Uvodni dio rasprave o dvama grobnim spomenicima arhitektonskog tipa sa šireg područja Siscije posvećen je problematici pojma arhitektonski kao kvalifikacije rimskih grobnih spomenika. Premda naizgled ...samorazumljiv, u stručnoj se uporabi pojavljuju nijanse i značenja koji proizlaze iz zamki prenošenja velike arhitekture u manji format, radi kojih se autori ponekad različito određuju prema definiranju pojma arhitektonskog grobnog spomenika. U ovom prilogu obrazlaže se pristup koji podrazumijeva da su i nefunkcionalno primijenjeni arhitektonski elementi ipak mišljeni kao simbolički prikaz arhitekture. U drugome dijelu rada ponovo se razmatra sarkofag Poncija Lupa iz Siska, svojedobno objavljen kao jedini arhitektonski sarkofag sa šireg prostora Siscije, a time i jugozapadne Panonije u cjelini. Ovdje se takvo viđenje dodatno obrazlaže s obzirom na to da struktura prednje strane sisačkog spomenika nije uvrštena u tipologiju sjevernoitalskih arhitektonskih sarkofaga. U posljednjem dijelu priloga raspravlja se o dosad malo poznatom arhitektonskom spomeniku (urni u obliku sanduka) ugrađenom u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri. S obzirom na to da dugo
vremena taj spomenik nije ni bio prepoznat kao rimski i da je tek nedavno objavljen, ali kratko i preliminarno, ovdje se on obrađuje u svim detaljima arhitektonske strukture, tipologije i kronologije, uključujući i natpis. Zaključno, naglašava se važnost dvaju arhitektonskih grobnih spomenika sa šireg prostora Siscije u općem kontekstu proizvodnje arhitektonskih sarkofaga i urni u provinciji Panoniji i pretpostavljenog utjecaja sjeverne
Italije na tu proizvodnju.
V zadnjih treh desetletjih se v Srbiji ponovno pojavlja romantična, paraznanstvena, tako imenovana nacionalna zgodovina. Ta v svoji najnovejši pojavni obliki trdi, da so Srbi avtohtoni prebivalci ...Podonavja in Balkana, tako rekoč Praindoevropejci v svoji pradomovini, srbščina pa naj bi bila indoevropski prajezik. Ti kvazizgodovinarji brez znanstvenih argumentov so, naslanjajoč se na glasoslovne asociacije, obenem tudi kvazietimologi in trdijo, da Ptolemajevo mesto Serbinon v Panoniji dokazuje, da so že v antiki Srbi živeli v Podonavju in na Balkanu. Resni znanstveni in etimološki dokazi pa to »prasrbsko« etimologijo v celoti zavržejo in razkrijejo, da gre za panonski ilirski toponim *Sérbinom, ki približno pomeni »mesto z žrelom/vodno sotesko, iz katere(ga) bruha voda, z vodno globeljo« ali »kraj, kjer je žrelo jame ali votline, brezno«; ali še bolje, »kraj z vodnim virom/izvirom ali (?) rečnim izvirom« oz. »kraj z virom termalne vode«. Toponim sestavlja indoevropski koren *serbh- »srkati, goltati; kapljati, curljati; žrelo; žrelo jame ali votline, brezno« in ilirska pripona za tvorbo toponimov -inom, ta se denimo najde v poimenovanju *Altinom (*Altinon, Altinum) ipd. Sodeč po Ptolemajevi Geografiji bi se koordinate tega toponima lahko približno ujemale z današnjim madžarskim krajem Villánykövesd oz. z današnjo hrvaško Cabuno ali s hrvaškim krajem Gradina, obe lokaciji pa se nahajata v bližini Virovitice ob madžarski meji.
Autorica je rad pod istim naslovom napisala pred dvadesetak godina, prije
početka sustavnih arheoloških istraživanja na arheološkom nalazištu Štrbincima
kod Đakova. U tome je radu navela dotad ...postojeće argumente, prije svega
putopisne izvore i slučajne arheološke nalaze, koji su govorili u prilog pretpostavci
da je rimsko naselje Certisija (Certissia) na prometnici Emona–Sirmium,
udaljeno 22 rimske milje zapadno od Cibala, bilo u Štrbincima. Budući da je ta
pretpostavka ipak ostala pod znakom pitanja, i to usprkos postojanju javnog
mramornog natpisa sa spomenom Certisije, u ovome prilogu raspravlja se o
tome jesu li nalazi prikupljeni u sustavnim arheološkim istraživanjima 1999.–
2014. doprinijeli rasvjetljavanju enigme o smještaju toga grada. U zaključku se
iznosi mišljenje da su novi nalazi dodatno osnažili pretpostavku o smještaju
Certisije na Štrbincima, ali ju ipak nisu konačno potvrdili.
Rad sagledava ranije poznate i nepoznate grobne nalaze kasnog
10. i 11. stoljeća iz Šenkovca, Sv. Jurja u Trnju i Sv. Martina na
Muri u Međimurju. Njihovom, prvi put cjelovitom obradom, na
jednome ...mjestu upotpunjena su saznanja o procesima koji se
događaju između Drave i Mure te širem prostoru istočnih Alpi
i Panonske nizine. Za prepoznavanje i utvrđivanje regionalnog
okvira bilo je potrebno kartiranje analogija za grobne nalaze.
Stavljanje u povijesni kontekst pružilo je neophodne determinante
za razumijevanje tog prostora, a dodatni ekskursi o transformacijama
ranoga srednjeg vijeka u međurječju Drave i Mure
upotpunili su interpretaciju grobnih nalaza.
Na nagrobnih spomenikih Norika in Zgornje Panonije so relativno pogosto upodobljene personifikacije letnih časov, ki nastopajo tako v podobi Erotov, Hor, bust, posebej pa izstopajo upodobitve Letnih ...časov kot mladeničev, saj ti kažejo nemalo likovnih sorodnosti z upodobitvami satirov, prav tako dobro zastopanih v obeh provincah. Slednji si delijo tako določene atribute kot še toliko bolj držo. Številni reliefi so bili najdeni na sekundarnih mestih, zaradi česar je nemalokrat domala nemogoče presoditi, v kolikor lik predstavlja satira ali genija letnih časov. Edinstvenega pomena je tako cikel letnih časov na grobnici Spektatijev v Šempetru v Savinjski dolini, kjer se personifikacije še posebej izrazito prepletajo z bakhičnim svetom (drža, pedum, panterjeva koža). Prav povezave z bakhično ikonografijo kažejo na časovno umestitev v seversko dobo, ko so upodobitve v prenesenem pomenu predstavljale apoteozo umrlega in upanje na brezskrbno posmrtno življenje.
The book discusses the minor settlements that dotted the territory of present-day Slovenia in the Roman period. This geographically diverse territory was crossed by important lines of communication ...and divided between three large administrative units of the Roman state: Italy and the provinces of Noricum and Upper Pannonia. Twenty-six authors wrote contributions on individual settlements in a comprehensive and clear manner roughly following a common concept. The presentation of each settlement opens with its location and name in Antiquity, possible habitation traces from prehistory, mentions in ancient literary texts and documents, and recovered epigraphic evidence. The next, main part offers an overview of the archaeological remains from the Roman period: topography, infrastructure, buildings, cemeteries and portable remains of particular significance. This is followed by the information on the status of a settlement, social standing of its inhabitants, their administrative or military functions, as well as professional or ethnical background. All is brought together in an outline of the historical development of each settlement.
U sklopu aktivnosti projekta Living Danube Limes (INTERREG PROGRAM) provedena su geofizička istraživanja na prostoru sela Kopačevo u Baranji. Snimanje je proveo Ludwig Bolzman Insitute iz Beča ...(Austrija) u suradnji s Institutom za arheologiju. Snimanje je provedeno na 2,4 hektara u centru i okolici Kopačeva.
Mitra u Teutoburgiju Vilgorac Brčić, Inga; Bricault, Laurent
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
12/2021, Letnik:
38, Številka:
2
Web Resource
Odprti dostop
Rimski žrtvenik posvećen Mitri nađen je na području Teutoburgija prije četrdeset dvije godine. Iako je dio stalnoga postava Gradskoga Muzeja Vukovar (inv. br. AZ-550), dosad nije objavljen u ...znanstvenoj literaturi. U radu se prvi puta rekonstruira, analizira i interpretira natpis na spomeniku. Osim toga, iznova se razmatra i drugi, već objavljeni žrtvenik posvećen Mitri iz Teutoburgija (CIMRM II, 1635). Zaključak je da pripadaju istome razdoblju i da su ukrašavali jedno ili više zasad nelociranih svetišta.
U nekoliko terenskih pregleda Gradskog muzeja Vinkovci prostora između Ostrova i Gaboša, smještenih sjeverno od Vinkovaca, otkrivena su nova arheološka nalazišta, od kojih se brojnošću kao i ...raznovrsnošću nalaza izdvaja ono na položaju Ostrovo – Sokolovac. Osim nalaza iz mlađeg željeznog doba, najveći broj prikupljenih predmeta pripada razdoblju antike te ukazuje na postojanje naselja koje se vjerojatno nalazilo uz cestu Cibalae – Mursa. Među metalnim nalazima ističu se elementi pojasnih garnitura, zatim dijelovi konjske opreme (orme) i element oklopa (lorica segmentata) koji se mogu povezati s rimskom vojskom. Iako nedostaje kontekst nalaza, tipološko-kronološka analiza omogućila je izdvajanje dva horizonta potencijalne vojne prisutnosti: prvi, znatno slabije zastupljen, u 1. stoljeće te drugi, u 2. – 3. stoljeće, kojem pripada većina nalaza. Interpretacija nalaza oslanja se na postojeće analogije kao i njihovu kontekstualnu interpretaciju, pri čemu se ukazuje na potencijal uloge veterana.
PDF
