
Pristup tim izvorima duboko će promijeniti znanstveno istraživanje uklanjanjem furnira bezbrojnih slojeva akademske proze i otkrivanjem onoga što je glazba prošlosti doista bila. Pitanja interpretacije neće nestati, ali poboljšani pristup može im olakšati procjenu. (Priča o repertoarima izvan europskih umjetničkih glazbenih tradicija različita je samo u pojedinostima: izvori su vjerojatno dostupni kao audio ili video datoteke i često nema opširne ostavštine ranih spisa koju bi se propitivalo.) Svi izvori navedeni u ovom članku dostupni su bez naknade ili drugih zapreka.
Skoraj vsi nosilci muzikoloških nazivov na univerzah in visokih šolah v Nemčiji so se po letu 1945 lahko vrnili na svoja mesta. Razlogi, zakaj je nekdo lahko ostal na svojem mestu v muzikologiji, ...zakaj so nekateri lahko nadaljevali svoje delo potem, ko jih je vojaška vlada za kratek čas odstavila in zakaj so bili drugi za stalno odstavljeni, so zelo različni.
Cilj je ovoga članka predstaviti osnovne pojmove digitalne humanistike u vezi s glazbom i muzikologijom, kao i pojam digitalne muzikologije, kako bi se potaknulo korištenje novih istraživačkih ...mogućnosti koje ovo područje nudi. U pregled su uključena sljedeća područja: programi za pisanje nota, uključujući optičko prepoznavanje glazbenih zapisa; tehnički standardi MIDI i MP3; baze podataka; računalne aplikacije za istraživanje glazbe; te sustavi za pristupanje podacima o glazbi. Za svako područje ponuđeni su osnovni izvori i materijali te su predstavljene neke od aktualnih aktivnosti i projekata.