Do prvih dodira lokalnog stanovništva s njemačkim jezikom, društvom i kulturom
dolazi u Varaždinu već u srednjem vijeku zbog naseljavanja kraljevskih gostiju tzv. hospitesa,
uglavnom iz njemačkog ...govornog područja. Daljnje naseljavanje Nijemaca, a time
i preuzimanje njihova jezika i društveno-kulturoloških civilizacijskih stečevina, nastupa
za vrijeme formiranja Vojne krajine. Vojnički i politički položaj za vrijeme Vojne krajine
značio je za Varaždin prolaz njemačke i austrijske vojske, kao i doseljavanje njihovih
oficira i administrativnih činovnika koji vode glavnu riječ u gradu i često zagorčavaju
život lokalnom stanovništvu. U XIX. st. u Varaždinu se svi ugledniji građani, činovnici
i aristokrati uglavnom služe njemačkim jezikom. U sklopu Habsburške Monarhije veze
između Varaždinaca i Nijemaca se intenziviraju, dok u vremenu germanizacije i Bachova
apsolutizma, Varaždin postaje pravi njemački grad u kojem se svi građani služe
njemačkim kao službenim jezikom. Tek početkom I. svjetskog rata građani Varaždina
više ne nalaze uzor u svemu što dolazi iz njemačkog govornog područja te se bilježi
negativni trend opadanja broja stanovnika koji znaju i uče njemački jezik.
U članku su obrađeni oni radovi povjesničara, svećenika i sveučilišnog profesora Karla Horvata (1874–1920) koji se odnose na hrvatsku povijest ranoga novog vijeka. Naglasak je stavljen na Horvatove ...članke i monografije o razdoblju hrvatske povijesti od 16. do 18. stoljeća. Ti radovi nastali su na temelju arhivskih dokumenata pohranjenih u europskim arhivima, koje je Horvat priredio i objavio na hrvatskom jeziku, čime je ostavio značajan doprinos za daljnje proučavanje tog dijela hrvatske prošlosti.
Militar Gränitz Rechten jedan je od, premda u historiografiji poznatih, ipak nedovoljno istraženih pravnih akata koji su se odnosili isprva na Varaždinski i Karlovački generalat, a potom na čitavu ...Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu. Donesen je 1754. godine, na samom početku marijaterezijanske pravne reforme i kodifikacijskoga procesa u unutrašnjoaustrijskim zemljama. U Vojnoj krajini izdavanje Vojnokrajiških prava podudara se s uvođenjem pukovnija i satnija u Vojnoj krajini kao teritorijalnih i vojno-organizacijskih jedinica. Ishodište ove obuhvatne pravne, ali i društvene reforme, treba gledati s jedne strane u povećanju vojnokrajiškoga teritorija nakon mira u Srijemskim Karlovcima sklopljenog nakon habsburško-osmanskoga rata 1683. – 1699. godine, a s druge strane u procesu oblikovanja Habsburške Monarhije kao moderne države čiji se modernizacijski odjek na specifičan način ostvario na prostoru Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Vojnokrajiška prava bitno su promijenila fizionomiju društva, ali i svakodnevni život krajišnika. U članku je dan pregled svih sedam titula Prava.
Autor se osvrće na izvore u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini u kojima se relativno često javljao etnik Kranjec. U slučaju Kranjaca u Slavonskoj Vojnoj krajini postoji mogućnost kako su ovim etnikom ...možda bili obuhvaćeni doseljenicima iz raznih »krajina«. Valja podsjetiti i to da se zemlja Štajerska u svom kasnijem opsegu prostirala preko područja nekadašnjih triju krajina: Savinjske, Podravske i Karantanske. Kako su se od svih unutarnjoaustrijskih zemalja u Kraljevinu Slavoniju najviše doseljavali stanovnici iz Štajerske možda su doseljenici poznati pod nazivom Kranjci u Slavonskoj Vojnoj krajini, barem djelomično, štajerskog podrijetla. Pri ovome razmatranju ne treba isključiti ni djelomičnu mogućnost da se pod nekim »Kranjcima« kriju »povratnici« odnosno potomci ranijih iseljenika s ovih prostora, iako je to gotovo nemoguće dokazati. U svakom slučaju rad predstavlja prilog za daljnje rasprave o slovensko-hrvatskim vezama u ranome novom vijeku.
Na temelju neobjavljenih i objavljenih izvora te literature autor razmatra najhitnije segmente iz života Križevačke natkapetanije. Težište teksta je na proučavanju međuodnosa vojnog i civilnog ...društva i stanovništva jer se upravo u Križevcima preklapala dvojna jurisdikcija Križevačke županije i Slavonske krajine, odnosno Varaždinskog generalata. Uz to je autor obradio i neke druge elemente razvitka u 17. stoljeću. Cilj ovog rada nije bio u objašnjavanju temeljnih procesa koji su se odvijali na križevačkom i širem prostoru, već predstavlja uvod u vojnokrajišku problematiku Križevaca i okolice.
Autori objavljuju dva pisma koja su dio obimne razmjene pisama između sultana Osmanskog Carstva i careva Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Pisma su vrijedan izvor za povijest diplomatskih ...odnosa između dva imperija u 16. stoljeću te za povijest vojnokrajiškog ratovanja. Nakon uvodnog teksta slijedi prijepis pisama s njemačkog pisma na latinicu te prijevod s njemačkog na hrvatski jezik. Uvodni tekst i građu prati obilan kritički aparat.
Ustrojavanjem Vojne krajine (Vojna granica, njemački Militärgrenze) u Hrvatskoj i Ugarskoj u službu Habsburgovaca su kao graničari stupili mnogi bivši kmetovi, stočari nomadi i izbjeglice iz područja ...pod Osmanlijama. Među njima su se izdvajali Vlasi i hajduci koji su u 17. stoljeću dobili povlastice (Vlaške statute i hajdučke privilegije) i postali privilegirani slojevi društva. Vlasi doseljeni s Balkana donijeli su sa sobom svoje običajno pravo, zadrugu kao staru slavensku društveno-ekonomsku zajednicu, knezove i svoju samoupravu te sudstvo, odnosno vojvode kao vojne zapovjednike. Habsburgovci su im uz to dali porezne i ine povlastice, a zauzvrat su Vlasi kao graničari nadzirali važnije putove, planinske tjesnace, osiguravali putnike i prijevoz tereta. Kasnije su austrijski vojni zapovjednici uvidjeli kako je neizbježno sagraditi i tvrđave u Vojnoj krajini. Prvi je sagrađen Karlovac 1581. godine. Kod njegova nastanjivanja je naseljenicima obećano nasljedno vlasništvo nad zemljištem i kućama, održavanje dva sajma godišnje i jedan tržišni dan tjedno. Bečki dvor je na taj način ostvario nekoliko ciljeva: jeftinu vojsku za obranu granica, grupiranje graničara unutar jednoga čvrsto zatvorenoga prostora, prikupljanje svih novčanih sredstava na jednomu mjestu i ustrojavanje središnjih institucija i centraliziranoga vojnopolitičkoga poretka. Graničari su bili vezani uz ovaj poredak putem prava na zemljište i osobnu slobodu te darovanu im samoupravu. Zato su kralju bili beskrajno odani te ih je mogao koristiti ne samo u borbama protiv Turaka, nego i u unutarnjim sukobima, kod ustanaka seljaka ili plemića. Ugarski hajduci su bili sličnoga socijalnoga podrijetla kao i hrvatski graničari, a uključivanjem u regularnu vojsku (u 16. stoljeću) legaliziran je njihov poseban društveni status. Od tada se naziv hajduk uglavnom odnosio na mađarsko pješaštvo nastalo iz redova seljaka. Za razliku od Vlaha koji su povlastice dobijali od Habsburgovaca, hajduci su ih primali od feudalnih gospodara (knez Bočkai im je darovao naselja i kolektivno plemstvo unutar njih), ali i od Osmanlija (1608. godine su im nadvojvoda Matija i budimski paša zajedničkom izjavom potvrdili povlastice koje su dobili od kneza Bocskaija) te od Habsburgovaca (narečene privilegije im je potvrdio car i kralj Ferdinand III.). U ovom radu analiziramo Vlaške statute i povlastice hajduka, kao i pokušaje hrvatskoga i ugarskoga plemstva da graničare potčine pod svoju vlast.
U jednoj od glavnih gospićkih ulica, Kaniškoj ulici, još u vojnokrajiško
doba se smjestio kompleks vojarne koji se sastojao od triju zgrada vojarne te triju drvenih objekata. Uz kompleks vojarne u ...Gospiću je bio
podignut i stan zapovjednika, također u Kaniškoj ulici, te menaža za
časnike na početku Budačke ulice. Zahvaljujući analitičkoj interpretaciji istražene dokumentacije o novogradnji Domobranske vojarne u
Gospiću s kraja 19. stoljeća, dijelom sačuvane u Hrvatskom državnom
arhivu u Zagrebu, može se rekonstruirati tijek izgradnje glavne zgrade
vojarne, izmjene unutar kompleksa vojarne iz razdoblja prije Prvoga
svjetskog rata, kao i promjene na vojnim gradnjama koje su se nalazile u naselju. Ovo je prvi studijski prikaz vojne arhitekture Gospića iz
razdoblja prijelaza iz 19. u 20. stoljeće.
U ovom tekstu autor na temelju neobjavljenih i objavljenih izvora te literature razmatra procese najstarijih srpskih naseljavanja u Podravini, koja su započela u prvoj polovici 15. stoljeća. Čini se ...da su ti doseljenici ostavili traga u govoru područja (novoštokavština) koje su naselili, a sjećanja na njihovo doseljavanje predstavljaju prezimena koja postoje do danas. U nastavku rada obrađeno je doseljavanje srpskog stanovništva u 16. stoljeću. Dio informacija odnosi se i na najstariju povijest manastira Lepavina.
Područja Like i Krbave sačinjavala su dio teritorijalnih stečevina habsburških vladara nakon Velikog bečkog rata ili Rata Svete Lige (1683. – 1699.). Uključivanje ovih područja u sastav ...Hrvatsko-slavonske vojne krajine predstavljala je velike poteškoće za habsburške vlasti zbog prkosne naravi ovdašnjih stanovnika koji su uporno branili svoja prava i privilegije. Kao mnogi drugi krajišnici, Ličani ili “Lycanians,ˮ kako su bili oslovljavani u suvremenim britanskim novinama, pokrenuli bi bune svaki put kad bi osjetili da je njihov privilegirani položaj ugrožen. No, istovremeno su ovi i drugi krajišnici ne samo branili habsburške granice od Osmanlija, već su i ratovali u službi svojih vladara diljem Europe. Cilj ovoga rada jest istražiti ulogu i uspjeh ove posebne skupine krajišnika tijekom Rata za austrijsko nasljeđe (1740. – 1748.). Glavna pažnja pritom je usmjerena njihovu prikazu u suvremenim britanskim i austrijskim novinama koje su intenzivno pratile djelovanje raznih boraca tijekom spomenutog sukoba.
PDF
