Anemija kronične bubrežne bolesti (KBB) je multifaktorska i uključuje poremećaj željeza (apsolutni ili funkcionalni manjak), nedostatnu proizvodnju eritropoietina, gubitak krvi, stanje kronične infl ...amacije s povišenim hepcidinom i čimbenike vezane uz prisutno kronično stanje hipoksije (hypoxia-inducible factor, HIF). Temelj današnjeg liječenja anemije KBB čini primjena eritropoietina uz liječenje preparatima željeza, no više razine hemoglobina (Hb >130 g/L) povezane su s povišenim rizikom neželjenih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja, trombozama vaskularnih pristupa kao i činjenici progresije u završni stadij KBB-a i ukupne smrtnosti. Liječenje anemije u bolesnika s KBB temelji se na postojećim smjernicama KDIGO (Kidney Disease: Improving Global Outcomes) iz 2012. godine. Hrvatske smjernice za liječenje anemije KBB-a objavljene su 2014. godine. Od tada do danas, temeljem brojnih istraživanja i kliničkom praksom došlo je do novih izmjena u suvremenom shvaćanju liječenja anemije KBB-a. Hipoksija-inducibilni faktori-inhibitori domene prolil hidroksilaze (HIF-PHI) nova su klasa oralno primijenjenih lijekova za liječenje anemije KBB-a, aktivirajući put osjetljivosti na razinu kisika HIF-a. Dokazana je njihova učinkovitost u prekliničkim i kliničkim studijama u korekciji i održavanju razine Hb u predijaliznih/dijaliznih bolesnika smanjujući razinu hepcidina i modulirajući metabolizam željeza, a smatra se da imaju i učinke izvan eritropoeze. Slijedom navedenog, ptikazujemo osvrt i preporuke za liječenje anemije KBB-a prilagođene trenutnim spoznajama 2021. godine.
SAŽETAK
Autoimunosna hemolitička anemija je rijetka bolest imunosnog sustava koju karakterizira hemoliza vlastitih eritrocita uzrokovana autoprotutijelima i/ili aktiviranim komponentama komplementa. ...Ovisno o osnovnoj bolesti, autoimunosna hemolitička anemija može biti primarna ili sekundarna, a prema serološkim karakteristikama autoprotutijela dijeli se na toplu, hladnu i miješanu. Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju pozitivnog rezultata direktnoga antiglobulinskog testa, anemije i prisutnih laboratorijskih pokazatelja hemolize. U vrlo rijetkim slučajevima mogući su oblici autoimunosnih hemolitičkih anemija s negativnim direktnim antiglobulinskim testom. Uz preciznu imunohematološku dijagnostiku potrebnu za razlikovanje pojedinih vrsta autoimunosnih anemija, za pravilno liječenje nužna je i dijagnostika osnovne bolesti. U liječenju toplih autoimunosnih hemolitičkih anemija najčešće se primjenjuju kortikosteroidi, a u težim slučajevima i rituksimab. Kod hladnih autoimunosnih hemolitičkih anemija važno je utopliti bolesnika i izbjegavanje hladnoće, a medikamentozno liječenje rituksimabom s bendamustinom ili bez njega potrebno je u težim slučajevima. U refraktornim slučajevima paroksizmalne hladne hemoglobinurije uz rituksimab se primjenjuju imunosupresivni lijekovi. Za miješanu autoimunosnu hemolitičku anemiju uz kortikosteroide se preporučuje rano primijeniti rituksimab. U liječenju simptomatske anemije primjenjuje se transfuzijsko liječenje, a za liječenje životno ugroženog bolesnika moguće je primijeniti intravenske imunoglobuline, plazmaferezu, a u rijetkim slučajevima retikulocitopenije i eritropoetin. Novi lijekovi, koji su trenutno u kliničkim istraživanjima, obećavajući su za liječenje teških oblika autoimunosnih hemolitičkih anemija, kao što su komplementom posredovane autoimunosne hemolitičke anemije ili refraktorni oblici hladnih autoimunosnih hemolitičkih anemija. Za praćenje terapijskog učinka autoimunosnih hemolitičkih anemija važno je poznavati kriterije kojima se definira odgovor na terapiju i ishod bolesti. Cilj ovoga preglednog rada jest prikazati aktualna saznanja o dijagnostici i liječenju te praćenju učinka terapije autoimunosnih hemolitičkih anemija.
Anemija zbog manjka željeza ili sideropenična anemija najčešći je oblik anemije u populaciji. Sideropenična anemija može nastati uslijed gastrointestinalnih bolesti, ginekoloških i drugih kroničnih ...krvarenja, može biti dio kliničke slike nefroloških i drugih bolesti i stanja, može doprinositi srčanom zatajenju u kardioloških bolesnika te pogoršavati ishode operativnih zahvata. Zbog navedenoga potreban je timski rad u liječenju sideropenične anemije, važno je otkriti i liječiti uzrok koji je doveo do gubitka željeza te liječiti anemiju nadoknadom željeza. Cilj je ovog rada prikazati pregled literature i klinička iskustva različitih nehematoloških specijalističkih usmjerenja u liječenju sideropenične anemije parenteralnim pripravcima željeza u različitim tercijarnim centrima u Hrvatskoj. U radu su opisani pristupi i postupnici u zbrinjavanju sideropenije i sideropenične anemije parenteralnim željezom iz aspekta gastroenterologa, ginekologa, nefrologa, kardiologa te anesteziologa, sa specifičnostima pojedinih bolesti i pristupa njihovom liječenju. U zaključku, novi visokodozni pripravci parenteralnog željeza unaprijedili su mogućnosti liječenja sideropenične anemije i primjenjuju se sve više u dnevnim bolnicama i odjelima različitih struka u Hrvatskoj, a ne samo u hematološkim dnevnim bolnicama ili odjelima.
Sideropenična anemija se javlja uslijed smanjenog unosa željeza hranom, kod poremećaja u apsorpciji željeza u probavnom traktu, zbog gubitka krvi ili zbog povećanih potreba organizma za željezom. ...Procjenjuje se da od sideropenične anemije pati oko 30% svjetske populacije, od čega je više od 40% predškolske djece. U prevenciji nastanka sideropenične anemije značajna je edu-kacija roditelja i populacije o važnosti pravilne prehrane i unosu željeza u organizam putem hrane. Najznačajnije je utvrditi uzrok anemije, a cilj liječenja je normalizacija hemoglobina, serumskog željeza te popunjavanje rezervi željeza. Liječenje sideropenične anemije se provodi peroralnim preparatima željeza koji su po svome sastavu organske ili anorganske soli željeza u dvovalentnom (fero) ili trovalentnom (feri) obliku. Ovim radom daje se sustavni pregled aktualnih smjernica, preporuka i postupaka koji se koriste u svrhu prevencije i liječenja sideropenične anemije u pedijatrijskoj populaciji. Također, u radu se daje pregled peroralnih prepa-rata željeza koji su registrirani lijekovi, dodaci prehrani i početne dojenačke formule, zastupljeni na hrvatskom tržištu.
Sideropenic anaemia occurs due to reduced intake of dietary iron, gastrointestinal tract iron absorption disorder, blood loss or increased needs of the body for iron. It is estimated that about 30% of world population is affected by sideropenic anaemia, of which more than 40% are preschool children. In the prevention of sideropenic anaemia, it is important to educate parents and the population about the importance of proper nutrition and the intake of iron in the body through food. It is of outmost importance to determine the cause of anaemia, with treatment objective to normalize haemoglobin, serum iron and replenish iron reserves. Side-ropenic anaemia is treated with oral iron supplements, organic or inorganic iron salts in divalent (fero) or trivalent (feri) form. This work provides a systematic review of current guidelines, recommendations and procedures used for the prevention and treatment of sideropenic anaemia in the paediatric population. Moreover, the paper provides an overview of oral iron preparations, which are registered medications, nutritional supplements and infant formulas represented on the Croatian market.
Anemija uzrokovana manjkom željeza ili sideropenična anemija (SA) važan je javnozdravstveni
problem.
Gotovo 30% čovječanstva (> 2 milijarde) pati od manjka željeza. Posebno su ugroženi predškolska
...djeca, trudnice i žene u generativnoj dobi. Liječenje sideropenične anemije nalaže timski rad jer je važno
pravodobnootkriti
uzrok koji je doveo do gubitka željeza i liječiti anemiju pripravcima željeza. Funkcionalni
manjak željeza jest stanje nedovoljne apsorpcije i fiziološkog iskorištavanja željeza, dok su rezerve željeza očuvane
ili čak povećane. Ovaj poremećaj tipičan je za anemiju kod kronične bolesti, kronične upalne bolesti, kroničnoga
srčanog popuštanja i maligne bolesti. Pri liječenju sideropenične anemije rabimo oralne i parenteralne pripravke
željeza. Noviji parenteralni pripravci daju se u visokoj dozi (jedna ili dvije aplikacije), veoma su djelotvorni i sigurni
za primjenu.
Ženke tvora su sezonski poliestrične. Hormon melatonin regulira početak rasplodne sezone u ožujku i završetak u kolovozu kada se dnevna svjetlost počinje skraćivati. Prvi znak estrusa u ženke je ...otečena stidnica ružičaste boje iz koje se cijedi viskozan iscjedak. Budući da najveći broj folikula na jajnicima dozrije 10- 14 dana od početka estrusa tada je indicirano parenje. Ovulacija je inducirana kopulacijom i nastupa nakon 30-40 sati. Osim kopulacije u indukciji ovulacije se mogu primijenjivati hormonske injekcije hCG ili GnRH 10 ili više dana od početka estrusa. Za primjenu hormonskih injekcija estrogen ne smije biti povišen dulje od 4 tjedna. Estrus se može prekinuti i ovarijohisterektomijom u početku estrusa dok visoke razine estrogena ne počnu toksično djelovati na stanice koštane srži. Ukoliko se estrus ne prekine ni jednom od spomenutih metoda, folikuli i jajne stanice će atrezirati, a koncentracija estrogena će ostati visoka (hiper- estrogenizam). Posljedica toksičnog djelovanja estrogena na stanice koštane srži su aplastična anemija, trombocitopenija i limfopenija. Uko- liko je hematokrit niži od 25% i ako je prisutna izrazita trombocitopenija indicirana je trans- fuzija krvi i primjena antibiotika u cilju stabi- lizacije zdravstvenog stanja životinje. Nakon stabilizacije, estrus se može prekinuti ovario- histerektomijom. Jedna od najučestalijih en- dokrinopatija u tvorova je bolest nadbubrežne žlijezde koja nastaje zbog adenoma, adenokar- cinoma i adenokortikalne hiperplazije. Smatra se da postoji pozitivna korelacija između vre- mena proteklog od kastracije i pojave bolesti nadbubrežne žlijezde. Perzistentno visoka koncentracija gonadotropnih hormona (LH i FSH) u plazmi nakon kastracije tvorova prije puberteta ima ključnu funkciju u aktiviranju LH receptora u kori nadbubrežne žlijezde i umnažanju stanica. Posljedica navedenog je povišena serumska koncentracija androsten- diona, estradiola, 17-hidroksiprogesterona i/ili dihidroepiandrosteron sulfata te se razvijaju simptomi kao u hiperestrogenizma. S ciljem prevencije bolesti nadbubrežne žlijezde primi- jenjuju se sporootpuštajući implantati koji su sintetski GnRH agonisti. Oni se u nekastrira- nih životinja rabe i kao kemijska kontracepcija, a u kastriranih životinja sprječavaju/usporava- ju razvoj postojećeg tumora. Ukoliko se razvije tumor nadbubrežne žlijezde može se učiniti i adrenalektomija.
Uvod: Mijelodisplastični sindrom (MDS) jedna je od najčešćih klonskih hematoloških neoplastičnih neoplazma starije dobi karakterizirana jednom ili s više citopenija te ograničenim terapijskim ...rješenjima. Cilj je
ovog rada bila retrospektivna analiza klasičnih prognostičkih čimbenika kod bolesnika dijagnosticiranih u jednom centru. Kao glavni ishod uzeto je ukupno preživljenje (engl. Overall survival – OS) definirano kao smrt od posljedica same bolesti ili nekoga drugog uzroka. Metode: Retrospektivno smo analizirali povijesti bolesti svih bolesnika dijagnosticiranih u jednom centru u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2016. godine. Rezultati: U istraživanje je uključeno ukupno 58 bolesnika s medijanom dobi od 69 godina. Nakon medijana praćenja od 12 mjeseci medijan OS-a iznosio je 17 mjeseci s procijenjenom trogodišnjom stopom OS-a od 25%. U analizi prognostičkih čimbenika zbrojevi rizične stratifikacije prema IPSS-u, R-IPSS-u i WPSS-u bili su statistički značajni te su jasno diskriminirali OS ispitanika s nižim rizikom u odnosu prema OS-u ispitanika s visokom rizikom, no zbog malenog broja bolesnika nije bilo moguće odgovoriti na pitanje koji je bodovni sustav najprikladniji u ovoj populaciji. Citogenetičke kategorije prema IPSS-u i R-IPSS-u bile su statistički značajni prediktori OS-a. Usprkos statističkoj tendenciji morfološke karakteristike (podtip MDS-a, broj blasta u koštanoj srži) nisu se pokazale statistički značajnim čimbenicima prognoze u ovih bolesnika. Od kliničkih karakteristika jedino su prisutnost anemije i njezina težina, odnosno transfuzijska ovisnost bile znatno povezane s lošijim ishodom. Zaključak: Na našoj kohorti bolesnika većina tradicionalnih faktora pokazala se važnom u skladu s literaturnim podacima.
Mijelodisplastični sindrom (MDS) grupa je klonskih mijeloidnih poremećaja s heterogenom kliničkom slikom, a najveći broj komplikacija posljedica je citopenija koje su karakteristično obilježje. ...Etiologija nije dovoljno poznata. Internacionalni bodovni sustav (engl. The International Prognostic Scoring System – IPSS) služi kao prognostički čimbenik za neliječene bolesnike s MDS-om. Nedjelotvorna hematopoeza, pa tako i eritropoeza, dovode do anemije, što je najčešći uzrok dolaska bolesnika s MDS-om u hitnu službu. Vrlo često bolesnici imaju brojna pridružena stanja poput kronične bubrežne bolesti i hipertenzije, a mogu imati i kliničku sliku akutnoga koronarnog sindroma. Prikazujemo 83-godišnju bolesnicu s MDS-om dijagnosticiranim 2014. godine i koja dosad nije liječena specifičnom hematološkom terapijom. Zbrinjavanje starijih hematoloških bolesnika u hitnoj službi nalaže sveobuhvatni pristup zbog često prisutnih pridruženih stanja koja se dodatno mogu pogoršati uz MDS.
PDF
