Tuberkuloza u dječjoj dobi posebna je bolest po svojim epidemiološkim i kliničkim osobitostima. Najučinkovitija mjera u suzbijanju širenja bolesti jest brzo otkrivanje te neodgodivo i učinkovito ...liječenje oboljelih. Kako najveći dio djece ima mikroskopski negativne iskašljaje, brzo postavljanje dijagnoze može biti problem. U ovom radu prikazali smo učestalost, liječenje, dijagnostiku i kliničke osobitosti djece liječene u KBC-u Split tijekom 22 godine.
Djeca su zbog hiperaktivnosti često izložena ozljedama. Visoka pojavnost prijeloma i moguća invalidnost unatoč
primjerenom liječenju opravdavaju istraživanja u području prevencije nastanka prijeloma. ...Preventivni postupci mogući su
jedino uz poznavanje uzroka i okolnosti nastanka prijeloma. Cilj je ovog rada analizirati okolnosti i mjesta nastanka prijeloma
bedrene kosti po dobnim skupinama djece. U ovu retrospektivnu studiju uključeno je 103-je djece u dobi do 18 godina,
liječene u Kliničkome bolničkom centru Zagreb ili Klinici za dječje bolesti Zagreb u razdoblju 2012. – 2016. Analizirano
je 35 djevojčica (33%) i 71 dječak (67%) s prijelomom femura. Prosječna dob djece iznosila je pet godina. Najveći
broj ozlijeđene djece, 52 (55,2%) bio je u najmlađoj dobnoj skupini, od 0 do 4 godine života. Najčešći su bili prijelomi
dijafi ze – 66 (62%), a najrjeđi distalne metafi ze – 14 (13%). Kod kuće je nastao 41 (38%), na ulici ili cesti 38 (36%), na
rekreacijskome mjestu 22 (21%), a 3 (3%) prijeloma nastala su u školi ili vrtiću. Najčešći uzroci nastanka prijeloma bili su
padovi – 38 (57,5%), nezgode s motornim vozilima – 35 (33,0%) te sudaranja ili izravni udarci – 10 (9,5%). Oko trećine
djece s prijelomom femura imalo je pridružene ozljede, a četiri petine uzrokovane su nezgodama s motornim vozilima.
Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su prijelomi bedrene kosti najučestaliji u najmlađim dobnim skupinama, a najčešće
nastaju kao posljedica nezgoda kod kuće, i to padovima, rjeđe na ulici i rekreacijskim mjestima. Roditelje predškolske
djece treba poučiti o prevenciji padova kod kuće, a djecu školske dobi o opasnostima od prijeloma na rekreacijskim
mjestima i u cestovnom prometu.
U radu su analizirane uloga i važnost fiberbronhoskopije u ranoj i konačnoj dijagnozi aktivne tuberkuloze pluća u 102 bolesnika liječena u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2012. godine ...na Odsjeku za plućne bolesti Opće bolnice »Dr. Ivo Pedišić« u Sisku – lokacija Petrinja, a čiji su inicijalni uzorci sputuma bili direktno negativni na acidorezistentne bacile. Analizirana je dijagnostička uspješnost pojedinih bronhoskopskih procedura, kao i njihovih kombinacija. Rana dijagnoza aktivne tuberkuloze pluća postavljena je kod 31 bolesnika (30,39%), a konačna dijagnoza kod 67 bolesnika (65,68%). Dijagnoza aktivne plućne tuberkuloze postavljena je jedino na bazi uzoraka uzetih tijekom fiberbronhoskopije kod 28 bolesnika (9,65%). Statistički značajan broj bolesnika u kojih je dijagnoza postavljena fiberbronhoskopijom ističe važnost ove metode u dijagnostici aktivne tuberkuloze pluća u bolesnika čiji su sputumi mikroskopski direktno negativni i/ili u onih koji ne mogu spontano iskašljati primjeren uzorak.
Autologna transplantacija perifernih matičnih stanica zlatni je standard u liječenju refraktornog ili relapsnoga kemosenzitivnog difuznog B-velikostaničnog limfoma u pogodnih bolesnika. Cilj je ovog ...rada prikazati ishode autologne transplantacije perifernih matičnih stanica u bolesnika s refraktornim ili relapsnim ne-Hodgkinovim limfomom difuznoga B-velikostaničnog tipa. Retrospektivno smo analizirali podatke 62-je bolesnika liječenih autolognom transplantacijom u našem centru u razdoblju od 2000. do 2013. godine. Većina bolesnika (71%) liječena je kemoterapijom miniBEAM, a svi su primili mijeloablativnu kemoterapiju BEAM s reinfuzijom vlastitih matičnih stanica. Ukupna stopa odgovora (kompletna i parcijalna remisija) nakon autologne transplantacije iznosila je 75,8%. Medijan ukupnog preživljenja iznosio je 37,2 mjeseca. Medijan preživljenja bez događaja vezanih uz bolest iznosio je 16,9 mjeseci. Čimbenici statistički značajno povezani s ukupnim preživljenjem bili su aktivnost bolesti prije visokodozne spasonosne terapije, odgovor na spasonosnu terapiju. Internacionalni prognostički indeks, stadij bolesti, odgovor na autolognu transplantaciju perifernih matičnih stanica te radioterapija nakon autologne transplantacije. Liječenje rituksimabom nije bilo statistički značajno povezano s ishodom. U ovoj skupini bolesnika autologna je transplantacija perifernih matičnih stanica bila učinkovita u postizanju remisije i preživljenja, što je dobar i očekivan ishod navedenog postupka. Naglašavamo da je i u skupini bolesnika s kemorezistentnom bolešću autologna transplantacija bila učinkovita u 32,5% bolesnika.
Uvod: Peripartalna histerektomija (PPH) najdramatičniji je kirurški zahvat u modernoj opstetriciji i obično se obavlja kada se konzervativnim mjerama nije uspjela postići kontrola krvarenja. Navodi ...se trend porasta učestalosti u razvijenim zemljama. Cilj rada: Odrediti učestalost PPH u pet hrvatskih bolnica tijekom dvaju osmogodišnjih razdoblja u odnosu prema načinu dovršenja porođaja. Metode: Retrospektivnom analizom prikupljeni su podaci iz pismohrana pet hrvatskih bolnica. U istraživanje su uključeni svi porođaji podijeljeni u dva osmogodišnja razdoblja, od 1998. do 2013. Rezultati: Od ukupno 153.302 porođaja tijekom obaju promatranih razdoblja u 70 (0,46‰) slučajeva učinjen je hitni PPH. PPH nakon vaginalnog porođaja u prvom razdoblju iznosio je 0,21‰, a u drugom razdoblju 0,16‰. Učestalost PPH nakon carskog reza u prvom razdoblju iznosio je 1,91‰, a u drugom razdoblju 2,04‰. Rasprava i zaključak: Nema porasta pojavnosti PPH usporedbom dvaju osmogodišnjih razdoblja premda postoji statistički značajan porast učestalosti carskog reza (s 14,2% na 16,0%). Carski je rez čimbenik rizika za PPH
U retrospektivnoj studiji analizirali smo i usporedili faktore lokalne proširenosti raka dojke, odnosno veličinu tumora i status regionalnih limfnih čvorova u razdoblju od 1997. do 2007. Također smo ...uspoređivali zastupljenost pojedinih dobnih skupina i prosječnu dob bolesnica u promatranom razdoblju. Studijom su obuhvaćene samo one bolesnice kod kojih je dijagnoza postavljena na otvorenoj kirurškoj biopsiji, a bilo je moguće odrediti lokalnu proširenost tumora u vrijeme postavljanja dijagnoze (pT i pN stadij), ukupno 1202 bolesnice. Prosječna veličina tumora u vrijeme postavljanja dijagnoze bila je 2,2 cm, a kretala se između 1,7 cm (2005.) i 2,4 cm (1997., 1999.). Učestalost metastaza u pazušnima limfnim čvorovima varirala je između 37% (2001.) i 50% (2000. i 2006.). Prosječno u 6% svih slučajeva rak dojke dijagnosticiran je u neinvazivnom (in situ)stadiju. Srednja dob bolesnica bila je 56,8 godina, a prema promatranim godinama kretala se između 54,3 (1999.) i 59,1 (2004.) godina. Nije bilo statistički značajne razlike u odnosu prema stadiju bolesti ili dobi bolesnica u vrijeme postavljanja dijagnoze u cijelome promatranom razdoblju. Isto tako nije bilo statistički značajnih razlika u proširenosti bolesti u vrijeme dijagnoze kod bolesnica mlađih i starijih od 50 godina.
Bikuspidalna aortalna valvula (BAV) epidemiološki se ne uvrštava u studije prirođenih srčanih grješaka (PSG) u djece iako se u odrasloj dobi smatra najčešćim PSG-om, s prevalencijom od 0,5 do 2%. ...Poremećaj aortalne valvulogeneze posljedica je genski uvjetovanih promjena u izlaznom dijelu lijeve klijetke (LVOT) u koje spadaju: sindrom hipoplastičnoga lijevog srca (HLHS), aortalna stenoza (AS) i insuficijencija (AI), dilatacija uzlazne aorte (DAA), koarktacija aorte (CoA), Shoneov sindrom (SS), a vjerojatno i neki drugi poremećaji. Mi smo zapazili da su uz BAV vezane znatne patomorfološke promjene već u dječjoj dobi. U retrospektivnu studiju dugu 11 godina (od 2002. do 2012.) uključeno je 229-ero djece s BAV-om, s predominacijom muških (1,7). Najčešća grješka pridružena BAV-u bila je CoA (75 bolesnika ili 32,6%). Od djece s BAV-om njih 62,4% (143 : 229) imalo je hemodinamske promjene na aortalnoj valvuli koje se očituju kao aortalna stenoza i/ili insuficijencija. AS je većinom progresivan i postaje već u dječjoj dobi hemodinamski važan u dijela bolesnika, a AI je većinom blag i rijetko hemodinamski važan.Velik broj bolesnika imao je izolirani AS uz DAA (21 ili 14,7%), a najveći broj imao je kombinaciju AS-a i AI (29 ili 20,3%). Zbog morfoloških promjena na samoj valvuli i pridruženim grješkama učinjeni su brojni intervencijski i kardiokirurški zahvati. Njihov broj rastao je s dobi, sukladno očekivanoj progresiji patoloških promjena na samoj valvuli (AS, AI) ili na aorti (DAA). Kod djece s BAV-om nalazimo DAA u 76 (33,2%) bolesnika, i to u raznim kombinacijama s drugim grješkama LVOT-a. Uz osnovnu dijagnozu BAV-a već u dječjoj dobi učinjene su ove operacije: resekcija CoA s T-T-anastomozom 56 bolesnika (24,5%), balonska dilatacija BAV-a 28 bolesnika (12,3%), komisurotomija 19 bolesnika (8,3%), balonska dilatacija CoA 15 bolesnika (6,5%), resekcija subaortalne membrane 11 bolesnika (4,8%), operacija prema Rossu 8 bolesnika (3,5%), resekcija CoA s rekonstrukcijom 8 bolesnika (3,5%), valvuloplastika 6 bolesnika (2,6%), plastika ascendentne aorte 5 bolesnika (2,2%), mehanička aortalna valvula 3 bolesnika (1,3%), potključni režanj (subclavian flap) 3 bolesnika (1,3%), biološka aortalna valvula 2 bolesnika (0,9%), operacija prema Bentallu 1 bolesnik (0,4%), operacija prema Davidu 1 bolesnik (0,4%). Doprinos studije: Nalaz BAV-a kod djece prediktivni je čimbenik (navješćivač) progresivnog razvoja morfoloških promjena u različitim dijelovima LVOT-a, s potrebom za uklanjanjem hemodinamskih reperkusija u dijela bolesnika već u dječjoj dobi. Zaključak: Pojam valvularna aortopatija, odnosno sindrom bikuspidalne aortalne valvule trebalo bi rabiti već u dječjoj dobi, a anomaliju valja uključiti u epidemiološka istraživanja PSG-a.
Cilj našeg rada jest prikazati porast broja intervencijskih kateterizacija srca u zadnjih 14 godina u Referentnom centru za pedijatrijsku kardiologiju RH u odnosu na broj dijagnostičkih ...kateterizacija. Od siječnja 1996. do prosinca 2009. godine u našem je Centru invazivnoj dijagnostici podvrgnuto 2379-ero djece, 51% muške i 49% ženske, sa srednjom dobi u trenutku invazivne dijagnostike 4,1±3,8 godina (1 dan – 20,5 godina). U tom je razdoblju kod ukupno 22,27% (2379/530) djece učinjen neki interventni zahvat na srcu. Broj se interventnih kateterizacija godišnje povećavao od 20/160 (12,5%) 1996. do 60/182 (32,9%) 2007. godine. Neke su interventne metode uvedene prije 1996. godine (balonska atrioseptostomija po Rashkindu, dilatacija pulmonalne stenoze, biopsija miokarda), a ostale su uvedene kako slijedi: dilatacija kritične aortne stenoze u novorođenčeta, kao i aortne stenoze u veće djece od 1996. godine, transkatetersko zatvaranje Botallova duktusa od 1997. godine, transkatetersko zatvaranje defekta interatrijskog septuma od 2000. godine i balonska dilatacija nativne koarktacije i rekoarktacije od 2003. godine. Od 530 interventnih kateterizacija u studiranom razdoblju bilo je 140 atrioseptostomija (26,4%), 80 dilatacija pulmonalne valvule (15,1%), 36 dilatacija aortne valvule u veće djece (6,8%), 9 dilatacija kritične aortne stenoze (1,7%), 58 dilatacija koarktacije (10,9%) – od čega 32 nativne i 26 rekoarktacija, 133 (25,1%) zatvaranja Botallova duktusa (4 PFM spiralom, 68 Cookovom spiralom i 61 Amplatzerovim kišobranom). Od 2000. godine defekt interatrijskog septuma tipa ostium secundum zatvorili smo u 37 bolesnika, od čega u 14 bolesnika Cardioseal-STARflex sustavom (37,83), a u 23 bolesnika Amplatzerovim sustavom (62,16%). Biopsiju miokarda radili smo u 37 bolesnika (7%) od čega kod petorice dva puta, a kod svake smo biopsije izvadili 4–5 uzoraka endomiokarda (većinom iz lijeve klijetke). Hi2-testom utvrdili smo stalni trend porasta broja kateterizacija u odnosu na prosječan broj (p<0,05) osim za 1997. i 1998. godinu kada je značajno niži od prosjeka. Utvrđen je pozitivan trend porasta broja interventnih kateterizacija (p<0,005). Nađeno je da se udio interventnih prema dijagnostičkim kateterizacijama od 1996. do 2009. statistički značajno povećao (p<0,05). Zaključujemo da je u promatranom razdoblju vidljiv blag porast ukupnog broja kateterizacija te intenzivniji porast broja interventnih kateterizacija, osobito nakon 1999. godine.
Moždani udar je vodeći uzrok smrtnosti i glavni uzrok invalidnosti u odraslih osoba u Europi. Prema Američkom udruženju za srce, "profil apoplektične osobe određen je sistoličkim krvnim tlakom višim ...od 160 mm Hg, dijastoličkim krvnim tlakom višim od 95 mm Hg, obiteljskom poviješću kardiovaskularnih bolesti, hiperkolesterolemijom, pušenjem, zlouporabom alkohola i šećernom bolešću. Cilj ove retrospektivne studije bio je procijeniti korelaciju između ranih i kasnih epileptičnih konvulzija tijekom i nakon moždanog udara uz neke srčane bolesti povezane s hipertenzijom. Studija je obuhvatila bolesnike liječene na Klinici za neurologiju, Klinički bolnički centar u Sarajevu, kroz razdoblje od deset godina (od 1. siječnja 1989. do 31. prosinca 1998.). Ukupno je bio 7001 bolesnik s moždanim udarom (53,6% s moždanom trombozom, 17,35% s moždanim udarom embolijske etiologije, 21,96% s moždanim krvarenjem i 1,17% sa subarahnoidnim krvarenjem). Incidencija simptomatičnih epileptičnih konvulzija bila je 3,38%. U radu su obrađene slijedeće srčane bolesti: apsolutna aritmija, subdekompenzirano srčano stanje, liječena srčana dekompenzacija, angina pektoris, stanje nakon infarkta miokarda i ekstrasistole. Rezultati su pokazali statistički značajnu razliku između bolesnika s ranim i onih s kasnim epileptičnim napadajima u odnosu na sretane bolesti. Tako su bolesnici s ranim epileptičnim napadajima imali ozbiljnije srčane probleme u usporedbi s onima s kasnim napadajima. U prvoj je skupini zabilježena angina pektoris, srčana dekompenzacija i kronično stanje subdekompenzacije, uza statistički omjer od 1,1 prema 0,6. Nije bilo statistički značajne razlike između dviju skupina glede apsolutne aritmije. Zaključano je da su bolesnici s cerebrovaskularnom bolešću i ranim epileptičnim konvulzijama imali značajno više srčanih problema negoli oni s moždanim udarom i kasnim epileptičnim napadajima, u kojih su morfološke promjene na mozgu u neurofiziološkom smislu predstavljale epileptogeno žarište.
U radu su prikazane kraniocerebralne ozljede u populaciji osoba s alkoholnom bolešću. Provedena je retrospektivna analiza bolesnika koji su liječeni u Klinici za neurokirurgiju Kliničke bolnice ..."Sestre milosrdnice" u razdoblju od 1993. do 2002. godine. U prikazanom materijalu prevladavaju teške kraniocerebralne ozljede koje se najčešće očituju kao akutni subduralni hematomi, često u kombinaciji s teškim nagnječenjem mozga i politraumom. Ove ozljede rezultiraju izrazito visokim stupnjem smrtnosti i pobola kako u mlađim tako i u starijim dobnim skupinama. Kod neoperiranih bolesnika kreću se u rasponu od 23% do 55%, a kod operiranih bolesnika od 38% do 85%.
