Kako pojedinac ili zajednica poima samog sebe, ili kako ga ili ju poima Drugi, ovisi o mnogočemu uključujući prostor, društvo i vrijeme. Stoga je važno sagledati kako geopolitički i ...društveno-kulturni čimbenici utječu na stvaranje i transformiranje identiteta koji su sami po sebi kompleksni i višedimenzionalni. Hrvatski povijesni prostor u ranome novom vijeku tvori granicu onovremenih velesila (Osmanskog Carstva, Habsburške Monarhije i Mletačke Republike), a upravo je pojam granice, kao fizičkog i simboličkog razgraničenja, obilježio hrvatsko ranonovovjekovlje. Ovaj rad pokušava ponuditi uvid u to kako se granica između identiteta i etniciteta oblikuje, tumači i mijenja, te koliko je ona uistinu fiksna. Pritom se analiziraju neki od brojnih identiteta koji žive i komuniciraju u tom kompleksnom i dinamičnom društvenom i političkom sustavu.
Autor analizira izvješće zagrebačkog biskupa Petra Petretića o djelovanju marčanskog biskupa Gabrijela Mijakića na širenju unije među pravoslavnim krajišnicima Hrvatsko-slavonske vojne krajine u ...grkokatoličkoj Svidničkoj (Marčanskoj) biskupiji te opisuje okolnosti unutar kojih je ono nastalo. Uspoređuje to Petretićevo izvješće s izvješćem iz 1662. godine i drugim suvremenim izvorima o crkvenoj uniji i iznosi nove zaključke o habsburškoj vjerskoj politici u Krajini u tom razdoblju.
Namjera je ovog rada prikazati sastav i dužnosti časnika i dočasnika vojne postrojbe, odnosno upravnog odjeljenja krajiške pukovnije od trenutka reorganizacije vojnokrajiškog sustava Kantonskim ...zakonom 1787. godine do razvojačenja Krajine i njezina ponovnog ujedinjenja s Hrvatskom Kraljevinom nepuno stoljeće kasnije. Govoreći o njihovim stalnim plaćama, različitim redovitim, privremenim ili izvanrednim doplacima, određenim naturalnim dobrima te povlasticama (među kojima je i pravo na namješteni državni stan) pokazujemo kako pripadnik časničkog zbora Krajine organizirano ulaže u uniformirani svijet, od trenutka preuzimanja svoje vojničke mondure do svoje smrti, služeći joj bilo na bojnom polju bilo kao umirovljenik. Mirovinu su mogli dobivati prije isteka vojnog ugovora samo ukoliko bi liječnička komisija utvrdila njihovu fizičku ili psihičku nesposobnost. Jedan od uvjeta za dozvolu sklapanja braka bilo je osiguravanje visoke ženidbene kaucije. Ključ uspjeha svakoga mladog i karijere željnog časnika ili dočasnika Vojne krajine nije bio samo u pokušaju spašavanja žive glave na bojištu već i u trezvenosti na privatnom planu. Način života u Vojnoj krajini toga specifičnog vremena oslikava primjer sudbine krajiškog bojnika i veterana Pavla Vakanovića (1772.-1834.).
U radu se razmatra model »slike drugoga« primijenjen na situaciju u Vojnoj krajini u Hrvatskoj na kraju 17. i na početku 18. stoljeća. U središtu pozornosti nalazi se habsburški časnik na službi u ...Karlovačkom generalatu i stanovništvo tog dijela Hrvatske. Kao izvori za interpretaciju prilika i ljudi u Hrvatskoj upotrebljavani su uglavnom izvještaji i drugi dopisi grofa Josipa Rabatte kao i izvještaji raznih povjerenstava i drugih časnika. U središtu interesa nalazi se slika hrvatskih krajišnika kakva se može iščitati iz spisa grofa Rabatte, predstavnika unutrašnjoaustrijskoga katoličkog plemstva podrijetlom iz Goričke grofovije i zapovijedajućega generala Karlovačkoga generalata od 1709. do 1731. U radu se pokušava odrediti koga je grof Rabatta doživljavao kao Druge i prema kojim je kriterijima nijansiran njegov odnos prema Drugima. Nastojalo se istražiti Rabattin odnos prema krajiškom stanovništvu na temelju regionalne i lokalne pripadnosti, kao i na temelju kulturnih obrazaca. Kriterij prema kojem je Rabatta zauzimao stav o krajišnicima na području Generalata bio je uvjetovan prije svega ciljevima njegove službe, a to su fortifikacijsko osiguravanje prostora od osmanskih upada, uvođenje reda u vojnokrajiški sustav te preustroj krajiške vojske. Rabatta zauzima stav prema krajišnicima na temelju njihove vjerske i etničke pripadnosti. Prema novonaseljenome krajiškom stanovništvu, osobito Vlasima pravoslavne vjere, Rabatta iskazuje najveću sumnjičavost i ulaže iznimne napore za njihovo sjedinjenje s Katoličkom crkvom. Rabattina nezahvalna uloga pripremanja terena za sveobuhvatnije reforme vojnokrajiškog sustava, do kojih će doći tek sredinom 18. stoljeća, utjecala je na njegovo percipiranje Sebe i Drugih.
