U radu se isprepleće nekoliko teorijskih i praktičnih pitanja, a sve unutar širega konteksta suvremene krize birokratske države i potrage za novim obrascima upravljanja. Razmatra se nekoliko tema: ...različiti aspekti pada povjerenja javnosti u državu, uključujući građansku »desakralizaciju" države, paradoks pozitivnog utjecaja nepovjerenja društva na politički razvoj, te povezanost povjerenja i korupcije. Mnoge su države tijekom posljednjih 30 godina poduzele ozbiljne napore kako bi riješile krizu i na nedavne se promjene u njihovu javnom upravljanju može gledati kao na svojevrstan administrativni odgovor. No autor ipak zaključuje da većina tih promjena, s obzirom na to da su bile isključivo tehničke prirode, nije predstavljala stvarnu alternativu te one nisu mogle riješiti probleme u skladu s očekivanjima i potrebama suvremenog društva. Glavnina je rada posvećena slučaju Rusije. Opisuje se i analizira pet krugova neuspješnih pokušaja da se nakon raspada Sovjetskoga Saveza u Rusiju uvede javna služba u pravom smislu riječi. Usprkos djelomičnom napretku, pokušaji su rezultirali značajnim neuspjehom te je došlo do razvoja birokratske države i neizbježnih popratnih posljedica. Najveći neprijatelji reformi u Rusiji nisu oni koji su se susreli s neuspjehom u prvim fazama promjene, već su to »rani pobjednici" – oni koji su 1990-ih stekli povlastice i potom ih nastojali zadržati na sve moguće načine, pa tako i zlouporabom moći. Ruska su iskustva također vrlo zanimljiva u usporedbi s iskustvima ostalih postsocijalističkih istočnoeuropskih zemalja. Autor ocjenjuje da sadašnje stanje birokratskih državnih institucija i njihovih zaposlenika ni u jednoj zemlji nije u skladu sa suvremenim očekivanjima i zahtjevima javnosti te drži da je potrebno znatno povećati razinu njihove odazivnosti i suradnje. Očito je da se uloga javnih službenika mijenja iz temelja.
Ovaj rad bavi se ostvarivanjem neovisnosti Kosova i Abhazije te uspoređuje ta dva slučaja ističući ključne prednosti i nedostatke borbe za neovisnost i međunarodno priznanje Kosova i Abhazije. Većina ...današnjih država stvorena je u posljednjih stotinjak godina kao rezultat procesa dekolonizacije i raspada multietničkih država. Velike svjetske sile, ponajprije SAD i Rusija, u slomu jednih i stvaranju novih država vide svoju šansu za širenje utjecaja i jačanje moći držeći se maksime, koja se pripisuje Machiavelliju, da cilj opravdava sredstvo, dok se međunarodno pravo vješto zaobilazi, a politički saveznici samo slijede politike koje diktiraju ti centri moći. Rad donosi kratak povijesni pregled izgradnje kosovske i abhaske države i analizira momente koji su ključni za njihov status danas.
Domaća politička dinamika, razjedinjenost i preusmjereni prioriteti EU-a, kao i smanjenje geostrateške uloge u NATO-u potaknuli su Tursku na to da se okrene prema novome političkom modelu u kojemu u ...vanjskoj politici potpuno prevladavaju suženi nacionalni interesi. Potraga za fleksibilnim savezništvima sa zapadnim suparnicima iznjedrila je odnose koji su više transakcijske prirode. Turska, naime, drži kako su njezine tradicionalne veze sa zapadnim svijetom neravnopravne te povremeno čak štete njezinim interesima. Odnosi Ankare sa SAD-om i EU-om nikada nisu bili na visokoj razini, od čega je Rusija oduvijek imala najveću korist. U tursko-ruskom „braku iz koristi” Rusija je uvelike moćniji partner pa Turska neprekidno teži važnijoj ulozi na Bliskom istoku, Balkanu, Kavkazu, u Srednjoj Aziji i nekim dijelovima Afrike. U želji za povećanjem svojeg utjecaja na tim područjima, ona se služi svim raspoloživim sredstvima. S obzirom na svoje ambiciozno vodstvo, kooperativna gospodarska politika postala je isključivija i usredotočena na smanjenje sigurnosnih prijetnji. Zbog svega toga zemlja je suočena s brojnim akterima na različitim razinama, uključujući i globalne „teškaše”.
Vođenje rata, kao jedna od najstarijih „aktivnosti“ čovječanstva, oduvijek se pokušavalo opravdati. Kao rezultat takvih nastojanja proizašao je već zarana pojam pravednog rata. Taj je pojam proživio ...stoljeća i tisućljeća ljudskog postojanja dok nije suočen s apsolutnom zabranom rata u 20. stoljeću. Međutim ni tada nije nestao. Ne više izričito „ratovi“, već različiti slučajevi upotrebe sile opravdavaju se na jednak ili sličan način kao i „klasični“ ratovi s pomoću elemenata pojma pravednog rata. U 2014. godini dogodila se intervencija jedne suverene države u drugoj, koja se pokušala opravdati elementima pojma pravednog rata.
Okončanjem hladnog rata i disolucijom SSSR-a, Kavkaz je bio na marginama interesa Zapada. Međunarodna je zajednica početkom i tijekom 90-ih veći dio svoje pozornosti i energije usmjeravala na druge ...svjetske konflikte, i nije promptno mogla, a ni smatrala nužnim reagirati u konfliktima na, kako je to tada izgledalo, limitiranom prostoru, u backyardu Rusije. Iako se europska sigurnost drži nedjeljivom od euroatlantskih saveznika još od kraja Drugog svjetskog rata, SAD i Europska unija nisu do kraja jasno definirali što za njih znači južni Kavkaz i treba li biti smatran dijelom euroatlantskog prostora ili je od marginalna značaja za sigurnost i stabilnost EU-a i Europe kao kontinenta.
Kako je regija Kavkaza geostrateška spojnica između tranzicijske istočne Europe, turbulentnog Bliskog istoka i srednje Azije, te dviju ponekad neprihvatljivih država u regiji - Irana i Turske, danas se na prostoru Kavkaza još u većoj mjeri isprepliću vitalni interesi donekle oporavljenog susjeda i nekadašnjega gospodara Rusije, s preostalom globalnom supersilom SAD-om u smislu (još uvijek) posthladnoratovskoga globalnog pozicioniranja.
Prelamanje mnogo interesnih silnica na malom i nestabilnom prostoru izniman su rizik za preksutrašnje granice Europske unije ukoliko se prostorom Kavkaza bude i dalje bavila samo usput i marginalno.
The challenge is considered in two aspects:
- IT as a tool to improve Museum Collection Processing Technology for Museum Staff (“Internal Use”, “Traditional Approach”)
- IT as a tool to create ...Contemporary Access to Cultural Heritage for Public (“Public Service”, “Contemporary Approach”).
“Internal Use”. At the beginning computer programmes have been created to answer the museum specialists typical demands; so, the museum collection information systems were orientated to “internal use” (DB Collection creation, including text and digital images, reviewing, updating, expanding the information on each item, effective search process, data access etc.). Recently special technologies have been created in Russia to improve traditional system functional characteristics, for example - retrospective conversion of museum documents (a special industrial technology
for digitising card catalogues, inventories and inventory books and creating special DB), Flying Lens Scanning Technology to get digital Images of high quality. “Public Service”. The virtual presentation is the main basis for the public service goal. The Þ rst virtual presentation of cultural heritage appeared in Russia in 1990s. In 1994-95s multimedia technology came to Russia not only to large museums, but also to regional museums all over the country.
A lot of presentations on CD, DVD and INTERNET have been produced. Entering into the 21st century, the New Russia tracks to the Open Information Society in close cooperation with other
countries, and our goal is to present the Russian cultural heritage in its fullness – movable and unmovable, tangible and intangible. Considering electronic publications as a very effective instrument
to meet the challenge, we could mention two forms of presentation: “OUT OF MUSEUM”
– CD, DVD, Internet sites; “IN MUSEUM”
– electronic expositions, exhibitions using PCs, electronic kiosks, gas panels, projectors etc.
The museum transformation concept from Traditional Museum Model to Contemporary Museum Model is demonstrated by the example of the State Pushkin Fine Arts Museum.
Rusija ima jednu od najviših stopa incidencije alkoholizma i alkoholnih psihoza u Europi, što se može objasniti visokim općim pijenjem stanovništva i učestalošću neredovitog pijenja votke. Ciljevi: ...Procijeniti ukupni učinak konzumacije alkohola na stopu učestalosti alkoholizma/psiholoških psihoza u Ruskoj Federaciji. Metoda: Trendovi incidencije alkoholizma / alkoholnih psihoza i potrošnje alkohola po glavi stanovnika u razdoblju od 1970. do 2015. analizirani su korištenjem ARIMA (autoregresivni integrirani pomični prosjek). Rezultati: Potrošnja alkohola po glavi stanovnika je statistički značajan faktor povezan s stopom učestalosti alkoholnih psihoza, što upućuje na to da je porast potrošnje od 1 l alkohola po glavi stanovnika povezan s povećanjem stope učestalosti alkoholnih psihoza za 17,1%. Zaključak: Ova analiza vremenskih nizova naglašava tijesnu vremensku povezanost između stope alkoholnih psihoza i pijenja stanovništva u Rusiji.
U romanima i pripovijetkama Viktora Olegoviča Pelevina, suvremenoga ruskog pisca, mitologija i fantastika, kao elementi
nekih vrlo davnih vremena, prepleteni su s modernim vremenom postsovjetske ...Rusije. Ti elementi, iako navodno davno ostavljeni u prošlosti, u nekim novim oblicima pojavljuju se kao nikad do kraja razjašnjeni problemi iz sfere iracionalnog, a koji realno uvjetuju život pojedinca i društva u cjelini.
Svrha je ovoga rada pomoću analitičkog pristupa pokazati na izabranim književnim primjerima da Pelevin problematizira
ideju kako je suvremeno društvo, iako je, nominalno, već odavno odmaklo od svijeta davnih mitova i fantazija koji se fizički ne može opipati ni racionalno obrazložiti, svejedno u stvarnosti rukovođeno tim prikrivenim i nevidljivim, često i iracionalnim, nehumanim motivatorima, a ne onima javno deklariranima i društveno prihvatljivima.
Tuberkuloza i samoubojstvo su povezani s medicinskim i socijalnim problemima, i epidemiološki parametri se često smatraju indikatorima psihosocijalne neprilike. Postoje teoretske pretpostavke i ...empirijski dokazi koji navode pozitivne asocijacije između samoubojstva i smrtnosti od tuberkuloze na individualnoj razini i na razini stanovništva. Cilj ove studije je bio pokušaj identifikacije odnosa agregatne razine između epidemioloških parametara tuberkuloze i stope samoubojstava u Rusiji. Učestalost tuberkuloze/smrtnost i stope samoubojstva su se analizirale od 1980. do 2015. koristeći analizu vremenske serije kako bi se procijenila veza između vremenskih serija. Rezultati analiza ukazuju na prisutnost statistički značajnih asocijacija između smrtnosti od tuberkuloze i stope samoubojstava na lag zero (r=0,6; SE=0,17). Povezanost između učestalosti tuberkuloze i stope samoubojstva su također bile pozitivne, ali manje očigledne (r=0,4; SE=0,17). Rezultat ove studije navodi pozitivan odnos agregatne razine između smrtnosti od tuberkuloze i stope samoubojstava. Ovi zaključci indirektno podržavaju hipotezu da se smrtnost od tuberkuloze može smatrati indikatorom psihosocijalne neprilike.