This paper examines differences in social capital among the Croatian population across areas with different urbanisation levels. Although the analysis of such differences has been a productive ...research topic internationally, no studies in Croatia have aimed for it so far. Following Putnam’s approach, social capital was conceptualised and operationalised by three dimensions: trust in institutions, informal as well as formal social networks, and social (political and civic) participation. The data were gathered in a 2015 survey. A representative multi-stage stratified sample of adults from Croatia was used (N = 1 000). Trust in political and civic institutions was higher in rural than in urban areas. Compared to rural areas and small-to-medium-sized urban settlements, the population of large urban settlements engaged less in informal social networks (contacts with relatives and neighbours). No differences among settlements were found regarding membership in civic associations (formal social networks). The population of small-to-medium-sized cities reported more volunteering activities (political participation) than the residents of rural areas. In terms of political participation, the residents of large cities reported a higher voter turnout than the residents of small-to-medium-sized cities in the last parliamentary elections, as well as a higher voter turnout than the residents of rural areas in the last presidential elections. The findings shed light on topics that need to be examined in Croatia in future research, such as determinants of social capital within areas with a similar level of urbanisation and regional differences in social capital across areas with a high, medium and low level of urbanisation.
Polazeći od toga da se sudjelovanje građana u postupku donošenja odluka ne oživotvoruje samo u zakonodavnoj i izvršnoj, nego i sudbenoj vlasti, u radu se pobliže razmatraju kvalifikacije građana ...laika za njihovu participaciju u suđenju. Propisivanjem pojedinih kvalifikacija, a napose njihova povećeg broja, značajno se može utjecati na mogućnost participacije građana laika u suđenju, ograničavajući broj onih koji tim uvjetima mogu udovoljiti i istovremeno smanjujući mogućnost ostvarivanja važnih uloga participacije koje ne sadrže samo vitalni imperativ suvremene ustavno-demokratske države za demokratizacijom pravosuđa, nego i važnu edukativnu i integrativnu komponentu. Uvažavajući okolnost da su u pojedinim razdobljima hrvatske povijesti građani laici sudjelovali najprije u porotnom, a zatim u prisjedničkom suđenju, u nastojanju za cjelovitim i sustavnim pristupom ovoj materiji u radu se razmatraju relevantni propisi i dostupna literatura o načinu pravnog uređenja kvalifikacija građana laika u suđenju u razdoblju od 1848. do 2018. radi istraživanja mogućeg utjecaja ranijih zakonskih rješenja na oblikovanje važećih odredbi kojima se uređuje ta materija, ali i postojanja prostora za eventualno unaprjeđenje nekih od važećih rješenja.
Upotreba Interneta je nejednako raspodijeljena među stanovništvom većine razvijenih
zemalja. Literatura o toj temi nudi obilje dokaza o različitim čimbenicima koji utječu na tu
nejednakost koju ...zovemo digitalnom podjelom. Uzimajući za primjer Španjolsku, empirijski
cilj našega rada je prikaz analize kojom se povećava mogućnost predviđanja posljedica
heterogenog niza varijabli na digitalnu podjelu. Ovaj model analize koristi kao nezavisne
varijable nacionalnost (imigrante i građane Španjolske), spol, dob, stupanj obrazovanja, radni
status, veličinu područja po broju stanovnika te različite regije. Naši rezultati pokazuju da je
stupanj obrazovanja najznačajnija varijabla digitalne podjele u Španjolskoj. Na temelju toga
bavimo se našim drugim, teoretskim ciljem, a to je rasprava o nejednakosti koju digitalna
podjela uzrokuje. U tu svrhu uvodimo koncept treće digitalne podjele.
Studija koja je pred nama ispituje politička opažanja i lična politička iskustva studenata Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu sa aspekta sociološko-pravne analize. Cilj ovog rada je da ...kombinacijom teorijskog i eksplorativno-empirijskog istraživanja ispita i objasni šta navodi studente da razmišljaju o politici, na koji način oni to čine i kako se to odražava na njihov politički život. U radu možemo uočiti pet celina. U uvodnom delu su izloženi ciljevi ovog rada i perspektiva za koju su se autori odlučili u posmatranju pomenutih fenomena. Drugi deo predstavlja kratak pregled metodologije empirijskog istraživanja. Centralni deo rada posvećen je političkoj participaciji mladih (studenata prava) sa posebnim osvrtom na ulogu medija. Na samom kraju iznosimo zaključke o odlikama i širem društvenom značaju fenomena političke participacije dobijene primenom različitih metoda u multidisciplinarnom pristupu.
V prispevku je predstavljeno sodelovanje šol pri okoljskem razvoju občin kot posledica projekta EUBIS. V ta namen smo z izbranimi šolami vodili izdelavo učne pot v občini Radlje ob Dravi, izdelali ...priročnik za medpredmetno okoljsko vzgojo s šolo v Murski Soboti in vključili OŠ Muta v pripravo evropskih projektov, na način, da je šola stalni partner dogodkov, ki se ob izvajanju teh projektov dogajajo. S tem smo uspeli potrditi tezo, da imajo šole velik potencial, ki je premalo izkoriščen v lokalnem okolju.
Iskustva uključivanje korisnika u obrazovanje socijalnih radnika u Srbiji vrlo su skromna. Tome je značajno doprinio medicinski model socijalnog rada koji je dominirao u obrazovnom procesu. ...Postepeno, s nadilaženjem ovog modela sazrijeva svijest o nužnosti uključivanja korisnika i njihovih njegovatelja kao partnera u obrazovanje socijalnih radnika. Skromna iskustva svjedoče o višestrukoj koristi ovakvog pristupa. Početni su koraci koji se odnose na reformu nastavnih planova i programa te cjelokupnog sustava socijalne zaštite učinjeni. Ipak, oni su nedovoljni i neophodno ih je dalje razvijati u smislu razvoja organiziranog i strukturiranog pristupa, koji će osigurati osnovne uvjete, oblike i načine uključivanja korisnika i njihovih njegovatelja u obrazovni proces.
Izvleček Namen: V članku raziskujemo v literaturi pogosto spregledano vprašanje kolektivnega psihološkega opolnomočenja uporabnikov spletnih zdravstvenih skupnosti. Izhajajoč iz teorij opolnomočenja ...s področja psihologije skupnosti, preverjamo, kateri dejavniki, ki obenem odražajo pomembne lastnosti spletnih zdravstvenih skupnosti, so povezani s kolektivnim psihološkim opolnomočenjem njihovih uporabnikov. Metode: Vlogo štirih dejavnikov kolektivnega opolnomočenja smo analizirali s pomočjo multiple linearne regresije na podatkih, zbranih konec leta 2010 s spletno anketo na neverjetnostnem vzorcu (n = 235) aktivnih sodelujočih na forumih največje slovenske spletne zdravstvene skupnosti Med.over.net, ki je vključeval 8,5% moških, 49,7% vsaj visoko izobraženih in 41,5% poročenih anketirancev, ki so bili v povprečju stari 35,1 leta (SD = 9,1). Rezultati: Ugotavljamo, da se predstavljeni teoretični model dejavnikov ustrezno prilega podatkom (F = 8,65, df = 8, p < 0,001) in z njim lahko pojasnimo 23,4% variabilnosti občutka kolektivnega opolnomočenja. Občutek pripadnosti spletni skupnosti (β = 0,279, p < 0,001), vključenost v organizacijske aktivnosti skupnosti (0,194, 0,001) in zaznana participacija spletne skupnosti v širšem okolju (0,157, 0,02) vplivajo na kolektivno opolnomočenje uporabnikov spletne zdravstvene skupnosti Med.over.net, medtem ko tega ni mogoče trditi za intenzivnost participacije v forumskih razpravah (0,029, 0,65). Zaključek: Za povečevanje kolektivne komponente psihološkega opolnomočenja uporabnikov spletnih zdravstvenih skupnosti je treba v prvi vrsti graditi na kakovosti odnosov med člani, vključevanju članov v strateške odločitve o skupnosti in na vključenosti skupnosti v širše družbeno okolje, saj sama participacija uporabnikov v spletnih skupnosti še ne zagotavlja njihovega višjega kolektivnega opolnomočenja.
Abstract Objective: This paper investigates the collective psychological empowerment of users of online health communities, which has been often overlooked in literature. Drawing on the theories of empowerment in the context of community psychology, it explores the factors - that are also an important characteristic of online health communities - that are associated with the collective psychological empowerment of online health community users. Methods: Four factors of collective empowerment were analysed and evaluated using multiple linear regression on the data collected at the end of 2010 through a web survey on a non-probability sample (n = 235) of active participants in the web forums on Med.over.net, the largest online health community in Slovenia. Among them 8.5% were male, 49.7% had some kind of university education and 41.5% were married respondents with a mean age of 35.1 years (SD = 9.1). Results: The study found that the theoretical model of factors adequately fits the data (F = 8.65, df = 8, p < 0.001), explaining 23.4% of the variability of collective empowerment. Sense of community (β = 0.279, p < 0.001), organisational involvement in community activities (0.194, 0.001), and perceived online health community participation in the wider environment (0.157, 0.02) contribute to the collective empowerment of users of the online health community Med.over.net. Conversely, the frequency of posting messages to online health forum discussions is not associated with collective empowerment (0.029, 0.65). Conclusion: In order to improve the collective empowerment of users of online health communities, it is necessary first of all to build on the quality of relationships between its members, involve them in strategic decisions of the community and foster online health community involvement in the wider social environment, since the participation of users in online communities itself does not lead to a higher level of their collective empowerment.
Usvajanjem Zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u ožujku 2019. godine normirana je procedura izbora članova vijeća nacionalnih manjina i predstavnika nacionalnih manjina u ...jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Institucija vijeća i predstavnika predstavlja, uz političke predstavnike manjina u predstavničkim tijelima općina, gradova i županija te u izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, model političke participacije nacionalnih manjina na lokalnoj i regionalnoj razini vlasti. Vijeća i predstavnici trebali bi osigurati da se interesi i potrebe pripadnika nacionalnih manjina uzimaju u obzir prilikom donošenja općih akata i prilikom kreiranja odluka jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kojima se uređuju pitanja od značaja za nacionalnu manjinu. U ovom članku navode se nadležnost vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, potom se opisuje procedura provođenja izbora za članove vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, analiziraju se prava i dužnosti članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te se propituje zašto novo zakonsko normiranje izbora nije doprinijelo povećanju odaziva birača na izborima za članove vijeća i predstavnika nacionalne manjine. U pripremi ovoga članka korištena je metoda analize postojećih pravnih izvora i drugih sekundarnih izvora (studija i izvješća o ostvarivanju prava nacionalnih manjina, posebice o participaciji vijeća nacionalnih manjina u poslovima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave).
Konceptualizacija urbanega menedžmenta že od svojih začetkov v delih Johna Rexa (1968), Raya Pahla (1970, 1975, 1979) in Petra Williamsa (1976, 1978) ni koherentna, vse bolj pa tudi presega meje ene ...discipline. Urbani menedžment so poskušali definirati številni avtorji, vendar ni nikoli prišlo do enotne opredelitve. Po mnenju Richarda Strena (1993) urbanega menedžmenta dejansko nikoli niti niso poskušali definirati, in to kljub primerjalnemu in analitičnemu delu na področju te poddiscipline. Tako do danes ni znan odgovor na Williamsovo (1978) vprašanje, ali gre pri urbanem menedžmentu za predmet, proces ali strukturo. V prispevku je predstavljena (re)konceptualizacijo urbanega menedžmenta v okviru modernizacije mestne uprave oziroma njene naloge, da v mestu ustvari zelo potrebno ravnotežje med družbenim in ekonomskim razvojem. Poleg tega so predstavljeni izsledki raziskave »Urbani menedžment v mestih v Evropski uniji (EU)«, ki implicirajo, da mesta v Evropski uniji pogosto delujejo po principih urbanega menedžmenta. Pri preverjanju, ali implementacija predlaganega modela urbanega menedžmenta pozitivno vpliva na nekatere indikatorje (ali indekse) uspešnosti, je mogoče ugotoviti, da večje ko je mesto, več dejavnikov urbanega menedžmenta uporablja; bolj ko je mesto ekonomsko uspešno (lizbonski benchmark), več dejavnikov urbanega menedžmenta uporablja, in da moč mesta (indeks moči) ni povezana z indeksom urbanega menedžmenta, kar lahko pomeni, da avtonomija mestne oblasti ni pomembna za reformiranje mestne uprave. Na podlagi empirične analize je mogoče da sklepati, da koncept urbanega menedžmenta, kot je predstavljen, obstaja in ima pozitiven vpliv na nekatere vidike delovanja mesta.
PDF
