U ovom pregledu obrađeni su osnovni epidemiološki podaci o atrijalnoj fibrilaciji (AF), najčešćoj aritmiji u populaciji, i o čimbenicima rizika od njezina nastanka. Navedeni su osnovni patofiziološki ...mehanizmi nastanka te klinički pristup bolesniku s AF-om. Opisani su osnovni lijekovi za liječenje AF-a te metoda odabira ili kontrole srčanog ritma ili srčane frekvencije. Također je objašnjena potreba za prevencijom tromboemboličkih incidenata te odabir prikladne terapije. Redovita, umjerena i pravilna prehrana jedan je od najvažnijih čimbenika na koji možemo utjecati kako bismo znatno smanjili rizik od nastanka bolesti srca i krvnih žila.
Cilj: Plućna tromboembolija (PTE) je hitno medicinsko stanje kod kojeg dolazi do okluzije jedne ili više grana plućnih arterija tromboembolusom. CT plućna angiografija (CTPA) je brza, neinvazivna ...radiološka metoda kojom se postavlja dijagnoza PTE. Glavni cilj ovog rada je odrediti incidenciju pozitivnih PTE nalaza kod 524 pacijenta podvrgnutih CTPA te odrediti učestalost zahvaćenih grana plućnih arterija. Nadalje, jedan od ciljeva je i odrediti incidenciju usputnih nalaza (plućni nodusi, tumor pluća, pneumonija, infarkt pluća, pleuralni izljev).
Ispitanici i metode: U ovom retrospektivnom istraživanju prikupljeni su podaci 524 bolesnika koji su zbog sumnje na PTE podvrgnuti CTPA pregledu na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, na lokalitetu Sušak, u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Rijeka, u razdoblju od siječnja do travnja 2023. godine. Svi potrebni podaci navedeni u nalazu radiologa prikupljeni su iz integriranog bolničkog informacijskog sustava (IBIS) i pripadajuće aplikacije (ISSA).
Rezultati: Od ukupno 524 bolesnika podvrgnutih CTPA, PTE je dokazana kod 97 ili 18,51% pacijenata. U našem istraživanju bio je podjednak broj ispitanika muškog i ženskog spola (260 ili 49,62% naprema 264 ili 50,39%). Nešto je veća incidencija PTE bila kod muškaraca (52 ili 53,61%) nego kod žena (45 ili 46,39%). Najveći broj bolesnika (262 ili 50,00%) pripadao je dobnom razredu između 61. i 80. godine života. Usputni nalazi opisani na CTPA, prema redoslijedu učestalosti su bili: pneumonije (37,15%), pleuralni izljevi (34,86%), plućni nodusi (16,79%), tumori pluća (6,87%) i plućni infarkti (4,33%).
Zaključak: CT plućna angiografija predstavlja zlatni standard za detekciju plućne tromboembolije. Pregledom dostupne literature, incidencija PTE je komparabilna s rezultatima našeg istraživanja. U našoj, kao i u većini recentnih studija, PTE je najčešće detektirana u segmentalnim i subsegmentalnim granama plućnih arterija, dok se incidencija usputnih nalaza detektiranih na CTPA ne podudara s rezultatima drugih istraživanja.
Do početka 90-ih godina prevladavalo je uvriježeno mišljenje da su bolesnici s uznapredovalom jetrenom bolesti prirodno autoantikoagulirani i time zaštićeni od tromboembolijskih zbivanja. Međutim, ...novim saznanjima dugogodišnja je paradigma srušena. U bolesnika s cirozom jetre paralelno je reducirana sinteza prokoagulansa i endogenih antikoagulansa, dok je produkcija ekstrahepatalno sintetiziranih faktora, važnih za proces zgrušavanja i fibrinolize, očuvana. U stabilnoj jetrenoj bolesti sustav je „rebalansiran”, ali funkcionira u uskom rasponu homeostaze, što ga čini izuzetno fragilnim te ga i minimalni stres može uvesti u neželjeni ekstrem, trombozu ili krvarenje. Uz navedeno niz je drugih čimbenika koji prate jetrenu bolest, kao što su hemodinamske promjene, oštećenja drugih organa, ponajprije bubrega, te sklonost infekcijama, a koji pomiču ravnotežu prema sklonosti krvarenju ili pojačanom zgrušavanju. Konvencionalni laboratorijski testovi nisu prikladni za procjenu rizika od krvarenja u cirozi, rizični čimbenici za razvoj tromboze nisu nedvojbeno dokazani, a sigurnosni profil antitrombotskih lijekova u cirozi nije precizno utvrđen jer su ti bolesnici uglavnom isključeni iz velikih kliničkih studija. Zbog svega navedenoga dijagnostički i terapijski pristup u ovom je kontekstu kompleksan te nalaže timski rad hematologa, hepatologa i u fazi operativnog liječenja anesteziologa. U ovome preglednom radu osvrnut ćemo se na mehanizme poremećaja hemostaze i fibrinolize u bolesnika s cirozom jetre, incidenciju tromboembolijskih zbivanja, laboratorijsku dijagnostiku te profilaktičke i terapijske opcije u okviru internističke skrbi.
Cilj terapije antagonistima vitamina K (varfarin) i novim oralnim antikoagulantnim lijekovima (NOAK-ima) jesu prevencija moždanog udara i drugih embolija kod bolesnika s nevalvularnom fibrilacijom ...atrija te liječenje i prevencija venske tromboembolije. Kod svih bolesnika potrebno je odrediti bubrežnu funkciju klirensom kreatina jer o tome ovise izbor i doziranje NOAK-a. Izuzetno je važno obratiti pozornost na starije bolesnike s brojnim pridruženim stanjima i interakcijama lijekova zbog velike učestalosti neuroloških simptoma i lošijeg ishoda. Oralno antikoagulantno liječenje izazov je, posebno u stanjima nenamjernog predoziranja lijeka, u krvarenjima ili u stanjima hitnoga prijeoperacijskog zbrinjavanja. Zbog sve većeg broja bolesnika koji uzimaju NOAK-e osnovana je 2015. godine ekspertna grupa specijalista hitne medicine koja je u listopadu 2015. održala u Zagrebu Konsenzusnu konferenciju radi donošenja postupnika za prijeoperacijsko zbrinjavanje i zbrinjavanje bolesnika u hitnim stanjima koji uzimaju NOAK-e u Hrvatskoj.
Procjenjuje se da od nereumatske atrijske fibrilacije (nAF) boluje 1–2% svjetskog stanovništva. Najčešća komplikacija te aritmije jesu tromboembolijski događaji, među kojima prednjači ishemijski ...moždani infarkt. On je u bolesnika s nAF, u odnosu na bolesnike sa sinusnim ritmom, praćen težim kliničkim tijekom, značajno većom smrtnošću, a u preživjelih bolesnika značajno sporijim oporavkom i težim trajnim duševnim i tjelesnim oštećenjima. Primjena antikoagulantnog liječenja u bolesnika s nAF značajno smanjuje pojavnost ishemijskih moždanih infarkta, a u onih koji ga dožive tijekom njegove primjene poboljšava ishod liječenja. Stoga smjernice stručnih društava preporučuju primjenu antikoagulantnog liječenja u većine bolesnika s nAF. Istodobno, strah od krvarenja uzrokovanog antikoagulantnim liječenjem uzrok je njegova, često neopravdanog, neprimjenjivanja u bolesnika s velikim tromboembolijskim rizikom. U ovom radu prikazujemo sustave CHA2DS2-VASc i HAS-BLED, koji su preporučeni u procjeni tromboembolijskog rizika i rizika od krvarenja, prilikom odabira tromboprofilaktičkog liječenja u bolesnika s nAF.
Različiti poremećaji koagulacije ponekad se povezuju s bolestima štitnjače, najčešće hipertireozom. Većina dosadašnjih
radova je usredotočena na rizik duboke venske tromboze kod takvih bolesnika, dok ...je u vrlo malom broju radova opisana
povezanost hipertireoze i plućne embolije. Prikazuje se slučaj 43-godišnje bolesnice s dugogodišnjom nekontroliranom hipertireozom
i posljedičnim akutnim venskim tromboembolizmom. Vjerojatni patofiziološki mehanizam uključuje oštećenje
endotela, smanjenje fibrinolitičke aktivnosti i povećanu razinu faktora koagulacije. Klinička i laboratorijska evaluacija štitnjače
preporučljiva je u bolesnika s neprovociranim tromboembolijskim događajem.
Atrijska fibrilacija je najučestalija aritmija koja povećava rizik smrti i tromboembolijskih incidenata. Antagonisti vitamina K smanjuju taj rizik. Problem terapije s antagonistima vitamina K je uska ...terapijska širina i brojne interakcije s lijekovima i hranom. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi dostatnost primjene antagonista vitamina K s obzirom na indikaciju i dozu. Prikupljeni su podaci 249 bolesnika s atrijskom fibrilacijom hospitaliziranih u Kliničkoj bolnici “Merkur” u razdoblju od 12
mjeseci i to prije šire dostupnosti novijih oralnih antiokoagulansa. Od svih bolesnika, 160 (64,2%) ih je imalo indikaciju za primjenu oralne antikoagulantne terapije, a tek je njih 81 (50,6%) imalo antagonist vitamina K u terapiji. Samo 12 (14,8%) bolesnika je uzimalo antagonist vitamina K u dostatnoj dozi, a 129 (51,8%) ih je bilo iznad 75 godina starosti. Njih 109 (84,4%) je imalo indikaciju za oralnu antikoagulantnu terapiju, a samo 34 (31,2%) ih je uzimalo antagonist vitamina K, od
kojih je 6 (17,6%) imalo INR u terapijskim vrijednostima. Statistička analiza podataka pokazala je da su bolesnici mlađi od 75 godina češće uzimali indiciranu oralnu antikoagulantnu terapiju u odnosu na bolesnike starije od 75 godina (p=0,03), dok nije bilo statistički značajne razlike u dostatnoj primjeni antikoagulantne terapije između ovih dviju populacija (p=0,89). Naši rezultati jasno pokazuju nedostatnosti primjene antagonista vitamina K kao i potrebu bržeg prijelaza prema terapiji novijim oralnim antikoagulansima.
Cilj ovoga retrospektivnog istraživanja bio je procijeniti primjenu 9. izdanja smjernica American College of Chest Physicians (ACCP9) za prevenciju venske tromboembolije u nekirurških bolesnika u ...kliničkoj i općoj bolnici u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno u Općoj bolnici Zadar i Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu. Analizirana je medicin-ska dokumentacija svih bolesnika hospitaliziranih na internističke odjele u razdoblju prije i nakon implementacije smjernica ACCP9. Smjernice su bile dostupne svim liječnicima putem bolničkih informatičkih sustava. Bolnička povjerenstva za lijekove su tijekom periodičkih kliničkih vizita promovirala primjenu smjernica u kliničkoj praksi. U razdoblju prije i nakon implementacije smjernica u istraživanje je uključeno ukupno 850 bolesnika. Niti u jednoj bolnici nije bilo statistički značajne razlike u broju visoko rizičnih bolesnika koji su dobili tromboprofilaksu nakon implementacije smjernica. U oba razdoblja je broj visoko rizičnih bolesnika koji su dobili tromboprofilaksu bio značajno veći u Kliničkoj bolnici Dubrava u odnosu na Opću bolnicu Zadar (31,7% prema 3,8% i 40,3% prema 7,3%; p<0,001). Rezultati istraživanja ukazuju na nedostatnu implementaciju smjernica za tromboprofilaksu u dvjema hrvatskim bolnicama.
Iako su venske tromboembolije (VTE) koje uključuju duboku vensku trombozu (DVT) i plućnu emboliju značajan zdravstveni problem u svijetu, one su rijetke bolesti u mladih osoba. Uvijek je potrebno ...ispitati uzroke koji su doveli do nastanka VTE, a u mladih bolesnika potrebno je također evaluirati i nasljedne protrombotske čimbenike, osobito kod nastanka neprovocirane VTE. Anomalije donje šuplje vene su vrlo rijetke u općoj populaciji. U ovom prikazu slučaja opisujemo rijedak slučaj mladog bolesnika s opsežnom DVT i rijetkom anomalijom donje šuplje vene – dvostrukom donjom šupljom venom – kao čimbenikom rizika za nastanak DVT. Potrebno je podsjetiti liječnike na postojanje anomalija donje šuplje vene koje treba razmotriti u mladih bolesnika s idiopatskom DVT donjih ekstremiteta, što može zahtijevati dugotrajno antikoagulantno liječenje.
PDF
