Temelji moderne šumarske znanosti i struke u Hrvatskoj (preporodno razdoblje) postavljeni su tijekom 19. stoljeća. U relativno kratkom vremenu tijekom druge polovine 19. stoljeća osnovano je ...Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo (1846), pokrenut je Šumarski list (1877), osnovano Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima (1860), usvojen Zakon o šumama za cijelu Austro-Ugarsku Monarhiju (1852), proveden „Zakon o imovnih općina u hrvatskoj i slavonskoj vojnoj Krajini“ (1873) i započela je s radom Šumarska akademija na Sveučilištu u Zagrebu (1898). Razdoblje je obilježeno i pojavom većeg broja stručno obrazovanih šumarskih stručnjaka koji su višu i visoku šumarsku naobrazbu stjecali u šumarskim učilištima u Hrvatskoj (Križevci) ili drugim europskim centrima. Među njima posebno se ističe Antun (Ante) Tomić rođen 1803. godine u Vinkovcima čije je djelovanje obilježilo sve nabrojane događaje u 19. stoljeću, a važne za hrvatsko šumarstvo. Iako se o djelovanju Antuna Tomića već pisalo i ranije (npr. Nenadić, Kerstenčanek, Piškorić i drugi) 220 godišnjica njegova rođenja dobar je povod za osvježiti sjećanje na Tomićev doprinos šumarskoj struci i hrvatskoj domovini. Prema tome cilj u ovom radu je prikazati Tomićevo djelovanje u kontekstu suvremenih izazova šumarske znanosti i struke. Antun Tomić završio je trogodišnje obrazovanje u Mariabrunnskom (Beč) šumarskom učilištu te je nakon vježbeništva obavljao odgovorne funkcije carsko-kraljevskog nadšumara u nizu pukovnija Vojne krajine. Paralelno se bavio znanstvenim radom te je iznio niz promišljanja o normalnoj drvnoj zalihi, razvoju šuma, modela uređivanja šuma i osiguranju potrajnosti šuma. Autor je organizacijskih reformi u šumarstvu Vojne krajine („Naputku za izlučenje imovno-obćinskih šuma u Krajini“ iz 1871. godine), osnivač i prvi predsjednik Hrvatskog šumarskog društva te vrstan šumarski stručnjak i znanstvenik koji svoje opsežno radno iskustvo pretače u primjenjive znanstvene radove iz gotovo svih područja šumarstva. Poveznica u svim radovima je očuvanje šuma te uspostava normaliteta i kroz normalitet potrajnost gospodarenja. Pri tome istančan Tomićev osjećaj za prirodnost očituje se u traženju preciznije prostorne stratifikacije šuma, preciznijeg utvrđivanja prirasta šume, fleksibilnijeg definiranja etata, većeg ulaganja u zaštitu i njegu šuma (posebno na narušenom (npr. krškom) staništu, a sve u cilju osiguranja potrajnosti gospodarenja šumama. Tomić sve nabrojane postavke uokviruje u svoju racionalnu metodu uređivanja šuma, tada vrlo naprednu kombiniranu metodu koja uvažava stvarno stanje i mogućnosti šuma. Pogledi Antuna Tomića na šumarstvo u temeljima su suvremene hrvatske šumarske struke, a težnja za uspostavom prostorno-vremenskog i strukturnog normaliteta šuma, time i potrajnost gospodarenja njima, trajan su izazov i cilj.
The foundations of modern forest science and practice in Croatia (revival period) were laid during the 19th century. In a relatively short time during the second half of the 19th century, the Croatian-Slavonic Forestry Society was founded (1846), the Forestry Journal was launched (1877), the Economic Forestry School in Križevci was established (1860), the Forestry Act was adopted for the whole Austro- Hungarian Monarchy (1852), the "Act on Property Municipalities in the Croatian and Slavonic Military Krajina" was implemented (1873) and the work of the Forestry Academy at the University of Zagreb began (1898). The period was also marked by the appearance of many professionally educated forestry experts who received higher education in forestry schools in Croatia (Križevci) or other European centres. Among others, Antun (Ante) Tomić, born in 1803 in Vinkovci, played an outstanding role. His activities marked all the listed events, important for Croatian forestry in the 19th century. Although about Ante Tomić's work it has been written before (e.g. Nenadić, Kerstenčanek, Piškorić and others), the 220th anniversary of his birth is a good incentive to refresh the memory of Tomić's contribution to the forestry profession and to the Croatian homeland. Accordingly, the aim of this paper is to present Tomić's activities in the context of contemporary challenges of forestry science and profession. Antun Tomić completed a three-year education at the Mariabrunn (Vienna) Forestry College in 1824, and after his internship, he held the responsible functions as the Imperial-Royal Chief Forester in a number of regiments of the Military Frontier. At the same time, he engaged in scientific work and presented a series of reflections on normal growing stock, forest development, forest management models and ensuring the sustainability of forests. He is the author of the organizational reforms in the forestry of the Military Frontier ("Instructions for the demarcation of estate-community forests in the Krajina" from 1871), the founder and the first president of the Croatian Forestry Society, and an excellent forestry scientist who translated his extensive work experience into applicable scientific works from almost all forestry disciplines. The common feature in all his works is the forests conservation and the establishment of normality, and through normality reaching sustainable management. At the same time, Tomić's keen sense for close-to-nature forestry is manifested in the search for a more precise spatial stratification of forests, more precise forest growth measurement, more flexible definition of allowed harvest volume, greater investment in the conservation and care of forests (especially in disturbed (e.g. karst) habitats). All those ideas, aimed at ensuring the sustainable management of Croatian forests, Tomić framed in his rational method of forest management, which was a very advanced combined method that takes the actual condition and possibilities of forests into account. Antun Tomić's views on forestry are the foundations of the modern Croatian forestry profession, and the aspiration to establish the spatiotemporal and structural normality of forests. Therefore, the sustainability of forest management stays a permanent challenge and goal.
Narodni odbor općine
Barban počinje djelovati 1952. godine prestankom rada Mjesnoga narodnog odbora
Barban čije područje prelazi pod njegovu nadležnost, zajedno s mjestima
Hreljići i Manjadvorci, ...koji su dotad pripadali pod nadležnost Mjesnoga
narodnog odbora Rakalj (1947. – 1952.). S radom prestaje 1955. godine kada
područje njegove nadležnosti prelazi pod novoosnovani Narodni odbor općine Vodnjan
(1955. – 1960.).
Kao
upravno tijelo lokalne nadležnosti obavljao je poslove iz komunalnoga,
gospodarskog, socijalnog i kulturno-prosvjetnog područja značajne za razvoj i
djelovanje općine. Svoje je poslove obavljao putem svojih savjeta te sjednica
koje su se sazivale najmanje jednom mjesečno.
Gradivo
je Skupština općine Pula predala u Arhiv u više navrata 1970., 1971. i 1991.
godine zajedno s gradivom povezanih stvaratelja. Sređivanje je obavljeno 2014.,
a sumarni je inventar izrađen u lipnju iste godine. Struktura fonda u osnovnim je
crtama formirana sukladno odredbama iz
Naredbe
o planu jedinstvenih arhivskih znakova za sve organe uprave na teritoriju Narodne
Republike Hrvatske
(NN 7/58) iz 1958. godine te se sastoji od jedanaest
osnovnih cjelina (serija): »Uredske
evidencije«, »Opći poslovi«, »Rad i radni odnosi«, »Unutrašnji poslovi«, »Privreda«, »Financije«, »Imovinsko-pravni poslovi«, »Zdravstvo i socijalna
zaštita«, »Prosvjeta i kultura«, »Pravosuđe« i »Narodna obrana«. Najveći
dio gradiva fonda pripada privredi, odnosno komunalnim poslovima. Sačuvani su
brojni spisi u svezi s adaptacijom i podizanjem objekata te spisi iz područja
poljoprivrede i šumarstva jer su te privredne grane bile najzastupljenije. Brojni
su predmeti također u svezi s agrarnom reformom i kolonizacijom te dodjelom
zemlje za obrađivanje što svjedoči o pretežito ruralnom karakteru toga područja
u razdoblju djelovanja stvaratelja.
The People's
Committee of the Municipality of Barban began operating in 1952 following the
termination of the Local People's Committee of Barban, whose area came under
its jurisdiction together with the villages of Hreljići and Manjadvorci,
previously under the jurisdiction of the Local People's Committee of Rakalj (1947-1952).
It ceased to operate in 1955, when the area of its jurisdiction was transferred
to the newly established People's Committee of the Municipality of Vodnjan
(1955-1960).
As an administrative
body of local jurisdiction, it performed tasks from the communal, economic,
social and cultural-educational fields important for the development and
operation of the Municipality. It performed its duties through its councils and
sessions that were convened at least once a month.
The archival material
was submitted to the Archives by the Municipal Assembly of Pula on several
occasions in 1970, 1971 and 1991, together with the material of related
creators. The arrangement was made in 2014, and the summary inventory was
compiled in June of the same year. The structure of the fund was formed in
broad lines in accordance with the provisions of the
Order regarding the
plan of unique archival signs for all administrative bodies in the territory of
the People's Republic of Croatia
(OG 7/58) from 1958 and consists of eleven
basic units (series): “Office Records”, “General Affairs”, “Work and Employment
Relationships”, “Internal Affairs”, “Economy”, “Finance”, “Property and Legal
Affairs“, „Health and Social Welfare“, “Education and Culture”, “Justice” and
“People's Defence“. Most of the fonds’
material falls within the economy unit, i.e. municipal tasks. Numerous
documents related to the adaptation and erection of buildings and documents
from the field of agriculture and forestry have been preserved, because these
economic branches were the most represented. Numerous cases are also related to
agrarian reform and colonization and the allocation of land for cultivation,
which testifies to the predominantly rural character of the area during the
period of the creator's activity.
Il Comitato popolare del comune di Barbana iniziò a operare nel 1952 con
la cessazione dell'attività del Comitato popolare locale di Barbana assumendo
le sue competenze nonché le competenze territoriali su Hreljići (Villa Cregli)
e Manjadvorci (Villa Magnaduorci) che fino ad allora furono sotto la competenza
del Comitato popolare locale di Castelnuovo d'Arsa (1947 – 1952). Cessa con le
attività nel 1955 quando le sue competenze passano al nuovoistituito Comitato
popolare del comune di Dignano (1955 – 1960).
In
quanto organo amministrativo di competenza locale svolgeva attività dell'ambito
comunale, economico, sociale ed educativo-culturale importanti per lo sviluppo
e per il funzionamento del comune stesso. Le attività venivano realizzate
tramite i propri consigli e le sedute convocate con frequenza almeno mensile.
Il
materiale fu trasferito in più occasioni dall'Assemblea del Comune di Pola
all'Archivio, nel 1970, 1971 e nel 1991 insieme al materiale dei produttori
connessi. La sistemazione fu realizzata nel 2014, e l'inventario sommario nel
giugno dello stesso anno. La struttura del fondo, nella sua base, era formata
conforme alle disposizioni
dell'Ordinanza
sul piano dei segni archivistici unici per tutti gli organi amministrativi sul
territorio della Repubblica Popolare di Croazia
(GP 7/58) del 1958 e
comprende undici unità di base (serie) : »Registrazioni d'ufficio«, »Lavori
generali«, »Lavoro e rapporti di lavoro«, »Lavori interni«, »Economia«,
»Finanze«, »Affari giuridico - patrimoniali«, »Sanità e protezione sociale«,
»Educazione e cultura«, »Magistratura« e »Difesa nazionale«. La
maggior parte del materiale del fondo appartiene all'economia, ossia ai lavori
comunali. Sono conservati numerosi atti relativi alla ristrutturazione e alla
costruzione di edifici nonché atti relativi all'ambito dell'agricoltura e
silvicoltura dato che questi settori dell'economia erano i più rappresentati.
Ci sono numerosi atti altrettanto relativi alla riforma agraria e alla
colonizzazione nonché all'assegnazione dei terreni per la coltivazione il che
testimonia la prevalenza del carattere rurale del territorio nel periodo della
produzione del soggetto produttore.
Jedna od bolje utvrđenih činjenica hrvatske politike jest geografska podjela na sjeverozapadni dio zemlje koji glasa za lijeve opcije i jugoistočni dio zemlje koji glasa za desne opcije. Hrvatska u ...tom pogledu nije iznimka s obzirom na to da više zemalja u regiji i šire dijeli isto obilježje geografskog grupiranja različitih vrsta političkih identiteta. koji bi dugoročni faktori mogli objasniti taj prostorni raspored, podjelu zemlje na "crvenu" i "crnu" Hrvatsku? Ovaj rad koristi kvantitativnu analizu podataka na razini geografski definiranih jedinica kako bi istražio efekt triju grupa faktora: (1) razvojnog naslijeđa socijalističke Jugoslavije kakvo je ono bilo u trenutku raspada te države, (2) dubokih strukturnih, ekonomskih i demografskih promjena koje su se dogodile od kraja socijalističke Jugoslavije do danas i (3) dugoročnog naslijeđa Drugog svjetskog rata (1941-1945) i Domovinskog rata (1991-1995).
One of the best established facts of Croatian politics is the geographical divide between the north-west part of the country which votes for left-wing options and the south-east part of the country which votes for right-wing options. Croatia is not an exception in this regard, as many countries in the region and beyond feature a similar geographical clustering of different political identities. What long-term factors can be used to explain this spatial distribution, the division of the country into a "red Croatia" and a "black Croatia"? this article uses a quantitative analysis of municipal data in order to investigate the impact of three groups of factors: (1) the developmental legacy of socialist Yugoslavia as it existed at the time of the country's dissolution, (2) the deep structural, economic and demographic changes that took place since the end of socialist Yugoslavia until today and (3) the long-run legacies of World War II (1941-1945) and the Homeland War (1991-1995).
Kako su se organi unutarnjih poslova u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i u socijalističkoj Jugoslaviji razvijali, čime su se bavili, do kakvih je promjena došlo i zbog čega? Tijekom otprilike ...prva dva desetljeća socijalističke Jugoslavije pitanja koja su se odnosila na policiju i državnu sigurnost – ili službenim nazivom na organe unutarnjih poslova – bila su poput većine ostalih pitanja u zemlji vrlo centralizirana. Međutim, postoje indicije da 1966. možda nije bila toliko značajna prekretnica kako se popularno misli te da su neke važne promjene bile ubrzane, a ne pokrenute nakon smjenjivanja Aleksandra Rankovića. Ovaj članak prvenstveno se temelji na izvorima iz 13. maja, službenog časopisa Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove (SSUP). Pažljivo čitanje tog časopisa otkriva članke koji se bave pravnim, konceptualnim, tehničkim i praktičnim pitanjima policije. Časopis je stoga dobro mjesto za prikupljanje informacija radi boljeg razumijevanja organa unutarnjih poslova u Jugoslaviji. Ovaj članak razmatra i analizira početak decentralizacije organa unutarnjih poslova u Hrvatskoj, prije svega u području organa javne sigurnosti.
How did the organs of internal affairs in the Socialist Republic of Croatia and in socialist Yugoslavia develop, what did they actually do, what changes occurred with respect to them, and why? During approximately the first two decades of socialist Yugoslavia, issues related to police and state security – or, as they were officially called, the organs of internal affairs – were, like most other matters in the country, heavily centralized. However, there are indications that 1966 may not have been as significant a watershed moment as is commonly thought, and that some important changes were accelerated rather than triggered after the ouster of Ranković. This article is primarily based on sources from 13. maj, the official journal of the Federal Secretariat for Internal Affairs (SSUP). A careful reading of this journal reveals very detailed articles dealing with legal, conceptual, technical and practical issues affecting policing. The journal is therefore a good place to gather information for a better understanding of policing and internal affairs in Yugoslavia. This article examines and analyses the beginning of decentralization of internal affairs in Croatia, above all with regard to public security bodies.
Narodni odbor općine Grožnjan djeluje u razdoblju 1952. – 1955., kao upravno tijelo unutar svoje nadležnosti. Kao izvršni organ vlasti osiguravao je i provodio nesmetan razvoj privrede, komunalnih ...poslova, trgovine, financija, zdravstvene, socijalne skrbi, sudstva itd. Unutar NOO-a djelovala je i matičarska služba koje je vodila evidencije stanovništva. Izvršni odbor NOO-a na svojim je sjednicama raspravljao o aktualnim pitanjima i problemima te je donosio rješenja i odluke koji su omogućavali daljnji razvoj zajednice. Promjenom zakona i prestankom postojanja NOO-a Grožnjan, gradivo fonda preuzeo je sljednik, NOO Buje. Od NOO-a Buje preuzela ga je Skupština općine Buje, od koje ga je, pak, 1977. preuzeo Historijski arhiv – Pazin, danas Državni arhiv u Pazinu. Arhivistička obrada fonda napravljena je 2018. godine. Gradivo fonda podijeljeno je u 10 serija: Zapisnici i materijali izvršnih, pomoćnih i nadzornih tijela NOO-a, Opće administrativno poslovanje, Unutrašnji poslovi, Vojni odjel, Pravosuđe, Ured za statistiku i evidenciju, Prosvjeta i kultura, Narodno zdravlje i socijalna politika, Privreda i komunalni poslovi i Financije.
The People’s Committee of the Municipality of Grožnjan operated from 1952 to 1955 as an administrative body within its jurisdiction. As an executive body, it ensured and implemented the smooth development of the economy, municipal tasks, commerce, finance, health, social care, judiciary, etc. The People’s Committee comprised also a registry service that kept population records. At its sessions, the Executive Board of the People’s Committee discussed current issues and problems and passed resolutions and decisions that allowed for further development of the community. Following the change of the law and the termination of the existence of the People’s Committee of the Municipality of Grožnjan, the archives of the Fonds was taken over by the successor, the People’s Committee of the Municipality of Buje. It was then taken over from the People’s Committee of the Municipality of Buje by the Municipal Assembly of Buje, from which, in 1977, it was taken over by the Historical Archives of Pazin, today’s State Archives in Pazin. The archival processing of the Fonds was made in 2018. The material of the Fonds is divided into 10 series: Minutes and materials of executive, support and supervisory bodies of the People’s Committee, General administrative operations, Internal affairs, Military department, Judiciary, Statistics and records office, Education and culture, National health and social policy, Economy and municipal affairs and Finance.
Il Comitato popolare comunale di Grisignana opera nel periodo dal 1952 al 1955 come organo amministrativo nell’ambito delle sue competenze. In quanto organo del potere esecutivo assicurava ed eseguiva la continuità nello sviluppo dell’economia, lavori comunali, commercio, finanze, servizi sanitari e sociali, magistratura, ecc. Inoltre, all’interno del Comitato popolare comunale operava l’ufficio anagrafe che registrava dati relativi alla popolazione. Il comitato esecutivo del Comitato popolare comunale nelle proprie sedute discuteva di questioni e problemi attuali e adottava decisioni che permettevano lo sviluppo ulteriore della comunità. Con il cambiamento della legge e la cessazione del Comitato popolare comunale di Grisignana, il materiale del Fondo è passato al successore, al Comitato popolare di Buie. Dal Comitato popolare comunale di Buie poi all’Assemblea del comune di Buie da cui in seguito, nel 1977, è passato all’Archivio storico – Pazin/Pisino, oggi Archivio di Stato di Pisino. Il trattamento archivistico del Fondo è stato effettuato nel 2018. Il materiale del Fondo è diviso in 10 serie: Verbali e materiali degli organi esecutivi, ausiliari e di vigilanza del Comitato popolare comunale, Attività amministrativa generale, Affari interni, Dipartimento militare, Magistratura, Ufficio per la statistica e le registrazioni, Istruzione e cultura, Sanità popolare e politiche sociali, Economia e lavori comunali e Finanze.
U radu se analizira intenzitet turizma u vodećim hrvatskim turističkim gradovima i općinama. Odabrano je dvadeset pet gradova i općina prema kriteriju da su u 2016. godini ostvarili više od milijun ...ukupnih noćenja turista. Prema prostornom rasporedu, deset je takvih gradova i općina u Istri, šest na Kvarneru, osam u Dalmaciji, a jedna u Središnjoj Hrvatskoj. Vodeći gradovi i općine 2016. godine u svojoj su ponudi imali 48 % turističkih postelja u komercijalnim smještajnim objektima, a zajedno su ostvarili 57 % ukupnih turističkih dolazaka i 54 % ukupnih noćenja Republike Hrvatske. U analizi intenziteta turizma upotrebljavani su sljedeći pokazatelji: ukupan broj turističkih postelja, ukupan broj dolazaka turista, ukupan broj noćenja turista, procjena broja stanovnika općina i gradova na kraju 2016. godine prema podacima Državnog zavoda za statistiku te površine općina i gradova prema podacima Državne geodetske uprave. Navedeni podaci upotrebljavani su za izračun stopa turističkog intenziteta (TIR), stopa turističke penetracije prema ukupnom broju noćenja turista (TPR), stopa turističke gustoće prema ukupnom broju dolazaka i noćenja turista (TDR) i koeficijenata turističke funkcionalnosti (CTF). Rezultati analize proistekli iz bodovanja svake pojedine stope pokazali su da najveći intenzitet turizma među vodećim gradovima i općinama Republike Hrvatske imaju općine Funtana i Tar-Vabriga na zapadnoj obali Istre te Općina Medulin na krajnjem jugu Istre. Najmanji intenzitet turizma prema bodovanju stopa imaju veliki gradovi Zagreb, Šibenik i Zadar. Terensko istraživanje i intervju s predstavnicom Turističke zajednice općine Funtana pokazali su da utvrđeni intenzitet turizma nije ugrozio održivost općine, da jača lokalno gospodarstvo potičući zapošljavanje, stimulira očuvanje tradicije te da nema konfliktnih odnosa turista i domaćeg stanovništva.
Rad prikazuje istrazivanje koje je imalo za cilj utvrditi dostupnost socijalnih prava i usluga za obitelji u opcinama u ruralnim podrucjima Hrvatske. Specificno su postavljena tri problema ...istrazivanja: 1) utvrditi dostupnost odredenih socijalna prava i usluga za obitelji, 2) utvrditi postoje li razlike u dostupnosti s obzirom na regionalnu pripadnost i razvojna obiljezja opcine te 3) utvrditi postoje li razlike u standardima kvalitete socijalnih prava i usluga s obzirom na regionalnu pripadnost opcine i razvojna obiljezja opcine. Podaci su prikupljeni web anketom s predstavnicima 215 opcina. Obiteljima su u vecoj mjeri dostupna socijalna prava u odnosu na socijalne usluge. U najvecoj mjeri razvijena su prava i usluge koje promovira sredisnja drzavna vlast. Opcine u panonskoj regiji kao najslabije razvijenoj imaju najvise dostupna socijalna prava, a najmanje dostupne socijalne usluge. Prava i usluge su dostupnije u opcinama koje su blize sredistima zupanija. Sto se tice standarda kvalitete socijalnih prava i usluga, stanovnistvo je zadovoljavajuce informirano i ukljuceno u planiranje, dok je slabije razvijeno koristenje EU fondova i ukljucenost civilnog drustva. Kljucne rijeci: socijalna prava, socijalne usluge, opcine u ruralnim podrucjima, potrebe obitelji, indeks razvijenosti, regionalne razlike.
Cilj ovoga rada je analizom abiotičko-ekoloških indikatora istražiti ekološku održivost turizma na prostoru unutrašnje Istre koju čine 24 općine i grada. Poštujući kriterije dostupnosti, pouzdanosti, ...prediktivnosti, jasnoće i izvodljivosti odabrano je pet kvantitativnih indikatora. Prvim indikatorom zaštićena priroda utvrđen je najveći udjel prirode pod zaštitom u površini općine Lupoglav. Indikatorima ukupna potrošnje vode turista i maksimalna moguća potrošnja vode u turizmu potvrđeni su niski udjeli turističke potrošnje pitke vode u svim općinama i gradovima unutrašnje Istre. Analiza četvrtog indikatora udjel smještajnih turističkih kapaciteta s priključkom na kanalizacijsku mrežu pokazala je da 10 općina i gradova imaju takve objekte na svojem teritoriju. Petim indikatorom analizirana su naselja sa smještajnim objektima i njihova pokrivenost reciklažnim otocima za selektivno zbrinjavanje komunalnog otpada te je utvrđeno da dio naselja u 12 općina i gradova imaju takav način zbrinjavanja. Potpunu pokrivenost imaju smještajni objekti na prostoru općine Grožnjan. Kvantitativni indikatori potvrđeni su kvalitativnim indikatorom ostvarenim kroz problemski usmjerene intervjue sa stručnim osobama iz istarskih vodovoda i komunalnih poduzeća te terenskim istraživanjem. Zaključak proistekao iz tih intervjua je da je turizam u začecima razvoja koji ne remeti redovitu opskrbu vodom i zbrinjavanje otpada. Rezultati istraživanja potvrdili su hipotezu prema kojoj je unutrašnja Istra regija ekološki održivog turizma čija turistifikacija ne ugrožava zaštićenu prirodu, vodne resurse i vodoopskrbu te zbrinjavanje otpadnih voda i komunalnog otpada.
U radu se na temelju arhivskog gradiva prikazuje osnutak Saveza gradova Kraljevine SHS, njegov ustroj i djelovanje, te transformacija u Savez gradova Kraljevine Jugoslavije u doba diktature kralja ...Aleksandra. Rekonstruirani su odnosi i različit stupanj utjecaja pojedinih gradova, kao i problemi ujednačavanja zakonodavnog okvira što nije bilo sustavno riješeno sve do donošenja Zakona
o gradskim općinama 1934. godine. Do donošenja tog pravnog akta, aktivnost Saveza bila je prvenstveno usmjerena na zagovaranje vlastitih prijedloga kao optimalnih rješenja u reguliranju odnosa države i lokalnih gradskih uprava, a u kasnijem razdoblju fokusirana je uglavnom na tehničke aspekte komunalnih pitanja u čijem je rješavanju Savez postao transmisija državnih vlasti. Savez
gradova Kraljevine Jugoslavije, koji se u svojim počecima ponosio bar prividnim opredjeljenjem za decentralizirani model upravljanja, potkraj tridesetih gubi te odlike i svoje sjedište, nakon deset godina u Zagrebu, premješta u Beograd. Posljedica te transformacije bila je dekonstrukcija Saveza nakon uspostave Banovine Hrvatske i stvaranje zasebne hrvatske, slovenske i srpske organizacija gradova.
Zaprešićko područje čini Grad Zaprešić i sedam okolnih općina koje čine njegovu najjaču gravitacijsku zonu i sve do 1990-ih sačinjavali su jedinstvenu gradsku općinu. Ovih osam jedinica lokalne ...samouprave ima već dugi niz godina izraženu useljeničku demografsku komponentu te stagnirajuću prirodnu promjenu. U odnosu na ostatak Hrvatske demografska slika ovoga područja je znatno pozitivnija. Svrha je ovoga rada uvidjeti koliko populacijske politike Grada i općina na lokalnoj razini utječu na demografska kretanja stanovništva posljednjih dvadeset godina s naglasnom na razdoblje od 2010. do 2020. godine. U radu je korištena metoda intervjua i postupci sinteze, analize i interpretacije sekundarnih podataka iz dostupne literature. U konačnici se zaključuje kako još ne postoji povjerljiva povezanost populacijskih politika na demografska kretanja područja te je potrebno daljnje istraživanje i razvoj validacije mjera populacijskih politika na lokanim razinama
PDF
