Prispevek obravnava vprašanje o uglasitvi, kot se izpostavlja v traktatu Dialogo della musica antica et della moderna Vincenza Galileija, enega osrednjih italijanskih teoretikov 16. stoletja. ...Predstavljeni so njegov poskus določitve glasbenoakustičnega sistema časa, kritika slednjega in hkrati poskus postavitve novega sistema, ki ga Galilei predstavi ob primeru uglasitve lutnje.
U radu se istražuje utjecaj Bizanta na humanizam i renesansu u Istri. U uvodnom dijelu autorica opisuje otuđenje teritorija koji su nekoć bili dijelom Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva, kao i ...sudbinu klasičnoga, posebice grčkoga, nasljeđa u ranom srednjem vijeku. Slijedi opis povijesnih događaja koji su doveli do zbližavanja Istoka i Zapada s posebnim naglaskom na exodus Bizantinaca u Italiju. Autorica nadalje postavlja metodološki okvir analizirajući glavne aspekte „ponovnog otkrivanja Grka” u smislu kulturnoga nasljeđa i utjecaja bizantskih emigranata na doseljeno područje. Zatim se osvrće na prilike u Istri dajući kratak pregled istarskih kontakata s grčkim kulturnim nasljeđem kroz povijest, a zatim i pregled naselja u Istri u kojima je bilo bizantskoga stanovništva. Glavni dio rada sadrži detaljnu analizu spomenutih elemenata „ponovnog otkrivanja” grčkoga kulturnog nasljeđa s naglaskom na grčki jezik, književnost, kulturu i filozofiju (posebno neoplatonizam), na prevođenje, uređivanje i izdavanje djela grčkih klasika, kao i prisutnost ideje o zajedničkom europskom identitetu utemeljene na zajedničkoj antičkoj baštini i zalaganjima za uspostavu ujedinjene kršćanske fronte protiv
Osmanskoga Carstva.
Petar Hektorović upućivao svojim prijateljima. Iako su poslanice u stihu, epistole (lat. epistula, ae, f »poslanica, pismo«) konvencionalne naravi, što zahvaljuju metričkoj strukturi stiha, ...stiliziranom pjesničkom jeziku i odabranim toposima, u njima se krije osobnost pjesnika Hektorovića. Narušeno zdravlje i starost, teme koje su zaokupile Hektorovića u poznoj životnoj dobi, bit će interpretirane posredstvom dviju Hektorovićevih poslanica prijatelju i komediografu Nikoli Nalješkoviću, te Vetranovićevim odgovorom Hektoroviću na primljenu poslanicu, kao i jednom Hektorovićevom poslanicom pjesniku Mavru Vetranoviću.
Dalmatinske su komune u XVI. stoljeću bile zasebni politički organizmi,
strukturirane kao aristokratske republike, a njeni su stanovnici
osjećali komunu kao jedinu domovinu. Ipak postojao je i širi
...društveni prostor u osnovi čijeg su integracijskog procesa bili ljudi,
njihove veze i bliskosti duhovnih struktura, a koji se može podijeliti
na veći tzv. jadranski društveni prostor koji se ostvaruje na cijelom
Jadranu – i hrvatskom i talijanskom, i onaj uži – „istočnojadranski”
– u zemlji Schiavona, koji su stvorili svojom intelektualnom djelatnošću,
vezama i komunikacijama plemići dalmatinskih komuna, a
najočitiji je u kreiranju prostora humanističke i renesansne književnosti,
prostor dalmatinske res publica litteraria. Ova „književna republika”
nadilazila je uske granice komuna – domovina, ali i staleške
podjele unutar komuna – u njoj su ravnopravno sudjelovali književnici
plemići i pučani. Kao svaka republika, imala je unutar članova
hijerarhijsku ljestvicu i uloge koje su pojedini članovi „republike”
zauzimali. Taj društveni prostor dalmatinske književne republike
istražen je u svjetlu teorije francuskoga sociologa i filozofa Pierra
Bourdieua o intelektualnim i kulturnim poljima, polazeći od premise
da su u svakom činu intelektualnog i umjetničkog stvaranja skrivene
veze između stvaratelja i njegovoga djela, uvjetovane društvenim
odnosima unutar kojih se događa stvaralački čin kao čin komunikacije,
odnosno da je samo djelo uvjetovano položajem stvaratelja u
intelektualnom polju. Analizirano je 47 komunikacijskih tekstova
(prije svega poslanica) napisanih od početka do sedamdesetih godina
XVI. st., a kojima su pošiljatelji ili adresati hvarski književnici. Iz toga
su proizašla dva hvarska intelektualna polja te uočene centralne
ličnosti u svakom od njih. Također je u dodatku, u svjetlu novootkrivene
knjige talijanskih soneta Hanibala Lucića, konstruirano Lucićevo
talijansko intelektualno polje.
Dalmatian communes in the fifteenth century were discrete political
organisms, structured as aristocratic republics, whose inhabitants
felt their commune to be their only homeland. There existed,
however, a wider social space, the foundation of whose process of
integration was based on people, their relationships and the proximity
of the structures of their belief systems, which can be divided
into a larger, so-called „Adriatic social space” which is achieved over
the whole of the Adriatic, both the Croatian and Italian portions, and
the narrower „Eastern Adriatic”, in the land of the Schiavona, created
by their intellectual activities, relationships and the communication
between the nobility from the Dalmatian communes, most evident
in the creation of the space of humanist and renaissance literature,
the space of the Dalmatian res publice litterarie. This „literary republic”
exceeded the narrow borders of the communes, the domovina,
and also the class divisions inside the commune, as both noble
and popular authors participated in it. Like all republics, among the
members existed a hierarchical ladder with roles played by specific
members of the „republic”. This social space of the Dalmatian literary
republic is researched in light of the theories of French sociologist
and philosopher Pierre Bourdieu on intellectual and cultural fields,
proceeding from the premise that behind each act of intellectual
and artistic creation there lies a hidden relation between the creator
and his work, conditioned by the social connections among which
the acts of creation and communication are upheld, that is to say,
the work itself is conditioned by the position of the creator in his
intellectual field. In this paper, 47 communicative texts, for the most
part epistles, dating up to the 1570s are analyzed, whose senders
or receivers were Croatian authors. From these, two Croatian intellectual
fields emerge, whose central actors are recognized. In the
addendum, in the light of the newly discovered book of sonnets
in Italian written by Hanibal Lučić, a construction of Lučić’s Italian
intellectual field has been made.
Gotovo svi današnji veliki gradovi počivaju na antičkim ili srednjovjekovnim osnovama koje su tijekom proteklog vremena budile interes arhitekata i povjesničara umjetnosti, istraživača željnih što ...kvalitetnijeg razumijevanja njihovih arhitektonsko-urbanističkih razvoja od njihovih početaka pa naovamo. Potaknut nedavno dovršenim arheološkim istraživanjima u Koprivnici, kao i ovogodišnjim odlaskom Zlatka Uzelca, autor ovog rada donosi pregled povijesti istraživanja grada Koprivnice unazad skoro stotinu godina. Prvi poticaj dali su preliminarni rezultati višemjesečnih zaštitnih arheoloških istražnih radova u malom muzejskom dvorištu, prilikom kojih su evidentirani slojevi od 12. do 18. stoljeća, a u čemu je potvrđena organizacija srednjovjekovnoga (urbaniziranog) naselja već u 14. stoljeću. Orijentacije poluukupanih kuća i odvodnog drvenog kanala prema današnjoj Esterovoj ulici (smjer istok - zapad) poklapaju se s pravilnim rasterom prostora poznat na kartografijama grada u 16. i 17. stoljeću, a što je zadržano sve do danas. Drugi razlog tiče se preranog odlaska Zlatka Uzelca (Požega, 2. 4. 1953. – Zagreb, 11. 10. 2021.), uglednog urbanista, vrsnog sveučilišnog profesora, povjesničara umjetnosti i konzervatora koji se ponajviše zalagao za obnovu kasnosrednjovjekovnih i ranonovovjekovnih utvrđenja na kontinentu Hrvatske. U tom je smislu isti ujedno i autor važeće konzervatorske studije obnove koprivničke tvrđave, koju nije dočekao, a na ovdašnjoj je zajednici obveza da ustraje u njegovu naumu očuvanjem i prezentacijom jedinstvenog bisera nekadašnje gradske arhitekture.
Botticelli, Holbein, Leonardo, D--uuml--;rer, Michelangelo: the names are familiar, as are many of the works. But who were these artists, why did they produce such memorable images, and how would ...their original beholders have viewed these objects? This book answers such questions by considering both famous and lesser-known artists, patrons, and works of art from the period. - ;Botticelli, Holbein, Leonardo, D--uuml--;rer, Michelangelo: the names are familiar, as are the works, such as the Last Supper fresco, or the monumental marble statue of David. But who were these artists, why did they produce such memorable images, and how would their original beholders have viewed these objects? Was the Renaissance only about great masters and masterpieces, or were "mistresses" also involved, such as women artists and patrons? And what about the 'minor'-pieces that. Renaissance men and women would have encountered in homes, churches and civic spaces? This exciting and stimulating volume will answer such questions by considering both famous and lesser-known artists, patrons and works of art within the cultural and historical context of Renaissance Europe. - ;Johnson has succeeded in packing a great deal of intelligent discussion into a very limited space. I would wholeheartedly recommend this book for anyone, from teenagers onwards, requiring an introduction to current views on Renaissance Art -.
U radu se prikazuje odluka Zadarske sinode od 4. prosinca 1460. na kojoj je nadbiskup Mafej Vallaresso pokušao suzbiti upotrebu liturgije na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije
(lingua ...sclava). Sinodalni akti nisu danas sačuvani već je dostupan samo jedan dio sinodalnog kanona u dvije verzije. Originalnu verziju donosi Carlo F. Bianchi, dok je drugu, neznatno izmijenjenu, pribilježio Ivan Zanotti – Tanzlingher. Poslije interpretcije i konzultacije mjerodavnih vrela zaključuje se kako sinodalna odredba nije posve dokidala liturgijska slavlja na hrvatskom jeziku nego je samo na sinodi poduzet pothvat prostornog i vremenskog suzbijanja
»glagoljaške liturgije«. Zadarski su nadbiskupi pokušavali tijekom XVI. stoljeća suzbiti glagoljicu na teritoriju nadbiskupije, ali – kako to pokazuju dostupna vrela – nisu imali znatnijeg uspjeha.
Predmet istraživanja jest sakralna arhitektura grada Komiže na otoku Visu u renesansnom i baroknom razdoblju. U pristupu se prvo pokušavaju rasvijetliti povijesne okolnosti i uzroci formiranja grada ...u kasnom srednjem vijeku. U žarištu istraživanja jest stilska i arhitekturalna deskripcija najznačajnijih sakralnih spomenika unutar današnjega gradskog areala, a koji su podignuti od 15. do 18. stoljeća.
Althouhg he was a Benedictine monk,Mavro Vetranović (1482 − 1576) included all important segments of Dubrovnik’ life in the sixteenth century in his writings on the conceptual bacground of Christian ...Renaissance. Writing of the contemporary life in his town for over seventy years, he wanted to comply the life of his contemporaries with strict principles of Christian morals, which were not always respected by the citizens of Dubrovnik. These efforts are the reflect of Christian Renaissance, whose aim was to harmonize the aspirations toward secular culture and life pleasures to the spiritual needs, reminding people of soul salvation, because, during the epoch of Renaisaance, literature was connected to medieval conception of the world which in some works was uniting pious content with moral lesson and forms of new literature. Although Vetranović’s poetic work has predominantly religious character, it maintained its relations to reality as a kind of testimony to the culture, life, histoical events and everyday and private life in Dubrovnik. Vetranović’s secular works (poetry, three secular dramas and satirical and occasional poems and epistles), as well as those with religious themes (religious poems and translations of psalms, religious-philosophical epos Pelegrin and five pious dramas with the themes from Old and New Testaments) contain life realiae relating to the poet’s view of world, epoch and human being. The dissertation should show how the entire work of Mavro Vetranović reflects the time in which the poet wrote, because it hasn’t yet been percieved the relations of his work to reality, and that is one of its most significant features. Detailed analysis of Vetranović’s work in the light of Christian Renaissance poetics which differs from the normative poetics of Renaissance as a cultural revival, should show how from the template with a moral lesson poet acquires a literary work that becomes a testimony of that time life. The basic hypotheses are: – in the eclogues (with pastoral and antique themes) beyond the basic plot should reckognized the implications related to everyday life in Dubrovnik; − in the religious-meditative poems, which are at the most in poet’s creative work, there is much of sincere religiousness and personal feelings and thoughts about sin, death, repentance, injustice and the sence of life. These are the everyday dilemmas of that time man who faces substantial issues of life and death. Those possibilities of Vetranović’s poetic expression can become apparent fully in these poems; – in social and political satirical poems he condemns drawbacks of life in Dubrovnik, not sparing anyone: judges, merchants, priests, women, as well as his opponents, and with indignation sings of enemies of the Republic of Dubrovnik, supporting its government policies in the preserving of freedom; − in the occasional poetry can be found valuable historical and literary facts on contemporary writers and their works; – in unfinished religious-meditative epos Pelegrin can be noticed different aspects of real world experience, human being and poet’s time, as well as the autobiographical reminiscences and − secular elements are included in five pious dramas with themes from the Old and New Testaments because biblical content should be closer to Renaissance spectators owing to everyday life illustrations in which people can recognize themselves. The basic method to prove these hypotheses will be comparative analysis of the entire Vetranović’s poetic work and his models. Analysis of all elements of poet’s work will show that he followed the tie he lived in, while synthesis will prove versatile connectivity of motifs from life in Dubrovnik in the sixteenth century. By diversity of motifs which are worked out and by ampliness of its content, Vetranović’s opus is shown as a peculiar document of the poet’s time and testifies that author had a critical attitude towards epoch he lived in.
Iako je bio benediktinski kaluđer, Mavro Vetranović (1482 – 1576) je u svojim delima na idejnim osnovama hrišćanske renesanse prikazao sve važne segmente dubrovačkog života u šesnaestom veku. Pišući o savremenim tokovima života u renesansnom Dubrovniku tokom više od sedamdeset godina, želeo je da život svojih savremenika uskladi sa strogim načelima hrišćanskog morala koja Dubrovčani nisu uvek poštovali. Ta nastojanja odraz su hrišćanske renesanse čiji je cilj bio da se težnja ka svetovnoj kulturi i životnim zadovoljstvima uskladi sa duhovnim potrebama i čovek podseti na brigu za spas duše jer je tokom renesanse u književnosti bilo vezivanja za srednjovekovno shvatanje sveta koje je u delima spajalo pobožnu sadržinu sa moralnom poukom i oblike nove književnosti. Iako je Vetranovićevo pesničko delo pretežno religioznog karaktera, održalo je vezu sa realnošću kao svojevrsno svedočanstvo o kulturi, životu, istorijskim događajima, svakodnevici i privatnom životu u Gradu. U Vetranovićevim svetovnim delima (poeziji, trima svetovnim dramama, satiričnim i prigodnim pesmama i poslanicama), kao i onima sa religioznom tematikom (religioznim pesmama i prepevima psalama, religioznorefleksivnom epu Pelegrin i pet pobožnih drama sa temama iz Starog i Novog zaveta) ima životnih realija koje se odnose na pesnikov doživljaj sveta, vremena i čoveka. Disertacija treba da pokaže kako celokupno delo Mavra Vetranovića odslikava doba u kojem je pesnik živeo i stvarao jer još uvek nije celovito sagledan odnos toga dela prema stvarnosti, a to je jedna od njegovih najznačajnijih odlika. Taj odnos prati poetiku hrišćanske renesanse jer pesnik nastoji da težnju renesansnog čoveka ka svetovnoj kulturi i životnim zadovoljstvima uskladi sa njegovim duhovnim potrebama i da ga podseti na brigu za spas duše.Istovremeno, na kulturnoistorijskom planu, vidi se odnos između književnosti čiji je cilj da pouči i pesničkih sloboda renesanse. Podrobna analiza Vetranovićevog dela u svetlu poetike hrišćanske renesanse, koja se razlikuje od normativne poetike renesanse kao kulturnog preporoda, treba da pokaže kako pesnik od hrišćanskog predloška sa moralnom poukom dolazi do književnog dela koje postaje svedočanstvo o tadašnjem životu. Osnovne hipoteze su: – u eklogama (sa pastirskom i antičkom tematikom) ispod osnovne radnje treba da se raspozna dublji smisao, vezan za svakodnevni život u Dubrovniku; − u religioznorefleksivnim pesmama, kojih je najviše u pesnikovom stvaralaštvu ima mnogo pesnikove iskrene pobožnosti i ličnih osećanja i razmišljanja o grehu,smrti, kajanju, nepravdi i smislu života. To su svakodnevne dileme čoveka toga vremena koji se suočava sa suštinskim pitanjima o životu i smrti. U ovoj poeziji najbolje se vide mogućnosti Vetranovićevog pesničkog izraza; – u društvenoj i političkoj satiričnoj poeziji osuđuje mane života u Dubrovniku ne štedeći nikoga: sudije, trgovce, sveštenike, žene, kao ni svoje protivnike, a sa ogorčenjem peva o neprijateljima Dubrovačke Republike, podržavajući politiku njene vlade u očuvanju slobode Grada; - u prigodnoj poeziji mogu se naći dragoceni književnoistorijski podaci o savremenim piscima i njihovim delima; - u nedovršenom religioznorefleksivnom epu Pelegrin mogu se uočiti razni vidovi realnog doživljaja sveta, čoveka i pesnikovog vremena i autobiografske reminiscencije i - u pet pobožnih drama sa temama iz Starog i Novog zaveta uneseni su svetovni elementi da bi se biblijski sadržaj približio renesansnim gledaocima ilustracijama iz svakodnevnog života u kojima su se oni mogli prepoznavati. Osnovni metod da se dokažu iznete hipoteze biće komparativistička analiza celokupnog Vetranovićevog dela i njegovih uzora. Ona će pokazati da pesnikovo stvaralaštvo prati doba u kojem je živeo, dok će se sintezom dokazati svestrana povezanost motiva iz dubrovačkog života u šesnaestom veku. Raznovrsnošću obrađenih motiva i obimnošću sadržaja Vetranovićevo delo pokazalo se kao svojevrsni dokumenat o životu u Dubrovniku pesnikovog doba i svedoči da je prema tom vremenu autor imao kritički odnos. Ključne reči: Vetranović, pesništvo, Dubrovnik, hrišćanska renesansa, svakodnevni život. Naučna oblast: srpskohrvatska književnost XVI veka.
PDF
