Problem odnosa između jezične strukture i govorećeg subjekta zahvaća
skoro svaku lingvističku teoriju još i prije Ferdinanda de Saussurea koji je tu
dihotomiju razvio do krajnjih konzekvenci u ...utemeljenju strukturalizma kao
znanstvene paradigme. Tu centralnu dihotomiju prate i druge poput one između
funkcije i forme te primata jezika ili mišljenja. Razmatrajući tako
lingvističke teorije prije i poslije Saussurea možemo vidjeti da je svugdje
barem implicitno prisutan ovaj problem. Kako bi se taj problem nadišao, u ovom
se radu konstituciji govorećeg subjekta prilazi mimo ustaljenih dihotomija
koristeći koncepte jezičnog upravljanja, metajezika te metajezične sposobnosti.
Uz to dolaze pretpostavke o svjesnosti jezične djelatnosti, njezinu inherentno
metajezičnom karakteru te mogućnosti konstituiranja subjektivnosti samoga
govornoga aktera pomoću refleksivnosti i dijalogičnosti. U tu svrhu govoreći se
subjekt provlači kroz tri dimenzije sa svojim specifičnim problemima – kroz
filozofsku, političko i pragmatičku dimenziju. Glavna je značajka filozofske
dimenzije ontološko i epistemološko utemeljenje jezičnoga fenomena te odnos jezika
i mišljenja; kod političke dimenzije riječ je o pitanjima moći i hegemonije; na
pragmatičkoj se razini ističe raspad dihotomije između deskriptivnosti i
performativnosti kao različitih jezičnih funkcija. Konačno, cilj je rada na
navedenim pretpostavkama afirmirati metalingvistiku univerzalnoga karaktera
ostajući u imanentnim okvirima, tj. u okvirima samoga jezika
The problem of the relationship between the linguistic structure and the speaking subject is present in almost all linguistic theories, even those that were postulated prior to that of Ferdinand de Saussure who developed the said dichotomy to its fullest. Other dichotomies such as “function-form” and “language-thought” follow this central dichotomy. In this sense, the problem of this relationship is present in every linguistic theory before and after Saussure, at least implicitly. In order to overcome this problem, in this paper we examine the constitution of the speaking subject outside of the fixed dichotomies. Instead, we use the concepts of language management, metalanguage and metalingual ability. This calls for some hypotheses about language activity awareness, its inherently metalinguistic character and the possibility of the constitution of the speaking actor´s subjectivity through reflexivity and dialogicality. For this purpose, the speaking subject, with its specific problems, is viewed through three different prisms: the philosophical, the political and the pragmatic one. The main characteristic of the philosophical dimension is the ontological and epistemological foundation of linguistic phenomena and the relationship between language and thought; the political dimension deals with the questions of power and hegemony; the pragmatic dimension emphasizes the breakdown of the dichotomy between descriptiveness and performativity as different linguistic functions. Finally, the goal of the paper is to establish universal metalinguistics, relying on the abovementioned hypotheses, while remaining within the immanent frameworks, i.e. within the framework of language itself.
Transplantacija srca priznata je metoda kirurškog zbrinjavanja krajnjeg stadija zatajivanja srca. Nakon operacije većini je pacijenata poboljšana kvaliteta života te dobrim rehabilitacijskim mjerama ...može gotovo potpuno povratiti fizičku funkcionalnost, no pitanja socijalne reintegracije obično nisu dovoljno razrađena. Jedan od najboljih načina postizanja reintegracije jest povratak na radno mjesto. Pritom treba riješiti pitanje novonastale radne sposobnosti. U pacijenata sa srčanim transplantatom koristimo se različitim mjerenjima fiziološke funkcije (spiroergometrijom, 24-satnim praćenjem krvnog tlaka i EKG-a itd.), psihološkim testovima (probirom na psihijatrijske komorbiditete) te određivanjem subjektivne radne sposobnosti kako bismo dobili multidimenzionalnu sliku radne sposobnosti. Osnova te sposobnosti jest zdravlje. Radna sposobnost podložna je, dakle, promjenama, ali se uvelike može poboljšati širokim spektrom pravodobno implementiranih rehabilitacijskih mjera. U tekstu je opisan prikaz rehabilitacijskog procesa.
Effort to incorporate sustainability aspects into the spatial planning agenda requires new relationships between conventional and new players in today's post-socialist world. Some stakeholders ...engaged in development, management and governance are sometimes tailoring the destiny of regional and urban systems in Croatia without sustainability concerns. Their activities show the lack of awareness and negative attitude towards sustainable planning practices where the major goal is to improve the quality of life of current and future generations. Without sound ideas about carrying capacities and sustainability, some of these actors have ignored the planning knowledge and expertise (CAVRIĆ, NEDOVIĆ – BUDIĆ, 2007). Planners advise upon them with their professional skill and knowledge but the driving force is still political power. These proponents have managed to safeguard their own spatial and land interests on the expense of the public and ordinary citizens, by maintaining the system of "copy-paste" planning blue prints, suitable for supporting emerging urban sprawl and uncontrolled construction activities. Unfortunately, due to the long-term social ignorance and strong alliance of developer's lobbies, architects and constructors, various international planning ideas with "sustainability in mind" have not affected Croatian planning theory and practice, yet. Some of them are petrified, misinterpreted or simply abolished owing to obstinate legislation, the non-existence of formal planning education, and the privileged position of only one brand of chartered planners (e.g. architects) . Alternative development solutions, such as public participation, behavioral, organizational and technological advances, diversity of implementing instruments in the planner's "toolkit", and the planner's numerous tasks in guiding sustainable change, are still to be recognized in this EU accession country.Notwithstanding, this paper aims to summaries sustainability and its derivates as the new paradigms, in which the guiding leitmotif of the new global agenda for planning is spelled out by the United Nations Centre for Human Settlements (2001b) as follows: "The new planning is less coded and technical, more innovative and entrepreneurial. It is more participatory and concerned with projects rather than whole spatial systems. Planning expertise is increasingly sought not only by the state, but also by the corporate sector and civil society. What is controversial is not planning per se, but its goal: whether it should be directed chiefly at efficiency, reinforcing the current distribution of wealth and power, or whether it should play a distributive role to help create minimum standards of urban liveability" (Hague, 2001).
Inteligencija i školsko postignuće, kao tesno vezani, ispitivani su zajedno od najranijih empirijskih istraživanja ovih konstrukata. Međutim, tek rezultati bihejvioralno-genetičkih studija pružaju ...potpunu sliku o faktorima koji utiču na inteligenciju i školski uspeh, specifikujući etiologiju njihovog odnosa. Osnovni cilj ovog istraživanja usmeren je na procenu genetskih i sredinskih faktora koji utiču na kovariranje među merom opšte intelektualne sposobnosti i osnovnoškolskog i srednjoškolskog uspeha. Istraživanje je obuhvatilo 340 parova blizanaca oba pola, od toga 168 monozigotnih i 172 dizigotna blizanca, u starosnoj dobi 18–44 godine. Udeo pojedinih izvora kovariranja između ispitivanih fenotipa testiran je multivarijantnim biometrijskim metodom. Uvid u fenotipske korelacije opšte intelektualne sposobnosti, uspeha u osnovnoj školi i uspeha u srednjoj, ukazuje da je reč o konstruktima koji međusobno umereno koreliraju (.33–.53). Opšti/zajednički genetski uticaj objašnjava najveći deo kovarijanse školskog uspeha (kako u osnovnoj, tako i u srednjoj školi) i opšte intelektualne sposobnosti, što govori u prilog pretpostavci da isti set gena određuje etiologiju individualnih razlika na ispitivanim varijablama. Objašnjenju korelacije između uspeha u osnovnoj i uspeha u srednjoj školi umereno doprinose i mere opšte/zajedničke deljene sredine. Pored nedeljenih sredinskih uticaja, ono što razlikuje ispitivane konstrukte jesu uticaji specifičnih genetskih faktora, koji su jedinstveni za svaki konstrukt.
SAŽETAK: Cilj rada je ispitati koji su najizrazitiji stresori u svakodnevnom radu medicinskih sestara/tehničara, kako djeluju na njihovo zdravlje, radnu sposobnost i kvalitetu života. Utvrđeno je ...postoji li razlika u rezultatima ispitivanja između zaposlenika dviju bolnica s obzirom na različitu problematiku kojom se bave. Na temelju rezultata predložene su mjere poboljšanja suočavanja sa stresom i mjere koje će pridonijeti očuvanju kvalitete života, osobnog zdravlja i radne sposobnosti.
U istraživanje je bilo uključeno 93 medicinskih sestara/tehničara zaposlenih u Specijalnoj bolnici (SB); (N= 38) i na Klinici (K); (N= 55).
Dragovoljno i anonimno ispitivanje provedeno je Upitnikom za procjenu utjecaja rada na zdravlje i radnu sposobnost. Podaci su uneseni u bazu podataka (Microsoft Excel for Windows), te je provedena deskriptivna statistička obrada. Razlike u kategorijskim varijablama analizirane su hi-kvadrat testom. P vrijednosti < 0,05 smatrane su značajnima. U analizi je korištena STATISTICA verzija 10.0 (www.statsoft.com) i provedena je korelacija WAI s odgovorima ispitanika iz Upitnika, pri čemu je korišten Spearmanov koeficijent korelacije. Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Između ispitivanih bolnica nema razlika u ispitivanoj skupini čimbenika koji se odnose na izazov, napredovanja i uključenost u rad organizacije (p> 0,05); natpolovična većina ih je nezadovoljna (52 %, odnosno 63 %). Svaki drugi ispitanik želio bi ponekad prekinuti sa svojim poslom (55 %, odnosno 58 %), petina ispitanika posao smatra obvezom i sve više odbojnim, te 62 % nema mogućnost napredovanja. Najbolje ocijenjen segment je suradnja s kolegama. U području kvalitete života i uravnoteženosti zamijećen je veliki broj djelomično zadovoljnih i nezadovoljnih trenutnom kvalitetom života (48 %). Niže vrijednosti WAI imaju snažnu povezanost s onima koji su nezadovoljni situacijom na poslu, kvalitetom života, lošijim svladavanjem zahtjeva na poslu, koji se osjećaju nezdravo i koji su izloženi većim zdravstvenim opterećenjima.
Iako se radi o relativno malom uzorku ispitanika (N=38, odnosno N=55), dobivene rezultate treba promatrati kao pokazatelje izvora organizacijskih čimbenika stresa i kao takvih uporišta na kojima se mogu planirati interventne mjere. Predložene su mjere poboljšanja u suočavanju sa stresom, te mjere koje će pridonijeti očuvanju kvalitete života i radne sposobnosti. Interventne mjere trebalo bi temeljiti na dragocjenom čimbeniku izvrsne suradnje s kolegama na poslu koju navode ispitanici.
SUMMARY: The objective of the study was to identify the most prevalent stressors in the everyday workload of nurses and medical technicians that impact their health, work capacity and quality of life. Differences were found regarding the results obtained in two different hospitals explainable by the type of work that participants do in their daily routine activities. Measures are suggested to improve coping with stress and those that will contribute to a better quality of life, personal health and work capacity. The study was conducted on a sample of 93 nurses/technicians employed at a special hospital (SH), (N=38), and a clinic (C), (N=55). The participation in the study was voluntary and anonymous and used the Questionnaire for the Assessment of the Impact of Work on Health and Work Capacity. The obtained data was fed into a data base (Microsoft Excel the Windows) with a descriptive statistical analysis following. The differences in category variables were analysed using the chi-square test. P values < 0.05 were regarded as significant. The analysis relied on STATISTICA version 10.0 (www.statsoft.com) and WAI correlation was investigated with the responses from the Questionnaire using Spearman’s correlation coefficient. The study was approved by the Ethics Committee at the Faculty of Medicine, University of Zagreb. No differences were found in the two facilities with respect to factors such as challenge, promotion and involvement in the work of the organisation (p>0.05). More than a half (52% and 63% respectively) was dissatisfied. Over one half of the subjects (55% and 58%) wished to sometimes stop with their work, and a fifth found work a mere obligation and increasingly repulsive. 62% complained of no chance for promotion. The best element of the work for most subjects was the collaboration with other colleagues. As for the quality of life, a great majority found it partly satisfying or unsatisfying (48%). The lower WAI values were found to be in strong correlation to dissatisfaction with work, and with the quality of life, poorer performance at work, poorer health and health overload. Despite the relatively small study sample (N=38 and N=55), the results should be interpreted as indicators of the sources of stress that are directly related to the organisational factors and should serve as the base in planning improvement measures. Measures are proposed to cope better with stress, preserve the quality of life and work capacity. Intervention measures should take into account the precious factor of excellent collaboration with colleagues at work.
SAŽETAK: Akutni životno ugrožavajući stresni događaj na radnom mjestu predstavlja ozljedu na radu, te se u godišnjem izvješću o ozljedama na radu i profesionalnim bolestima prijavljuje mjerodavnim ...inspekcijskim službama. Cilj rada je analizirati strukturu prijavljenih ozljeda na radu od poslodavca za radno mjesto priređivač igara na sreću (PINS) u razdoblju od 2009. do 2013. godine s osvrtom na učestalost i posljedice oružanog prepada na prodajnim mjestima PINS-a. Na temelju dostupnih godišnjih izvješća o ozljedama na radu i profesionalnim bolestima u razdoblju od 2009. do 2013. godine statistički su obrađeni i analizirani podaci za radno mjesto PINS. Protupravno djelovanje treće osobe (oružani prepad) glavni je uzrok svih ozljeda na samom radnom mjestu (od 82 do 92 %). Uspoređujući spolnu distribuciju ozljeda na radu u PINS-u, do 79 % čine žene. U 73 % svih zabilježenih slučajeva ozljeda na radu radilo se o psihičkoj traumi kao posljedici protupravnog djelovanja treće osobe. Uvid u literaturne podatke pokazuje kako osobe nakon oružanog prepada doživljavaju akutni stresni poremećaj unutar prvog tjedna, te započinju izvanbolnički psihijatrijski tretman koji često prerano prekidaju. U 27 % slučajeva razvije se djelomični posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) koji zbog prekida liječenja postaje trajan, a u 5 % dolazi do trajnog gubitka radne sposobnosti. Poslodavac je prepoznao opasnost od trajnih posljedica psihičke traume na radnu sposobnost, te je ujedno i organizirao preventivne strategije. Međutim, još postoje mjere kojima se preventivna strategija može upotpuniti u smislu poboljšanja tehničkih uvjeta rada, praćenje i skrb žrtava oružanih prepada od stručnih zdravstvenih radnika i psihologa da bi se spriječila progresija akutnog stresnog događaja u kroničnu psihičku bolest.
SUMMARY: Acute worksite stressful experience, according to the Croatian legislation, is considered an occupational injury (OI) and is reported in the Annual Reports on OI and occupational diseases (AROID) to the labor inspectorate. This study analyzed the structure of OI in the period between 2009 and 2013 reported by the Employer for Game of Chance Organizer (PINS). Methods: On the basis of available AROID, collected data were statistically analyzed for time period between 2009 and 2013 for PINS workplaces in Croatia. Predominant cause of OI was related to armed robbery (82-92%) in time period between 2009 and 2013. The majority of all injured workers were women (79%). In 73% of all observed cases of OI the consequences were classified as psychic trauma related to armed robbery. Published data indicate that acute stress disorder occurred in all subjects after armed robbery within first week, with need to undergo outpatient psychiatric treatment which the subjects often quit too soon. In 27% cases partial posttraumatic disorder developed in cases of inadequate/too short treatment, progressing into chronic posttraumatic stress disorder. In 5% of all cases permanent loss of work ability occured. Although the employer has developed strategies to prevent armed robbery assaults and their consequences, there is still room for further improvements such as technical measures, and follow-up of victims of armed robbery by medical experts and psychologists with the aim to prevent permanent work disability.
Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi učinak sposobnosti logičkog mišljenja i spola na učenički uspjeh u prirodoslovlju i stavove o njemu. Test logičkog mišljenja (TLM), skala sa stavovima o ...prirodoslovlju i test o osjetilnim organima primijenjeni su na 72 učenika osnovne škole da bi se odredila njihova sposobnost logičkog mišljenja, stavovi o prirodoslovlju i uspjeh. Rezultati dvosmjerne multivarijantne analize varijance (MANOVA) nisu pokazali statistički značajnu razliku između srednje vrijednosti dječaka i djevojčica s obzirom na uspjeh i stavove o prirodoslovlju. Sposobnost logičkog mišljenja imala je značajan učinak na njihov uspjeh u prirodoslovlju. Međutim, nije pronađena statistički značajna razlika u sposobnosti logičkog mišljenja s obzirom na stavove o prirodoslovlju.
Cilj je ovog istraživanja bio ispitati odnos opće mentalne sposobnosti i pet osobina ličnosti s transformacijskim stilom rukovođenja. Na uzroku od 177 rukovoditelja srednje i niže razine rukovođenja ...u 16 radnih organizacija primijenjen je test opće mentalne sposobnosti i petofaktorski upitnik ličnosti. Stil rukovođenja procijenjen je primjenom Višefaktorskog upitnika stilova rukovođenja iz dvaju izvora procjene. Formu za samoprocjene popunilo je 177 rukovoditelja, a formu za procjene drugih 340 njihovih podređenih. Rezultati hijerarhijske regresijske analize za samoprocjene stila rukovođenja upućuju na to da opća mentalna sposobnost nije pridonosila predikciji transformacijskog stila. Utvrđeno je da osobine ličnosti objašnjavaju 22% varijance transformacijskog stila pri čemu su savjesnost i otvorenost za iskustva samostalni prediktori. Međutim, kada su transformacijski stil rukovoditelja procjenjivali njihovi podređeni, opća mentalna sposobnost bila je u niskoj negativnoj korelaciji s transformacijskim stilom, a osobine ličnosti nisu pridonosile objašnjenju varijance transformacijskog stila. Dob i spol su samostalni značajni prediktori, a demografske varijable kao grupa značajno objašnjavaju varijancu transformacijskog stila rukovođenja. Podređeni procjenjuju da mlađi rukovoditelji i rukovoditelji ženskog spola iskazuju više transformacijskih ponašanja.
The relationship between natural language and thinking is investigated by the analysis of the influence of natural language on deductive reasoning with the special emphasis on the correlation between ...the efficiency in the use of complex grammar structures and language use in general and the efficiency in deductive reasoning. The detected relation between different language structures and specificities of reasoning could imply a possibility that language capacity, meaning and scope of connectives and quantifiers, as well as in word order, influence deductive reasoning. If differences in natural languages may influence differences in reasoning, it could be concluded that thinking is language-dependent at least with respect to the formal possibilities of language. Further, if the efficiency in language use is directly related to the efficiency in reasoning, this could suggest that reasoning is strongly language-dependent and even that particular differences in reasoning may be caused by differences in language capacity.
PDF
