Naturaliziranje fenomenologije projekt je integriranja filozofskih analiza svjesnih doživljaja u eksplanatorni okvir prirodnih znanosti. O mogućnosti provedbe takvog projekta istaknuti pripadnici ...fenomenološkog pokreta imali su podijeljene stavove. Martin Heidegger strogo je odvajao bitno mišljenje koje pušta bića da se pokažu u svom načinu bitka od metodološki vođenog znanstvenog istraživanja, dok je Edmund Husserl po pitanju naturalizacije ostao ambivalentan, kritizirajući psihologizam te kasnije ukazujući na utemeljenost znanosti u svijetu života, no također postavljajući zahtjev stroge znanstvenosti, pridržavanja metodoloških koraka redukcija i suzdržavanja od metafizičkih predrasuda. Tek je u djelima Maurice Merleau-Pontyja naturaliziranje fenomenologije postalo prihvaćeno kao pozitivna mogućnost koja će unaprijediti i znanost i filozofiju, u povezivanju empirijskih istraživanja i transcendentalnih analiza. Suvremene struje formalizirane, eksperimentalne ili neurofenomenologije, koliko god se međusobno razlikovale, slijede u tom smislu Merleau-Pontyja, ukazujući na neizostavnost fenomenoloških deskripcija pri proučavanju složenih aspekata svjesnog uma. Plodonosnu suradnju fenomenološke filozofije i integrativne kognitivne znanosti uvjetuje nužnost multiperspektivnog i interdisciplinarnog pristupa ako nastojimo razumjeti i objasniti život svjestan svijeta implementiran u dinamički sustav interaktivnih procesa u mozgu, tijelu i okolini.
The naturalization of phenomenology is a project of integrating philosophical analyses of conscious experiences into the explanatory framework of natural sciences. Prominent members of the phenomenological movement had divided attitudes on the possibility of implementing such a project. Martin Heidegger strictly separated »essential thinking«, which lets beings show themselves in their modes of being, from methodologically guided scientific research, while Edmund Husserl remained ambivalent on the question of naturalization by criticizing psychologism and later pointing to the foundation of sciences in the life-world, but also requiring rigorous scientificity, adherence to the methodological steps of reductions, and refrainment from metaphysical prejudices. Only in the works of Maurice Merleau-Ponty did the naturalization of phenomenology become accepted as a positive possibility which should improve both science and philosophy by connecting empirical research with transcendental analyses. Contemporary currents of formalized, experimental, and neurophenomenology, although different from each other, follow Merleau-Ponty in this sense, pointing to the indispensability of phenomenological descriptions when studying complex aspects of the conscious mind. We believe that the fruitful cooperation between phenomenological philosophy and integrative cognitive science is conditioned by the necessity of a multi-perspective and interdisciplinary approach in order to fully understand and explain our world-conscious life implemented in a dynamic system of interactive processes occurring in the brain, body and environment.
I u grupnim i u individualnim sportovima, proces olakšane naturalizacije sportaša uzima sve više maha. Budući da sportaši moraju posjedovati državljanstvo određene države da bi je mogli predstavljati ...na međunarodnim natjecanjima, mnoge države pribjegavaju ovoj praksi te nude posebne vrste viza ili olakšani postupak naturalizacije za „obećavajuće“ sportaše. Ista je situacija vezana i uz nastupanje na Olimpijskim igrama. Najčešće se radi o stranim sportašima koji su članovi nacionalnih sportskih timova država čiji su državljani, a od kojih se očekuje da bi mogli nastupati za nacionalni tim države u koju dolaze kao sportaši stranci. I dok jedni u ovakvom razvoju događaja ne vide ništa loše, drugi pozivaju na ozbiljno promišljanje o „utjecaju pojačane mobilnosti sportaša na pretpostavljenu vezu između odanosti, identiteta i državljanstva“. Stoga autorica u ovom tekstu pokušava odgovoriti na sljedeća pitanja: U kojoj mjeri globalizacija i transnacionalizacija sporta mijenjaju našu percepciju državljanstva i pripadanja? Je li postojeći koncept državljanstva adekvatan i u sportskom kontekstu? Treba li intervenirati u odnos državljanstva i sporta?
In group and individual sports, the process of easier naturalisation of athletes is gathering greater momentum. Given that athletes must hold citizenship of a particular country in order to represent that country at international competitions, many countries lean towards this practice and offer many special visas or an eased naturalisation procedure for „promising “ athletes. It is the same situation for performing at Olympic Games. It most often concerns foreign athletes who are members of national sport teams of the countries of which they are citizens who are expected to perform for the national team of the country they come to as foreign athletes. And while some in this situation do not perceive it as being bad, others call for serious consideration of the „ potential mobility of athletes on the expected relationship among loyalty, identity and citizenship“. Therefore, the author attempts in this paper to answer the following questions: To what extent does globalisation and transnationalisation of sport change our perception of citizenship and belongingness? Is the existing concept of citizenship also adequate in the sports context? Does one need to intervene in the relationship between citizenship and sport?
Državljanstvo predstavlja relativno trajnu pravnu vezu između pojedinca i države, koja se očituje u statusu državljanina. Iako je pitanje uređivanja državljanstva unutarnja stvar svake države, ...međunarodno pravo postavlja određene uvjete. Pravna teorija u osnovi razlikuje tri osnovna načela na kojima se temelji stjecanje državljanstva: načelo krvne veze ili podrijetla (ius sanguinis), načelo područja (ius soli) i načelo prebivališta (ius domicili). Državljanstvo je pretpostavka za sudjelovanje u mnogim društvenim i pravnim odnosima pa tako, u određenim segmentima, i u sportskim aktivnostima. U sportskim je krugovima najčešći način stjecanja državljansta stjecanje naturalizacijom pod povoljnijim uvjetima. Mogućnosti sudjelovanja stranaca u sportskim natjecanjima prosuđuju se prema tome radi li se o nacionalnim ili o međunarodnim natjecanjima. Nacionalni sportski savezi općim aktima uređuju pravo nastupa stranih sportaša za hrvatske klubove. Sudjelovanje stranaca na međunarodnim natjecanjima još je ograničenije i moguće je tek u nekim sportskim granama što je i razumljivo jer na takvim natjecanjima sportaši svoje sportske rezultate prezentiraju predstavljajući svoju državu.
Budući da su usko vezana uz kulturološke specifičnosti, imena su velik izazov književnim prevoditeljima, posebice prevoditeljima svetih tekstova. Prevođenje Božjih imena zahtijeva sveobuhvatno ...poznavanje kulture. Cilj rada bio je istražiti postupke prevođenja Božjih imena u engleskim prijevodima Časnoga Kur’ana korištenjem Liangova modela. Nakon identificiranja ekvivalenata imena u 26 engleskih prijevoda, utvrđeni su postupci korišteni za njihovo prevođenje. Na kraju je prikazano koliko je postupaka orijentirano na jezik izvornik, a koliko na ciljni jezik. Rezultati pokazuju da su se prevoditelji Kur’ana koristili dvama postupcima – coupletom i transpozicijom – koji se ne navode u Liangovu modelu. Također je utvrđeno da je postupak konvencije bio kudikamo najčešće (60,50 %) korišten postupak. Nadalje, analiza podataka pokazala je da se nijedan prevoditelj nije koristio postupcima naturalizacije i tumačenja. Štoviše, utvrđeno je da je 1,60 % postupaka bilo orijentirano na izvor, a 98,40 % na cilj. Drugim riječima, svi engleski prevoditelji Časnoga Kur’ana pokazali su veću tendenciju usvajanja ciljnoorijentiranih postupaka u prevođenju Božjih imena. Budući istraživači mogu raditi na drugim jezičnim parovima i prijevodima Božjih imena u drugim svetim tekstovima.
Svrha ovog članka je ispitati međunarodne pravne aspekte državljanstva na temelju zakona Kazahstana i Ujedinjenog Kraljevstva. Autori su koristili opće teorijske i specifične znanstvene istraživačke ...metode. Kao rezultat analize, autor tvrdi da svaka država neovisno provodi zakonsku regulaciju državljanstva. Pravno uređenje državljanstva izravno je povezano s migracijom ljudi, što je posljednjih godina pojačano zbog oružanih sukoba i gospodarskog pada u nekim zemljama. Pravna regulacija državljanstva mora ispravno odražavati migracijske procese kako bi se spriječile negativne posljedice i za državu i za pojedinca u njoj. Dokazano je i opravdano da zakonodavstvo o državljanstvu Kazahstana i Ujedinjenog Kraljevstva osigurava niz zahtjeva za stjecanje državljanstva. Postoje dva glavna načina za dobivanje državljanstva: rođenjem ili naturalizacijom. Na temelju analize, autor je zaključio da zakonodavstvo o državljanstvu Kazahstana i Ujedinjenog Kraljevstva propisuje da se državljanstvo stječe i prestaje posebno propisanim pravnim postupkom od strane nadležnih državnih tijela. Na temelju analize kazahstanskog zakonodavstva zaključeno je da su metode dobivanja državljanstva Kazahstana: 1) rođenjem; 2) kao rezultat naturalizacije; 3) na temelju međudržavnih ugovora u Kazahstanu; 4) temeljem Zakona Kazahstana "o državljanstvu". Postoje i načini za dobivanje državljanstva u Velikoj Britaniji prema Zakonu o državljanstvu iz 1981. godine: 1) rođenjem; 2) po podrijetlu; 3) naturalizacijom; 4) registracijom. Također, na temelju znanstvenog pristupa pitanju državljanstva i njegove uloge u postojanju države, autor je zaključio da bipatrizam (višestruko državljanstvo) nepovoljno utječe na državu i nosi veliki rizik za državu, uključujući gubitak neovisnosti i suvereniteta.
Državljanstvo predstavlja pravni odnos između države i pojedinca iz kojeg proizlaze prava
i obveze, a suvremenom regulacijom državljanstvo se javlja kao čimbenik oblikovanja
državnog suvereniteta. Na ...njegovo oblikovanje utječu sociološki i pravni čimbenici čijom
komplementarnošću nastaje jedinstven pojam, a koji sadrže brojna zakonodavstva. Zakon
o hrvatskom državljanstvu donesen je 1991. godine i kao većina europskih državljanskih
zakona, tako se i ovaj Zakon temelji na ius sanguinis kao temeljnom obliku stjecanja
hrvatskog državljanstva. Ulaskom u Europsku uniju 2013. godine, hrvatski državljani postaju
i europski građani. Pojam europskog građanstva (ili državljanstva) predstavlja posebnu
pravnu vezu koju državljani država članica imaju prema Europskoj uniji kao nadnacionalnoj
tvorevini, a koju automatizmom stječu i gube. Ta pravna veza proizvodi brojna prava koja,
među ostalim, uključuju slobodu kretanja, biračko pravo i druga. Živeći desetljećima u
zajedničkoj državnoj zajednici, Hrvatska i države zapadnog Balkana imaju niz sličnosti,
ali i različitosti kod uređivanja državljanskog zakonodavstva. Razlike u zakonodavstvu
očituju se ponajprije s obzirom na pitanje stjecanja državljanstva naturalizacijom, pri
čemu pojedine države postavljaju strože uvjete za ovaj način stjecanja državljanstva (gdje se
smješta i Hrvatska). Sve to ukazuje kako državljanstvo može utjecati na državni suverenitet
kao temeljnu odliku države. Cilj je ovoga rada prikazati složenost tematike državljanstva
ponajprije s pravnog aspekta, osobito analizom hrvatskog pravnog okvira te ukratko ukazati
na normativno uređenje susjednih država, tzv. zemalja zapadnog Balkana. Može se zaključiti
kako državljanstvo ima i pravni i sociološki aspekt te kako njihova međusobna kombinacija
opravdava i tezu odlike državnog suvereniteta.
Osnovni je cilj rada analiza normativnog okvira kao i prakse naturalizacija u Hrvatskoj i Slavoniji od 1848. do 1918. godine. U obradi teme autor se koristio domaćom i stranom literaturom, pravnim ...propisima i arhivskom građom. Autor je u radu konstatirao da su u feudalnom razdoblju lokalne naturalizacije bile vrlo važan način stjecanja indigenata. Promjene u sustavu naturalizacije nastupile su slomom revolucije i uvođenjem austrijskog modela državljanstva u Hrvatsku i Slavoniju. Tim je modelom uspostavljeno prvenstvo državljanstva nad lokalnom pripadnošću i ukinuti su raniji načini lokalne naturalizacije. Autor nadalje ističe da su tijekom Bachovog apsolutizma u Hrvatsku i Slavoniju austrijskim Općim građanskim zakonikom (OGZ) uvedena nova pravila o naturalizaciji. Autor tvrdi da se model naturalizacije uspostavljen u vrijeme Bachova apsolutizma održao i nakon sloma apsolutizma u razdoblju provizorne ustavnosti od 1860. do 1868. godine. Štoviše, model naturalizacije uspostavljen OGZ-om uz određene prilagodbe zadržao se i nakon uspostave ugarsko-hrvatskog državljanstva 1868. godine sve do 1880. godine. Sustav naturalizacije uspostavljen OGZ-om ukinut je tek 1880. godine stupanjem na snagu Zakona od 20. prosinca 1879. o stjecanju i gubitku ugarskog državljanstva. Navedenim zakonom institut naturalizacije reguliran je cjelovito i detaljno što je bilo bitno različito od dotadašnjeg uređenja instituta naturalizacije. Analizirajući praksu naturalizacija autor je dokazao da je praksa naturalizacija kroz svo vrijeme bila otvorena, uključujuća, ako je podnositelj zahtjeva dokazao da ispunjava zakonske pretpostavke za naturalizaciju.
U rujnu 2016. u Bosni i Hercegovini je po prvi put u prirodi zabilježena vrsta Rudbeckia triloba L. na obalama rijeke Krivaje, u blizini Zavidovića. Vrsta je autohtona za područje Sjeverne Amerike, ...ali je unešena u neka područja izvan prirodnog areala. U radu se donosi kratak opis morfoloških karakteristika vrste, karta distribucije kao i ključ za determinaciju vrsta roda Rudbeckia zabilježenih u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama.
Azijska vrsta Buddleja davidii Franch. (Buddlejaceae) česta je ukrasna biljka koja je pobjegla iz uzgoja te se danas u mnogim europskim zemljama smatra invazivnom. U Hrvatskoj se također uzgaja kao ...ukrasna biljka, ali do sada nije bilo preciznih podataka o njezinoj naturalizaciji, iako je označena kao naturalizirana u bazi podataka Flora Croatica. U ovom članku predstavljeni su prvi detaljniji podatci o njezinoj lokalnoj naturalizaciji u Hrvatskoj: otkrivena je u kamenolomima u Smerovišću gdje ima veliku naturaliziranu populaciju koja vjerojatno potječe od posađenih jedinki. U budućnosti je potrebno obratiti posebnu pažnju na ovu vrstu i, ako će biti potrebno, provesti akcije iskorjenjivanja ili sprječavanja širenja.
Prilikom botaniziranja u gradu Sarajevu tijekom travnja 2018. zabilježena je vrsta ljubičice koja je nova za floru Bosne i Hercegovine. Viola sororia je autohtona za područje Sjeverne Amerike, ali je ...unešena u neka područja izvan prirodnog areala. U radu se donosi kratak opis morfoloških karakteristika vrste, fotografija kao i karta distribucije.
PDF
