Opijum se kroz povijest rabio kao temelj za opioide koji suprimiraju na središnji živčani sustav. To je tvar koja se ekstrakcijom dobiva iz makovih glavica (Papaver somniferum L.). Uporaba opijuma i ...njegova medicinska primjena bili su poznati još u antičko doba. U srednjem je vijeku poznati perzijski učenjak Avicena (980. –1037.) spominjao mak u svojoj medicinskoj enciklopediji Medicinski kanon pod natuknicom afion. U enciklopediji se raspravlja o različitom djelovanju opijuma, povoljnom i štetnom. Spominje se da opioidi ublažavaju bol, djeluju poput hipnoze, protiv kašlja, na probavu, na um, na oslabljene funkcije disanja, poremećaj živčano-mišićnog sustava tespolne funkcije, a govori se i o trovanju opioidima. Avicena je opisao nekoliko načina primjene i dao preporuke vezane uz doze lijeka. Većina učinaka na koje se Avicena osvrće, kasnija su istraživanja potvrdila, a drugi srednjovjekovni izvori koji govore o uporabi opijuma zanimljivi su za buduća istraživanja. U ovome se članku ističe jedan važan aspekt povijesti medicine srednjega vijeka.
Od samih početaka medicine, čovječanstvo se bavilo medicinskim pravima i etikom. Svaka je civilizacija posvećivala onoliko pažnje medicinskim zakonima i etici koliko je bila napredna u poštivanju ...ljudskih vrijednosti i medicinskoj znanosti. Povijest civilizacija uči nas da je svaka imala vlastite poglede, ali su u mnogočemu oni bili zajednički. Antičke civilizacije poput grčke, rimske ili asirske, fetus nisu smatrale živim bićem pa mu stoga nisu davale ni ljudska prava. Za razliku od njih, Perzijanci su fetus smatrali živom osobom s jednakim pravima kao i drugih ljudi. Stoga su zabranjivali abortus, čak i u slučajevima spolnog zlostavljanja. Štoviše, abortus se smatrao umorstvom, a kažnjavali su se i majka i otac i osoba koja bi obavila postupak.
Novija istraživanja u području proučavanja povijesnih migracija omogućuju nam da preispitamo svoje shvaćanje ranonovovjekovnih društava i država. Znanstveno-istraživački program Transottomanica ...usredotočen je na povijesnu isprepletenost Bliskog istoka i Istočne Europe, pri čemu se migracijski procesi razmatraju s transregionalnog i transimperijalnog motrišta. U ranom novom vijeku, raznovrsne migracije – osobito iz i preko inter-imperijalnih tampon-zona poput sjevernog crnomorske regije, Kavkaza i Balkana – povezivale su Bliski istok i Istočnu Europu. Trgovci, izbjeglice i robovi ne samo da su tvorili svojevrsno migracijsko naddruštvo, napose u kozmopolitskim gradovima, već su se transregionalne migracije ogledale i u samoopisima i identitetima imperijalnih elita. Učinci inter-imperijalnih migracija, koje su se usadile u društvene i identitetske strukture, mogu se pratiti sve do ranog 20. stoljeća.
U radu se obrađuju rijetki nalazi novca s kraja 13./početka 14. stoljeća koji potječu iz Anatolije, Perzije i Egipta, a kovani su u vrijeme Mas’uda II (vladara Ikonijskog Sultanata, Sultanate of ...Rūm), Abu Sa’ida (vladara Ilkhanidske države) i al-Malika an-Nāṣira Muhammada I (sultana na čelu Mamelučkog Sultanata). Nalazi potječu iz jezgre Dubrovnika, s arheološkog istraživanja lokaliteta benediktinskog samostanskog kompleksa Sv. Marija od Kaštela. Novac tih vladara izuzetno je rijedak u ovom dijelu Europe, dok u Hrvatskoj predstavlja jedinstveni nalaz te potvrđuje veze Dubrovčana s dosta udaljenim državama i ističe njihove šire kontakte na Mediteranu i Crnome moru. Ovi novci vjerojatno dospijevaju u ruke Dubrovčana prilikom njihovih trgovačko-pomorskih pothvata u Egiptu, Siriji i na jugoistoku Crnoga mora u Trapezuntu, jer Trapezuntsko Carstvo u 13. stoljeću pada pod Ikonijski Sultanat, a potom i pod Ilkhanidsku državu.
Cilj je ovog članka iznijeti povijest malog židovskog naroda u okviru povijesnog zaleđa onoga vremena. Teško je ispravno razumjeti povijest Božjeg naroda ako je proučavamo kao odvojenu jedinicu. ...Događaji su u Bibliji obično vrlo šturo opisani, pa ih je moguće posvema razumjeti samo ako ih proučavamo u svjetlosti arheoloških i povijesnih podataka.
Količina materijala za ovo razdoblje koje nije duže od dva stoljeća, za neke je dijelove vrlo bogata, dok je za neke neobično siromašna. Biblija gotovo ništa ne govori o događajima koji su se zbili između razaranja Jeruzalema 586. godine prije Krista i povratka Židova oko 50 godina kasnije. Čak i povijesne knjige koje nas obavješćuju o obnovi nacije (Ezra i Nehemija), ostavljaju velike praznine u svojim izvještajima.
Ovo se odnosi i na izvanbiblijski materijal. On je vrlo ograničen za sve vrijeme Babilonskog kraljevstva, kao i za određena razdoblja u doba Perzijanaca. Osim toga, ovaj je materijal vrlo različit i razlikuje se po vjerodostojnosti. Službeni babilonski i perzijski dokumenti su vrlo rijetki. Najbrojniji izvori – grčke povijesti – obilježeni su mržnjom prema Perzijancima; proturječni su i često nepouzdani. U nedostatku boljega pokazali su se ipak korisnima i važnima za povjesničare, koji nastoje rekonstruirati događaje iz toga razdoblja.
Posljednjih su godina arheološka otkrića mnogo doprinijela našem znanju o ovom vrlo važnom razdoblju povijesti Božjeg naroda, pa je sljedeći pregled zasnovan na dosad dostupnim podacima. Možda će povijesna slika iznesena na sljedećim stranicama zahtijevati izmjene u nekim pojedinostima kad će, zahvaljujući budućim otkrićima novih izvora, dodatne informacije postati dostupne.
PDF
