U članku se obrađuju tvorenice iz Voltićeva rječnika nastale preobrazbom. Primjeri se određuju prema prvoj potvrdi, i to u odnosu na potvrde u Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. Analizi ...prethodi teorijsko polazište koje uzima u obzir recentne radove iz područja preobrazbe i tvorbe riječi općenito.
U ovom je radu analiziran razvoj dijaloško‑suradničkog identiteta pastoralnih djelatnika u različitim razvojnim i pastoralnim stupnjevima. Cilj je istraživanjem intrapsihičkih i interpersonalnih ...komponenata pastoralnih djelatnika utvrditi neuralgične točke pastoralnog odnosa te analizom pastoralnih procesa steći nove spoznaje o mehanizmima koji narušavaju dijalošku i suradničku dinamiku. U članku je najprije prikazan razvoj dijaloško‑suradničkog identiteta u okviru primarne obiteljske zajednice, u kojoj se prvotno formira dijaloška matrica kroz dijadni i trijadni odnos sa značajnim figurama, te je potom pojašnjeno kako duhovna dimenzija dijaloga pronalazi svoju artikulaciju u sekundarnim zajednicama. Drugi dio ukazuje na privilegij pastoralnog odnosa, u okviru kojeg se u susretu s drugim i drukčijim pronalazi ispunjenje vlastite svrhe i smisla misijskog poslanja, no također je uočeno kako pastoralni izazov na odgovor misijskog izlaska može postati opasnost ako se u pastoralnom djelatniku ne dogodi preobrazba ad intra iz koje i po kojoj će onda vršiti svoje poslanje drugima, ad extra. Zbog krhkosti naravnog i nadnaravnog identiteta pastoralnog djelatnika može doći do gubitka osjećaja za transcendentnu stvarnost, što ima posljedice u redukciji pastoralnog djelovanja na voluntarizam ili aktivizam, bez ključne evanđeoske jezgre. Uzimajući u obzir stalne društvene i crkvene promjene, u trećem dijelu zaključeno je kako je nastupila nova etapa koja zahtijeva hitnost pastoralne preobrazbe, kojoj je svrha revitalizacija pastoralnog konteksta u duhu izvornog evanđeoskog poslanja.
U radu se predstavljaju i analiziraju teme i odrednice suvremene hrvatske teologije u ogledalu Bogoslovske smotre u razdoblju od Drugoga vatikanskog koncila (1962–1965) do danas (2011). To je ...razdoblje podijeljeno u dvije, odnosno tri manje cjeline (podrazdoblja) koje odgovaraju konkretnom društveno-političkom kontekstu. Dok su u prvom podrazdoblju, do pada Berlinskoga zida (1989), prvo koncilski dokumenti, a kasnije i dokumenti biskupskih sinoda te papina apostolska pisma, odnosno enciklike, bili gotovo isključivi izvor teoloških prikaza i analiza u nas, od tada postupno u središte teološkog zanimanja dolaze pitanja i teme koje proizlaze iz neposrednih i konkretnih društvenih događanja. U svjetlu koncilske obnove i društvenog nauka Crkve promatraju se, analiziraju i vrednuju ključna događanja i pojave povezane sa složenim prijelazom i preobrazbom hrvatskog društva, s posebnom osjetljivošću za pitanja povezana s Domovinskim ratom i poratnom obnovom. Socioreligijska istraživanja, započeta u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća, još su se učestalije nastavila i u prvom desetljeću dvadeset i prvog stoljeća te na taj način učvrstila i produbila interdisciplinarnu suradnju hrvatskih teologa i znanstvenika drugih humanističkih i društvenih znanosti. U ovom se posljednjem desetljeću hrvatska teologija temama, interdisciplinarnom i međunarodnom suradnjom jače i izravnije uključila u europsku teološku problematiku, u većoj je mjeri određena skorom zajedničkom budućnosti u obitelji europskih naroda. Rasprave koje se tiču krize vrednota, solidarnosti, pitanja bioetike i genetike, općenito odnosa vjere i suvremene znanosti, vjere i kulture, ekumenskog i međureligijskog dijaloga, očuvanja i unaprjeđivanja okoliša prerastaju područje hrvatskog jezičnog i teološkog prostora i prelijevaju se u puno širi europski i svjetski politički, društveni, crkveni i teološki prostor, odnosno s tog mnogo šireg, globalnog prostora one se sve obilnije slijevaju u naš lokalni društveni i crkveni prostor te se na taj način suvremena teološka misao u Hrvatskoj sve brže i snažnije integrira u europsku i opću svjetsku i crkvenu teološku stvarnost. Taj proces integracije stavlja pred hrvatsku teologiju pitanja o vlastitom identitetu, o posebnosti i raspoznatljivosti koju, čini se tek treba, ako već nije prekasno, jasnije odrediti i formulirati, te kao takvu priključiti zajedničkoj europskoj i svjetskoj teološkoj baštini, u kojoj različitost i posebnost ne ugrožavaju jedinstvo i zajedništvo, nego ih obogaćuju i učvršćuju.
Autor u članku kritički promišlja o stanju u pastoralu župne zajednice. U prvom poglavlju teološki-pastoralno analizira ambivalentnost moderne kulture i njezine konzekvence na pastoralno djelovanje ...Crkve. U drugom poglavlju ističući važnost prepoznavanja znakova vremena naglašava presudnost izgradnje osobnog odnosa s Bogom kao i suradnje s drugima u zajedničkom poslanju izgradnje Božjeg kraljevstva. U zaključnom dijelu rada donosi neke konkretne prijedloge, smjernice preobrazbe Crkve u sinodalnom duhu. U procesu trajnog posadašnjenja (aggiornamenta) kršćanske poruke ističe osobito važnost autentičnosti, vjernosti kršćanskoj istini kao i presudnost blizine, egzistencijalnog obraćanja i trajnog suputništva sa suvremenim čovjekom u njegovim radostima i žalostima, uspjesima i pogreškama.
U prirodoslovnim nastavnim predmetima, istraživačko učenje osigurava učenicima razvoj vještina i kompetencija koje im omogućavaju lakše razumijevanje prirodnih promjena i procesa koji ih okružuju. ...Prirodoznanstveni pristup poučavanja prirodoslovlja potiče znatiželju i razvija istraživački duh kod učenika različitih uzrasta. Kroz nastavu predmeta Prirode i Biologije učenici se trebaju upoznati s anatomijom, ekologijom i razvojem pojedinih skupina kralježnjaka, a žabe mogu poslužiti kao modelni organizmi za proučavanje vodozemaca koji imaju specifičan životni ciklus (preobrazba) te posjeduju prilagodbe karakteristične za pojedine životne stadije i stanište u kojem žive. Istraživačkim učenjem se kod učenika razvija sposobnost razumijevanja složenih procesa preobrazbe, a koje se anatomske promjene događaju uočavaju i uče direktnim promatranjem u svojoj neposrednoj blizini. Također, učenici uče postavljati istraživačka pitanja povezana s opaženim pojavama i izmjerenim vrijednostima te prikazati rezultate i opažanja te donositi zaključke. Učenici razvijaju i sposobnost rasprave o dobivenim rezultatima i donesenim zaključcima. Istraživačko učenje može integrirati spoznaje različitih nastavnih predmeta i tako doprinijeti razvoju konceptualnog razmišljanja i razumijevanja kod učenika.
Sukladno stavu da se razvoj socijalne politike postkomunističkih zemalja ne može razumjeti bez poznavanja širega društvenog konteksta u radu se najprije ukratko opisuje njihova burna politička ...povijest u drugoj polovici 19. i u 20. stoljeću, osnovne osobine komunističkoga društvenog razvoja te osnovne osobine socijalne politike komunističkog razdoblja. Razdoblje tranzicije ili postkomunizma sagledava se iz perspektive ekonomskih i političkih promjena te njihovih socijalnih posljedica. Ekonomski, politički pa onda i socijalni razvoj uvelike se razlikuje među pojedinim tranzicijskim zemljama te analiza naglašuje neke zajedničke karakteristike, ali još više brojne razlike između pojedinih zemalja. Prema socijalnim posljedicama (siromaštvo, društvene nejednakosti, niz zdravstvenih indikatora) velika je razlika uočljiva između zemalja srednje Europe te onih bivšega Sovjetskog Saveza, a ona dijelom dolazi do izražaja i u procesu pridruživanja EU.
U radu se posebno analiziraju kretanja u području rada, zaposlenosti i nezaposlenosti te mirovinske reforme. Osim analize nezaposlenosti te osiguranja od nezaposlenosti, razmatraju se promjene u strukturi zaposlenosti (pad industrijskog sektora, liberalizacija tržišta rada i sl.). Mirovinske se reforme razmatraju kao paradigma svih socijalnih reformi, zbog njihove radikalnosti i sveobuhvatnosti te velikog utjecaja globalnih agencija u procesu reforme. U zaključku se uspoređuju socijalne reforme zapadnih i istočnih zemalja s kraja 20. stoljeća te se govori o teškoćama klasificiranja tranzicijskih zemalja prema poznatim modelima socijalnih režima.
U radu se problematizira pitanje misijske preobrazbe Crkve kakvu predlaže papa Franjo, a naglasak se stavlja na narod Božji kao subjekt navještaja Evanđelja. Pri tome se autor služi analizom ...Franjinih riječi, prvenstveno iznesenih u pobudnici Evangelii gaudium. Na tri načina se kontekstualizira analiza pape Franje o potrebi preobrazbe Crkve. Najprije se želi utvrditi što konkretno hrvatski vjernici misle o Crkvi i osjećaju li svoju pripadnost Crkvi, što se iznosi kroz sociološka istraživanja provedena u Hrvatskoj. Dolazi se do uvida kako opada osjećaj pripadnost Crkvi što je popraćeno i kritičkim mišljenjem o (ne)važnosti pojedinog navjestiteljskog i pastoralnog djelovanja Crkve. Time svoju težinu dobivaju riječi pape Franje o nužnosti pastoralne preobrazbe Crkve. Budući da se na poseban način želi obraditi problematika naroda Božjega kao nositelja navještaja evanđelja, autor u drugom koraku pristupa aktualizaciji pojma Narod Božji kako ga iznosi Drugi vatikanski koncil, a koji je označio promjenu svijesti u shvaćanju Crkve. Pri tome se želi pokazati kako se papa Franjo u svojem naukovanju i djelovanju oslanja upravo na tu promijenjenu svijest koju je izazvao Drugi vatikanski koncil kao osobito važno polazištu u shvaćanju Crkve. I konačno, u trećem koraku autor analizirajući kratki govor pape Benedikta XVI. upućenog njemačkim laicima prilikom apostolskog pohoda toj zemlji 2011. godine propituje mogućnosti govora o (dis-)kontinuitetu između dvojice papa. Dolazi se do uvida kako papa Benedikt XVI. jednako zagovara potrebu preobrazbe Crkve osobito u njenom poslanju prema suvremenom svijetu i u sadašnjem trenutku, ali pri tom ima drugačije polazište s obzirom na papu Franju. Kao konvergirajuća točka susreta uočava se govor o “sadašnjosti vječnosti” čime se pokazuje naslonjenost Franjine vizije misionarske Crkve na spekulativnu baštinu Benedikta XVI. Naposljetku se iznose programatski elementi ekleziološke vizije pape Franje koji svoju okosnicu imaju u “pastoralnoj preobrazbi” nošenoj radosnim naviještanjem evanđelja “misionara učenika”. Na osnovi provedene analize u radu se dolazi do zaključka kako se novost navještaja pape Franje nalazi u promijeni komunikološke perspektive koja zahtijeva i promjenu u svijesti o pripadnosti i suodgovornosti u Crkvi svih krštenika shvaćenih kao „učenika-misionara“. Pri tome se pokazuje kako je polazišta takve preobrazbe kod obojice papa, zapravo, duboka zahvaćenosti Božjim pozivom u sadašnjosti. Kod obojice papa se očituje jasna potreba za misijskim poslanjem Crkve kao jasnim odgovorom na današnje ekleziološke izazove, pri čemu Benedikt XVI. polazi od kontemplativnog uvida koji omogućava očitovanje konkretne Božje ljubavi dok Franjo ističe pučku pobožnost kao snažni odraz već utjelovljene vjere u kulturi nekog naroda. Papa Benedikt XVI. predlaže „odsvjetovljenje“ Crkve kako bi se razabrala bit Crkve i njenog poslanja, dok papa Franjo predlaže „bespridržajno“ djelovanje opisano slikom „Crkve izlaska“, „misionarske Crkve“, „Crkve otvorenih vrata“ i „samaritanskom Crkvom“ pri čemu se aludira na izravnost djelovanja, ne čekajući „institucionalna rješenja“ pojedinih rješenja (Franjina slika „zaprljane Crkve“). S analizom Franjinih riječi ujedno se, smatramo, dobiva odgovor na izazove Crkve u Hrvatskoj koje smo pokušali reflektirati sociološkim istraživanjima o pitanju pripadnosti Crkvi.
U radu se razmatra urbana preobrazba Šibenika u vremenu od 1945. do 1990. godine. Procesi industrijalizacije i urbanizacije kontekstualizirani su u okviru socijalističkog razdoblju u Hrvatskoj. U ...navedenom razdoblju, Šibenik je doživio snažnu urbanu preobrazbu: brojem stanovnika je povećan 2,7 puta te se značajno prostorno proširio. Međutim, urbanocentrični model razvitka koji je imao elemente državne politike izazvao je i brojne negativne posljedice: dominaciju industrijalizacije u odnosu na urbanizaciju, krizu prostornog širenja Šibenika, ekološku zagađenost, propadanje povijesne jezgre, podurbaniziranost u novim gradskim četvrtima, nedostatak stambenog prostora, demografsko propadanje šibenskog zaleđa.
Iako su utvrđenja grada Bjelovara bila simboličkog karaktera te su primarno predstavljala naznaku granice urbane cjeline, a manje stvarni obrambeni sustav, način njihove preobrazbe bitno je odredio ...morfologij u urbane strukture. Rušenje i preobrazba utvrđenja provedena je u razmjerno kratkom razdoblju na prij elazu iz 18. u 19. stoljeće, pri čemu je po uzoru na vrsne europske primjere oblikovan reprezentativni urbani potez s obilaznom ulicom oko nekadašnje gradske jezgre te koncentracij om javnih gradskih prostora i izgradnje građevina javne namjene. Analizom urbanističkih obilježja prema modelu određenom doktorskom disertacij om autora utvrđeno je da se Bjelovar svrstava u gradove koji pripadaju integralnom tipu 1-B koji karakterizira prevladavajuća mješovita struktura izgradnje u kombinacij i s (pretežito) javnom namjenom u insulama, uz postojanje obilazne ulice kao dij ela prometnoga sustava na prostoru nekadašnjih utvrđenja, zahvaljujući kojoj je moguće urbanističko odčitavanje prostora na njihovu mjestu u današnjoj urbanoj matrici. Usporedba s hrvatskim i europskim primjerima gradova (poput Varaždina, Beča, Rige, Wrocława i Würzburga), koji prema urbanističkim obilježjima prostora na mjestu bastionskih utvrđenja pripadaju istom integralnom tipu, jasno ukazuje na vrij ednost prostora koji se s pravom naziva bjelovarskim ringom i na zajedničke urbanističke principe oblikovanja gradova u Hrvatskoj i u Europi 19. stoljeća, te može poslužiti kao element za određivanje planerskih postavki budućih urbanističkih intervencij a na predmetnom prostoru.
PDF
