Ivan Krstitelj u Četvrtom je evanđelju predstavljen kao svjedok
po kojem će svi povjerovati (usp. 1,6-8). S jedne strane, on je
za ivanovsku zajednicu ideal svjedoka, ali je s druge zamjetna
...tendencija njegovog umanjivanja u odnosu na Isusa (usp. 1,15;
1,26-27. 30.33; 3,28-30). Za ovo u suvremenoj literaturi postoje dva
temeljna tumačenja. Oba pretpostavljaju da se koncem 1. st. vodila
polemika između ivanovske zajednice i sljedbenika Ivana Krstitelja.
Prvo tumačenje Krstiteljevu podređenost Isusu prepoznaje kao
kršćansku poruku upućenu krugovima Krstiteljevih učenika koji su
ga smatrali Mesijom. Drugo tumačenje polazi od kršćanskih crta koje
odlikuju Krstiteljev lik i nastoji ih objasniti kao plod evanđelistove
“kristijanizacije”, u namjeri da se pretenzijama Krstiteljevih štovatelja
suprotstavi njegovim kršćanskim likom.
Ovaj članak u prvom dijelu na sažet način analizira ključne
tekstove u kojima je predstavljen Krstitelj. Služeći se rezultatima
egzegeze, članak se u drugom dijelu želi suočiti s dva temeljna
tumačenja ove problematike te izložiti zaokruženu viziju Krstiteljevog
lika u Četvrtom evanđelju. Ističući njihove slabe točke, ali uvijek
vodeći računa da je zaista postojala mogućnost polemike između
dviju zajednica, on se suprotstavlja prvom tumačenju a drugo
modificira. Umjesto predloženog umanjivanja važnosti Ivana
Krstitelja, istraživanje dokazuje da je za ivanovsku zajednicu njegovo
svjedočanstvo imalo ključnu važnost u polemici sa židovstvom, a
također i za nastanak Crkve; Krstitelj je stoga prikazan kao ideal
svjedoka. U pogledu njegove eventualne “kristijanizacije”, smatramo
da Krstiteljevom liku nisu jednostavno dodane kršćanske crte jer
bi to bilo nemoguće, nego da je evanđelist preradio predaje kojima
raspolaže njegova zajednica, u čijoj su memoriji pohranjena također
iskustva i svjedočanstva kršćana poteklih iz krugova Krstiteljevih
učenika. Jer u slučaju eventualne polemike s njima, evanđelist
je trebao svojoj zajednici predočiti Krstiteljev lik koji će ne samo
zadovoljiti potrebe polemiziranja nego bi polemika zahtijevala i od
same ivanovske zajednice novo, preciznije poimanje Krstiteljeve osobe
i uloge. Ono mora biti u skladu s crkvenim predajama i memorijom
bivših Krstiteljevih učenika da bi ivanovska zajednica sebi mogla
objasniti zašto je od samog njezinog nastanka Krstiteljeva djelatnost
imala toliku važnost. Umjesto jednostavnog dodavanja kršćanskih
elemenata na lik Ivana Krstitelja, evanđelistov prikaz je morao biti
uravnotežena obrada postojećih predaja da bi zadovoljila različite,
međusobno suprotstavljene kriterije, koji pripadaju ovoj tematici.
Autor govori o postanku, izvornom značenju i načinu uporabe kroz povijest izreke „Lex orandi – lex credendi“. Prvi je izreku upotrijebio Prosper Akvintanski polovicom 5. stoljeća u svrhu opravdanja ...Crkvene prakse molitve za sve ljude. Izrekao je u različitim inačicama korištena u Crkvenoj predaji, osobito kod proglašenja dogma o Marijinu bezgrešnom začeću i uznesenju na nebu u čemu je svoj doprinos dao i dr. fra Karlo Balić. Na kraju autor upozorava na suvremena svetopisamska i liturgijska produbljivanja prema kojima je razmatrana izreka pokazatelj konkretne življene kršćanske vjere i ostvarivanja povijesti spasenja.
Evanđeoski kršćani u svijetu i u Hrvatskoj nastoje evanđelje i načela Svetoga pisma primijeniti u svakodnevnom življenju, a brak i obitelj su vjerojatno najznačajniji i najvidljiviji pokazatelj ...uspješnosti te primjene. U prvome su dijelu ovoga rada obrađene osnove biblijskog učenja o braku i obitelji. U drugom je dijelu naznačen stav evanđeoskih kršćana o seksualnoj nemoralnosti, posebice o seksualnim odnosima prije braka i izvan braka te stav prema homoseksualnosti. U završnom dijelu rada daju se biblijsko-teološke smjernice za odgoj i jačanje obitelji koje uključuju uspostavu življenja na temeljima Božje riječi, uspostavu biblijskog autoriteta u braku i obitelji te uspostavu obiteljskih prioriteta.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Vezava: Vez iz lepenke z usnjenim hrbtom in vogali iz 18. stoletja.Pisava: Gotska knjižna minuskula. Dva stolpca, ena roka.(Katalog ...rokopisov; Kos-Stele 1931, str. 77.)- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Zapiski stiškega profesa Gregoriga iz 1641 (I a, 1a, 15a).Fizični opis: Foliji v kodeksu so velikosti 28,7 x 20,6 cm. Zapis z rjavo ...tinto v gotski knjižni kurzivi je dvokolonski. Iniciale, incipiti, ekspliciti in naslovi knjig so izpisani v rdeči tinti. Iniciale so visoke do 7 vrstic, večina jih je oblikovanih v kombinaciji rdeče in rjave tinte, včasih je dodana tudi zelena barva. Izjemoma je lahko iniciala v celoti izpisana z zeleno barvo. Vezava (bogato ornamentirano belo usnje čez leseno osnovo) je iz zgodnjega 17. stoletja.Okras: Poleg skromnih kaligrafskih inicial v omenjenih barvah ali barvnih kombinacijah kodeks krasi večje število fleuroniranih inicial (v enakem koloritu), ki pa so marsikdaj izdelane precej nevešče.(Katalog rokopisov; Germ 2005, str. 64; gl. tudi Kos-Stele 1931, str. 40-41.)- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Autor u Mt 2,1-12 uočava kontrapoziciju pojedinih skupina likova (mudraci/Herod i vjerski vođe) s obzirom na njihov stav prema novorođenom Mesiji (2,2). Imajući u vidu da često početne informacije u ...pojedinim biblijskim knjigama najavljuju njihove velike teme i način njihova predstavljanja, ovo istraživanje polazi od pretpostavke da uočena kontrapozicija među likovima ima proleptičku funkciju za razvoj teme učeništva na širem narativnom planu.
Analiza fokusira ponašanje pojedinih likova u pojedinim strofama teksta, njihovu kontrapoziciju s obzirom na pojavu Mesije te prosljeđuje izravnim sučeljavanjem likova s obzirom na pojedine teme koje tekst stavlja u prvi plan (kraljevstvo, pravednost, govorenje, mudrost, radost itd.). Potom slijedi sažeti prikaz kontrapozicije u okviru teme učeništva na širem planu naracije. Iz njega proizlazi da tema učeništva i kontrapozicija koja ju obilježava ne jenjava ni nakon događaja Isusove muke, smrti i uskrsnuća.
Može se zaključiti da Mt 2,1-12 pruža proleptičku funkcionalnu kontrapoziciju likova oko pojave Isusa Krista i time riše prve obrise (anti)modela učeništva u Evanđelju po Mateju.
Proučavanje okružnica, propovijedi i prigodnih nagovora bl. Alojzija Stepinca omogućuje nam uvid u njegovu pastirsku skrb za kršćanski odgoj povjerenih mu vjernika i način da ih učvrsti u istinama ...vjere. Na temelju njegove baštine možemo s pravom zaključiti kako je snažan bio njegov katehetski impuls i uvjeriti se u njegova nastojanja da Crkva ima dovoljan broj kvalitetnih kateheta i vjeroučitelja. U tu svrhu sastavio je Katehetske propovijedi čiji je novozavjetni dio obrađen u ovome članku.
U prvom dijelu članka predočene su nadbiskupove smjernice vjeroučiteljima i roditeljima za vjerski odgoj djece u obitelji i u školi, njegova skrb za vjeronaučne priručnike, a potom u drugom dijelu članka ukratko su prikazani sadržaj i poruka novozavjetnih tema u Katehetskim propovijedima. U njima je on progovorio o Bogu Ocu koji u punini vremena šalje svoga Sina da otkupi grješno čovječanstvo, o Kristu Otkupitelju čovjeka, njegovu utjelovljenju, pripravi za javno djelovanje, o njegovu navještaju evanđeoskog zakona ljubavi i o pozivu čovjeku na obraćenje. Dramu Kristove muke, smrti i uskrsnuća koja je dovela do plodova otkupljenja nadbiskup tumači jednostavnim i svakom vjerniku razumljivim govorom.
Nakon kateheza o Kristu i njegovu otkupiteljskom djelu govori o Bogu Duhu Svetome koji daje spoznati plodove otkupljenja, štoviše, on ih oživljuje u slavljenju sakramenata. Potom, u svjetlu Kristova uskrsnuća, tumači njegovu vlast nad prirodom, životom i smrću. Nije propustio progovoriti o Crkvi koju je Krist ustanovio s nakanom da uprisutnjuje djelo spasenja i njenu vidljivu strukturu povezanu milošću i službama koje omogućuju ljudima prispjeti k slavi neba. Naposljetku, potanko je obradio pripremu slavljenja pojedinih sakramenata i potrebu iskazivanja zahvalnosti Bogu za njih te potrebu vjere u uskrsnuće tijela i vječni život.
U načinu prenošenja kršćanskoga nauka nadbiskup je u ljudima budio kršćansku nadu i vedrinu koja proizlazi iz njegova jedinstva s Bogom i njegovom Crkvom, osobito u vremenu progona. Shvaćajući pogubnost komunističke ideologije koja je htjela iskorijeniti vjeru, prikazujući je kao »opijum naroda«, pojačano je poticao roditelje na obvezu kršćanskog odgoja djece, osobito u školi, a svećenike upozoravao da ni zbog kakvih razloga ne posustanu u naviještanju i prenošenju vjerskih istina.
Pluralizam u Svetom Pismu Manicardi, Ermengildo
Crkva u svijetu,
01/1997, Letnik:
32, Številka:
1
Conference Proceeding
Odprti dostop
Svjestan poteškoće koju sa sobom nosi pokušaj da se jednim jedinim pogledom obuhvati široka tema pluralizma u Svetom pismu, autor predlaže tri susljedne razine čitanja rečenog fenomena, držeći ih ...različitima, ali istodobno i komplementarnima.
Prvi dio ovog teksta proučava pluralizam kakav se očituje u procesu
formiranja samih biblijskih tekstova. Naime, ti su tekstovi, premda posjeduju prepoznatljivu individualnost, sastavljeni od mnoštva kompozicijskih elemenata, koje ne razara, nego određuje jedinstvo objave i knjige koja je prenosi.
Drugi dio ovog teksta premješta se na razinu Isusove povijesti, o kojoj izvještavaju evanđelja, da bi pokazao kako je Isusovo ponašanje prema strancima i ljudima izvan njegova kruga moguće shvatiti pluralistički.
Naime, Isus zna uvijek dohvatiti ono što u dubini povezuje njegove sugovornike s njime, a da pritom ne obezvrjeđuje i ne potiskuje međusobne razlike.
Treći i zadnji dio ovog razmišljanja nastoji sagledati odnos između
završnog poslanja, koje predviđa nužni angažman učenika na sjedinjenju svih ljudi u znaku jedinog evanđelja, i pluralizma kakav je živio Isus iz Nazareta (tretiran u drugom dijelu), odnosno fenomena nesumnjivog pluralizma, koji karakterizira sadašnji biblijski tekst (kao što to proizlazi iz prvog dijela).
Autor sažeto predstavlja teološka načela u interpretaciji Svetoga pisma prema izlaganjima Romana Guardnijia. Posebno ističe usklađenost vjerskog osjećaja i aktualizaciju svetopisamskog teksta sa ...stanjem u kome se u tom trenutku nalazi pojedinac i zajednica.
U radu se opisuju sintaktičke funkcije participa prezenta aktivnog i participa preterita aktivnog I. u Katančićevu prijevodu Svetoga pisma (1831.). Posebno se istražuje participska konstrukcija ...apsolutni nominativ (particip u nominativu + ime u nominativu) te se utvrđuju njezine sintaktičke funkcije.
