Cilj: Cilj je ovog rada prikazati rijedak slučaj agresivne ekstraabdominalne fibromatoze trbušne stijenke nastale nakon radijacijske terapije zbog karcinoma prostate u području postoperativnog ...ožiljka u sedamdesetogodišnjeg pacijenta, opisati dijagnostički postupak, liječenje te konačan ishod. Prikaz slučaja: Sedamdesetogodišnji pacijent potražio je liječničku pomoć zbog palpabilne tvorbe trbušne stijenke desne ingvinalne i suprapubične regije. Fizikalnim pregledom palpirala se tvrda, fiksirana tvorba, promjera 9 cm koja se palpatorno doimala infiltrativnom. Preoperativno je uzeta otvorena biopsija, a patohistološki nalaz govorio je u prilog ekstraabdominalnoj fibromatozi. Učinili smo kompjutoriziranu tomografiju trbuha i zdjelice, te se prikazala tvorba koja pripada samo trbušnoj stijenci, bez znakova intraabdominalne propagacije.
Radi boljeg prikaza odnosa prema mekim tkivima učinili smo i magnetsku rezonanciju trbuha. Pristupilo se operacijskom zahvatu prilikom kojeg su se uspjeli sačuvati mišići, a zajedno s tumorom odstranila se aponeuroza vanjskog kosog trbušnog mišića. S obzirom na mogućnost nastanka postoperacijske mišićne kile u svrhu prevencije navedenog postavljena je u defect prolenska mrežica, a pravi mišić trbuha pokrio se šavovima prednjeg lista njegove ovojnice. Defekt
stijenke rekonstruiran je bez značajne tenzije tkiva. Tumor je odstranjen u cijelosti, sa slobodnim rubom od 1 cm te poslan na PH analizu koja je potvrdila nalaz ekstraabdominalne fibromatoze.
Postoperativni tijek protekao je uredno. Zaključak: Ekstraabdominalna fibromatoza abdominalne stijenke je sporadični tumor. Dijagnoza se postavlja na temelju fizikalnog nalaza, slikovnih pretraga te patohistološke analize, a optimalna terapija je radikalna kirurška ekstripacija. Ishod našeg pacijenta je u praćenju od dvije godine bez recidiva.
Unatoč ranom otkrivanju sve većeg broja bolesnika s klinički lokaliziranim (T1/2) rakom prostate uloga zdjelične limfadenektomije ostaje neprijeporna u smislu točnog utvrđivanja histološkog ...stupnjevanja kao pouzdanog prognostičkog pokazatelja. S tim ciljem proširena limfadenektomija nadmašuje ograničenu limfadenektomiju te uz dobru kiruršku tehniku ne doprinosi značajno operacijskom pobolu, dok istodobno omogućava utemeljeno indiciranje dodatnog liječenja. Samo se u bolesnika s vrlo niskim rizikom od regionalnih limfnih metastaza (nepalpabilni T1 karcinom, PSA <10 i Gleasonov zbir <6) limfadenektomija može izostaviti kao sastavni dio radikalne prostatektomije, što ovisi o mišljenju operatera i bolesnika. U svih ostalih bolesnika opravdano je učiniti limfadenektomiju, makar i u ograničenim okvirima, a sve se više zastupa mišljenje o nužnosti proširene zdjelične limfadenektomije. Osobito se naglašava potreba uske suradnje s kliničkim patologom. U onkološkom smislu zdjelična limfadenektomija je najvjerojatnije bez terapijskog učinka u visoko selekcioniranih bolesnika s povoljnim prognostičkim pokazateljima. Iako su podaci o terapijskom učinku proširene limfadenektomije malobrojni i proturječni, postoje uvjerljive indicije o mogućem terapijskom učinku takvog pristupa osobito u bolesnika s mikrometastazama.
