Svrha rada: Željelo se odrediti utječe li topikalna uporaba otopine lokalnog anestetika na neugodnu senzaciju pri ubodu igle u nepce. Metode: Provedeno je nasumično, dvostruko slijepo istraživanje uz ...sudjelovanje placebo-skupine. Odabrano je 25 zdravih dobrovoljaca koji su bili podvrgnuti dvostrukom ubodu igle tijekom jednog posjeta stomatologu. Mjesto uboda nalazilo se centimetar od marginalne gingive prvih maksilarnih premolara sa svake strane usta. Korištene
su 13-milimetarske igle koje su bile pričvršćene na štrcaljke napunjene 2-postotnim lidokainom s 0,125mg/ml epinefrina ili fiziološkom otopinom. Prije svakog uboda stomatolog je istisnuo kap
otopine na vrh igle te je 20 sekundi prislonio na nepce i vrh igle i kap. Neugodna senzacija ocijenjena je na 100 milimetarskoj vizualnoj ljestvici na kojoj su krajnje vrijednosti označene s bez boli
i nepodnošljiva bol. Rezultati: Pri ubodu nije bilo statistički značajne razlike između dviju otopina na razini neugode (prosječna vrijednost = 26 80 ± 19,36 mm za lidokain i 26 20 ± 18,39 mm za fiziološku otopinu), iako su ispitanici naveli da je drugi ubod bio bolniji od prvoga (prosječna vrijednost = 31,00 ± 19,84 mm za lidokain i 22,00 ± 16,65 mm za fiziološku otopinu). Zaključak: Topikalna primjena otopine lokalnog anestetika nije utjecala na razinu boli nakon uboda iglom u nepce.
Danas je razumijevanje patofizioloških mehanizama delirija još uvijek ograničeno, ali postoji više obećavajućih hipoteza. Smatra se da biomarkeri osjetljivi na smrt neurona ili glija stanica dobro ...ukazuju na delirij. Za više neurotransmitera se podrazumijeva da su uključeni u stanje delirija s najvećim naglaskom na acetilkolin i dopamin koji djeluju na suprotne načine, acetilkolin smanjuje podražljivost neurona, a dopamin je povećava. Ostali neurotransmiteri koji vjerojatno imaju ulogu u patogenezi delirija su: gama-aminobutirična kiselina, glutamat kao i svi monoamini. Sepsa koja vodi do sindroma sustavnog upalnog odgovora često se prezentira delirijem i možda je i najčešći uzročni čimbenik za delirij u JIL-u uz sedative i analgetike kao najzastupljenije jatrogene čimbenike rizika. Bolesnici koji su dobivali benzodiazepine imaju veću vjerojatnost da će imati postoperativni delirij nego oni koji nisu. Postoperativne kognitivne promjene su češće u starijih nego u mlađih bolesnika, a može ih se kategorizirati kao postoperativni delirij, postoperativna kognitivna disfunkcija i demencija. Mehanizmi odgovorni za postoperativne kognitivne promjene nisu u potpunosti poznati, ali sigurno je da su multifaktorski. Čimbenici rizika mogu se vezati uz karakteristike bolesnika, vrstu operacije i tip anestezije.
U povijesnom pregledu prikazani su slučajevi u kojih je primijenjena izravna masaža srca u bolesnika s intraoperacijskim zastojem rada srca (cardiac arrest) u Kirurškom odjelu bjelovarske Opće ...bolnice. Od pet prikazanih slučajeva u razdoblju od 1960. do 1970. godine, uspješno su reanimirana dva bolesnika, od kojih je jedan preživio bez kasnijih posljedica i urednim životom. Razmatra se o teškom općem stanju bolesnika, komorbiditetu i anestezijskim incidentima kao mogućim uzrocima aresta te o kadrovskim i logističkim problemima provincijske bolnice toga vremena
Mali zahvati u ginekologiji i porodništvu obavljaju se na bolesnicima svih dobnih skupina. Izbor anestezije ili analgezije ovisi o vrsti operativnog zahvata, kliničkom stanju bolesnice, položaju ...tijekom zahvata i nekim drugim osobitostima. Mali zahvati u ginekologiji previđeni su i rade se kao jednodnevna kirurgija (one-day surgery) jer bolesnice nakon 2–6 sati napuštaju bolnicu i po potrebi dolaze na kontrolu. Zato je i odabir i operativnog zahvata i anestezije vrlo važan. Zahvaljujući velikom napretku farmakologije i farmakoterapije odabir anestetika i analgetika je velik. Brzodjelujući hipnotici (propofol), brzodjelujući opioidi (alfentanil-remifentanil) i hlapljivi anestetici (sevoran) se dobro i često kombiniraju radi lakšeg vođenja anestezije i postoperacijske analgezije. Suradnja ginekologa i anesteziologa od velike je važnosti za uspješnost zahvata i sigurnost bolesnice.
Dosad nije ispitivan način ventilacije tijekom budne ekstubacije. Proveli smo randomizirano kontrolirano ispitivanje uspoređujući spontanu respiraciju, povremenu ventilaciju pozitivnim tlakom i ...ventilaciju uz tlačnu potporu (n=13 svaka) u odnosu na incidenciju i težinu periekstubacijskih komplikacija nakon rutinske elektivne kirurške operacije. Nalazi su pokazali da na težinu periekstubacijskog kašlja značajno utiče način ventilacije primijenjen kod ekstubacije (p=0,049), pričem su najniži stupnjevi težine kašlja zabilježeni u skupini bolesnika kod kojih je primijenjena ventilacija uz tlačnu potporu. Srednji arterijski tlak kod ekstubacije bio je najniži u skupini kod koje je primijenjena povremena ventilacija pozitivnim tlakom (p=0,007). Ostale periekstubacijske komplikacije i vrijeme do ekstubacije nakon prestanka anestezije nisu se značajno razlikovale među trima skupinama. Smatramo da bi primjena ventilacije uz tlačnu potporu mogla imati prednost pred strategijama spontane respiracije i povremene ventilacije pozitivnim tlakom.
Transuretralne resekcije kirurški su zahvati na mokraćnom mjehuru, mokraćnoj cijevi ili prostati, a izvode se uz pomoć resektoskopa. Osobe liječene ovom metodom najčešće su starije životne dobi s ...više pridruženih bolesti. Zbog toga je ova skupina bolesnika izazov prigodom odabira vrste anestezije. Hemodinamska stabilnost, brzo otkrivanje komplikacija intra- i poslijeoperacijski i nepromijenjeno stanje svijesti bolesnika od presudne su važnosti. Pregledom literature i baze podataka cilj ovoga rada je prikazati moguće prednosti i nedostatke anestezioloških tehnika kod bolesnika podvrgnutih transuretralnim resekcijama. Zaključujemo da spinalna anestezija s minimalnim dozama lokalnog anestetika u kombinaciji s opioidom ima prednost pred ostalim vrstama anestezije zbog minimalnog utjecaja na hemodinamsku stabilnost i bolje poslijeoperacijske analgezije. Anesteziolog mora biti svjestan mogućih rizika i prednosti svake tehnike, ali se za bolji ishod preporučuje ipak individualan pristup bolesniku.
Tijekom neurokirurših zahvata u bolesnika je vrlo bitno osigurati optimalnu cerebralnu perfuziju i oksigenaciju. Unatoč fiziološkoj autoregulaciji perfuzije mozga, održavanje hemodinamske stabilnosti ...i dobre oksigenacije tijekom anestezije od vitalnog je značaja za uspjeh. Opća anestezija s mehaničkom ventilacijom i suvremenim anesteticima omogućuje zadovoljavajuću hemodinamsku stabilnost i prvi je izbor za većinu neurokirurških zahvata. Međutim, ponekad je vrlo teško izbjeći
kratke varijacije krvnog tlaka tijekom jakih i slabih bolnih podražaja koji se izmjenjuju tijekom zahvata. Promjene sistemnog arterijskog tlaka mogu biti štetne za bolesnike s visokim intrakranijskim tlakom i edemom mozga. Liječenje se sastoji u prilagodbi dubine anestezije ili primjene vazoaktivnih lijekova. S druge strane bolesnika je važno brzo probuditi nakon anestezije za neurološki pregled. Regionalna anestezija glave i kralježnice može pokazati povoljan učinak smanjenja bolnog
podražaja i hemodinamske varijabilnosti uz uštedu doza anestetika. Također regionalne tehnike pružaju odličano ublažavanje postoperativne boli.
Primjena općih anestetika u konja važan je aspekt veterinarske anestezije. Potreba za primjenom općih anestetika proizlazi iz različitih patoloških procesa kojima je konj podložan prilikom uporabe u ...određenim aktivnostima. Abdominalna problematika u vidu kolika te ortopedski zahvati u sportskih konja zahtijevaju primjenu najsuvremenijih metoda opće anestezije. Tehnike opće anestezi- je u konja komplicirane su specifičnom tjeles- nom građom konja te njihovim temperamen- tom. Upravo zbog tih specifičnosti anestezija konja zahtijeva pravilnu pripremu životinje, ali i anesteziologa te premedikaciju. Danas su razvijeni mnogobrojni anesteziološki pro- tokoli koji se koriste u zavisnosti od različitih potreba i mogućnosti izvedbe operativnih zahvata, a svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Uzimajući u obzir prirodu kon- jske prakse najčešće se koristi metoda potpune intravenozne anestezije. Ipak, konji danas više gotovo da i nisu radne životinje, već su prije kućni ljubimci pa samim time postoji potreba za većom sigurnošću izvedbe operativnih za- hvata. Upravo ta činjenica vodi do sve veće uporabe inhalacijske i balansirane anestezije u kirurgiji konja. Odabir najbolje anesteziološke tehnike ipak ostaje na samom kirurgu.
This study was designed to investigate the effects of low-flow anesthesia with sevoflurane and desflurane on renal and hepatic functions in patients undergoing laparoscopic abdominal surgery. Twenty ...patients with ASA I or II (American Society of Anesthesiologists classification) physical scores were included in the study. There were no significant differences between sevoflurane and desflurane groups with respect to age, weight, body mass index, duration of the operation and the anesthesia. In both groups, renal function parameters such as urea, BUN, creatinine and calculated creatinine clearance did not show significant differences at 24 and 48 hours. Homocysteine levels, which showed renal metabolic function, did not change significantly at 24 and 48 hours when compared to baseline levels in both groups. Transaminases were not significantly different between the two groups from baseline to 24 and 48 hours. These differences between the preoperative and postoperative values of biochemical parameters were similar for both anesthetic groups (p>0.05). Low-flow anesthesia did not cause impairment in terms of renal and hepatic functions.
Ova studija je osmišljena kako bi se ispitao uticaj anestezije niskog protoka sevofluranom i desfluranom na funkcije bubrega i jetre kod pacijenata podvrgnutih laparoskopskoj hirurgiji. Studijom je obuhvaćeno dvadeset pacijenata sa fizičkim skorom I ili II određenim na osnovu klasifikacije Američkog društva anesteziologa. U pogledu uzrasta, težine, indeksa telesne mase, trajanja operacije i anestezije nije bilo značajnih razlika između grupa kod kojih su primenjeni sevofluran i desfluran. U obe grupe parametri bubrežne funkcije kao što su urea, BUN, kreatinin i izračunati klirens kreatinina nisu pokazali značajne razlike posle 24, odnosno 48 sati. Nivoi homocisteina, koji odražavaju bubrežnu metaboličku funkciju, nisu se značajno promenili posle 24, odnosno 48 sati, u poređenju sa početnim nivoima u obe grupe. Transaminaze se kod obe grupe nisu značajno razlikovale od početnih vrednosti kao ni posle 24 i 48 sati. Ove razlike u vrednostima biohemijskih parametara pre i posle operacije bile su slične u obe anestezirane grupe (p<0,05). Anestezija niskog protoka nije izazvala oštećenja bubrežne kao ni hepatičke funkcije.
In dentistry, local anesthesia is usually obtained by standard, local intraoral anesthesia, such as block and infiltration. In some cases, complete painless procedure could not be obtained with ...previously mentioned anesthesia. Therefore, using additional anaesthesia, such as intraseptal (ISA) and periodontal ligament (IPA), adequate pain control is achieved. It has been shown that these two additional anesthesia, which belong to intraosseal anesthesia, could be used as primary anesthesia. Special problem for intraoral anesthesia, and also for other types of anesthesia, are patients with diabetes mellitus type 2 (DM type 2), because they have microvascular damage of blood vessels which feed nerves and diminish nerve impulse conduction. Aim: The aim of this doctoral dissertation was evaluation of dose dependency among 0,4, 0,6 and 0,8 ml of 4% articaine with 1:100,000 epinephrine (Ar + Ep) for ISA and IPA, achieved by computer - contolled local anesthetic delivery system (CCLADS), and finding effective and safe dose in healthy individuals and patients with DM type 2. Material and method: This clinical study included 204 healthy individuals (ASA I) and 80 patients with DM type 2 (ASA II and ASA III). Healthy individuals were divided in two big groups: ISA (104 individuals) and IPA (100 individuals). These two groups were devided into three subgroups of 30 anesthetized teeth, depending on the used dose of Ar + Ep, in upper and lower jaw. Selected teeth, upper lateral incisor and lower first premolar, were indicated for extraction. Used with Computer – controlled local anesthetic delivery system (CCLADS, Anaeject®, Septodont , France), in healthy individuals, doses of Ar + Ep were: 0,4 ml (16 mg + 4 μg), 0,6 ml (24 mg + 6 μg) i 0,8 ml (32 mg + 8 μg). Patients with DM type 2 were also devided in two groups: ISA (38 patients with 60 tested teeth in both jaws – 30 teeth each jaw), IPA (42 patients with 60 tested teeth – 30 teeth each jaw). Within these groups (DM type 2 patients), the dose of Ar + Ep which had been shown clinically effective and safe in healthy individuals, was used. Success rate, onset and duration of pulpal anesthesia were recorded with the electric pulp tester (pulp test) (Vitality Scanner Model 2006®, Sybron Endo, USA). The width of anesthetic field and soft tissue anesthesia duration were recorded with pinprick test. Cardiovascular (KV) parameters: systolic, diastolic, mean arterial pressure and heart rate, were measured by digital monitor (Wrist Blood Pressure Monitor, Model R3 Intellisense, Prizma, Kragujevac) and monitoring aparatus (Datex-Engstrom AS/3, Helsinki, Finland), before anesthesia, during anesthesia, such as 5, 10 15, and 30 minutes after anesthesia. Results: After use of 4% Ar + 1:100,000 Ep with the doses of 0,4, 0,6 and 0,8 ml for ISA and IPA with CCLADS in healthy individuals, anesthesia was immediate,both, in upper and lower jaw . Similar results were achieved with the patients with DM type 2 after use of 0,6 ml Ar + Ep for ISA and IPA with CCLADS. Some dose dependent tendency existed in the success rate of pulpal anesthesia of upper lateral incisor and lower first premolar in healthy individuals for ISA and IPA. Clinicaly acceptable success rate of pulpal anesthesia – 90% was achieved with ISA with the doses 0,6 and 0,8 ml Ar + Ep, in contrast with IPA. In DM type 2 patients, success rate of pulpal, soft and bone tissue ISA, achieved in upper and lower jaw using 0,6 ml Ar + Ep, was not significantly different from the success rate of IPA, and was similar to the same anesthetic parameter in healthy individuals. In healthy individuals, duration of ISA increased in dose-related manner for pulpal and soft tissue anesthesia in lower first premolar. Statisticaly significant difference between ISA and IPA duration was with all used doses of Ar + Ep. As regards of upper lateral incisor, the dose related duration of pulpal anesthesia, but not soft tissue anesthesia, was determined, on the other hand, this relation for IPA was not noted. The width of anesthetic field in the region of attached gingiva and oral mucosa was significantly higher with ISA in comparison to IPA, around upper lateral incisor and lower first premolar both. Duration and width of anesthetic field of soft and bone tissue achieved with 0,6 ml Ar + Ep for ISA, in patients with DM type 2, was significantly higher compared with the same parameters of IPA. In healthy individuals significant changes of KV functions (systolic, diastolic, mean arterial pressure and heart rate) were not observed in recorded time intervals (before anesthesia, 5, 10, 15 and 30 min after anesthesia), after use of three doses for ISA and IPA in upper and lower jaw. Recording the KV parameters in patients with DM type 2, after the use of 0,6 ml Ar + Ep for ISA in upper jaw, showed short-termed increase of all KV parameters only during anesthesia administration, most probably due to fast resorption of epinephrine after intraoral injection. Conclusion: In healthy individuals 0,6 and 0,8 ml of 4% articaine + 1:100,000 epinephrine, and 0,6 ml of 4% articaine + 1:100,000 epinephrine in patients with DM type 2, both applied with CCLADS, offer effective and safe ISA.
Lokalna anestezija u stomatologiji se najčešće postiže standardnim, lokalnim intraoralnim anestezijama kao što su sprovodna i infiltrativna. U izvesnom broju slučajeva, pomenutim anestezijama se ne može obezbediti potpuna bezbolnost. Iz tog razloga, primenom dopunske anestezije, kao što je intraseptalna anestezija (ISA) i intraperiodontalna anestezija (IPA), postiže se adekvatna bezbolnost. Pokazano je da se ove vrste dopunskih anestezija, koje pripadaju intraosealnim anestezijama, mogu koristiti i kao samostalne anestezije. Poseban problem za primenu intraoralnih anestezija, kao i drugih vrsta anestezija, predstavljaju pacijenti sa dijabetes melitusom (DM), zbog postojanja mikrovaskularnih oštećenja krvnih sudova koji ishranjuju nerve i poremećaja u sprovođenju nervnih impulsa. Cilj: Cilj ove doktorske disertacije bio je da se ispitivanjem dozne zavisnosti 0,4, 0,6 i 0,8 ml 4% artikaina sa epinefrinom (1:100,000) (Ar +Ep) odredi efikasna i bezbedna doza ovog anestetika za ISA i IPA primenom kompjuterski kontrolisanog oslobađanja lokalnog anestetika (CCLADS), kako kod zdravih pacijenata, tako i kod pacijenata DM tip 2. Materijal i metod: U ovoj kliničkoj studiji učestvovalo je 204 zdrava ispitanika (ASA I) i 80 pacijenata sa DM tip 2 (ASA II i III). Zdravi ispitanici su bili podeljeni u 2 velike grupe: ISA (104 ispitanika) i IPA (100 ispitanika). Svaka od ove dve grupe bila je podeljena na po tri podgrupe po 30 anesteziranih zuba, u zavisnosti od primenjene količine Ar + Ep, kako u gornjoj, tako i u donjoj vilici. Ispitivani zubi su bili gornji lateralni sekutić i donji prvi premolar, koji su bili indikovani za ekstrakciju. Primenjene pomoću sistema za kompjuterski kontrolisano oslobađanje lokalnog anestetika (Computer-Controlled Local Anaesthetic Delivery System - CCLADS, Anaeject®, Septodont, Francuska), kod zdravih ispitanika, doze Ar + Ep su iznosile: 0,4 ml (16 mg + 4 μg), 0,6 ml (24 mg + 6 μg) i 0,8 ml (32 mg + 8 μg). Pacijenti sa DM tip 2 su bili podeljeni takođe u 2 grupe: ISA (38 pacijenata sa ukupno 60 ispitivanih zuba u obe vilice - 30 ispitivanih zuba u svakoj vilici), i IPA (42 pacijenta sa ukupno 60 ispitivanih zuba u obe vilice - po 30 ispitivanih zuba u svakoj vilici). U okviru ovih grupa primenjena je doza Ar + Ep koja se pokazala klinički efikasnom i bezbednom kod zdravih ispitanika. Uspešnost, latentni period i trajanje anestezije pulpe praćeni su električnim testom stimulacije zubne pulpe (pulp test) (Vitality Scanner Model 2006®, Sybron Endo, SAD). Širina anestetičkog polja i trajanje anestezije mekih tkiva mereno je pinprick testom. Kardiovaskularni (KV) parametri: sistolni, dijastolni, srednji arterijski krvni pritisak i srčana frekvencija, mereni su pomoću digitalnog merača krvnog pritiska (Wrist Blood Pressure Monitor, Model R3 Intellisense, Prizma, Kragujevac) i monitoring aparatom (Datex-Engstrom AS/3, Helsinki, Finska), pre davanja anestezije, u toku davanja anestezije, kao i 5, 10, 15 i 30 minuta posle primene anestezije. Rezultati: Posle primene 4% Ar + Ep (1:100,000) u količini od 0,4, 0,6 i 0,8 ml za ISA i IPA pomoću CCLADS kod zdravih pacijenata, anestezija je nastala gotovo trenutno, kako u gornjoj tako i u donjoj vilici, ali bez jasno izražene dozne zavisnosti. Slični rezultati su dobijeni kod pacijenata sa DM tip 2 posle primene 0,6 ml 4% artikaina sa 1:100,000 epinefrina za ISA i IPA pomoću CCLADS. Izvesna dozno-zavisna tendencija u porastu uspešnosti anestezije pulpe gornjeg lateralnog sekutića i donjeg prvog premolara kod zdravih ispitanika je postojala za ISA i IPA. Klinički prihvatljiva uspešnost pulpne anestezije – 90%, dobijena je sa ISA u količinama od 0,6 i 0,8 ml Ar + Ep, što nije bio slučaj sa IPA. Kod pacijenata sa DM tip 2, uspešnost ISA zubne pulpe kao i mekih i koštanih tkiva postignute u gornjoj i donjoj vilici primenom 0,6 ml Ar + Ep, značajno se nije razlikovala od uspešnosti IPA i vrlo je slična istom parametru za pomenute anestezije kod zdravih ljudi. Kod zdravih ispitanika trajanje ISA se povećavalo na dozno zavisan način kako za pulpnu, tako i za anesteziju mekog tkiva, kada je u pitanju donji prvi premolar. Statistički značajna razlika između trajanja ISA i IPA utvrđena je u svim primenjenim količinama Ar + Ep. Što se tiče anestezije gornjeg lateralnog sekutića, utvrđena je dozna zavisnost trajanja pulpne anestezije, ali ne i mekih oralnih tkiva za ISA, dok ovakav odnos za IPA nije zapažen. Širina anestetičkog polja u regionu pripojne gingive i oralne sluznice bila je značajno veća sa ISA nego sa IPA, kako oko gornjeg lateralnog sekutića, tako i oko donjeg prvog premolara. Trajanje i širina anestetičkog polja ISA mekog i koštanog tkiva postignuto primenom 0,6 ml Ar + Ep kod pacijenata sa DM tip 2 bili su značajno veći u odnosu na i
PDF
