Jezični poremećaji nakon moždanog udara su česti i uključuju afaziju, aleksiju, agrafiju i akalkuliju. Postoje različite definicije afazija, ali prema najšire prihvaćenoj neurološkoj i/ili ...neuropsihološkoj definiciji afazija je gubitak ili oštećenje jezične komunikacije koji nastaje kao posljedica moždane disfunkcije. Može se manifestirati oštećenjem skoro svih jezičnih modaliteta – abnormalnošću verbalnog izražavanja, poteškoćama razumijevanja govornog ili pisanog jezika, ponavljanja, imenovanja, čitanja i pisanja. U povijesti razvoja učenja o afazijama predložene su brojne klasifikacije afazičnih poremećaja. Za praktičnu kliničku upotrebu podjela afazija prema fluentnosti, razumijevanju i sposobnosti ponavljanja govora čini se najprikladnijom (nefluentne afazije: Brocina, transkortikalna motorna, globalna i miješana transkortikalna afazija; fluentne afazije: anomična, konduktivna, Wernickeova, transkortikalna senzorna, subkortikalna afazija). Afazija je raširena posljedica lezije lijeve hemisfere i jedna od najraširenijih posljedica moždanog udara, s učestalošću od jedne trećine u akutnoj fazi moždanog udara, a neka izvješća govore i o većoj učestalosti. Mnogi poremećaji govora imaju tendenciju spontanog oporavka. Oporavak afazije uzrokovane ishemijskim udarom javlja se prije, najintezivnije u prva dva tjedna. U slučaju hemoragijskog udara spontani oporavak afazija je sporiji i najuočljiviji je od četvrtog do osmog tjedna od udara. Tijek oporavka umnogome ovisi o vrsti afazije. Međutim, bez obzira na činjenicu da se afazije spontano oporavljaju neophodno je započeti njihovo liječenje što ranije je moguće. Poremećaji pisanja i čitanja u bolesnika s moždanim udarom (aleksije i agrafije) su mnogo češće nego se to utvrdi u rutinskom neurološkom pregledu, i to ne samo u manje razvijenim, nego i u velikim neurološkim odjelima; to su zapravo afazični poremećaji i nerijetko su ove funkcije više oštećene nego govorni jezik. Aleksija je stečeni tip senzorne afazije gdje oštećenje mozga uzrokuje gubitak mogućnosti otprije naučenog čitanja. Naziva se još sljepoća za riječi, sljepoća za tekst ili vizualna afazija. Treba ju razlikovati od disleksije, razvojnog poremećaja gdje osoba nije u stanju naučiti čitati, te od nepismenosti koja odražava siromašnu obrazovnu sredinu. Većina afazičara su aleksični, ali aleksija može biti prisutna i u odsutnosti afazije, te u nekim slučajevima nakon specifičnog oštećenja mozga i kao izolirani poremećaj. Postoje različite klasifikacije aleksija. Tradicionalno, aleksije se dijele u tri kategorije: čista aleksija s agrafijom, čista aleksija bez agrafije i aleksije udružene s afazijama (‘afazične aleksije’). Agrafija se definira kao oštećenje ranije naučene vještine pisanja nastalo nakon oštećenja mozga. Pisanje uključuje nekoliko elemenata – jezično procesuiranje, sricanje, vizualnu percepciju, vizualno-prostornu orijentaciju za grafičke simbole, motorno planiranje i motornu kontrolu pisanja. Oštećenje bilo kojega od ovih procesa može oštetiti pisanje. Agrafija se može pojaviti kao izolirani poremećaj ili udružena s afazijom, aleksijom, agnozijom i apraksijom. Može također biti i posljedica zahvaćanja ‘perifernog’ akta pisanja. Slično aleksiji, agrafija se mora razlikovati od nepismenosti kada vještina pisanja nije ni razvijena. Akalkulija je klinički sindrom stečenog deficita matematičke kalkulacije ili na mentalnom planu ili s ‘papirom i olovkom’. Ova jezična oštećenja mogu se različito klasificirati, ali u biti postoje tri glavna tipa akalkulija: akalkulija udružena s jezičnim poremećajima uključujući parafaziju, agrafiju brojeva, aleksiju brojeva; akalkuliju sekundarnu na vizuo-prostornu disfunkciju s nepravilnim položajem brojeva ili stupaca i primarnu anaritmetriju s ‘čistim’ poremećajem računanja.
