Tuberkuloza je drevna bolest i oduvijek je bila neizostavni dio životne zajednice ljudi. Tijekom povijesti ostavila je duboki pečat ne samo u medicini već je bila širi društveno-socijalni fenomen. ...Deskriptivna paleopatologija početkom XX. stoljeća počela je opisivati promjene koje su prouzročene tuberkulozom na kostima, a napredak molekularne biologije presudno je doprinio dijagnozi tuberkuloze na drevnim uzorcima. Suvremenim tehnikama molekularne genetike i sekvencioniranjem genoma omogućena je preciznija procjena vremena nastanka mikobakterija. Sadašnje spoznaje govore da uzročnik tuberkuloze vrlo star, stariji od uzročnika kuge, tifusa ili malarije. Najstariji dokaz prisutnosti tuberkuloze u čovjeka pronađen je na kosturima u Izraelu (lokalitet Atlit Yam) (oko 9000 g. pr. Kr.). Postoje mnogi dokazi tuberkuloze na kostima mumija u starom Egiptu (2500 g. pr. Kr.). U klasičnoj Grčkoj postoje opis bolesti koju su nazivali phthisis (ftiza). Ftiza (sušica) je sinonim za kroničnu tuberkulozu pluća, kada se bolesnik u terminalnom stadiju „sasušio“ i izgledao kao „kost i koža“. U srednjem vijeku pojavio se opis skrofule (tuberkulozni adenitis vrata), poznata kao King’s Evil i dugo se vjerovalo da je može izliječiti kraljev dodir. U Hrvatskoj su u groba u Ivankovu nedaleko Vinkovaca okvirno datiranog u XVI. stoljeće otkrivene morfološke promjene s koštanom tuberkulozom - kifotična deformacija. Za nove spoznaje o tuberkulozi svako je zaslužan Teophile Laënnec, francuski liječnik koji je izumio stetoskop i slušanjem tjelesnih zvukova detaljno je opisao različite stadije tuberkuloze temeljene na auskultaciji. Francuski vojni kirurg Jean Antoine Villemin, pokusima je dokazao da je tuberkuloza prenosiva bolest i bio je među pionirima koji su pridonijeli razumijevanju bolesti. Povijest tuberkuloze najsnažnije je obilježio Robert Koch koji je 1882. godine otkrio uzročnika tuberkuloze, a 1905., dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu za istraživanje i otkriće uzročnika tuberkuloze. Umro je 1910. godine u Baden Badenu, Njemačka.
Tijekom pandemije SARS-CoV-2, liječnici su u svakodnevnom kontaktu s bolesnicima koji imaju sličan klinički tijek bolesti, slične laboratorijske i radiološke nalaze, no, u konačnici, različitu ...etiologiju bolesti.
U ovom radu prikazujemo trojicu bolesnika koji su se javili u hitnu službu Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu zbog sumnje na akutnu COVID-19 infekciju. Bolesnici su bili muškarci, srednje životne dobi koji su se prezentirali sličnom kliničkom slikom, ali je, nakon učinjene dijagnostičke obrade, utvrđena različita etiologija bolesti. Radilo se o virusnoj, gljivičnoj i bakterijskoj pneumoniji.
Cilj je ovog prikaza ukazati na važnost detaljnog uzimanja anamneze, fizikalnog pregleda te dijagnostičke obrade s ciljem razmatranja diferencijalne dijagnoze intersticijske pneumonije kako bi se pravovremeno započelo s adekvatnim liječenjem.
Tuberkuloza je imala velik utjecaj na povijest čovječanstva pa tako i na umjetnost. Što bi umjetnički geniji iz svijeta književnosti, glazbe i slikarstva stvorili da nisu umrli vrlo mladi? U radu je ...prikazan utjecaj tuberkuloze na stvaranje umjetnika koji su bolovali od tuberkuloze. Tijekom romantizma pojavilo se mišljenje da tuberkuloza u oboljelih povećava kreativne sposobnosti. Među piscima koji su oboljeli od tuberkuloze bili su poznati njemački pisci: Wolfgang von Goethe, Friedrich Schiller i Georg Philipp Friedrich von Hardenberg. Tuberkulozan je bio i pisao o tubekulozi Lord Gordon Byron, a i Edgar Allan Poe je još kao dijete ostao bez roditelja oboljenih od tubekuloze, a i sam je umro od te bolesti. John Keats, engleski pjesnik, a i cijela njegova obitelj umrli su od tuberkuloze; od tuberkuloze je umro i ruski književnik Anton Pavlovič Čehov. Obitelj Brontë jedna je od najtragičnijih, ali isto tako i najtalentiranijih književnih obitelji. Svi su kao vrlo mladi umrli od tuberkuloze. Antun Branko Šimić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, umro je od tuberkuloze u 27. godini života. Iako nije dugo živio, A. B. Šimić ostavio je iznimno bogati knjiženi opus. Mnogobrojna obitelj, otac i braća Ive Andrića književnika i dobitnika Nobelove nagrade za kniževnost umrli su od tuberkuloze, a i sam Ivo Andrić je dugo bolovao od te bolesti. U operama “La Traviata” Giuseppea Verdija i “La bohème” Giacoma Puccinija tematizirana
je bolest toga vremena. tuberkuloza. Frederic Chopin, utjelovljenje je romantičarskog umjetnika, ne samo zbog pripadnosti stilskom razdoblju romantizma, već i zbog svog života ispunjenog događajima, osobnih i društvenih patnji. Umro je u 39. godini od tuberkuloze i uz velike je počasti pokopan na groblju Père Lachasie u Parizu, a njegovo je srce, potajno, prenijeto u Varšavu, gdje je uzidano u jedan stup crkve Svetoga Križa. Tuberkuloza je bila zastupljena i u likovnoj umjetnosti. Talijanski slikar Amadeo Modigliani, u početku svog umjetničkog rada želio je postati kipar, ali tjelesni napor prilikom klesanja, prašina i kašalj odvratili su ga od klesanja i vratili slikarstvu. Umro je od tuberkuloze u 36. godini života. Ferdinandu Hodleru, švicarskom slikaru, otac, majka, braća i sestre umrli su od tuberkuloze. Ovo teško iskustvo bolesti i smrti odrazilo se na njegovo slikarstvo. Edvard Munch, samouki norveški slikar bio je duboko pogođen smrću voljenih članova obitelji. Mračna raspoloženja tjeskobe i očaja ogledavaju se na njegovim platnima. Opisani su i mnogi hrvatski slikari oboljeli ili umrli od tuberkuloze: (Slava Raškaj umrla je u 29. godini života, Miroslav Kraljević u 28., Milan Steiner u 25., Tomislav Kolombar u 21. godina života). Usprkos njihovim kratkim životima, svaki je od njih ostvario izniman, cjelovit i znatan umjetnički opus.
Svrha ovog prikaza slučaja bila je opisati vrlo rijetku oralnu leziju kao posljedicu primarne plućne tuberkuloze. Prikaz slučaja: Opisan je bolesnik s refraktornom bezbolnom ulceracijom ventralne ...površine jezika. Pacijentu je uzeta detaljna medicinska anamneza te obavljen klinički pregled sluznice usne šupljine i palpacija regionalnih limfnih čvorova. Kliničkim pregledom ustanovljena je ulceracija na ventrolateralnoj površini jezika promjera oko dva centimetra. Palpacijom regionalnih limfnih čvorova nije otkriveno njihovo povećanje. Toluidinski test sumnjive lezije učinjen je tijekom svakoga kontrolnog pregleda. Biopsijski uzorci za histopatološku analizu uzeti su tri puta. Histopatološka analiza prvoga biopsijskog uzorka pokazala je nespecifičnu upalu, druga kazeoznu nekrozu bez pozitivnog bojenja prema Ziehl-Neelsenu, a treća granulomatoznu upalu visoko sumnjivu na sarkoidozu. Pacijent je tijekom hospitalizacije obavio cjelovit fizikalni pregled, te laboratorijsku i radiološku dijagnostiku. Fizikalni pregled prsnog koša pokazao je bilateralno prisutne grube krepitacije, a laboratorijski nalazi krvne slike normocitnu anemiju kronične bolesti. Na rendgenskoj snimci pluća uočeni su mali multipli čvorovi bilateralno, a nalaz direktnog sputuma bio je pozitivan. Zaključak: Iako je oralna tuberkuloza rijetko stanje, mora se uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnozi refraktornih bezbolnih oralnih ulkusa.
U radu se iznose socijalnomedicinski aspekti analize zagrebačke stambene bijede između dva rata na temelju sačuvane zbirke fotografija iz ostavštine Vladimira Ćepulića (1891. – 1964.), jednog od ...predsjednika Hrvatskoga liječničkog zbora (1935. – 1945.). Navedena zbirka koja sadržava 13 fotografija danas se nalazi u Hrvatskome muzeju medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a poslužila je kao polazište u razmatranju pojavnosti socijalne fotografije na području Hrvatske, ali i socijalne medicine / patologije, s osobitim naglaskom na tuberkulozu početkom 20. stoljeća. Istaknuta je njezina rana pojavnost kao dosad nezapaženi segment socijalne fotografije u Hrvatskoj te njezina muzeološka vrijednost kao akvizicije prvog Muzeja za povijest zdravstva koji je osnovan 1944. u Zagrebu pri Hrvatskome liječničkom zboru.
SAŽETAK
Rad donosi analizu okolnosti pojave prvih eugeničkih rasprava na području Hrvatske od kraja devetnaestog stoljeća do 1918. godine. Na temelju uvida u radove objavljene u Liječničkom vjesniku ...pokazalo se da se eugenička razmatranja najčešće pojavljuju u liječničkim raspravama o tzv. socijalnim bolestima (tuberkuloza, sifilis, alkoholizam), a u kontekstu tada aktualnih javnozdravstvenih politika. Hrvatski su liječnici, slijedeći Lamarckovu pretpostavku o nasljeđivanju stečenih svojstava, vjerovali da se poboljšanjem socijalno-higijenskih uvjeta i edukacijom, ali i prisilnim mjerama poput zabrane braka može utjecati na zdravlje nasljednog materijala te time spriječiti degeneracija naroda. Njihova su polazišta individualnog karaktera i nisu dovela do utemeljenja eugeničkih društava ili razrađenih eugeničkih programa, no utjecala su na ranu institucionalizaciju hrvatske medicine. Eugeničke koncepcije koje inzistiraju na nacionalnom prosperitetu putem biološkog osnaženja nadovezivale su se na južnoslavenski politički projekt te retorički, simbolički i ideološki oponirale Habsburškoj monarhiji.
Tuberkuloza je bila velik zdravstveni problem u Splitu između dvaju
svjetskih ratova (1918–1941). U zdravstvenom prosvjećivanju, kao jednoj od
preventivnih metoda liječenja te opake bolesti na tragu ...Štamparovih
socijalno-medicinskih ideja, razbijanju predrasuda i senzibiliziranju javnosti
za suočavanje s posljedicama bolesti, važnu su ulogu imale znanstvene
publikacije, časopisi i lokalne novine. U radu se uspostavlja kontinuitet
stvaranja zabilježenoga javnoga znanja, s posebnim osvrtom na ulogu masovnih
medija:
Novoga doba,
važnoga političko-informativnoga dnevnika koji je
izlazio od 1918. do 22. travnja 1941., i
Jadranskoga dnevnika,
koji je izlazio
između 1934. i 1938. Oba su dnevnika uspješno obavljala društvenu funkciju
informiranja, oblikovanja javnoga mišljenja i širenja znanja, prenoseći svu
složenost i nužnost modernizacijskih praksi koje su mijenjale Split i činile ga
modernim gradom. Jedna od tih modernizacijskih praksi bila je i borba s
tuberkulozom kao ozbiljnim socijalno-medicinskim problemom.
Tuberculosis was a major health problem in Split between the two world
wars. Scientific publications, journals, and local newspapers played an
important role in health ducation as one of the preventive treatment methods of
this nefarious disease, which is based on Štampar’s sociomedical ideas, as well
as in shattering prejudices and raising popular awareness of how to face the
consequences of the disease. This paper establishes the existence of a
continuity in the creation of recorded public knowledge relevant to this topic,
with particular reference to the role of mass media such as
Novo doba
and
Jadranski dnevnik.
Novo doba
was a very important
political-informative weekly newspaper published from 1918 until 22 April 1941.
Jadranski dnevnik
was published from 1934 to 1938. Both papers successfully
performed their social function of providing information, shaping public
opinion, and spreading knowledge, transferring all the complexity and necessity
of modernisation practices that were changing Split and making it into a modern
city. Among these modernisation practices was the struggle against tuberculosis
as a serious socio-medical problem.
Koinfekcija tuberkulozom i HIV-om još uvijek predstavlja značajan uzrok mortaliteta u svijetu, poglavito u Africi, iako je njihova incidencija od 2005. godine u padu. Tuberkuloza se može javiti u ...bilo kojem stadiju HIV-infekcije, a rizik od razvoja bolesti kao i njezinih atipičnih oblika raste s padom stanične imunosti. Kliniča slika i radiološka prezentacija infekcije uzrokovane s Mycobacterium tuberculosis među osobama zaraženim HIV-om rano u tijeku HIV-infekcije dok je stanična imunost još intaktna, slična je kao kod seronegativnih osoba. S padom apsolutnog broja CD4+ limfocita T javljaju se atipične kliničke slike tuberkuloze, kao i izvanplućni i diseminirani oblici bolesti. Za mikrobiološku dijagnostiku u simptomatskih bolesnika svakako je potrebno uzeti tri uzorka iskašljaja za mikroskopsku analizu i kultivaciju, neovisno o nalazu rendgenske snimke pluća. U uznapredovaloj HIV bolesti i u bolesnika bez kavitacije nalaz iskašljaja često je negativan. Novije molekularne metode amplifikacije nukleinskih kiselina koriste se za brzu dijagnostiku za razliku od klasične kultivacije koja zahtjeva dulje vrijeme. Kada postoji klinička sumnja na izvanplućni oblik bolesti potrebno je uzeti uzorke i iz drugih tkiva, kao što su limfni čvorovi, pleura, perikard i cerebrospinalni likvor. U slučaju pozitivnog nalaza na M. tuberculosis potrebno je provesti testiranje osjetljivosti na antituberkulotike. Liječenje tuberkuloze u osoba zaraženih HIV-om načelno je jednako kao i u osoba nezaraženih HIV-om. Kod istovremenog liječenja HIV-infekcije i tuberkuloze treba voditi računa o interakciji pojedinih antiretrovirusnih lijekova i antituberkulotika kao i o njihovoj mogućoj toksičnosti. U osoba koinficiranih tuberkulozom i HIV-om, antiretrovirusno liječenje treba započeti (ili nastaviti) tijekom liječenja tuberkuloze bez obzira na broj CD4+ limfocita T. Imunorekonstruktivni sindrom povezan s tuberkulozom pojavljuje se u dva oblika, paradoksalni i razotkrivajući oblik. Najčešće nastaje unutar prva tri mjeseca od početka antiretrovirusnog liječenja. Liječenje je obično simptomatsko, a u težim slučajevima primjenjuju se kortikosteroidi.
Tuberculosis (TB) is an infectious disease and, apart from protecting patients, attention must be given to protecting the persons who come in contact with them, especially nurses and medical ...practitioners. A 43-yearold immunocompetent male nurse developed occupationally disseminated TB after contact with patients affected by active TB (culture positive) while working in a psychiatric hospital. The first manifestation of the disease was exudative pericarditis with Mycobacterium tuberculosis (MT) confirmed two months after pericardiocentesis and evacuation of 1200 mL of pericardial effusion. Many lymph nodes showed histologic findings of granulomatous inflammation with necrosis. Treatment with antituberculosis drugs caused complications, including transient short-term medication-induced toxic hepatitis, prolonged fever, left pleural nonspecific effusion, and mononeuritis of the right peroneus nerve. The treatment lasted 14 months and led to permanent consequences, including fibrothorax with restrictive ventilation disorders and reduced diffusion of the alveolar-capillary membrane. This case highlights the need to improve the protection of health care workers who are in contact with TB patients, as well as the usefulness of the tuberculin skin test and QuantiFERON-TB test, which can be used to identify early latent TB
Tuberkuloza (TBC) zarazna je bolest, stoga je prijeko potrebno zaštititi ne samo bolesnike nego i osoblje koje dolazi u kontakt s njima, u prvom redu medicinske sestre i liječnike. Nakon kontakta s bolesnicima oboljelima od TBC-a (u kulturama pozitivne) 43-godišnji imunokompetentni medicinski tehničar, zaposlen u psihijatrijskoj bolnici, obolio je od profesionalnog diseminiranog TBC-a. Prva manifestacija bolesti bio je eksudativni perikarditis s dokazanim Mycobacterium tuberculosis (MT), dva mjeseca nakon perikardiocenteze i evakuacije 1200 mL perikardijalnog izljeva. Histološki nalaz limfnih čvorova na više lokalizacija pokazivao je granulomatoznu upalu s nekrozom. Liječenje antituberkuloticima bilo je praćeno komplikacijama. Došlo je do prolaznog, kratkotrajnog, medikamentozno toksičnog hepatitisa, dugotrajnog febriliteta, nespecifičnog ljevostranog pleuralnog izljeva i mononeuritisa desnog peronealnog živca. Liječenje je trajalo 14 mjeseci. Kao trajna posljedica razvio se fibrotoraks, koji je doveo do restriktivnih smetnji ventilacije i smanjene difuzije alveolarno-kapilarne membrane. Ovaj slučaj upozorava na potrebu poboljšanja zaštite zdravstvenih radnika koji su u kontaktu s oboljelima od tuberkuloze, kao i korisnost tuberkulinskog kožnog testa i QuantiFERON-TB testa, koji mogu rano otkriti latentni TBC
Molekularno-epidemiološke studije, zasnovane na genotipizaciji kliničkih izolata M. tuberculosis, daju novu dimenziju metodama deskriptivne epidemiologije i omogućavaju praćenje prijenosa infekcije ...na globalnoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini. Genotipizacija svih kliničkih izolata izoliranih u novooboljelih bolesnika u Hrvatskoj provodi se od 2007. godine. Koristi se metoda MIRU-VNTR, a rezultat genotipizacije je 15-člani numerički kod koji se pohranjuje u nacionalnu bazu genotipova M. tuberculosis. U ovom radu prikazan je presjek mogućnosti primjene rezultata genotipizacije u praćenju prijenosa tuberkuloze kao što su dokaz postojanja mikroepidemije ili lažno pozitivnih kultura, otkrivanje prijenosa koji nije uočen metodama deskriptivne epidemiologije, prijenos tuberkuloze sa čovjeka na životinju i obrnuto te ostalo.
PDF
