Humanitarka i distro Mucko, Bojan
Narodna umjetnost,
06/2023, Letnik:
60, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Tekst je refleksija o istraživačkom pristupu europskom režimu iregulariziranih migracija baziranom na participaciji u humanitarno-aktivističkim aktivnostima u kontekstu obilježenom normalizacijom ...nasilja na periferiji Europske unije. Vernakularnim humanitarnim praksama odozdo prilazim etnografski, povezivanjem (umjetničkog, izvaninstitucionalnog) rada u getoiziranom zagrebačkom romskom naselju s promigrantskim volonterskim angažmanom u Unsko-sanskom kantonu Bosne i Hercegovine (u znanstvenom, institucionalnom okviru). Humanitarizmu pristupam kritički, istovremeno i kao momentu desubjektivizacije i bitnom koraku širih, društveno inkluzivnih procesa. Istraživačka praksa u kontekstu kriminalizacije solidarnosti podrazumijevala je navigaciju kroz metodološki nepredvidive situacije, fluidno, sklisko, uslojeno pozicioniranje, identitetske sive zone, disciplinarne i normativne liminalnosti. Posljedične ambivalentnosti percipiram kao dio otvorenog istraživačkog procesa nerazlučivog od vlastite svakodnevice perforirane režimom migracija.
This article presents a reflection on the research into the European irregular migration regime based on my humanitarian and activist work in a context where violence is normalized on the periphery of the European Union. My approach to vernacular humanitarianism from below is ethnographic in nature, combining my (artistic, non-institutional) work in a ghettoized Zagreb Roma settlement with my pro-migrant volunteer engagement in the Una-Sana Canton in Bosnia and Herzegovina (within a scholarly, institutional framework). I adopt a critical approach to humanitarianism, seeing it as both a moment of desubjectivization and an essential step in broader socially inclusive processes. The context of criminalizing solidarity meant that the research practice included navigating through methodologically unpredictable situations, such as fluid, slippery, layered positioning, identity gray zones, disciplinary and normative liminality. I see the resulting ambivalences as part of an open research process indistinguishable from my own everyday life penetrated by the migration regime.
Slijeganje površine tla prijetnja je svim obalnim područjima, pa tako i obali sjeverne Jave. Niz područja u tome prostoru podložno je takvu slijeganju. Iznos toga spuštanja posebno je izražen u ...velikim gradovima područja Pekalongan. Taj iznos daleko nadilazi porast morske razine rezultirajući gubitkom kopna. Vrlo velik učinak takvih površinskih spuštanja odražava se također i u dubini. Zato je nužno razumjeti ispodpovršinske pojave kako bi se objasnilo samo spuštanje površine. Prethodna istraživanja tih pojava u Pekalonganu uglavnom su bila usmjerena na praćenje iznosa spuštanja, bez uvida u dubinske odnose. Ovdje je prikazana dubinska geologija istraživanoga područja, pregledom dostupne literature. Rezultati su pokazali kako se spuštanje događa u recentnoj aluvijalnoj ravnici Pekalongana, koja obuhvaća tlo debljine 30 – 70 m. Jedan od mogućih uzroka spuštanja jest prirodno zbijanje, zatim pretjerana eksploatacija podzemnih voda te prevelika izgrađenost. Seizmičnost je prostora mala, stoga je i utjecaj tektonike na taj proces zanemariv. Nadalje, morski, priobalni i močvarni talozi podložni su recentnom, prirodnom zbijanju. Kako je pritok svježe, meteorske vode minimalan, dolazi do pretjerane eksploatacije vodonosnika formacije Damar u delti. Predložena su buduća tematska istraživanja kojima bi se smanjio utjecaj opasnosti proizišlih iz slijeganja.
U ovome radu analiziraju se sve dosada utvrđene granice jadranskog podmorja kao i one koje tak valja utvrditi, posebice u svjetlu novih istraživanja njegovih prirodnih bogatstava. Uz Hrvatsku i ...Italiju, koje dijele najveći dio morskog dna i podzemlja u Jadranu, pravo na epikontinentski pojas imaju i Crna Gora te Albanija. Dvije jadranske države s kratkim obalama – Bosna i Hercegovina te Slovenija, države su u nepovoljnome geografskom položaju koje ne mogu imati epikontinentski pojas kao prirodni produžetak svoga kopnenog područja. Podmorski prostori tih država završavaju stoga na vanjskoj granici njihovih teritorijalnih mora. Osim razmatranja tih granica i sporazumno utvrđenih granica epikontinentskih pojaseva, autorice se kritički osvrću i na jednostrane akte Slovenije o proglašenju njezinoga epikontinentskog pojasa iz 2005. godine kao potpuno pravno neutemeljene akte. U središtu pozornosti ovoga rada je razmatranje granice koja dijeli podmorske prostore Hrvatske i Italije kao buduće granice dviju država i nad morskim dnom. Ta bi granična crta, u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora, trebala postati – jedinstvena morska granica njihovih epikontinentskih i gospodarskih pojaseva (odnosno ekološke zone Italije i zaštićenoga ekološko-ribolovnog pojasa Republike Hrvatske). Takva višefunkcionalna jedinstvena granična crta u najboljem je interesu pravne sigurnosti u svim načinima korištenja mora, a u međunarodnoj sudskoj i arbitražnoj praksi posljednjih desetljeća u potpunosti je zamijenila povlačenje različitih crta razgraničenja za više pojaseva u istome morskom prostoru. S obzirom na rezultate nedavno provedenih istraživanja potencijalnih nalazišta nafte i plina u južnom Jadranu, u radu se upozorava i na potrebu što skorijeg povlačenja crte bočnog razgraničenja epikontinentskih pojaseva Hrvatske i Crne Gore. Autorice analiziraju moguće pravce te nove granice, uzimajući u obzir znatno odstupanje od ekvidistancije privremene crte razgraničenja određene Protokolom o privremenom režimu uz južnu granicu između dviju država 2002. godine.
Polovicu teritorija Hrvatske karakterizira krš, izniman prirodni resurs koji se ujedno intenzivno gospodarstveno i turistički iskorištava. Daleko od ljudskih očiju, u krškim špiljama i jamama, krije ...se većina zaliha pitke vode, ali i jedna od najvećih prijetnji krškom podzemlju Hrvatske. Speleolozima je jedan od ciljeva zaštita krškog podzemlja koje desetljećima revno istražuju, a nedavno su ukazali na problem koji je bio vidljiv samo njima, a to su divlji deponiji otpada u speleološkim objektima. Trenutno ih Hrvatska broji više od 800, a rasprostiru se diljem našeg krškog područja. Kako bi se bolje razumjeli pojedinačni utjecaji onečišćenih lokacija na stanje okoliša, a time i usmjerili napori prilikom čišćenja speleoloških objekata, izrađena je primarna analiza podataka „Katastra onečišćenih speleoloških objekata“ te je razrađen okolišni kontekst onečišćenja.
Endemi Dinarida i tercijarni relikti, Dinarski špiljski školjkaši iz roda Congeria jedini su podzemni predstavnici svojeg razreda u Starome svijetu. Danas poznajemo tri vrste, Congeria kusceri, Bole ...1962; Congeria jalzici, Morton & Bilandžija 2013 i Congeria mulaomerovici, Morton & Bilandžija 2013. Iako se mogu kretati, uglavnom žive u velikim kolonijama pričvršćeni na zidovima i špiljskim ukrasima potopljenih kanala gdje se hrane i dišu filtriranjem vode. Poput drugih špiljskih životinja, izvrsno su se prilagodili podzemnom načinu života, a nekim jedinstvenim karakteristikama odvajaju se od svih ostalih školjkaša. Potpuno su depigmentirani, a gubitak osjetila za vid nadomještaju dobro razvijenim organima za kemorecepciju (miris i okus). Razvile su poseban sustav razmnožavanja, jedinstven među slatkovodnim školjkašima. Oplodnja i embrionalni razvoj se odvijaju unutar ljušture majki te je tako mali broj potomaka zaštićen od nepogoda vanjskoga svijeta, a njihovo preživljavanje puno izglednije. Suprotno najbližim vanjskim srodnicima koji uglavnom doživljavaju svega nekoliko godina starosti, vrste roda Congeria mogu doseći desetljeća, od čega dio svoga životnog vijeka provedu izvan vode, čak i po nekoliko mjeseci u komadu. Iako su zaštićene na nacionalnom i Europskom nivou, ljudski utjecaj na staništa ovih vrsta je iznimno disruptivan, te je daljnji opstanak ovih iznimnih životinja upitan.
Članovi SK Ozren Lukić istražuju na području Špehara od 2005. godine. Pronalaskom jame Bebine kakice u proljeće 2016-e dobili smo dodatnu motivaciju za vršenje monotoringa i provođenje projekata s ...ciljevima očuvanja speleoloških objekata na širem području kanjona rijeke Dobre. Bebina kakica svojim dimenzijama spada u veće objekte na tom, relativno malom području, a zanimljiva je iz aspekta utjecaja HE Lešće kao i zagađenja od strane lokalnog stanovništva. Zbog svega toga su i organizirane dvije akcije čišćenja koje su omogućile nastavak istraživanja ovog vrlo zanimljivog objekta.
Nakon šest godina istraživanja podzemlja Šolte, postignuti su vrlo raznoliki i znanstveno značajni rezultati. Opisane su tri nove vrste za znanost: lažištipavac Microchthontus solentanus B. Ćurčić & ...Rađa, 2013; dvojenoga Solentanodesmus insularis Antić & Rejp, 2014; i lažipauk Cyphophthalmus colentiensis Dreszer, Rađa & Giribet, 2015. Ovi pronalasci naglašavaju važnost nastavljanja bioloških istraživanja, osobito jer otok još nije sustavno istražen. U ovom članku opisana su i istraživanja tri jame i jedne špilje. Speleološka istraživanja se također trebaju nastaviti. Dvije anhijaline jame definitivno treba uključiti u budućim istraživanjima, Voda na Stipanskoj, zasad poznata samo iz literature i jama Vodnjak, koja se nalazi na istoimenom rtu.
The application of oilfield and solution mining technology to subsurface disposal of technological wastes has proven to be an environmentally, technically and economically suitable method for the ...disposal of waste generated in petroleum industry as well as other industrial branches. This paper describes the subsurface injection technology, the disposal formation characteristics, the waste disposal well design, evaluates the environmental impact of above mentioned technology and proposes a solution for disposing of technological wastes in Croatia or nearby region by implementing underground injection technology according to the world experience. PUBLICATION ABSTRACT
U ovome radu analiziraju se sve dosada utvrđene granice jadranskog podmorja kao
i one koje tak valja utvrditi, posebice u svjetlu novih istraživanja njegovih prirodnih
bogatstava. Uz Hrvatsku i ...Italiju, koje dijele najveći dio morskog dna i podzemlja u
Jadranu, pravo na epikontinentski pojas imaju i Crna Gora te Albanija. Dvije jadranske
države s kratkim obalama – Bosna i Hercegovina te Slovenija, države su u nepovoljnome
geografskom položaju koje ne mogu imati epikontinentski pojas kao prirodni
produžetak svoga kopnenog područja. Podmorski prostori tih država završavaju stoga
na vanjskoj granici njihovih teritorijalnih mora. Osim razmatranja tih granica i sporazumno
utvrđenih granica epikontinentskih pojaseva, autorice se kritički osvrću i na
jednostrane akte Slovenije o proglašenju njezinoga epikontinentskog pojasa iz 2005.
godine kao potpuno pravno neutemeljene akte.
U središtu pozornosti ovoga rada je razmatranje granice koja dijeli podmorske prostore
Hrvatske i Italije kao buduće granice dviju država i nad morskim dnom. Ta bi granična
crta, u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora, trebala postati – jedinstvena
morska granica njihovih epikontinentskih i gospodarskih pojaseva (odnosno ekološke
zone Italije i zaštićenoga ekološko-ribolovnog pojasa Republike Hrvatske). Takva višefunkcionalna
jedinstvena granična crta u najboljem je interesu pravne sigurnosti
u svim načinima korištenja mora, a u međunarodnoj sudskoj i arbitražnoj praksi posljednjih
desetljeća u potpunosti je zamijenila povlačenje različitih crta razgraničenja
za više pojaseva u istome morskom prostoru.
S obzirom na rezultate nedavno provedenih istraživanja potencijalnih nalazišta nafte
i plina u južnom Jadranu, u radu se upozorava i na potrebu što skorijeg povlačenja
crte bočnog razgraničenja epikontinentskih pojaseva Hrvatske i Crne Gore. Autorice
analiziraju moguće pravce te nove granice, uzimajući u obzir znatno odstupanje od
ekvidistancije privremene crte razgraničenja određene Protokolom o privremenom režimu
uz južnu granicu između dviju država 2002. godine.
U radu se opisuju dvije nove visokospecijalizirane vrste troglobiontnih kornjaša s Velebita, iz dubokih špilja Crnopca (Hrvatska, Dinaridi).
Najznačajnije osobine nove vrste Velebitaphaenops (n. g.) ...giganteus Casale & Jalžić (Coleoptera: Carabidae: Trechini) su veličina te posebna kombinacija značajki usnih dijelova, osobitosti četina i genitalija mužjaka. Obrazlaže se i razmatra njen vjerojatan položaj među svojtama afenopsoidnih trehina Dinarida.
Nova vrsta Velebitodromus ozrenlukici Lohaj, Mlejnek & Jalžić (Coleoptera: Cholevidae: Leptodirini) bliska je tipskoj vrsti roda, Velebitodromus smidai Casale, Giachino & Jalžić, 2004, opisanoj sa sjevernog Velebita (Lubenovac). Novu vrstu karakterizira kraće i šire pokrilje, i ostale dijagnostičke značajke opisane u tekstu i u ključu za identifikaciju.
U radu se daju i podaci o rasprostranjenosti i staništima tih novih, neočekivanih i zanimljivih svojti.
PDF
