Mioceno epochos suakmenėjęs medžio kamieno fragmentas, kurio amžius – dvidešimt milijonų metų. Radimo vieta – rudųjų anglių kasykla Lenkijos Belchatovo mieste. Tai Belchatovo miesto ir bendrovės „PGE ...Gornictwo i Energetyka Konwencionalna“ S. A. rudųjų anglių kasyklos „Bełchatów“ skyriaus dovana Tauragės miesto bendruomenei Horodlės unijos tarp Lietuvos ir Lenkijos bei Žemaitijos krikšto šešių šimtų metų jubiliejaus proga.
Podravina obiluje umjetnim šljunčarama, odnosno antropogenim jezerima na kojima čovjek eksploatira geološki materijal (šljunak, pijesak) za građevinske potrebe, a u nekima od njih pronađena je veća ...količina arheoloških predmeta iz različitih povijesnih razdoblja. Gledajući sam arheološki materijal dalo bi se zaključiti kako su to najbogatiji ili barem najkompleksniji lokaliteti u Podravini, ili barem uvjetno rečeno "lokaliteti", budući da se svi pronađeni predmeti nalaze izvan konteksta i jedina mogućnost jest zabilježiti njihovo postojanje u vremenu i prostoru. Tako nalaz postaje izuzetno vrijedan muzejski predmet, dok je arheološkoj struci zanimljiv u okviru određenih znanstvenih analiza, kartiranja pojedinih predmeta i drugih usporedbi. Pored toga, bitno je reći kako sve te predmete nisu pronašli arheolozi, već radnici na eksploatacijskim poljima koji su tek u iznimnim situacijama neki predmet ustupili koprivničkom muzeju, a u većini su slučajeva pronađeni predmeti završili u obiteljskim zbirkama do kojih je ponekad gotovo nemoguće doći. Svakako treba spomenuti pojedine privatne sakupljače koji su vrlo otvoreni za suradnju s arheolozima (Ivan Zvijerac, Josip Cugovčan, Milan Laklija). Upravo stoga, u ovom se radu donosi tek uži izbor pronađenih arheoloških predmeta iz podravskih šljunčara koji se danas čuvaju u Muzeju grada Koprivnice sa ciljem širenja svijesti o očuvanju kulturne baštine, duboko se nadajući kako će doći do ustupanja nekih novih nalaza u Muzej grada Koprivnice, ustanovu gdje se predmetu može pružiti valorizacija kakvu i zaslužuje.
Od samih početaka svog istraživačkog djelovanja, koje započinje od 1946. godine, Mirko Malez ističe se kao iznimno aktivan i produktivan speleolog. U okviru speleoloških istraživanja, osim osnovnog ...speleološkog rekognosciranja, fizičkog istraživanja speleoloških objekta i izrade topografskih nacrta. Kako je bio geolog, bavio se i drugim specijalističkim istraživanjima: geologijom, geomorfologijom, genezom, hidrologijom, tektonikom, arheološkom i paleontološkom prospekcijom, mikroklimatskim odnosima, biospeleologijom i drugim. Većinu svojih istraživanja je fotodokumentirao, što danas predstavlja važan stručni i povijesni dokument njegovih speleoloških istraživanja. Bavio se: izradom katastra, analizom povijesti speleologije, poticanjem i publiciranjem speleološke publicistike i drugim. Zato ne čudi da se među 425 publikacija, od kojih više od polovice izvornih znanstvenih radova, velika većina odnosi na razne aspekte speleološke problematike. Njegova speleološka istraživanja obuhvatila su područje današnjih samostalnih država: Bosna i Hercegovina, Crna gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija i Srbija, u kojima je istraživao oko 1000 speleoloških objekata, od čega daleko najveći broj na području Hrvatske. U okviru publikacija ističe se sustavni prikaz godišnjih speleoloških istraživanja, koje za razdoblje od 1952. pa do 1974. godine, dakle za pune 23 godine, objavljuje u Ljetopisu JAZU. Brojna su monografska djela u kojima su sustavno speleološki obrađena pojedina područja Hrvatske: Ravna gora kod Varaždina, Istra, Učka, Ćićarija, otoci Iž i Ugljan, područje Cetine, Bitelićka zaravan, jugozapadna Lika, Melnica kod Senja, Buško Blato, Glamočko i Duvanjsko polje, područje između Popovog polja i Dubrovnika, zaleđe Rijeke te druga. Treba istaknuti i brojne publikacije manjeg opsega u kojima su obrađeni pojedini značajni speleološki objekti: Velika pećina, Vindija, Veternica, Đulin ponor, Medvedica, Strašna peć, Hajdova hiža, Ledenica, Drenovac, Sušičke jame kod Triblja, Đurkovina, Romualdova špilja, Šandalja, Druška peć, Vergotinova peć, Pazinski ponor, Bijambarske pećine, Gospodska špilja, Bezdanjača kod Vrhovina, Vjetrenica, Modrića špilja, Velika pećina na Medvednici, Medvjeđa špilja na Lošinju, Čampari jama na Cresu, Jopićeva špilja, Sparožna špilja, Baba špilja na Biokovu, Megara pećina i brojne druge. Konačno, u njegovom opusu posebno se ističu monografska djela o speleološkim objektima Učke i Ćićarije u Istri, speleološkim objektima jugozapadne Like, špilji Veternici kod Zagreba te o Cerovačkim špiljama kod Gračaca. U okviru svojih speleoloških djelatnosti radio je na sustavnom istraživanju povijesti speleologije u Hrvatskoj, na usavršavanju speleološke dokumentacije, ali i na speleološkoj publicistici. Tako je 1953. godine bio jedan od pokretača časopisa Speleolog, prvog speleološkog časopisa na području Hrvatske i tadašnje Jugoslavije. Bio je jedan od organizatora Drugog jugoslavenskog speleološkog kongresa u Splitu i Dalmatinskoj zagori 1958. godine te glavni organizator Devetog jugoslavenskog speleološkog kongresa u Karlovcu 1984. godine, za koji je bio glavni urednik impozantnog Zbornika radova na gotovo 900 stranica. Ovakvo opsežno i sustavno speleološko djelovanje uvrštava akademika Mirka Maleza među najistaknutije hrvatske speleologe.
Na području današnje Istre i kvarnerskih otoka kao sjeverozapadnog dijela nekadašnje Jadranske karbonatne platforme istraživane su relativne promjene morske razine zabilježene unutar gornjokrednih ...naslaga. Snimljeno je i uzorkovano ukupno petnaest geoloških stupova i profila (Dolina Mirne, Vodice–Jelovica, Vodice–Jelovica padina, Martinjak, Goli breg, Planik, Veprinac, Učka, Rabac, Barban, Medulin, Osor, Martinšćica A, Martinšćica B i Premuda). Pored mikrofacijesnih i biostratigrafskih analiza na pojedinim su uzorcima primijenjene i druge analitičke metode, poput rendgenske difrakcije, elektronske mikroskopije, analize stabilnih izotopa δ13C i δ18O i palinološke analize. Terenskim istraživanjem i analizama mikrofacijesa definirani su glavni litotipovi, značajke okoliša taloženja, te glavne dijagenetske promjene. Budući da su razmatrane i druge epizode potapanja SZ dijela Jadranske karbonatne platforme tijekom gornje krede pored najvažnijih neformalnih litostratigrafskih jedinica Milna (s članovima Rušnjak, Marušići, Vinkuran i Niska), Sv. Duh i Gornji Humac prikazane su i jedinice Crna, Sis, Belej (s članom Vrana), Veli Rat i Gornji Humac, a opisane su i pojave do sada neistraženih dubljemorskih naslaga stratigrafskog raspona konijak–santon na području vršnog dijela Učke i raspona turon–santon između Medulina i Marlere u južnoj Istri. Korelacijom izdvojenih litostratigrafskih jedinica i analizom drugih raspoloživih podataka izrađene su paleookolišne i paleogeografske rekonstrukcije istraživanog područja za razdoblja starijeg cenomana, srednjeg–mlađeg cenomana, cenomana–turona, turona–konijaka i starijeg santona. Na temelju rezultata istraživanja izdvojene su dvije stratigrafske razine s izrazitom facijesnom diferencijacijom i barem djelomičnim potapanjem platforme tijekom mlađe krede u istraživanom prostoru, međusobno odvojene kratkom epizodom isključivo plitkomorske sedimentacije tijekom mlađeg cenomana. Starija je epizoda uzrokovana sinsedimentacijskom tektonikom tijekom starijega cenomana, čime je u južnom dijelu Cresa i na Lošinju formirana karbonatna rampa s pučinskim utjecajem, a slabiji efekti sinsedimentacijske tektonike su zabilježeni i u područjima sjeverne i južne Istre – to je područje postupno zapunjavano tijekom starijeg, a mjestimice i srednjeg pa čak i starijeg dijela mlađeg cenomana. Mlađa je epizoda započela tijekom mlađeg cenomana potapanjem većeg dijela istraživanog područja zbog značajnog eustatskog porasta morske razine, pri čemu je u području današnje Ćićarije, istočne Istre i južnog Cresa plitkovodna sedimentacija ponovno uspostavljena tijekom turona. U isto su vrijeme pod djelovanjem sinsedimentacijske tektonike usprkos znatnom eustatskom porastu
Sažetak
IX
morske razine područja Savudrijske antiklinale u sjevernoj Istri, sjevernog dijela Cresa i većine Krka okopnjela, dok je jugoistočni dio istraživanog područja produbljen, tako da je u južnoj Istri, na Lošinju i Premudi taloženje produženo do konijaka i santona.
Na području današnje Istre i kvarnerskih otoka kao sjeverozapadnog dijela nekadašnje Jadranske karbonatne platforme istraživane su relativne promjene morske razine zabilježene unutar gornjokrednih naslaga. Snimljeno je i uzorkovano ukupno petnaest geoloških stupova i profila (Dolina Mirne, Vodice–Jelovica, Vodice–Jelovica padina, Martinjak, Goli breg, Planik, Veprinac, Učka, Rabac, Barban, Medulin, Osor, Martinšćica A, Martinšćica B i Premuda). Pored mikrofacijesnih i biostratigrafskih analiza na pojedinim su uzorcima primijenjene i druge analitičke metode, poput rendgenske difrakcije, elektronske mikroskopije, analize stabilnih izotopa δ13C i δ18O i palinološke analize. Terenskim istraživanjem i analizama mikrofacijesa definirani su glavni litotipovi, značajke okoliša taloženja, te glavne dijagenetske promjene. Budući da su razmatrane i druge epizode potapanja SZ dijela Jadranske karbonatne platforme tijekom gornje krede pored najvažnijih neformalnih litostratigrafskih jedinica Milna (s članovima Rušnjak, Marušići, Vinkuran i Niska), Sv. Duh i Gornji Humac prikazane su i jedinice Crna, Sis, Belej (s članom Vrana), Veli Rat i Gornji Humac, a opisane su i pojave do sada neistraženih dubljemorskih naslaga stratigrafskog raspona konijak–santon na području vršnog dijela Učke i raspona turon–santon između Medulina i Marlere u južnoj Istri. Korelacijom izdvojenih litostratigrafskih jedinica i analizom drugih raspoloživih podataka izrađene su paleookolišne i paleogeografske rekonstrukcije istraživanog područja za razdoblja starijeg cenomana, srednjeg–mlađeg cenomana, cenomana–turona, turona–konijaka i starijeg santona. Na temelju rezultata istraživanja izdvojene su dvije stratigrafske razine s izrazitom facijesnom diferencijacijom i barem djelomičnim potapanjem platforme tijekom mlađe krede u istraživanom prostoru, međusobno odvojene kratkom epizodom isključivo plitkomorske sedimentacije tijekom mlađeg cenomana. Starija je epizoda uzrokovana sinsedimentacijskom tektonikom tijekom starijega cenomana, čime je u južnom dijelu Cresa i na Lošinju formirana karbonatna rampa s pučinskim utjecajem, a slabiji efekti sinsedimentacijske tektonike su zabilježeni i u područjima sjeverne i južne Istre – to je područje postupno zapunjavano tijekom starijeg, a mjestimice i srednjeg pa čak i starijeg dijela mlađeg cenomana. Mlađa je epizoda započela tijekom mlađeg cenomana potapanjem većeg dijela istraživanog područja zbog značajnog eustatskog porasta morske razine, pri čemu je u području današnje Ćićarije, istočne Istre i južnog Cresa plitkovodna sedimentacija ponovno uspostavljena tijekom turona. U isto su vrijeme pod djelovanjem sinsedimentacijske tektonike usprkos znatnom eustatskom porastu
Sažetak
IX
morske razine područja Savudrijske antiklinale u sjevernoj Istri, sjevernog dijela Cresa i većine Krka okopnjela, dok je jugoistočni dio istraživanog područja produbljen, tako da je u južnoj Istri, na Lošinju i Premudi taloženje produženo do konijaka i santona.
Relative sea-level changes have been studied in the area of Istria and Kvarner islands, the NW part of the Mesozoic Adriatic Carbonate Platform. A total of 15 geological columns and profiles was sampled (Mirna Valley, Vodice–Jelovica, Vodice–Jelovica Slope, Martinjak, Goli breg, Planik, Veprinac, Učka, Rabac, Barban, Medulin, Osor, Martinšćica A, Martinšćica B and Premuda). Besides standard microfacies and biostratigraphic analyses on some samples other analytical methods were performed, like X-Ray diffraction, electronic microscopy, δ13C and δ18O stable isotope analysis as well as palynological analyses. Based on the field data and microfacies analyses main lithotypes, environmental conditions and diagenetic changes have been defined. The study was focused on a very significant Cenomanian–Turonian eustatic sea-level rise, defined within deposits of the informal lithostratigraphic units Milna (including Rušnjak, Marušići, Vinkuran and Niska members), Sv. Duh and Gornji Humac. However, other drowning episodes and penecontemporaneous shallow-water successions have been studied too, so corresponding units Crna, Sis, Belej (with Vrana member), Veli Rat and Gornji Humac have also been described, as well as previously uninvestigated deeper-marine Coniacian–Santonian deposits in the apical part of the Učka Mt. and Turonian–Santonian deposits between Medulin and Marlera in southern Istria. Correlation of lithostratigraphic units and analysis of all available data enabled construction of palaeoenvironmental and palaeogeographic reconstructions of the study area during the Early Cenomanian, Middle–Late Cenomanian, Cenomanian–Turonian, Turonian–Coniacian and Early Santonian. Two episodes of significant facies differentiation and at least partial platform drowning have been delineated, separated by a short-lived epsiode of completely shallow-water deposition during Late Cenomanian. The first episode was caused by synsedimentary tectonics during the Early Cenomanian, resulting in formation of a carbonate ramp with pelagic influence in the present-day southern Cres and Lošinj.areas, as well as weaker deformation in northern and southern Istria areas – those deeper areas were gradually infilled during Early, Middle or even Late Cenomanian. The second, younger episode commenced in the Late Cenomanian by drowning of the major part of the study area due to the significant eustatic sea-level rise, followed by gradual recovery of shallow-marine deposition during the Turonian in the present-day Ćićarija, eastern Istria and southern Cres areas. Penecontemporaneously under the influence of the significant synsedimentary tectonics in spite of the eustatic sea-level rise Savudrija Anticline area in northern Istria, northern part of the island of Cres and most of the Krk island
Abstract
XI
were uplifted and emerged, while SE part of the study area was drowned, resulting in prolonged deposition of deeper-marine deposits until Coniacian and Santonian.
Dr. prof. Rajko Pavlovec (1932 – 2013) vrhunski slovenski geolog in paleontolog na enem svojem neštetih raziskovanjih, tokrat na Pivki.Dr. Rajko Pavlovec je po starih starših doma s Kilovč, kamor se ...je pogosto vračal. Žal je bila živa vez s sorodniki prekinjena že leta 1914, njegovi sogovorniki so komaj kaj vedeli povedati o njegovih prednikih in stricu slikarju Francu Pavlovcu. Potem, ko mi je teta Francka z Mežnarije na Topolcu povedala, da se je ena od Mežnarjevih deklet omožila k Pavlovičevim, nas je ta informacija še bolj povezala. Pavlovčevi so bili še pogosteje naši dragi gostje v Bistrici, pri Novakovih ob reki Reki in mi pri njih v Ljubljani, da celo na Kladju, kjer so imeli družinski vikend in pri Novakovih ob reki Reki.Ob enem takih obiskov nam je v Pivki (izza samopostrežne trgovine) predstavil svoje raziskovalno delo na terenu. Proučil je kamenine na enem izkopu in kaj kmalu ugotovil, da gre za obsežen plaz star več tisočletij. Prof. Pavlovca sem pospremil tudi pri iskanju fosilov numilitov na podgrajskem podolju in nad Kuteževim. Bilo je zelo poučno.Prof. dr. Rajko Pavlovec je bil tudi predsednik Slovenskega geološkega društva in predsednik Prirodoslovnega društva Slovenije. Bil je predavatelj na obeh slovenskih univerzah in mnogih evropskih univerzah.Posebno ljubezen je gojil do drobne grafike, kar ga je vodilo v krog svetovno znanih likovnih umetnikov. ¸Bil je ustanovitelj in dolgoletni tajnik Društva Ex libris Sloveniae, ki je bilo cenjeno tudi v svetovnem merilu. Po njegovi zaslugi smo v Ilirski Bistrici organizirali mednarodno razstavo ekslibrisov in gostili eminentne likovnike iz mnogih krajev sveta. Z njim in dr. Janezom Bogatajem smo pripravili članek o edinem ekslibrisu, ki ga je leta 1910, za domačina Edvarda Bubniča, izdelal slikar Hinko Smrekar. Več o strokovnem delu prof. dr. Pavlovca prinaša članek Jerneja Pavšiča in Vasje Mikuža v Proteusu 74/5, Foto Vojko Čeligoj, (vč/605)
Jezerski sedimenti rezultat su donosa materijala iz sliva i jezerske produktivnosti. Promjene u sedimentaciji mogu biti uzrokovane naglim preokretima u klimatskim uvjetima, kao i ljudskom aktivnošću. ...Jezerski sedimenti, jednom zakopani na dnu jezera, idealan su medij za očuvanje takvih promjena. Paleolimnološka istraživanja na jezerskim sedimentima istočno jadranske obale (Vransko jezero na Cresu, Bokanjačko blato, Vransko jezero kod Biograda i Baćinska jezera-Crniševo) omogućila su praćenje paleookolišnih uvjeta od kasnog pleistocena do danas. Uzorkovanje jezgri sedimenata rezolucijom od 1 cm, duljine 440, 780, 1101 i 840 cm, te precizno datiranje pomoću AMS 14C pružilo je uvid u procese taloženja, izvor materijala, uvjeta u jezerskoj vodi i produktivnosti jezera, na temelju provedenih mineraloških, geokemijskih, granulometrijskih, palinoloških analiza te analiza magnetskog susceptibiliteta i spektralne analize boje. Analizirana jezera su karbonatna jezera, potopljena krška polja, u kojima prevladava karbonatna sedimentacija, isprekidana sa siliciklastičnim donosom materijala iz sliva. Mineralni sastav jezerskih sedimenata uglavnom je reguliran tim procesima te ovisi o mineralnom sastavu slivnog područja i klimatskim faktorima, koji utječu na vrstu trošenja. Minerali glina rijetko su primarni indikatori klimatskih promjena, te je bilo nužno koristiti multidisciplinaran pristup gdje su minerali glina uspoređeni s rezultatima geokemijskih, granulometrijskih i palinoloških analiza. Rekonstrukcije paleookolišnih uvjeta kroz kasni pleistocen i holocen napravljene su za svako jezero te su se utvrdile promjene povezane s klimatskom dinamikom mediteranskog područja i promjenama razine Jadranskog mora.
Lake sediments are the result of the input material from the catchment and lake productivity. Changes in sedimentation can be caused by abrupt climate changes, as well as human activity. Lacustrine sediments, once buried on the bottom of the lake, are an ideal medium for the preservation of such changes. Paleolimnological recearch on lake sediments on the eastern Adriatic coast (Lake Vrana on the Island Cres, Bokanjačko blato, Lake Vrana near Biograd and Lake BaćinaCrniševo) enabled tracking paleoenvironmental conditions from the late Pleistocene until present. High sediment sampling resolution (1 cm) of the cores 440, 780, 1101 and 840 cm in length, respectively, and precise dating using AMS 14C has provided us insight into the depositional processes, sediment source, water column conditions and lake productivity, based on mineralogical, geochemical, grain size, playnological, magnetic susceptibility and color reflectance analysis. Lakes represent typical karst lakes, polje filled with water, and are dominated by carbonate sedimentation, with periodic siliciclastic input. Mineral composition is mainly determined by these processes and depends on the mineral composition of the catchment and the climatic factors, i.e. physical or chemical weathering. Clay minerals alone rarely provide primary evidence of climate change and the best approach is the multidisciplinary one where evidence from clays is compared with that from the palynological and geochemical data. The dissertation presents four lacustrine palaeoenvironmental reconstructions that show evidence for Holocene climate changes associated with Mediterraenan climayte dynamics and Adriatic Sea level changes.
Reljef predstavlja polifazni proces koji je nastao kao produkt tektonskih deformacija dovodeći do stvaranja jedinstvenih krajolika na pojedinom dijelu Zemljine površine. Analiza podrijetla i ...evolucije određenog krajolika često podrazumijeva kvantitativni multidisciplinarni pristup koji razmatra aktivne tektonske procese u korelaciji s klimatskim i erozijskim obilježjima kroz primjenu metoda iz područja geologije, seizmologije, geokronologije, strukturne geomorfologije i dr. U istraživačkom radu ove doktorske disertacije identifikacija neotektonskih i recentno aktivnih rasjeda načinjena je morfomatrijskom analizom
digitalnog elevacijskog modela te strukturnom analizom 2D seizmičkih refleksijskih profila. Ona je bila popraćena 2D pripovršinskim terenskim profiliranjem izdvojenih trasa recentno aktivnih rasjeda pomoću metode georadara. Bilogora predstavlja mladu, pliocensko-kvartarnu transpresijsku morfostrukturu koja je genetski vezana uz tektonsku evoluciju Dravske depresije te njenog jugozapadnog ogranka, Bjelovarske subdepresije. Ukupne duljine koja je veća od 90 km te širine veće od 10 km, Bilogora je pretežito izgrađena od izrazito deformiranih pliocensko-kvartarnih klastičnih sedimenata koji su tektonskom inverzijom primarno normalnog Dravskog rubnog rasjeda sjeverozapadnog pružanja deformirani u transpresijskom polju naprezanja uz horizontalni pomak od gotovo 10 km za vrijeme pliocena i kvartara. Recentna tektonska aktivnost u
području istraživanja koja je umjerenog karaktera (VI°-VIII° MCS, 3.5 ≤ ML ≤ 5.6) te dostupni žarišni mehanizmi potresa upućuju na seizmogene strukture reverznog ili horizontalnog karaktera pomaka čija su pružanja sjeveroistok-jugozapad
te su strmo nagnute prema jugu ili jugozapadu. U inicijalnoj fazi istraživanja neotektonske i recentne rasjedne aktivnosti Bilogorskog područja u sklopu izrade doktorske disertacije korištena je analiza reljefa i reljefnih oblika temeljena na digitalnom modelu reljefa 10 metarske rezolucije. Koristeći ESRI ArcMap 9.3.1. te Matlab softver s odgovarajućim ekstenzijama, područje istraživanja je podijeljeno na 131 morfometrijskih (slivnih) jedinica koje su bile analizirane koristeći morfometriju lokalnog reljefa, distribucije padina, hipsometrije, faktora asimetrije, statističkih parametara longitudinalnih profila tokova (maksimalna konkavnost-C max, udaljenost od izvorišta- Δl/L, faktor konkavnosti-Cf, index strmine-kste indeks konkavnosti-θ te novo definiranog morfometrijskog parametra, RTA indeksa koji predstavlja indeks relativne tektonske aktivnosti. Rezultati koji objedinjuju konveksne hipsometrijske krivulje, visoke vrijednosti hipsometrijskog integrala (Hi ≥ 0.50), izraženu asimetriju
izdvojenih morfometrijskih jedinica (AF ≥ 0.25), niže vrijednosti statističkih parametara longitudinalnih profila tokova (Cf
≤ 32.16%, Cmax ≤ 0.265 vrijednosti pozicionirane bliže izvorištu, indeks konkavnosti s vrijednostima između 0.73 i 1.01) te
povišene vrijednosti lokalnog reljefa, nagiba padina i RTA indeksa upućuju na nekoliko slivova koji su zahvaćeni recentnom tektonskom aktivnošću. Ti su slivovi dominantno smješteni na području između Koprivnice i Pitomače (u sjeverozapadnom dijelu Bilogore) te u području između Virovitice i Daruvara (u jugoistočnom dijelu bilogorskog područja). Korelacija između morfometrijski izdvojenih, tektonski aktivnih područja te rasjeda i struktura u podzemlju je prikazana kroz strukturnu interpretaciju refleksijskih 2D seizmičkih sekcija s pridruženim bušotinskim podacima, a uporabom programskog paketa
Schlumberger Petrel Seismic to Simulation. Kao rezultat navedenog, interpretirano je ukupno šest stratigrafskih
horizonata te 56 rasjednih ploha u području istraživanja. Oni su korišteni u konstrukciji 3D strukturnog dubinskog modela
podzemlja, interpolaciji triju strukturnih karata (po krovini predneogenskih stijena, podini panonskih naslaga te
podini plio-kvartarih naslaga) te sedam regionalnih geoloških profila (tri pravca pružanja SI-JZ te dva profila pravca
pružanja SZ-JI). Rezultati strukturne interpretacije nedvojbeno ukazuju na više faznu evoluciju područja istraživanja koje je
usporedivo s tektonskom evolucijom jugozapadnog dijela Panonskog bazenskog sustava. Oni ukazuju na ekstenzijsku
tektonsku fazu koja lokalno započinje tijekom ranog, a dominira u srednjem miocenu. Karakterizira ju formiranje skupa
normalnih rasjeda s pružanjem SZ-JI, odnosno ZSZ-IJI, koji su omogućili inicijalno otvaranje, a potom i nastavak formiranja Dravske depresije i njenog jugozapadnog dijela, Bjelovarske subdepresije. Kontinuirano normalno rasjedanje nastavlja se kroz gornji miocen u gotovo cijelom području istraživanja te je uključivala naslijeđene rasjedne strukture pružanja SZ-JI, odnosno ZSZ-IJI uz daljnje produbljivanje dijelova taložnog prostora Dravske depresije. Promjene u regionalnom polju naprezanja krajem srednjeg miocena rezultiraju zamjenom ekstenzije s kompresijom koja rezultira stvaranja skupa reverznih i reverzno reaktiviranih normalnih rasjeda pružanja SZ-JI i SI-JZ u sjeverozapadnim i jugoistočnim rubnim dijelovima
Dravske depresije unutar područja istraživanja kao i boranih struktura koje su genetski vezane uz slijepe reverzne rasjede.
U središnjem dijelu područja istraživanja (između Đurđevca i Virovitice), gornjomiocenska kompresijska tektonska faza i korelativne strukture nisu uočene zbog izrazitog tektonskog utiska kompresijske tektonske faze koja je započela u gornjem
pontu te se nastavila kroz pliocen i kvartar. Tijekom iste dominanira tektonska inverzija i strukturna reaktivacija
uz formiranje skupova reverznih i reverzno reaktiviranih rasjeda pružanja SZ-JI i SI-JZ, te niza bora i pozitivnih cvjetnih struktura. Kompresijske strukture najizraženije su u sjeverozapadnom dijelu područja istraživanja, a uz reverzne rasjede, borane strukture te pozitivne cvjetne strukture, najmlađa, tektonska faza okarakterizirana je i lokalnom
pojavom ekstenzijskih struktura koje su vezane uz malobrojne pliocensko-kvartarne tektonski aktivne normalne rasjede interpretirane u sjeverozapadnom i jugoistočnom dijelu područja istraživanja. One su rezultat transtenzije lokalnog karaktera nastaloj kao posljedica mogućeg desnog pomaka duž rubnog rasjeda Dravske depresije pružanja sjeverozapad-jugoistok u kombinaciji s lijevim regionalnim rasjedima pružanja sjeveroistok-jugozapad te istok-zapad koji čine dio regionalne srednjo-mađarske rasjedne zone prema sjeveroistoku. Glavnina rasjeda struktura koje se reflektiraju u današnjem reljefu okarakterizirana je vertikalnim pomacima tijekom pliocena i kvartara u rasponu od 20 do 1600 m uz maksimalnu vrijednost relativnih pomaka od 0,33 mm/god. Rezultati morfometrijskih i strukturnih analiza testirani su na ukupno šest izabranih lokacija
kroz izradu plitkih 2D refleksijskih profila pomoću Malå ProEx Georadara. Izrađeni georadar profili s interpretiranim seizmičkim
refleksima te refleksijskim facijesima nedvojbeno upućuju na recentnu tektonsku aktivnost koja je obilježena “plitkim” rasjedanjem pripovršine s okomitim pomacima do 0,8 m. U završnoj fazi istraživanja, na temelju empirijskih odnosa geometrijskih parametara rasjednih ploha i momentnih magnituda potresa određen je seizmogeni potencijal interpretiranih rasjednih ploha. Isti rasjedi mogu generirati potrese magnitude do 6.8 te moguće maksimalne ko-seizmičke pomake u iznosima do 1.35 m. Kako zabilježeni povijesni i instrumentalni podaci u hrvatskom katalogu potresa o seizmičnosti Bilogorskog područja ukazuju na magnitude potresa do 5.6, procijenjene magnitude potresa u ovom istraživanju ukazuju na znatno veći seizmogeni potencijal interpretiranih rasjeda, a time i većeg mogućeg seizmičkog hazarda i rizika u istom području.
Summary: The Bilogora Mt. area is a young, Pliocene-Quaternary transpressional morphostructure
genetically linked to the tectonic evolution of the Drava Depression and its SW prolongation (Bjelovar Subdepression).
As a more than 90 km long and 1 km wide structure, the Bilogora Mt. area is predominantly composed of highly deformed Pliocene-Quaternary clastic sediments, related to the tectonic inversion of the NW directed Drava Depression
boundary fault (DDBF). DDBF was reactivated from an originally normal listric into a dextral wrench fault accommodating c. 10 km displacement during the Late Pontian-Quaternary transpression in the southern part of the Pannonian Basin System. Recent tectonic activity in the area is confirmed by moderate seismicity (VI°-VIII° MCS, 3,5≤ML≤5,6), and fault plane solutions which indicate a NE trend of greatest horizontal stress direction with NE-dipping and S-SW-dipping seismogenic structures characterized by strike-slip and reverse motions. Landscape response to neotectonic and recent fault activity has been analyzed by a digital elevation model (DEM of 10 m resolution) conducted in ESRI ArcMap 9.3.1.
and Matlab software with available extensions. Divided into 131 drainage units, the study area was analyzed by means of
elevation and slope distribution, hypsometry, asymmetry factor, longitudinal stream profile statistical parameters (maximal concavity, distance from the source, concavity factor, steepness index, and concavity index) and the newly introduced
relative tectonic activity index (RTA index). Morphometry results indicate several drainage basins affected by recent ongoing tectonics. These drainage basins and streams are located: i) between the towns of Koprivnica and Pitomača in the NW part of study area, and ii) between the towns of Virovitica and Daruvar in the SE part of study area.
Ongoing tectonics with the delineation of neotectonic and recent active faults within the study area was furthermore
analyzed by a set of 2D seismic reflection sections and exploration well dataset using Schlumberger Petrel Seismic to Simulation software. As a result, a 3D structural depth mode l of the study area was constructed, which integrated
six stratigraphic correlation horizons and fifty-six fault planes
Naslage trećega neogensko-kvartarnog megaciklusa na području Savske depresije pripadaju formaciji Lonja koja je prethodno izradbi ove disertacije bila neraščlanjena. Na temelju elektorkarotažnih (EK) ...dijagrama spontanog potencijala te prividne otpornosti plitkog i dubokog zahvata, geomatematičkim metodama izdvojene su granice, tj. EK markeri ili reperi. Izdvojeno je šest članova unutar formacije Lonja – članovi Hrastilnica, Batina, Ravneš, Popovača, Vrbak i Oborovo. Na temelju dubinskogeoloških podataka koji uključuju interpretaciju seizmičkih profila te određivanja EK markera i repera načinjene su strukturne karte pojedinih formacije te je izrađena palinspastička analiza. Iz litološkog sastava dobivenog interpretacijom EK krivulja načinjene su litofacijesne karte pojedinih članova, izuzev člana Oborovo. Osim dubinskogeoloških, korišteni su i podatci prikupljeni na izdancima i iz laboratorijskih analaiza uzoraka. Sastoje se od rezultata granulometrijskih analiza, određivanja mineralnog sastava teške frakcije, petrografskih analiza izbrusaka, paleontoloških odredbi prvenstveno faune mekušaca te potom ostrakoda, palinološke i geokemijske analize organski bogatih uzoraka – glina, treseta i liginita. Načinjena je interpretacija okoliša pojedinih faza razvoja istraživanog dijela Savske depresije u kojima je naznačen dominantan utjecaj klime na nastanak sedimenata i razdoblja u kojima je tektonski utjecaj bio izrazito značajan. Određen je naftno-plinski potencijal pojedinog člana te je utvrđeno da su mogućnosti pronalaska ugljikovodika najizglednije u članu Vrbak. Ležišni fluidi koji se očekuju su biogeni plin, uz mogućnost zarobljavanja plina migriranog iz dubljih ležišta putem zona rasjeda, poglavito sustava rasjeda južnog ruba Moslavačke gore.
In the study area deposits of the third Neogene–Quaternary megacycle belong to the lithostratigraphic unit Lonja formation. Up to now, this unit has not been divided into members. The main goal of this research was to perform a detailed analysis of the available subsurface data and provide new surface data in order to subdivide Lonja formation into members. For this purpose geomathematical methods were used. Analysis of cumulative standard deviation curves revealed trends in the well log data that defined members and boundaries between them. These were either E-log markers or boundaries depending whether they contacts were synchronous or discordant borders between members. A total of six members was defined – Hrastilnica, Batina, Ravneš, Popovača, Vrbak and Oborovo members. Furthermore, a detailed structural mapping, utilising well and seismic data, was performed according to the surface of each E-log marker or boundary. Palinspastic analysis was also proposed for better defining the structural evolution of the studied area within the Pliocene–Pleistocene–Holocene sediments. Neural network analysis of the lithology data in each well was used as an input for lithofacies mapping. Maps of total thickness, sand thickness, sand to shale (clay) ratio and number of sand layers were made for each member, excluding the Oborovo member (due to the lack of data because of mostly missing well log curves in the shallow parts). Surface data were also gathered from outcrops available in the study area. These outcrops were generaly very small and often poorly consolidated, resulting in the general lack of sedimentological structures. Often a very rich fossil fauna was observed and sampled, mainly consisting of gastropod genera Viviparus, Melanopsis, Lythoglyphus, Hydrobia and Theodoxus and bivalves genera Unio, Dreissena and Pisidium. The most of the paleontological samples indicated Pliocene age while some had younger fauna, probably Pleistocene. Ostracod fauna was also studied, indicating a significantly different fauna in the area of study, especially between Pliocene and Pleistocene assemblages. Palynological results confirmed the results of ostracod analysis in general sedimentological facies determination. Geochemical analysis of organic rich silty clays, coals and peats showed a dominant Type III and IV kerogene with very low index of thermal maturity. The source rocks from the outcrops are noted only being capable of releasing bacterial methane gas. The hydrocarbon potential of the third Neogene–Quaternary megacycle is estimated for each member. Greatest potential was determined in the Vrbak member while certain accumulations are also expected in Hrastilnica, Batina and Ravneš members. Within the youngest Oborovo member indications of certain gas accumulations masy be found but because of the shallow depth and absence of cap rocks it is believed that accumulations of economic value should not be expected.
A detailed evolution of the last phase of development of the Sava Depression in the studied area is presented which consists of five phases showing the paths of the influx of sediment and distribution of environments and the gradual transition from lake to marsh and terrestric environments.
