U članku je opisan „batomaljski list“ (pisan hrvatskom glagoljicom 1425. godine), u vlasništvu Dalibora Salopeka u Zagrebu od oko 1992. godine. Darko Žubrinić ga je u svibnju 2019. godine ...identificirao kao jedan od izgubljenih „batomaljskih listova“ pisanih 1425. godine za bratovštinu Majke Božje Goričke u Batomlju (blizu Jurandvora u zaleđu Baške) na otoku Krku. Prema prijašnjoj informaciji akademika Eduarda Hercigonje, riječ je o najstarijim poznatima pravilima (statutu) neke bratovštine pisanim glagoljicom. U članku je pokazano da je izvorno postojalo barem sedam „batomaljskih listova“, a što je već ranije ustanovila prof. dr. sc. Sanja Zubčić. Dva od njih nalaze se u Norveškoj nacionalnoj knjižnici u Oslu, kao dio prestižne Zbirke Martina Schøyena (The Schøyen Collection), a jedan od njih je u Zagrebu u vlasništvu Dalibora Salopeka. Gdje se nalaze preostali „batomaljski listovi“ (njih barem četiri) nije poznato. Dodan je i odgovarajući zapis Marka Šorića o Zakonu Bratovštine sv. Duha u Baški iz 1461. godine, koji je sadržajno vrlo blizak „batomaljskim listovima“. Članak sadrži faksimile sedam stranica „batomaljskih listova“.
U radu su prikazani hodočasnici iz nordijskih zemalja koji su prošli hrvatskom obalom Jadrana na putu za Svetu Zemlju. Opisani su motivi njihova odlaska, staleška pripadnost te doživljaji tijekom ...putovanja. Osim nekih specifičnosti u tome pogledu nema većih odstupanja od svjedočanstava ostalih europskih, posebice njemačkih hodočasnika kasnoga srednjeg i ranoga novog vijeka.
U radu se istražuju tri međusobno povezana pitanja policy učenja, na temelju podataka prikupljenih anketnim istraživanjem na reprezentativnom uzorku lokalnih vijećnika u Norveškoj. Pitanje je bilo ...što obilježava policy učenje lokalnih vijećnika. Do odgovora se pokušalo doći preko podataka o tome što vijećnici smatraju korisnim izvorima podataka u njihovom poslu donošenja odluka i utvrđivanja političkog dnevnog reda (agenda-setting). Nađena su tri profila vijećnika s gledišta policy učenja: kozmopoliti (koji se u velikoj mjeri oslanjaju na vanjske izvore informacija), lokalci (koji se oslanjaju na unutarnje izvore) te stranački poslušnici (koji se oslanjaju na izvore političke stranke). Istraženo je i utječu li ta tri profila vijećnika na odlučivanje i postavljanje političkog dnevnog reda. Utvrđeno je da su kozmopoliti najaktivniji postavljači dnevnog reda (najviše utječu na to koja će pitanja doći na dnevni red političkog odlučivanja). Postavilo se i pitanje ukazuje li nova struktura policy učenja na pojavu novog tipa vodstva u lokalnoj samoupravi. Autori smatraju da je politički interes u javno dostupnim informacijama koje se bave uspješnošću lokalnih jedinica dio šireg sindroma koji se može nazvati refleksivnim vodstvom.
Na Sveučilištu u Bergenu studij etnologije se prije nekoliko godina spojio s drugim disciplinama i danas je dio onoga što mi zovemo kulturnim studijima ('kulturvitenskap'). Folkloristika predstavlja ...drugi važan dio nove discipline. Pristupi, metodologija i područja interesa su se značajno promijenili, ali to je proces koji traje već neko vrijeme. Danas su sve sastavnice svakodnevne kulture legitimna područja istraživanja, te prevladava orijentacija na sadašnjost, za razliku od prošlih razdoblja.
Članak obrazlaže temeljnu promjenu koja se desila u društvenom položaju i ulozi kulturnih studija zbog promjene u odnosu discipline prema vlastitom akademskom i društvenom okruženju: početak masovnog obrazovanja na sveučilištima, diferencijacija znanstvenih disciplina koju karakterizira sve veća uloga društvenih znanosti te humanistički obrat od Bildunga do kritičkog propitivanja tradicije. Unutrašnja reorganizacija znanja unutar discipline bi se stoga trebala promatrati u svjetlu širih promjena na sveučilištima. Akademska disciplina poput 'kulturnih studija' je sama kulturna tvorevina koja je stvorena u odnosu na, s jedne strane, druge srodne discipline, a s druge strane, na razvoj društva i kulture općenito.
Početna točka bile su 1960-e i 1970-e kada su se dogodile velike promjene u orijentaciji etnologije i folkloristike. Šezdesetih godina započinje i sveopća modernizacija sveučilišnog sustava na mnogim razinama i te su promjene utjecale na sadašnju situaciju. Naravno, taj proces nije jedinstven, nego je dio općeg razvoja događaja u mnogim zemljama. Akademska zajednica je transnacionalna i multidisciplinarna i novi impulsi se šire preko granica.
Jedna od sastavnica ove teme je i uloga društvenih znanosti. Postoji jasna sukladnost u pristupima i metodologiji između naše discipline i društvenih znanosti. U tom procesu, kulturni studiji su postali više orijentirani na sadašnjost te otvoreni čitavom nizu novih istraživačkih tema i područja.
Na norveškoj se folklornog glazbenoj sceni tijekom 1990-ih dogodio niz važnih promjena. Došlo je do institucionalizacije u poduci folklorne glazbe (ona danas obuhvaća različite razine obrazovanja, od ...javnih glazbenih škola do visokoškolskih programa), a uz to je bio vezan i veliki porast zanimanja za folklornu glazbe među djecom i mladeži. Osim toga, utemeljio se veći broj regionalnih i lokalnih dokumentacijskih i istraživačkih centara te dva međunarodna festivala folklorne glazbe. Na posljetku, u djelovanju su današnje mlađe generacije glazbenika sve naglašeniji tržišni aspekti.
Kad je riječ o istraživanjima folklorne glazbe, promjene se tijekom 1990-ih očituju u propitivanju dugovječnih koncepcija o prirodi folklorne glazbe i njezinoj ulozi u društvu. No, malo je radova o današnjoj živoj folklornoj glazbenoj praksi i njezinim mjenama.
Razlog tomu autor vidi u jakoj tradiciji pojedinih istraživačkih tema i pristupa (npr. etnoorganološka istraživanja, izdanja zbirki narodnih napjeva, studije tonskih odnosa), koji su svi orijentirani na prošlost, ali još i više u aktivnoj i praktičnoj uključenosti istraživača – kao znalaca – u tijekove glazbene prakse.
U članku se daje pregled migracijskih kretanja u Norveškoj i drugim skandinavskim zemljama. Pregled se pretežno usredotočuje na povijest, ali se i komentira današnja situacija. Govori se o ...kvantitativnoj dimenziji norveške i skandinavske migracije u različitim razdobljima, ali se raspravlja i o kulturnim okolnostima u vezi s iseljavanjem i useljavanjem u tu sjevernu europsku regiju. U Norveškoj je iseljavanje započelo ranije nego u drugim skandinavskim ili nordijskim zemljama. Od skandinavskih zemalja »jedino je iseljavanje iz Norveške u Ameriku poprimilo veće razmjere polovinom 19. stoljeća«. Švedska i Danska »ušle su tijekom šezdesetih godina 19. stoljeća u razdoblje masovnog iseljavanja koje je doseglo vrhunac u osamdesetim godinama tog stoljeća«. Iseljavanje s Islanda započelo je kasnije i postalo »masovnim tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća«, istodobno kao u Istočnoj i Zapadnoj Europi. Broj emigranata iz Finske »nije bio velik sve do prvih desetljeća 20. stoljeća«. U tradicionalnim migracijskim istraživanjima razlozi iseljavanja iz skandinavskih zemalja povezuju se s ekonomskim i društvenim činiocima. U ovom članku temeljenom na autorovoj tezi o iseljavanju iz lokalne župe Skjold u okrugu Rogaland u Norveškoj, od 1837. do 1914., težište je na kulturnom faktoru kada se raspravlja o osnovnim razlozima nordijske masovne emigracije. Upotrebom izraza emigrantska kultura – personifikacija migranata – pokušava se pronaći način kako upotrijebiti individualni psihološki ili motivacijski činilac. Promatranje migracije kao dvostranog procesa također pojačava kulturni ili psihološki individualni faktor.
