Jezični poremećaji nakon moždanog udara su česti i uključuju afaziju, aleksiju, agrafiju i akalkuliju. Postoje različite definicije afazija, ali prema najšire prihvaćenoj neurološkoj i/ili ...neuropsihološkoj definiciji afazija je gubitak ili oštećenje jezične komunikacije koji nastaje kao posljedica moždane disfunkcije. Može se manifestirati oštećenjem skoro svih jezičnih modaliteta – abnormalnošću verbalnog izražavanja, poteškoćama razumijevanja govornog ili pisanog jezika, ponavljanja, imenovanja, čitanja i pisanja. U povijesti razvoja učenja o afazijama predložene su brojne klasifikacije afazičnih poremećaja. Za praktičnu kliničku upotrebu podjela afazija prema fluentnosti, razumijevanju i sposobnosti ponavljanja govora čini se najprikladnijom (nefluentne afazije: Brocina, transkortikalna motorna, globalna i miješana transkortikalna afazija; fluentne afazije: anomična, konduktivna, Wernickeova, transkortikalna senzorna, subkortikalna afazija). Afazija je raširena posljedica lezije lijeve hemisfere i jedna od najraširenijih posljedica moždanog udara, s učestalošću od jedne trećine u akutnoj fazi moždanog udara, a neka izvješća govore i o većoj učestalosti. Mnogi poremećaji govora imaju tendenciju spontanog oporavka. Oporavak afazije uzrokovane ishemijskim udarom javlja se prije, najintezivnije u prva dva tjedna. U slučaju hemoragijskog udara spontani oporavak afazija je sporiji i najuočljiviji je od četvrtog do osmog tjedna od udara. Tijek oporavka umnogome ovisi o vrsti afazije. Međutim, bez obzira na činjenicu da se afazije spontano oporavljaju neophodno je započeti njihovo liječenje što ranije je moguće. Poremećaji pisanja i čitanja u bolesnika s moždanim udarom (aleksije i agrafije) su mnogo češće nego se to utvrdi u rutinskom neurološkom pregledu, i to ne samo u manje razvijenim, nego i u velikim neurološkim odjelima; to su zapravo afazični poremećaji i nerijetko su ove funkcije više oštećene nego govorni jezik. Aleksija je stečeni tip senzorne afazije gdje oštećenje mozga uzrokuje gubitak mogućnosti otprije naučenog čitanja. Naziva se još sljepoća za riječi, sljepoća za tekst ili vizualna afazija. Treba ju razlikovati od disleksije, razvojnog poremećaja gdje osoba nije u stanju naučiti čitati, te od nepismenosti koja odražava siromašnu obrazovnu sredinu. Većina afazičara su aleksični, ali aleksija može biti prisutna i u odsutnosti afazije, te u nekim slučajevima nakon specifičnog oštećenja mozga i kao izolirani poremećaj. Postoje različite klasifikacije aleksija. Tradicionalno, aleksije se dijele u tri kategorije: čista aleksija s agrafijom, čista aleksija bez agrafije i aleksije udružene s afazijama (‘afazične aleksije’). Agrafija se definira kao oštećenje ranije naučene vještine pisanja nastalo nakon oštećenja mozga. Pisanje uključuje nekoliko elemenata – jezično procesuiranje, sricanje, vizualnu percepciju, vizualno-prostornu orijentaciju za grafičke simbole, motorno planiranje i motornu kontrolu pisanja. Oštećenje bilo kojega od ovih procesa može oštetiti pisanje. Agrafija se može pojaviti kao izolirani poremećaj ili udružena s afazijom, aleksijom, agnozijom i apraksijom. Može također biti i posljedica zahvaćanja ‘perifernog’ akta pisanja. Slično aleksiji, agrafija se mora razlikovati od nepismenosti kada vještina pisanja nije ni razvijena. Akalkulija je klinički sindrom stečenog deficita matematičke kalkulacije ili na mentalnom planu ili s ‘papirom i olovkom’. Ova jezična oštećenja mogu se različito klasificirati, ali u biti postoje tri glavna tipa akalkulija: akalkulija udružena s jezičnim poremećajima uključujući parafaziju, agrafiju brojeva, aleksiju brojeva; akalkuliju sekundarnu na vizuo-prostornu disfunkciju s nepravilnim položajem brojeva ili stupaca i primarnu anaritmetriju s ‘čistim’ poremećajem računanja.
Ovo istraživanje je usmjereno na ispitivanje karakteristika pisanja kod osobe s afazijom uzrokovanom meningoencefalitisom, te na važnost odgovarajuce, kontinuirane logopedske terapije koja bi trebala ...dovesti do poboljšanja u pisanju. Opsežno procjenjivanje pisanja ukljucuje ispitivanje spontanog pisanja, pisanje imenovanih predmeta, pisanje po diktatu i prepisivanje. U ovom ispitivanju primijenjene su varijable za ispitivanje pisanja, preuzete iz Boston Testa za Dijagnosticiranje Afazija (BDAE, Goodglass and Kaplan,1983). Pisanje se ispitivalo kod J. K. (26 godina) oboljelog od meningoencefalitisa koji je uzrokovao afaziju. Rezultati prve logopedske procjene ukazivali su na globalnu afaziju. Logopedska procjena ucinjena je ponovno nakon pet mjeseci. Kroz tih pet mjeseci, ispitanik je tijekom prva dva mjeseca imao logopedsku terapiju 1 - 2 puta tjedno, a kasnije je imao logopedske vježbe svaki dan u trajanju od pola sata. Primjenom BDAE utvrđeno je da ispitanik ima Brocinu afaziju. Na svim ispitivanim varijablama, osim varijable Prepoznavanje rijeci (PREPRI), ispitanik je postigao bolje rezultate u odnosu na prvo ispitivanje. Za vrijeme drugog ispitivanja cesto bi sam uocio pogrešku jer bi više puta za redom izgovarao rijec i sam sebe na taj nacin kontrolirao i pokušavao bi ispraviti pogrešku. Najcešce su upravo ti pokušaji ispravaka rezultirali dodavanjima, zamjenama i izostavljanjima slova. Na temelju dobivenih rezultata i prikazanih pogrešaka mogli bi zakljuciti da se kod ispitanika radi o oštecenju „grafemskog spremnika“ (eng. Graphemic Buffer Impairment). Buduci da je pisanje složeni cin koji ujedinjuje mnoštvo kognitivnih, lingvistickih i perceptualno-motorickih procesa za dobro isplaniranu terapiju potreban je individualni pristup i detaljna logopedska procjena pisanja kako bi se dobio što bolji uvid u procese i mehanizme pisanja koji su ošteceni, ali isto tako i uvid u one koji su sacuvani.
Osnovni simptomi afazije lingvističke su prirode. A fazi ju razara jezičnu djelatnost čovjeka, njegov jezični sustav i sposobnost manipuliranja tim sustavom. Sve klasifikacije a fazi ja sadrže ...osnovnu podjelu na ekspresivne i recepti v ne, ili motorne i senzorne tipove afazija, na poremećaje enkodiranja i dekodiranja, pa i na eferentne i aferentne afazije (ako izuzmemo Lu rij inu aferentnu motornu afaziju, koja zapravo spada u ekspresivne ili motorne afazije po svojim ekspresivnim simptomima, 1970). Ova se osnovna podjela ne odnosi samo na kanale koji kazuju da U je jače oštećen verbalni izraz ili njegovo razumijevanje, nego i na lingvističke simptome, a obuhvaća poremećaje četiriju osnovnih modaliteta verbalne komunikacije: oralni verbalni izraz, razumijevanje oralnog verbalnog izraza, sposobnost pismenog izražavanja i razumijevanje napisanog teksta. Ovaj se prikaz lingvističkih simptoma ograničuje na verbalni izraz dvaju osnovnih tipova afazije. Ekspresivni tipovi afazije teže redukciji i pogađaju sve razine verbalnog izraza od fonema do diskursa, a. osnovni su znakovi., koje i laik prepoznaje, razaranje gramatičnosti i teška artikulacija. Za rcceptivne tipove afazija karakteristično je obilje govora, spretna artikulacija i dobra gramatičnost na rečeničnoj razini, a strada korijen riječi u tematskim riječima, i. to tako da se ispunjava parafazijama raznih vrsta. U logopedskoj praksi rijetko se pojavljuju osobe s ovako čistom simptomatologijom jednog ili drugog tipa afazije — u većini slučajeva simptomi se miješaju, pa se govori o senzorno-motornoj afaziji s pretežito motornom ili senzornom komponentom.
