U ožujku 2014., nakon svrgavanja proruske vlade Viktora Janukoviča i uspostavljanja nove, prozapadne vlade u Ukrajini, Rusija je anektirala poluotok Krim koji je do tada bio u sastavu Ukrajine. Sam ...čin aneksije prikazivan je različito u europskim državama, a ovaj rad istražuje medijski prikaz u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji. Kao istraživačka metoda korištena je analiza sadržaja članaka i medijskih objava s relevantnih internetskih portala u istraživanim državama. Prema rezultatima analize sadržaja uočeno je kako se aneksija Krima u Hrvatskoj prikazuje sukladno prozapadnim politikama, u Mađarskoj se ističu određene domaće objektivnosti, dok je najviše proruskih stavova u izvješćivanju zamijećeno u Srbiji.
In March 2014, after the overthrow of the pro-Russian government of Viktor Yanukovych and the establishment of a new, pro-Western government in Ukraine, the Russian Federation annexed the Crimean peninsula, until then a part of Ukraine. The act of annexation itself was portrayed differently in European countries, and this paper investigates the media portrayal in Croatia, Hungary and Serbia. Content analysis of articles and media publications from relevant internet portals in the researched countries was used as a research method. According to the results of the analysis of the content, it was observed that the annexation of Crimea in Croatia is presented in accordance with pro-Western policies, in Hungary certain domestic objectivities stand out, while in Serbia pro-Russian positions are mostly noticed in the reporting.
Koncepti vanjske politike Ruske Federacije doneseni od 2000. do 2023. imaju komunikacijsku funkciju o glavnim ciljevima i idejama ruskih vanjskopolitičkih aktera. Koristeći pristup Engleske škole ...međunarodnih odnosa, posebice njezina teorijska obilježja međunarodnog društva, pluralističkog i solidarističkog pristupa te globalnog i regionalnog društva, u radu se analiziraju ruske ideje o međunarodnom društvu koje su istaknute u tim konceptima. Zajedno s tom analizom pokazano je koliko se stvarna ruska vanjska politika podudara s idejama iznesenim u njima.
The foreign policy concepts of the Russian Federation adopted from 2000 to 2023 have a communication function about the main goals and ideas of Russian foreign policy actors. Using the approach of the English School of International Relations, especially its theoretical features of international society, pluralistic and solidaristic approach and global and regional society, the paper analyzes Russian ideas about international society that are highlighted in those concepts. Together with the analysis of those concepts, it is shown how much the actual Russian foreign policy coincides with the ideas presented in them.
U radu se predočava glavni pravac vanjskopolitičkog djelovanja mitropolita Petra I. Petrovića usmjeren k Boki kotorskoj i primorju, u nastojanju povezivanja s Crnom Gorom u jedan državni organizam. ...Odnosi velikih sila, crnogorskog mitropolita, kao i lokalnog stanovništva – i katoličkog i pravoslavnog, u odnosu na status Boke i primorja u kompleksnom i dinamičnom razdoblju Napoleonovih ratova posebice su u fokusu analize. Rad je baziran na neobjavljenim i objavljenim povijesnim izvorima različite provenijencije i opsežnoj historiografskoj literaturi.
Šiame darbe yra siekiama išsiaiškinti kokia buvo kandidatų į Lietuvos Respublikos Prezidentus retorika Rusijos ir jos keliamos grėsmės šalies nacionaliniam saugumui atžvilgiu 2009 m., 2014 m. ir 2019 ...m. rinkimų kampanijų metu bei kaip ši retorika pakito lyginant šiuos trejus rinkimus. Jie kaip tyrimo objektas pasirinkti todėl, kad tiek 2009 m., tiek 2014 m. rinkimai vyko praėjus vos keletui mėnesių po Sakartvelo-Rusijos konflikto bei Krymo aneksijos ir karo Donbase pradžios, o 2019 m. - tebesitęsiant konfliktui Ukrainoje. Siekiant atsakyti į tyrimo klausimą, darbe yra analizuojami kandidatų rinkimų programų dokumentai bei kandidatų pasisakymai visuomeninio transliuotojo rengtose debatų laidose prieš kiekvienus iš tyrimo apimtyje esančių rinkimų. Atlikta lyginamoji analizė parodė, kad buvo pastebimas reikšmingas pokytis kandidatų retorikoje vertinant Rusiją, Lietuvos dvišalius santykius su ja ir Rusijos keliamą grėsmę šalies nacionaliniam saugumui - 2014 m. ir 2019 m. rinkimų kampanijų metu Rusija, kitaip nei 2009 m., daugumos kandidatų imta vertinti kaip šalis agresorė, kelianti grėsmę taip pat ir Lietuvos saugumui.
Leta 2021 je s pomočjo ruskega Instituta za literarne prevode v slovenščini izšlo delo konceptualista Vladimírja Sorokina z naslovom Opričnikov dan (День опричника), ki je bilo napisano in objavljeno ...že 2006. Razprava poskuša z analizo tega dela odgovoriti na vprašanje, kakšen pomen nosi futuristična knjiga o letu 2028, izdana dve leti pred ruskim napadom na Ukrajino. Literarni analizi pripenjam sociološko-kulturološki kontekst in hkrati predstavim Sorokinovo literarno strategijo, sledeč nekaterim za razumevanje Opričnikovega dne pomembnim književnim delom.
Umjetničko prepoznavanje „neslužbene” sovjetske umjetnosti rezultat je uzajamnog utjecaja novonastalog privatnog medijskog sektora, koji više ne podliježe ograničenjima države, i disidentske ...umjetnosti prošlih generacija koje su stvorile cijeli jedan svijet koji umjetnička profesija do tada nije istraživala. Autorice analiziraju strukture umreženosti kritičara i umjetnika u ovom razdoblju i objašnjavaju kako se oblikovala zajednica umjetnika i kritičara, kakva je njezina struktura i kako su tokovi informacija pomagali umjetnicima da dosegnu višu razinu prepoznatljivosti. Analiza baze podataka ilustrirala je i potvrdila posebnu značajku tog sustava, a to je da jedna osoba može istovremenu biti umjetnik (ili kustos) i kritičar. To je rezultat nesigurnog položaja umjetnika i daleko stabilnijeg položaja kritičara—pisanje o umjetnosti bio je jedna od rijetkih poslova koji su se plaćali. Bimodalna mreža kritičara i umjetnika novina Kommersant ima oblik koji je vrlo blizak tipu jezgra-periferija. Ova mreža ima jezgru, ali manje očitu nego što je jezgra mreže MAM, a karakterizira je pojava utjecajnih kritičara na periferiji i s time povezani rast „ekskluzivne klijentele”. Danas mreža ima još manje eksplicitnu jezgru i utjecajnije kritičare na periferiji kao i širu mrežu „ekskluzivne klijentele”. Ovaj je fenomen moguće objasniti na dva načina. Prvi je nedostatak konsenzusa u kritičkom polju, a drugi je korištenje posebnih strategija: predstavljanje novih umjetnika publici i preuzimanje monopola nad kritikama njihovih djela. Uobičajena praksa među kritičarima bila je da se određeni događaji dodjeljuju određenim kritičarima. Tek je nekolicina događaja bila spomenuta od više kritičara. To se moglo dogoditi iz najmanje dva razloga: (1) kritičari su radili kao recenzenti, pa nije bilo potrebe da više kritičara prisustvuje istom događaju, osim ako se radilo o iznimno popularnom ili događaju visokog profila; (2) niska razina financiranja nije dopuštala da više kritičara bude plaćeno da pišu o istom događaju. Samo je jedan časopis (Moscow Art Magazine) imao profesionalan stav, a time i čvršću komunalnu strukturu. Ostala dva medija nisu bila fokusirana samo na umjetničku sferu, zbog čega su imali manji utjecaj na stručni milje i manji doprinos procesu umjetničkog prepoznavanja i institucionalizacije. Unatoč tome, agregacija svih navoda u tri tiskana medija otkriva određene umjetnike koji su bili najuočljiviji i najpopularniji među kritičarima. Ovu scenu može karakterizirati nedostatak ekonomskog kapitala i nesigurnost svih uloga. Čak i popis najcitiranijih umjetnika otkriva složenost i eksperimentiranje kao važne vrijednosti ove scene. Štoviše, umjetničke zvijezde nisu ovisile o državnom financiranju ili privatnom kapitalu, kao ni o kulturnim institucijama. Podaci su također otkrili visok stupanj nejednakosti na sceni. Prvo, jezgra dajejasnu ilustraciju društvene homofilije (vidjeti McPherson et al, 2001), budući da su većina kritičara i umjetnika bijeli muškarci iz Moskve. Valja napomenuti da je sudjelovanje žena bilo ograničeno i u kritičkim (36,3 %) i u umjetničkim zanimanjima (18,9 %); međutim, čini se da je pristup zanimanju kritičara bio lakši. Prikupljeni skup podataka svjedoči o temeljnoj promjeni umjetničke organizacije u Rusiji. Međutim, dinamika priznavanja pokazuje da je simbolički kapital akumuliran u prethodnom sustavu („neslužbena umjetnost”) vrijedio i u novoj formaciji. Nužnost javnog priznavanja najprestižnijih agenata prethodnih generacija (čime se istovremeno osiguravalo vlastito priznanje kao kritičara, vidjeti de Nooy 2002.) odgodila je priznavanje novih generacija. Slijedom toga, samo je vrlo mali broj mlađih umjetnika postsovjetske Rusije dobio dovoljno pažnje kritičara.
Ovaj rad prikazuje filozofiju povijesti ruskog filozofa i književnika Konstantina Leontjeva, u čijoj je srži organska teorija o trojedinom procesu. Leontjev je u skladu s tom filozofijom povijesti ...predložio političku doktrinu novog odnosa Rusije, koju je smatrao nasljednicom drevnog Bizanta, prema Zapadu i njegovim vrijednostima kako bi je sačuvao od liberalno-egzaltiranog procesa što ga je smatrao posljednjim stadijem u prirodnom i neizbježnom procesu izumiranja zapadne civilizacije. Nadalje, Lentojev se osvrće i na nacionalne pokrete drugih slavenskih naroda svog vremena, upozorava na opasnosti tada prevladavajućeg slavenofilstva te zagovara savezništvo Rusije s azijskih narodima.
In March 2014, after the overthrow of the pro-Russian government of Viktor Yanukovych and the establishment of a new, pro-Western government in Ukraine, the Russian Federation annexed the Crimean ...peninsula, until then a part of Ukraine. The act of annexation itself was portrayed differently in European countries, and this paper investigates the media portrayal in Croatia, Hungary and Serbia. Content analysis of articles and media publications from relevant internet portals in the researched countries was used as a research method. According to the results of the analysis of the content, it was observed that the annexation of Crimea in Croatia is presented in accordance with pro-Western policies, in Hungary certain domestic objectivities stand out, while in Serbia pro-Russian positions are mostly noticed in the reporting.
Has Russia turned from “Paul to Saul” with regards to international humanitarian law (IHL)? This book aims to answer this question by contrasting the past and the present. Firstly, it offers a ...comprehensive account of the remarkable Russian contributions to IHL since 1850. Secondly, it analyses Russia’s current approach to IHL, drawing on a wide range of legislation, case law, diplomatic records, and military practice. Finally, the author contrasts the past and the present – not without embedding his findings in the changed context of our time. The book is aimed at international law experts as well as people interested in legal history. Its author is an IHL researcher and practitioner with extensive experience in the post-soviet world.
PDF
