Ruralni mladi jedna su od prioritetnih skupina u okviru europskih politika za mlade te sastavni dio teorije neoendogenog razvoja. Cilj ovog članka je analizirati djelovanje organizacija mladih i za ...mlade (OMM) u ruralnom području Ličko-senjske i Zadarske županije te u kojoj su mjeri one aktivni sudionik u lokalnom razvoju te s kojim se preprekama suočavaju. Koristeći metodološki okvir studije slučaja, članak prikazuje nalaze polustrukturiranih intervjua s ključnim akterima civilnog društva koji rade s mladima na istraživanom području kroz pregled aktivnosti i projekata koje provode te analizu prepreka i perspektiva za daljini razvoj aktera koji rade s mladima. OMM se često suočavaju s nerazumijevanjem jedinica lokalne i regionalne samouprave pri čemu se zanemaruje demokratski potencijal suradnje aktera u lokalnom, kulturnom, ekonomskom i političkom razvoju predmetnih zajednica. Nadalje, nalazi pokazuju da područja Zadarske i Ličko-senjske županije ne baštine praksu neoendogenog razvoja budući da potencijal i doprinos navedenih udruga nije prepoznat čime se ograničava mogućnost sudjelovanja mladih u donošenju politika za mlade, a posredno i destimulira njihov ostanak u ruralnim područjima.
Savjetovanje s javnošću uobičajen je instrument uključivanja javnosti u procese oblikovanja javnih politika diljem demokratskih država, koje ih najčešće pravno reguliraju. U Republici Hrvatskoj ...savjetovanja s javnošću - osobito u svojoj elektroničkoj inačici (e-savjetovanja) - predstavljaju relativno nov način participacije javnosti u procesu regulacije, koji znanstveno još nije opsežnije istražen. U ovom se radu savjetovanja s javnošću analiziraju u dva aspekta. Prvo, ocjenjuje se adekvatnost hrvatskog pravnog okvira te se ocjenjuje njegova usklaðenost s meðunarodnim standardima, dok se u drugom dijelu prikazuju nalazi empirijskog istraživanja provedenog metodom kvantitativne analize sadržaja izvješća i drugih dokumenata e-savjetovanja koja su provele upravne organizacije u Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2018. godine.
Dosedanje raziskave v Sloveniji so pokazale, da imajo starejši odrasli, ki se udeležujejo organiziranega izobraževanja, višjo stopnjo izobrazbe, so bogatejši, pogosteje živijo v mestih in so zelo ...verjetno ženske. Po drugi strani tudi raziskave v Avstraliji in nekaterih evropskih državah kažejo, da se starejši moški redkeje izobražujejo v organiziranih izobraževalnih dejavnostih. Naš cilj je bil raziskati vlogo prostovoljskih organizacij pri druženju in učenju starejših moških v skupnosti v Sloveniji. Pri raziskovanju priložnostnega učenja starejših moških v eni mestni in dveh podeželskih občinah smo uporabili kvantitativni in kvalitativni pristop; proučili smo stanje prostovoljskih organizacij v izbranih občinah v Sloveniji ter v izbranih prostovoljskih organizacijah, v katerih večino članov pomenijo starejši moški (študije primerov), opravili polstrukturirane intervjuje in izpeljali fokusno skupino. Rezultati so pokazali, da obstaja le majhno število prostovoljskih organizacij, v katerih starejši moški pomenijo večino članov. Priložnostno in naključno učenje se pojavlja v vseh prostovoljskih organizacijah, izobraževalne dejavnosti pa organizirajo le nekateri. Članstvo v prostovoljskih organizacijah starejšim moškim daje priložnost, da ostanejo povezani s svojimi vrstniki, se srečujejo z drugimi generacijami in člani lokalne skupnosti, in hkrati priložnost, da ostanejo dejavni ter se čutijo koristne in spoštovane. Članstvo v prostovoljskih organizacijah krepi socialna omrežja starejših moških ter vpliva na njihovo blaginjo. Z izjemo raziskav B. Goldinga s sodelavci, ki opozarjajo na specifičnost potreb starejših moških po izobraževanju in učenju, se zdi, da je ta skupina v izobraževanju odraslih nepomembna (oz. pozabljena) manjšina, zato bi bilo treba okrepiti nadaljnje raziskovanje ter razprave na tem področju.
Nakon inicijalnih određivanja pojma, kratkog retrospektivnog ukazivanja na historijsku važnost zadruga u globalnim i u okvirima hrvatskog društva, odnosno navođenja pojedinih numeričkih pokazatelja ...koji indiciraju iznimnu relevantnost zadružnih organizacija u pojedinim, napose zapadnoeuropski zemljama, ali istovremeno ukazuju na blijedi značaj zadruga u Hrvatskoj danas. Središnji segment članka donosi nalaze jedne etape empirijskog istraživanja provedenog u finalnoj sekvenci 2018. kao dio radne aktivnosti u sklopu projekta „Uloga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u razvoju zadrugarstva". Riječ je o kvalitativnom istraživanju, usidrenom na metodi polustrukturiranog intervjua, realiziranog na neprobabilističkom namjernom uzorku (N=11) koji je uključivao sugovornike različitih profila (reprezentanata zadruga, predstavnika jedinica regionalne i lokalne samouprave, djelatnika razvojnih agencija i sl.) u Međimurskoj županiji, kao primjeru razvijene mikro regije, odnosno u Sisačko-moslavačkoj županiji, primjeru slabije razvijene sredine u Hrvatskoj. Namjera je istraživanja bila ispitati u kojoj se mjeri zadruge pojavljuju kao relevantni dionik društvenog razvoja na regionalnom / lokalnom nivou, dijagnosticirati odrednice društvenog okruženja (eksterne faktore) koje imaju pozitivne odnosno negativne učinke na poslovanje zadruga, ali detektirati i intra-organizacijske čimbenike (interne faktore) koji djeluju na gospodarske, socijalne, odnosno opće performanse zadruga. Krucijalni nalazi ukazuju da se kao prepreka uspješnijem djelovanju zadruga pojavljuju određeni strukturni čimbenici kao što su nedostatno jasan i učestalo promjenjiv regulativni okvir, neinformiranost poslovnih subjekata o potencijalima zadružnog organiziranja, neprepoznavanje zadruga kao distinktivnog organizacijskog oblika, izostanak sistematizirane potpore radu zadruga, ali i određeni sociokulturni čimbenici poput stanovitog skepticizma samih članova/ica zadruga spram sudjelovanja u zadružnoj organizaciji. Potonje ukazuje na deficit društvenoga kapitala što se može vezivati uz značajke dominantne kulturne matrice obilježene stanovitim zazorom spram zadrugarstva kao negativne ostavštine socijalizma, premda se pri referiranju na socijalističko nasljeđe u pravilu iz vida gubi da tradicija zadrugarstva u Hrvatskoj u historijskom smislu ima znatno dublje korijenje. Poredbena
Rad se bavi decizionističkim pravcem u izučavanju organizacije i cilj mu je prikazati teoriju američkog nobelovca Herberta Simona kao njezinoga glavnog predstavnika. U radu se analiziraju neposredno ...Simonovi tekstovi, radovi drugih autora, njegovih bliskih suradnika, ali i kritičara, te domaća literatura koja se bavi odlučivanjem u organizaciji i problemom odlučivanja općenito. Iako je prepoznat njegov izvanredni doprinos disciplini, u domaćoj literaturi iz područja teorije organizacije nedostaje sustavan pregled Simonova rada. Cilj je ovog rada popuniti tu prazninu. U radu se najprije analiziraju temeljni koncepti Simonove teorije odlučivanja: racionalnost odlučivanja i, posebno, ograničenja racionalnosti, potraga za zadovoljavajućim rješenjem, heuristika, razlikovanje između programiranih i neprogramiranih odluka. Zatim se iznosi Simonovo razumijevanje organizacija argumentirajući kako ono počiva na razlikovanju između dvije vrste odluka: odluke o pristupanju u članstvo i drugih odluka koje se donose unutar organizacije. Konačno, zadnji dio rada bavi se kritikom Simonove teorije odlučivanja i teorije organizacije.
The paper deals with the decisionist approach to organization theory and presents the work of American Nobel laureate Herbert Simon as its chief representative. Information is collected from the work written by Simon himself, from books and papers authored by other people, most notably his close associates and critics, as well as Croatian literature dealing with decision-making in organizations and decision-making in general. Although his extraordinary contribution to several disciplines is recognized in the domestic literature, there is no systematic overview of Simon’s work. This paper aims to fill this void. First part of the paper tackles the basic concepts of Simon’s decisionmaking theory: rationality of decision-making and, in particular, bounded rationality, search for a satisfying solution (satisficing), heuristics, and differentiation between programmed and non-programmed decisions. The paper proceeds by presenting Simon’s understanding of decision-making within the organizational setting. It is argued that Simon’s understanding of organizations is anchored in the differentiation between two types of decisions: decision to participate and decision to produce (intraorganizational decisions). Finally, the last part of the paper explores criticism of Simon’s work.
Struktura proizvodnje znanja o nacionalnoj i međunarodnoj sigurnosti, kao opravdanog istinitog vjerovanja u pitanjima od egzistencijalnog značaja društava, država i globalnog političkog poretka, ...predstavlja legitiman predmet istraživanja utemeljenog na socijalnoepistemološkom i sociološkom pristupu. Polazeći od sociologizirane javnopolitičke tematizacije režima znanja u političkoj ekonomiji i ekonomskoj politici, u ovome su radu teorijski ocrtani režimi sigurnosnog znanja. Ponajprije u odnosu na konstelaciju istraživačkih organizacija u tom području javnih politika, proizvodnja sigurnosnog znanja nije obilježena varijabilnim utjecajem akademskih, zagovaračkih, stranačkih i državnih organizacija već dominantno državnih, poludržavnih i nadasve uz državu vezanih aktera. Od potonjih se ističu obavještajne službe s obzirom na to da je znanje temeljem kojeg kreatori politika i donositelji odluka u sigurnosnoj politici postupaju često skriveno i nedostupno javnosti te stoga nije podložno demokratskim procedurama i javnom mnijenju. Sigurnosni se režimi znanja, zbog središnjeg mjesta obavještajnog djelovanja, znanja i organizacija u području sigurnosti, shvaćaju kao režimi obavještajnog znanja. Zaključno se rekapituliraju glavni nalazi rada te predlažu pitanja za buduća istraživanja režima sigurnosnog znanja.
The structure of knowledge production on national and international security, as a justified true belief in matters of existential importance for societies, states and the global political order, represents a legitimate subject of research based on a social epistemological and sociological approach. Starting from the sociological public policy thematization of knowledge regimes in political economy and economic policy, security knowledge regimes are theoretically outlined in this paper. Primarily in relation to the constellation of research organizations in this public policy area , the production of security knowledge is not characterized by the variable influence of academic, advocacy, party and state organizations, but dominantly by state, semi-state and above all state-related actors. Of the latter, the intelligence services stand out, given that the knowledge on the basis of which policymakers and decision-makers in security policy act is often hidden and inaccessible to the public, and is therefore not subject to democratic procedures and public opinion. Security knowledge regimes are understood as intelligence knowledge regimes due to the centrality of intelligence activities, knowledge and organizations in the field of security. In conclusion, the main findings of the paper are recapitulated and paths for future research into the security knowledge regime are suggested.
This paper examines the relationship between perceived organizational justice, external prestige, organizational identification and work engagement. Data were collected by questionnaire, using a ...convenient sampling method. The results of structural equation modeling show that employees are more likely to identify with the organization if they perceive it as fair and prestigious, and are therefore more engaged at work. Perceived organizational justice and external prestige shape positive experiences of the organization and meet the employee’s need for the development of a positive self-image, thus leading to identification of the individuals with the organization and, indirectly, to a greater employee engagement. In addition to the theoretical contribution, this study's findings can also be used in organizational development interventions planning.
Ovaj rad razmatra glavna pitanja javnih politika od značaja za razvoj socijalnog (društvenog) poduzetništva u Republici Srbiji. Sastoji se od četiri poglavlja. Prvo poglavlje razmatra opći kontekst ...javnih politika značajnih za predmet istraživanja, prve institucionalne oblike socijalnih poduzeća, te čimbenike koji su odlučujuće utjecali na razvoj socijalnog poduzetništva u Republici Srbiji (RS) u zadnjih desetak godina. Rezultati prvog službenog istraživanja u području socijalnog poduzetništva u RS također se analiziraju u ovome poglavlju. U drugom poglavlju razmatra se pravni okvir koji izravno uređuje ili posljedično utječe na socijalno poduzetništvo u RS. Ovo se poglavlje sastoji od kritičke analize propisa koji uređuju poduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, pravni status organizacija civilnoga društva (OCD) i socijalnih zadruga, poreznih propisa značajnih za socijalno poduzetništvo, propisa koji uređuju sustav javnog financiranja OCD, javnih politika koje uređuju sustav socijalne zaštite, te propisa koji uređuju volontiranje. U trećem poglavlju predstavljeni su rezultati prvog pilot istraživanja socijalnih poduzeća koja djeluju u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini, koje je provedeno 2016. godine. Zaključci o javnim politikama koje uređuju socijalno poduzetništvo u RS te mjerama koje bi mogle stimulativno utjecati na njegov dalji razvoj prezentirani su na kraju rada.
Politička, ekonomska, društvena i medijska moć sporta odavno je otvorila vrata obavještajnom djelovanju. Utvrđenim nedostatkom sličnih studija u domeni sporta, rad je imao dva cilja: 1) pregled ...slučajeva špijunaže u sportu; 2) identifikacija područja primjene business intelligence metoda u sportu, s poslovnog i sportskog stajališta. Pretraživani su znanstveno-stručni članci i zapisi autoritativnih svjetskih medija na engleskom jeziku. Suprotno prikazanom pregledu slučajeva špijunaže iz domene nezakonitog prisluškivanja i snimanja sportskih ekipa, provala u informatičke sustave, prisvajanja tuđe imovine i sl., business intelligence kao legalna metoda daje novu dimenziju sportskom ekosistemu, omogućujući sportskim organizacijama, savezima i klubovima stjecanje komparativne prednosti nad konkurencijom. Osim u zakonskom smislu, prednost business intelligence metoda nad špijunažom počiva i na činjenici da omogućuje sustavnu, a ne tek periodičnu podršku sportsko-poslovnom procesu stoga se pretpostavlja kako će uskoro zauzeti važno mjesto u sportskom ekosistemu. Identificirane su dvije međupovezane razine primjenjivosti business intelligence metoda u sportu, u svrhu ostvarenja poslovnih rezultata i u svrhu ostvarenja sportskih rezultata. Iako uz određena ograničenja (pretraživanje materijala isključivo na engleskom jeziku), važnost studije jest u osvještavanju o metodama nezakonitih špijunskih aktivnosti u sportu u svrhu njihove prevencije, sprječavanja i sankcioniranja te u identifikaciji područja praktične primjene business intelligence metoda u sportu (u punom ili djelomičnom opsegu).
Globalna finančna kriza, predvsem pa vzroki zanjo, je pokazala in potrdila pomen odgovornosti, preglednosti, poslovnih vrednot ipd. s strani organizacij in posameznih profesij ter nas spomnila na ...dejstvo, da organizacijsko delovanje in poslovanje poteka med resničnimi ljudmi in vpliva nanje, na njihova pričakovanja, pravice in obveznosti; delovanj. Nobena organizacija kot družbena entiteta ljudi z enakimi funkcionalnimi cilji in različnimi socialnimi interesi, ne črpa legitimnosti iz same sebe, niti je nima per se.
PDF
