Straipsnis skirtas supažindinti filosofus, psichologus, teisininkus ir plačiąją visuomenę su problemomis, su kuriomis susiduria gydytojai, dirbantys organų persodinimo srityje. Teigiama, kad ...transplantologija (mokslas apie organų persodinimą) iškėlė ne tik specialių ir bendrabiologinių problemų, bet ir paskatino peržiūrėti ar net pakeisti kai kurias tradicines moralės bei teisės normas. Recipientai dažniausiai susiduria su liguisto nuolatinio dėkingumo donorui psichiniu kompleksu. Autoriai pabrėžia vieningų įstatymų, kurie nustatytų ne tik gydytojų teises, bet ir apibrėžtų donorų bei recipientų tarpusavio santykius, reikalingumą. Persodinant lavonų organus, nemaža sunkumų kelia mirties fakto konstatavimas, tam tikri jurisdikcijos reikalavimai, visuomenės bei mirusiojo šeimos tradicijos, religiniai įsitikinimai, recipiento psichologija. Nė vienoje šalyje nėra įstatymo, kuris garantuotų stacionaro ligoniams jų kūno neliečiamybę po mirties, jeigu jie gyvi būdami nėra pareiškę noro būti donorais. Tarybų Sąjungos įstatymai neįpareigoja gydytojų, paimant organus iš lavono, gauti giminių sutikimą.
Svrha: Ovaj kratak tekst izvještava o histološkoj analizi sastava komercijalno raspoloživih alogenih koštanih blokova Maxgraft®. Materijali i metode: Na temelju objavljenih histoloških metoda prazni
...uzorci alogenih koštanih blokova Maxgraft® dekalcificirani su, dehidrirani i uloženi u parafin prije histološkog i histokemijskog bojenja. Nakon toga na prerezima su se procjenjivala obilježja materijala, poput strukture koštanoga matriksa i druge komponente, uključujući kolagen ili stanice/stanične ostatke. Rezultati: Uočeno je da ovi koštani blokovi imaju trabekularnu strukturu s lamelarnom podorganizacijom. Dodatno su nađeni i stanični ostatci unutar lakuna osteocita i na vanjskim površinama trabekula zajedno s ostatcima intertrabekularnog masnog i vezivnog tkiva, te kolagene strukture, vezivno-tkivne stanice i stanični ostatci. Zaključak: U skladu s dosadašnjim istraživanjima, podatci iz ovoga teksta pokazuju da neke od certificiranih tehnika pročišćavanja ne omogućuju proizvodnju
alogenog materijala bez organskih stanica i tkivnih komponenata.
Nemelanomski karcinomi kože najčešći su karcinomi u bolesnika s transplantiranim bubregom. Kliničke i epidemiološke studije ukazuju na to da su najvažniji čimbenici rizika za razvoj nemelanomskih ...karcinoma kože doživotna imunosupresivna terapija nužna za sprječavanje odbacivanja presatka i održanje njegove funkcije te starija životna dob bolesnika prilikom transplantacije, izloženost UV zrakama tijekom života, svjetliji tipovi kože i osobna anamneza preboljelog karcinoma kože prije transplantacije. Budući da su bolesnici s transplantiranim bubregom skloniji razvoju agresivnijih tipova kožnih karcinoma, osobito planocelularnog karcinoma, izrazito je važno razviti svijest bolesnika s transplantatom o povećanoj sklonosti razvoju karcinoma kože, potrebi za prevencijom te redovitim dermatološkim pregledima i samopregledima kože. Imunosupresivnu terapiju treba prilagoditi svakom pojedinom bolesniku te ju po potrebi modificirati kako bi se smanjio rizik za pojavu karcinoma uz istodobno održanje funkcije presatka. Za praćenje bolesnika s transplantiranim bubregom potreban je interdisciplinarni pristup uključujući primarno nefrologe i dermatologe kako bismo omogućili bolesnicima s transplantatom prevenciju, ranu dijagnozu i odgovarajuće liječenje karcinoma kože.
Prva uspješna transplantacija bubrega u Jugoslaviji ostvarena je u Rijeci 30. siječnja 1971. kao rezultat multidisciplinarne suradnje u kojoj su značajni doprinos pružili djelatnici Laboratorija za ...tipizaciju tkiva, tada bolnice „Dr. Zdravko Kučić“ na Sušaku, a danas Kliničkog bolničkog centra (KBC) u Rijeci. Upravo su intenzivne pripreme za zahvat transplantacije potakle osnivanje prvog Laboratorija za tipizaciju tkiva u Hrvatskoj pri Stanici, kasnije Zavodu za transfuzijsku medicinu. Ovim radom prikazan je utjecaj povijesnog razvoja Laboratorija na uspješnost transplantacijskog programa te postizanje i održavanje statusa riječkog KBC-a kao jednog od vodećih transplantacijskih centara u Hrvatskoj. Temeljem proučavanja povijesnih dokumenata Laboratorija i arhive KBC-a prikazan je razvoj tipizacije tkiva u Rijeci od osnutka Laboratorija 1971. do danas. Opisan je napredak u usvajanju novih metoda tipizacije tkiva u određivanju polimorfizma sustava HLA, probiru seruma pacijenata na prisustvo protutijela HLA i određivanju njihove specifičnosti, te križnih proba u svrhu otkrivanja donor-specifičnih protutijela. Odabir i primjena optimalnih metoda rada u Laboratoriju pridonijela je usvajanju najnovijih spoznaja u transplantacijskoj imunologiji i povijesnom razvoju transplantacijskog programa u Rijeci.
The first successful kidney transplantation in Yugoslavia was performed in Rijeka, on the 30th of January, 1971, at that time in the “Dr. Zdravko Kučić” Hospital at Sušak, and today in the Clinical Hospital Centre (CHC) in Rijeka. The transplantation was a result of a multidisciplinary cooperation where a significant contribution was provided by the Tissue Typing Laboratory employees. Intensive preparations for the transplant procedure have been crucial for the founding of the first Tissue Typing Laboratory in Croatia as a part of the Station, later the Transfusion Medicine Institute. This paper presents the impact of the historical development of the Laboratory on the success of the transplant programme, the achievement and maintenance of the status of the CHC Rijeka, as one of the leading transplant centre in Croatia. Based on the study of the historical documents of the Laboratory and CHC archives, the development of tissue typing in Rijeka has been presented here since the establishment of the Laboratory in 1971 until the present day. The progress has been described in the adoption of new tissue typing methods in determining the polymorphism of the HLA system, the serum screening for the presence of HLA antibodies and determination of their specificity, as well as crossmatches for detecting donor-specific antibodies. Selection and application of optimal work methods at the Tissue Typing Laboratory contributed to the adoption of the latest findings in transplant immunology and the historical development of the transplant programme in Rijeka.
Razvitak urologije na Sušaku povijesno se ne može izdvojit iz ukupnog razvitka nkirurških disciplina u Hrvatskoj. Kako je Zagreb slijedio zasade bečke kirurške škole, dolaskom vrhunskih liječnika iz ...Zagreba na Sušaku se započela razvijati kirurško-urološka struka. Izgradnjom „Opće javne banovinske bolnice” 1935. godine otvara se i Odjel za kirurgiju, a prim. dr. Janko Komljenović imenovan je pročelnikom odjela. On osuvremenjuje, razvija i primjenjuje niz kirurških disciplina, između ostalog i urologiju. Začetnik je i endoskopske urologije. Nakon Drugog svjetskog rata, na istom odjelu, nastavlja se razvoj urologije uvođenjem većih operacijskih zahvata (urolitjaza i adenomektomija prostate). Kao samostalna jedinica Urološki odjel je osnovan 1950. godine, osnivač i voditelj bio je doc. dr. Zlatko Šestić, a odjel je imao 30 postelja. Godine 1959. u Rijeci je osnovana Urološka sekcija Zbora liječnika Hrvatske čiji je prvi predsjednik bio upravo doc. dr. Šestić. Nakon dolaska prof. dr. Vinka Frančiškovića na mjesto šefa Odjela za kirurgiju dolazi do značajnog razvoja urologije kao zasebne kirurške discipline. On započinje eksperimentalni program transplantacijske kirurgije, a 30. siječnja 1971. godine predvodi tim koji je učinio prvu transplantaciju bubrega u bivšoj Jugoslaviji. U to vrijeme urologiju vodi prof. dr. Tomislav Tićac, a uz transplantacijski program razvija se i liječenje hemodijalizom, zamjene urinarnih putova tankim i debelim crijevom, longitudinalne nefrolitotomije, različite resekcije bubrega, kirurgija nadbubrežne žlijezde. Prim. dr. Vjerislav Peterković postao je šef Odjela 1986. godine. Tada se uvode nove operacijske metode: transuretralni zahvat na donjim urinarnim putovima, ureterorenoskopija, perkutani zahvat na bubregu, radikalne operacije karcinoma prostate i mjehura, a razvija se i andrologija. Na čelo urologije 2000. godine dolazi prof. dr. Željko Fučkar koji je bio ujedno i predstojnik Klinike za kirurgiju. Odjel urologije se obnavlja kadrovski i prostorno, a nabavljen je i aparat za izvantjelesno mrvljenje kamenaca. Godine 2005. osniva se Klinika za urologiju, a njezin prvi predstojnik postaje prof. dr. Fučkar. Na Medicinskom fakultetu se kao zasebna katedra odvaja i Katedra za urologiju (2006. godine). Klinika za urologiju postaje 2006. godine Referentni centar za transplantaciju bubrega u Republici Hrvatskoj. Na Klinici se nastavlja i unaprjeđuje stručna, znanstvena i nastavna aktvnost te obnavlja program eksperimentalne urologije. Prim. dr. Maksim Valenčić obnašao je dužnost predstojnika do 2013. godine, a nakon njega prof. dr. Antun Maričić te naposljetku doc. dr. Josip Španjol. Posljednjih godina bilježi se značajan napredak u transplantacijskoj kirurgiji ali i u primjeni minimalno invazivnih metoda liječenja.
Sažetak. Unatrag nekoliko godina u hematologiji i onkologiji globalno sve češći problem postaje prikladna opskrba „starijim i manje zanimljivim“ kemoterapeuticima. Zbog povremene nestašice ...karmustina, jednog od osnovnih kemoterapeutika pri kondicioniranju prije autologne transplantacije krvotvornih matičnih stanica (ATKS) u oboljelih od limfoma, u našem se centru od 2016. godine on zamjenjuje bendamustinom. U ovom radu retrospektivno analiziramo tijek ATKS-a u 41 bolesnika koji su primili bendamustin u sklopu protokola BeEAM te ga uspoređujemo s tijekom ATKS-a u 40 bolesnika koji su primili karmustin u sklopu protokola BEAM. Medijan oporavka vrijednosti neutrofila (> 0,5 × 109/l) u skupini koja je primila bendamustin iznosio je 11 dana, dok je u skupini kondicioniranoj karmustinom iznosio 10 dana. Medijan oporavka vrijednosti trombocita (> 20 × 109/l) bio je duži kod skupine koja je primala bendamustin (16 prema 13 dana) te su ti bolesnici bili duže ovisni o transfuzijama eritrocita (7 prema 5 dana). Infektivne komplikacije nisu bile češće nakon primjene bendamustina, ali smo nakon primjene karmustina imali veću pojavu mukozitisa II. – III. stupnja (35% prema 12%). Nakon primjene bendamustina zabilježen je jedan slučaj nefrotoksičnosti i kardiotoksičnosti terapije, dok kod primjene karmustina te komplikacije nisu zabilježene. Pri upotrebi bendamustina kod kondicioniranja u naših bolesnika u ovom trenutku nije utvrđena znatnija hematološka toksičnost u odnosu prema karmustinu, ali su prisutni dulji period oporavka vrijednosti trombocita te niža incidencija mukozitisa.
Menisci su vezivno-hrskavične strukture koje imaju važnu ulogu u zaštiti zglobne hrskavice i stabilnosti koljena. Puknuće meniska predstavlja najčešću intraartikularnu patologiju koljenskog zgloba te ...je najčešći razlog izvođenja operacijskih zahvata na koljenu. Razvojem artroskopskih tehnika, artroskopska djelomična meniscektomija postala je metodom izbora u liječenju puknuća meniska. Iako je minimalno invazivan zahvat kojim se odstranjuje samo dio meniska, a nakon kojeg se bolesnici brzo vraćaju svakodnevnim aktivnostima, artroskopska djelomična meniscektomija dugoročno ima nepovoljan utjecaj na hrskavicu koljena, što rezultira ubrzanim razvojem osteoartritisa. Stoga se od devedesetih godina prošlog stoljeća sve više promovira metoda artroskopskog šivanja meniska kojom se nastoji sačuvati anatomska cjelovitost, a time i funkcionalnost meniska. Premda kliničke studije pokazuju zadovoljavajuće dugoročne rezultate nakon takvih zahvata, nažalost, i dalje se šivanje meniska ne izvodi dovoljno često. Cilj ovoga preglednog rada jest naglasiti važnost meniska u očuvanju hrskavice i stabilnosti koljena te na temelju podataka iz literature prikazati suvremene spoznaje o etiologiji, klasifikaciji, dijagnostici i liječenju puknuća meniska.
Križobolja je jedan od najčešćih uzroka fizičke nesposobnosti, čije je najčešće izvorište degeneracija intervertebralnog diska. Nemogućnost točnog utvrđivanja potjecišta boli jest ograničavajući ...čimbenik u učinkovitijoj prevenciji i liječenju. Nova saznanja, napose u područjima genetike i analize proteina primjenom spektrometrije masa, bacaju novo svjetlo u razumijevanju etiopatogeneze degenerativne bolesti diska. Novim slikovnim metodama kao što je CEST magnetska rezonancija ili ADC magnetska rezonancija mogu se detektirati rane degenerativne promjene. Napredak je ostvaren glede razjašnjenja uloge fizičkog opterećenja, kao i tipa vježbi koje mogu imati utjecaj kako na razvoj tako i na liječenje bolesnika s degenerativnim promjenama diska. Na kraju, značajan napredak je ostvaren u kirurškom liječenju tih bolesnika, s naglaskom na minimalno invazivne tehnike. Ostali kirurški modaliteti liječenja su pokazali napredak koji ohrabruje, kao što su totalna zamjena diska i liječenje mezenhimalnim matičnim stanicama. Uz navedeno, i ostale novosti u dijagnostici i liječenju degenerativne bolesti vertebralnog diska raspravljene su u ovom članku.
Due to wide intra- and inter-individual pharmacokinetic variability and narrow therapeutic index of sirolimus, the therapeutic drug monitoring (TDM) of sirolimus with detailed biochemical and ...clinical monitoring is necessary for dose individualization in kidney transplant patients. The purpose of the study was to explore and identify factors that contribute to pharmacokinetic variability by developing and validating a population model using routine TDM data and routinely monitored biochemical and clinical parameters.
The data obtained by routine monitoring of 38 patients over a period of one year from the sirolimus treatment initiation, were collected from patients' records. Population analysis was performed using the software NONMEM
. The validity of the model was tested by the internal and external validation techniques.
The pharmacokinetic variability was partially explained with patient's age and liver function. CL/F was found to decrease with age. According to the developed model, sirolimus CL/F decreases by, in average, 37% in patients with aspartate aminotransferase (AST) greater than 37 IU/L. The internal and external validation confirmed the satisfactory prediction of the developed model.
The population modeling of routinely monitored data allowed quantification of the age and liver function influence on sirolimus CL/F. According to the final model, patients with compromised liver function expressed via AST values require careful monitoring and dosing adjustments. Proven good predictive performance makes this model a useful tool in everyday clinical practice.
Transplantacija srca priznata je metoda kirurškog zbrinjavanja krajnjeg stadija zatajivanja srca. Nakon operacije većini je pacijenata poboljšana kvaliteta života te dobrim rehabilitacijskim mjerama ...može gotovo potpuno povratiti fizičku funkcionalnost, no pitanja socijalne reintegracije obično nisu dovoljno razrađena. Jedan od najboljih načina postizanja reintegracije jest povratak na radno mjesto. Pritom treba riješiti pitanje novonastale radne sposobnosti. U pacijenata sa srčanim transplantatom koristimo se različitim mjerenjima fiziološke funkcije (spiroergometrijom, 24-satnim praćenjem krvnog tlaka i EKG-a itd.), psihološkim testovima (probirom na psihijatrijske komorbiditete) te određivanjem subjektivne radne sposobnosti kako bismo dobili multidimenzionalnu sliku radne sposobnosti. Osnova te sposobnosti jest zdravlje. Radna sposobnost podložna je, dakle, promjenama, ali se uvelike može poboljšati širokim spektrom pravodobno implementiranih rehabilitacijskih mjera. U tekstu je opisan prikaz rehabilitacijskog procesa.
PDF
