Anestezija bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti (KBB) je izazov ne samo za anesteziologa, već i za čitav tim liječnika koji sudjeluju u preoperativnoj pripremi takvih bolesnika. KBB je veliki ...javnozdravstveni problem u čitavom svijetu zbog sve veće učestalosti, pogotovo u starijoj populaciji. Razumijevanje patofiziologije KBB, pravodobno sprječavanje daljnjeg oštećenja bubrežne funkcije i prevencija komplikacija je anesteziološki imperativ. To zahtijeva iskusnog anesteziologa, pažljivu preoperativnu pripremu bolesnika, pravodobno prepoznavanje i modifikaciju rizičnih čimbenika radi poboljšanja ishoda bolesnika. Pravilna raspodjela tekućine u perioperacijskom i intraoperacijskom razdoblju, održavanje euvolemije i izbjegavanje hipotenzije prioritet su u uspješnoj prevenciji daljnjeg oštećenja bubrega.
Elektrokonvulzivna terapija (EKT) i nakon više od 80 godina primjene i dalje predstavlja najučinkovitiju terapiju kod najtežih kliničkih slika psihijatrijskih poremećaja. U Hrvatskoj se EKT ...primjenjuje od 40-ih godina prošlog stoljeća. Danas se koristi samo u KBC-u Zagreb, najčešće u pacijenata sa shizofrenijom. Brojna istraživanja su utvrdila različite biološke učinke EKT-a koji pridonose antidepresivnom, antimaničnom, antipsihotičnom, antikonvulzivnom i antiparkinsonskom učinku. Konvulzije imaju snažan učinak na perfuziju i metabolizam pojedinih moždanih regija, povećanje propusnosti krvnomoždane barijere te imaju modulatorni učinak na glutamatnu, GABA, serotoninsku, dopaminsku i noradrenergičku neurotransmisiju, hormonalnu sekreciju, promjene u ekspresiji brojnih gena te potiču neuroplastičnost i u konačnici dovode do strukturnih promjena mozga. Neke su od ovih promjena kratkog vijeka, a neke traju mjesecima, poput neuroplastičnosti. Iako se EKT smatra medicinskim postupkom niskog rizika, mnoge teške somatske bolesti zahtijevaju pažljivu procjenu koristi i rizika. Najčešće su neželjene reakcije prolazne teškoće pamćenja i glavobolja. Prije prve aplikacije kandidati prolaze detaljnu dijagnostičku obradu u skladu s međunarodnim standardima. U postupku primjene EKT-a sudjeluje interdisciplinarni tim koji uključuje psihijatra, anesteziologa, anesteziološku sestru/tehničara i psihijatrijsku sestru/tehničara. Primjena opće anestezije omogućuje brz gubitak svijesti, kratkotrajnu mišićnu relaksaciju, smanjenje hiperdinamskog odgovora na električnu stimulaciju te brz oporavak spontane ventilacije i svijesti. Nedavno su predložene Hrvatske nacionalne smjernice o primjeni EKT-a. Zbog učinka u terapijskoj rezistenciji te kod vrlo teških kliničkih slika EKT može ostvariti značajan učinak u pažljivo odabranih bolesnika.
Termin otežani dišni put odnosi se na teškoće pri intubaciji i ekstubaciji. U ovom radu prikazujemo otežanu ekstubaciju i postupak zbrinjavanja dišnog puta u bolesnice nakon učinjene parotidektomije. ...Iako postoje smjernice za otežani dišni put, ne postoje jasne upute za mehanički uzrokovanu otežanu ekstubaciju kada se endotrahealni tubus ne može izvaditi. Takva stanja rijetko se spominju u literaturi, obično u obliku prikaza bolesnika. Nemogućnost vađenja endotrahealnog tubusa zbog mehaničkih uzroka hitno je stanje, stoga nalaže izradu smjernica i algoritma postupanja. Algoritam koji smo rabili u ovom slučaju protekao je bez komplikacija i bolesnica se dobro oporavila.
Od prve transplantacije srca 1967. u svijetu se na godinu izvede oko 3500 novih transplantacija srca, uz prosječno posttransplantacijsko preživljenje od 15 godina. Danas je sve češće da skupina ...pacijenata s transplantiranim srcem bude podvrgnuta nekardijalnim operacijama, što je novi izazov za anesteziološko zbrinjavanje zbog patofizioloških i farmakoloških interakcija s denerviranim presatkom srca, nuspojava imunosupresivne terapije, rizika od infekcije i odbacivanja transplantata. U ovom prikazu pacijentici s transplantiranim srcem potpuno
je uklonjena štitnjača (tiroidektomija) zbog papilarnog karcinoma štitnjače. Pacijentica je bila I. kategorije prema klasifikaciji NYHA-e (New York Heart Association) i III. kategorije prema klasifikaciji ASA-e (American Society of Anesthesiologists), uz urednu funkciju alopresatka i stabilan sinusni ritam. Zahvat je izveden u općoj endotrahealnoj anesteziji. Neuromuskularni blok prekinut je sugamadeksom (Bridion®, Merck) i bolesnica je otpuštena kući nakon 3 dana.
Cilj: Transuretralna resekcija predstojne žlijezde (prostate) (TURP) često se izvodi kao jednodnevni kirurški zahvat. Iako je procedura relativno sigurna, ipak su moguće teške perioperativne ...komplikacije. Sindrom
TURP-a rijetka je komplikacija, ali potencijalno opasna za život. Cilj su ovog rada trenutačni klinički pregled i analiza učestalosti, patofiziologije i kliničke prezentacije sindroma TURP-a temeljem najnovije objavljene medicinske literature. Metode: Pretraženi su medicinski podatci s pomoću bazâ PubMed, Ovid Medline® i Google Scholar za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2020. godine. Rezultati: Više čimbenika ima ulogu u patofiziologiji sindroma TURP-a. Klinički simptomi variraju od blagih do teških, a ovise o brzini i količini intravaskularne apsorpcije
i vrsti otopine za ispiranje te o čimbenicima koji se odnose na bolesnika i operaciju. Akutno povećanje cirkulacijskog volumena može dovesti do plućnog edema i srčanog zastoja, dok promjene u koncentraciji otopljenih tvari u plazmi poput hiponatremije te hipotoničnosti i hipoosmolalnosti plazme mogu dovesti do poremećaja središnjega živčanog sustava (SŽS). Rane kliničke simptome teško je otkriti u anesteziranog bolesnika, ali rano prepoznavanje presudno je za pravodobni tretman. Liječenje treba biti u skladu s težinom kliničkih simptoma i znakova. Spinalna anestezija ima prednosti pred općom anestezijom jer su olakšani nadzor i rano prepoznavanje simptoma središnjega živčanog sustava kada je bolesnik pri svijesti. Zaključci: Ovaj narativni pregledni članak iznosi novije činjenice u vezi sa sindromom TURP-a, s naglaskom na sadašnja stajališta o prevenciji, ranoj dijagnozi i liječenju ove ijatrogene komplikacije. Bolje razumijevanje etiologije i preventivnih mjera, novije kirurške tehnike i intenzivni nadzor bolesnika pridonose daljnjem sniženju rizika od nastanka sindroma TURP-a.
Prikazujemo svoje iskustvo u anesteziranju bolesnika s osteogenesis imperfectom u sklopu ortopedskoga kirurškog liječenja prijeloma i deformacija kostiju. Učinjena je retrospektivna analiza ...dokumentacije bolesnika liječenih u našoj Klinici od 1980. do 2012. godine. Analizirani su demografski podaci, komorbiditeti, prijeoperacijske osobitosti, vrste anestezije, anestetika i lijekova te intraoperacijske i poslijeoperacijske komplikacije. U navedenom razdoblju liječeno je 26 bolesnika s navedenom dijagnozom. Zabilježene su 103 operacije, odnosno 103 anesteziološka postupka. Najviše zahvata, njih 68, učinjeno je u dobnoj skupini od 0 do 10 godina. Najviše bolesnika bolovalo je od tipa III osteogenesis imperfecte, najtežeg oblika ove bolesti spojivog sa životom. U 99 operacija zabilježen je ASA (American society of anesthesiologists) status II bolesnika. U 89 slučajeva učinjena je opća anestezija, u 14 regionalna. Zabilježeno je 14 intraoperacijskih komplikacija, najviše otežanih intubacija te 6 slučajeva poslijeoperacijske kardiovaskularne nestabilnosti. Uz kvalitetnu pripremu i predviđanje mogućih komplikacija anestezija u ovih bolesnika sigurna je procedura.
Opstrukcijska apneja tijekom spavanja, (OSA, engl. obstructive sleep apnea) najčešći je poremećaj disanja pri spavanju, okarakteriziran učestalim kolapsom gornjih dišnih putova uslijed smanjenog ...mišićnog tonusa ždrijela i izraženog negativnog intratorakalnog tlaka prilikom pojačanog respiratornog napora pri udahu, što biva popraćeno epizodama desaturacije arterijske krvi kisikom, hiperkarbijom i kratkotrajnim buđenjima uz pojavu glasnoga hrkanja. Klinički znakovi i anatomska obilježja koja upućuju na sindrom opstrukcijske apneje su glasno hrkanje, zamijećen prestanak disanja tijekom spavanja, abdominalni tip debljine i zadebljali vrat, te poremećena anatomija ždrijela. Klinički simptomi očituju se najčešće u neobjašnjivo pretjeranoj dnevnoj pospanosti, kardiopulmonalnim poremećajima i kognitivnoj disfunkciji. Prije dolaska na anesteziološki pregled većina bolesnika s opstrukcijskom apnejom nije prethodno klinički dijagnosticirana, što ima za posljedicu znatno povećanje rizika perioperativnih komplikacija i iznenadne smrti. Mogu se očekivati komplikacije zbog otežane uspostave i održavanja dišnoga puta, povećanog rizika aspiracije želučanoga soka, povećane osjetljivosti na primjenu anestezijskih lijekova, komplikacije povezane s čestim popratnim kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima, uzročno povezanih s apnejom, te poslijeoperativni delirij. Prepoznavanje simptoma opstrukcijske apneje prije kirurškoga zahvata omogućava anesteziološkom timu planiranje odgovarajuće pripreme i načina vođenja anestezije, te perioperativnog nadzora bolesnika, što je osobito naglašeno u sve više zastupljenoj dnevnoj kirurgiji. Procjena kvalitete spavanja, kao i čimbenika rizika za poremećaje disanja pri spavanju i prekomjerne dnevne pospanosti, pomoću upitnika omogućuje jednostavno, jeftino i pouzdano otkrivanje opstrukcijske apneje tijekom spavanja kod kirurškog bolesnika. Perioperativne komplikacije moguće je smanjiti primjenom anestezioloških protokola i strategija za smanjenje povećanog operacijskoga rizika ovih bolesnika i njihovom daljnjom nadopunom na temelju znanstvenih dokaza.
PREPORUKE ZA PERIOPERACIJSKO GLADOVANJE U DJECE Popović, Ljiljana; Goranović, Tatjana; Jakovljević, Gordana Jakovljević
Liječnički vjesnik,
11/2016, Letnik:
138, Številka:
9-10
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Perioperacijsko gladovanje standardni je postupak pripreme bolesnika za kirurške zahvate. Aktualne smjernice za perioperacijsko gladovanje u djece preporučuju pridržavanje upute „2-4-6“, tj. uzimanje ...bistre tekućine do 2 sata, majčina mlijeka do 4 sata, a ostalih nehumanih mlijeka i krute hrane do 6 sati prije kirurškog zahvata. Oralno uzimanje tekućine dopušteno je u prva 3 poslijeoperacijska sata u većine pedijatrijskih bolesnika. Predugo perioperacijsko gladovanje nije preporučljivo, a može biti i štetno, i za zdravu djecu i za posebne skupine pedijatrijskih bolesnika poput onkoloških. Primjerenim planiranjem operacijskog programa, dobrom koordinacijom anesteziološkog i kirurškog tima te pridržavanjem naputaka iz smjernica mogu se izbjeći neželjeni učinci predugoga perioperacijskoga gladovanja. Iako novija istraživanja upućuju na prednost liberalnijega perioperacijskog pristupa od onog u aktualnim smjernicama u djece, za sada nema dovoljno dokaza za promjenu postojećih preporuka. No, sudeći prema istraživanjima koja se provode, moguće je da će ubrzo biti prikupljeni dokazi u prilog dodatnom skraćivanju vremena perioperacijskoga gladovanja.
Postpunkcijska glavobolja obično počinje od 12 do 48 sati nakon epiduralne punkcije, koja se može dogoditi nenamjerno tijekom pokušaja epiduralne analgezije ili tijekom kralježnične anestezije kod ...operativnih intervencija. Glavobolja je obostrano okcipitalno-frontalnog smještaja, tupa bola i promjenjive težine. Glavna karakteristika postpunkcijske glavobolje je njezina ortostatska priroda. Podaci potrebni za ovaj rad prikupljeni su pretraživanjem literature iz znanstvenih baza Scopus, Medline, Embasa i Hrčak. Cilj rada je opisati postpunkcijsku glavobolju kao najčešću komplikaciju kod regionalne analgezije/anestezije. Postpunkcijska glavobolja u blažim oblicima uspješno se liječi konzervativnim metodama liječenja poput hidratacije, uzimanja analgetika, mirovanja ili konzumacije kofeina. U slučaju umjerene ili teške postpunkcijske glavobolje koristi se postupak krvne zakrpe koji se danas smatra zlatnim standardom u liječenju postpunkcijske glavobolje. Rad u operacijskoj sali gdje radi anesteziološki tehničar je vrlo dinamičan i sastoji se od niza zadataka. Medicinska sestra/ tehničar posjeduje sva potrebna znanja za uspješan rad na takvom odjelu, ali naglasak i dalje treba biti na kontinuiranoj edukaciji i stjecanju znanja s ciljem pružanja najbolje moguće zdravstvene njege za pacijente s postpunkcijskom glavoboljom.
Post-dural puncture headache usually begins 12 to 48 hours after dural punctures that may occur unintentionally during an attempt at epidural analgesia during spinal anesthesia because of surgical interventions. The headache is bilateral occipital-frontal with dull pain and variable severity. The main characteristic of post-dural puncture headache is its orthostatic nature. The data required for this paper will be collected from the scientific literature search databases Scopus, Medline, Embasa, and Hrčak. This paper aims to describe post-dural puncture headache as the most common complication of regional analgesia/anesthesia. Post-dural puncture headache in milder forms is successfully treated with conservative treatment methods such as hydration, taking analgesics, resting, or caffeine consumption. In the case of moderate or severe post-dural puncture headache, the blood patch procedure is used, which is now considered the gold standard in the treatment of post-dural puncture headache. The work in the anesthesiology department is dynamic and consists of a series of tasks. The nurse possesses all the necessary knowledge to work successfully in the anesthesiology department, but the emphasis should still be on continuous education and the acquisition of knowledge to provide the best possible health care for patients with postural puncture headaches.
Svrha rada: Željelo se odrediti utječe li topikalna uporaba otopine lokalnog anestetika na neugodnu senzaciju pri ubodu igle u nepce. Metode: Provedeno je nasumično, dvostruko slijepo istraživanje uz ...sudjelovanje placebo-skupine. Odabrano je 25 zdravih dobrovoljaca koji su bili podvrgnuti dvostrukom ubodu igle tijekom jednog posjeta stomatologu. Mjesto uboda nalazilo se centimetar od marginalne gingive prvih maksilarnih premolara sa svake strane usta. Korištene
su 13-milimetarske igle koje su bile pričvršćene na štrcaljke napunjene 2-postotnim lidokainom s 0,125mg/ml epinefrina ili fiziološkom otopinom. Prije svakog uboda stomatolog je istisnuo kap
otopine na vrh igle te je 20 sekundi prislonio na nepce i vrh igle i kap. Neugodna senzacija ocijenjena je na 100 milimetarskoj vizualnoj ljestvici na kojoj su krajnje vrijednosti označene s bez boli
i nepodnošljiva bol. Rezultati: Pri ubodu nije bilo statistički značajne razlike između dviju otopina na razini neugode (prosječna vrijednost = 26 80 ± 19,36 mm za lidokain i 26 20 ± 18,39 mm za fiziološku otopinu), iako su ispitanici naveli da je drugi ubod bio bolniji od prvoga (prosječna vrijednost = 31,00 ± 19,84 mm za lidokain i 22,00 ± 16,65 mm za fiziološku otopinu). Zaključak: Topikalna primjena otopine lokalnog anestetika nije utjecala na razinu boli nakon uboda iglom u nepce.
PDF
