Bibliografske bilješke uz tekst.
Popis plemićkih obitelji u Kopru s oznakom onih koje su se održale do vremena izdavanja knjige. Popis istarskih plemića koji su to postali u XVIII. st. Popis ...istarskih plemića koje je potvrdio car Franjo I. od 1816. do 1834. Istrani koji su primili plemstvo u XIX. st. Arhivski i bibliografski izvori.
Popis plemićkih obitelji u Kopru s oznakom onih koje su se održale do vremena izdavanja knjige. Popis istarskih plemića koji su to postali u XVIII. st. Popis istarskih plemića koje je potvrdio car Franjo I. od 1816. do 1834. Istrani koji su primili plemstvo u XIX. st. Arhivski i bibliografski izvori.
Rad analizira udio plemstva u proizvodnji i prodaji soli u Zadru u XIV. stoljeću. Utvrđen je položaj i broj solana pojedinih plemića te količina soli kojom se trgovalo. Načinjena je određena ...hijerarhija te je zaključeno tko su bili najveći i najvažniji solari među zadarskim plemstvom, koji su spadali u nešto manje, a koji u najmanje proizvođače odnosno trgovce solju. Utvrđen je način njihova funkcioniranja i na kraju je dan popis svih zadarskih plemića koji su se bavili solju, broj solana koje su posjedovali i količina soli kojom su trgovali.
Autor u prilogu analizira enciklopedičke članke o »plemstvu dvanaest plemena« Kraljevine Hrvatske u modernim hrvatskim enciklopedičkim izdanjima, počevši od Zoch-Mencinove enciklopedije do suvremenih ...Hrvatske enciklopedije i Hrvatskoga biografskoga leksikona. Pri analizi pozornost je ponajprije usmjerena na neka ključna pitanja u svezi s informativnošću i sadržajnom prezentacijom članaka. Najposlije se ukratko komentira suodnos historiografskih spoznaja i leksikografske obradbe.
Uspon knezova Nelipčića u red visokoga plemstva tijekom XIV. stoljeća vremenski se podudarao s pojavom institucije familijara u Ugarsko-Hrvatskome Kraljevstvu, velikaških službenika koji su ubrzo ...postali temelj njihove vojne moći i glavni oslonac u upravljanju njihovim posjedima preuzevši tako ulogu koju su do tada imali članovi šire obitelji ili roda. Ulazeći na dobrovoljnoj osnovi u službu pojedinih velikaša, ovi su familijari – proistekli iz redova srednjega i nižega plemstva – postajali članovima kućanstva svoga gospodara pri čemu je njihova služba, koja je obično trajala do smrti jedne od strana, odgovarala njihovu društvenu položaju. Sačuvana arhivska građa, na žalost, nudi samo fragmentarne vijesti o tim familijarima Nelipčića, vijesti koje se u velikoj mjeri svode tek na spomen njihovih imena i dužnosti koju su u određenome trenutku obnašali. U radu su, stoga, u skladu s dostupnim vijestima, prikazani poznati familijari Nelipčića koji su kroz tri generacije ove obitelji, koliko je trajalo razdoblje od njihova uspona do nestanka, obnašali različite dužnosti za svoje gospodare.
Poslije dr. Kamila Firingera koji je udario temelje Državnom arhivu u Osijeku 1952. godine izredalo se nekoliko ravnatelja koji su s većim ili manjim uspjehom pomogli da Osječki arhiv postane glavni ...arhiv Slavonije i dominantno mjesto za povijesna istraživanja tog područja. Uloga dr. Stjepana Sršana, rođenog u međimurskom Podturnu 7. travnja 1941.. a umrlog u Osijeku 30. srpnja 2014. nije malo. On se je bavio različitim temama, a istraživanje povijesti plemstva u području gdje je ono imalo vodeću ulogu na političkom i gospodarsku planu svakako nije malo. Sršan je u tome načinio najznačajniji iskorak i time omogućio sadašnjim i budućim povjesničarima da laganije istraže pojedine elemente te povijesti.
U historiografiji je značenje nasljednih nadarbina u Bosni i Hercegovini (odžakluk) kao ključne pojave u postanku muslimanskog plemstva obično ili prenaglašavano, do stupnja „očitovanja“ državnog i ...nacionalnog identiteta, ili umanjivano, sve do poricanja činjenice da je ono uopće postojalo. Pri tome je ostala zanemarena najvažnija činjenica, tojest širi kontekst oblikovanja klanskoplemenskih skupina utemeljenih na stvarnom ili fiktivnom srodstvu na zapadnobalkanskim prostorima s vlaškim ili nevlaškim skupinama kao protagonistima (u slučaju BiH radilo se o stanovitoj fuziji starijeg i pridošlog stanovništva u kontekstu rata i osmanskog osvajanja). Taj je proces započeo i prije kontakta s Osmanlijama, a potrajao je do duboko u 17. stoljeće. U prvoj je fazi nova vlast proglašavala kneževsku nasljednu i neoporezivu baštinu timarima (proces završen do oko 1530.). Istovremeno se u mnogim biološki povezanim skupinama (ocak zadeleri) proširilo nasljeđivanje spahijskih nadarbina prema običajnom pravu, bez protivljenja države. Kasnije, u vremenima kriza znale bi se pojaviti carske naredbe u kojima bi se našao izraz „odžakluk timar“. Obje vrste nadarbina uskoro su se izjednačile, a pridružio im se i treći tip, odnosno plaća za tvrđavske posade u smislu kolektivnog timara ili gotovinskog iznosa sa stavke lokalnih regalija vezanog uz određenu skupinu posadnika. Time se rasprava približava komparativnoj perspektivi usporedbom s ustanovama hukumet, jurtluk i odžakluk na istočnim granicama Carstva. Te su ustanove jamčile širu autonomiju nego što se moglo očekivati u kontekstu bosanskog odžakluka, te je poznavanje načela na kojima su počivale moglo dati dodatnog poticaja oblikovanju legendi o iznimnim zaslugama i pravima, pa i pretenzija na posebni status Bosanskog ejaleta. Nakon što je Porta sredinom 18. stoljeća morala prenijeti dosta svojih nadležnosti na lokalnu elitu, posebice na kapetane, učvrstio se novi tip vladajuće kaste, ajani, kao neka vrsta plemićke konfederacije s težnjom da ovjekovječi svoj status. No nasljednost u okvirima novouspostavljene institucije ajanluka nikada se nije potpuno učvrstila, a tijekom epohe reformi u 19. stoljeću (Tanzimat) politička je moć ajana skršena. Usprkos tome, predodžba o plemstvu kao zalogu autonomije s korijenima u ranoj fazi osmanske vlasti održala se nudeći podlogu novijim ideologizacijskim tendencijama.
Rad problematizira zatvaranje dubrovačkog plemstva i Velikog vijeća kao dugotrajni proces koji se osobito može pratiti kroz 13. i 14. stoljeće. Analiziraju se putevi definiranja i zatvaranja plemstva ...prije samog zatvaranja vijeća, a osobita pozornost posvećena je analizi sačuvanih popisa Velikog vijeća iz sredine 13. i početka 14. stoljeća, njihovoj svrsi i učinku. Mletačka serrata, koja se odvijala posljednjih desetljeća 13. i prvih desetljeća 14. stoljeća, bila je model i poticaj zatvaranja dubrovačkog i drugih dalmatinskih vijeća te se stoga podrobno analiziraju njezino značenje i različita tumačenja tog procesa. Članak uspoređuje način i učinke zatvaranja dubrovačkog i vijeća drugih istočnojadranskih gradova. Prikaz interpretacija tih procesa u dubrovačkim kronikama uvodi u konačnu ocjenu značenja i posljedica zatvaranja dubrovačkog Velikog vijeća.
