This article focuses on phraseological antonymy and its meaning in semantic inter-phraseological relationships, which has not yet been fully defined and researched in Slovenian phraseology. The ...author proceeds from a typology of antonyms and existing theoretical positions on phraseological antonymy and focuses on the problem of defining such relationships. A more detailed classification of antonymic phraseological expressions is also proposed. The research highlights references to antonymy in phraseological dictionaries and their significance in understanding of phraseological component parts.
Zanima nas, kako se jezikovna sredstva za izražanje nasprotnega pomena uveljavljajo v frazeologiji, ko gre za dvojice enako motiviranih stavčnih frazemov. Pozornost posvecčamo vprašanju nasprotnega ...pomena v paremiologiji ter vprašanju obstoja paremioloških antonimičnih gnezd. Na primerih iz slovenščine in slovaščine si želimo ogledati, kdaj (in ali sploh) lahko govorimo o antonimičnih gnezdih in v čem je specifika enako motiviranih pregovorov z nasprotnim pomenom. V članku se opiramo na demografsko raziskavo poznavanja slovenskih pregovorov v okviru doktorskega študija in na podatke iz jezikovnega korpusa Gigafida.
ANTONIMIJA U HRVATSKOJ OJKONIMIJI Anđela Frančić; Milica Mihaljević
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
01/1997, Letnik:
23-24, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se analiziraju različiti tipovi antonima u hrvatskoj ojkonimiji. Antonimi se u ojkonimiji mogu podijeliti s obzirom na broj sastavnica, vrstu riječi nositelja antonimne opreke, tvorbenu ...strukturu, broj članova antonimnoga niza i tip antonimne opreke. Na kraju se rada navodi popis antonimnih parova potvrđenih u hrvatskoj ojkonimiji.
U radu se analiziraju odnosi semantičke suprotnosti među riječima u feljtonima (En Passant) i esejima (Sadašnjost za vječnost – izbor iz djela) Veselka Tenžere, posebice oni uvjetovani kontekstom. ...Kako takvi odnosi nisu uočljivi izvan navedenoga konteksta, tu pojavu nazivamo antonimičnost.
Na početku rada navedeni su primjeri prave suprotnosti, antonimije, no zbog konteksta u koji su smješteni i oni doprinose većoj ekspresivnosti jezika i stilskoj dotjeranosti izraza. Ekspresivnost i stiliziranost izraza osobito je vidljiva u drugome dijelu rada u kojem su izdvojeni izrazi i sintagme međusobno suprotni isključivo zbog konteksta – antonimičnosti. Primjeri takve suprotnosti, postignute uporabom stilskih figura ili stavljanjem različitih riječi u neobične sveze, utječu na stilsku izražajnost, osobito kada se radi o višečlanim antonimičnim izrazima čija se površinska struktura u potpunosti gubi iz vida zbog konteksta, a povećava se ekspresivnost teksta.
Prijedlozi kao vrsta riječi otvaraju mnoga pitanja o vezi leksičkih i funkcionalnih riječi
i njihovu mjestu u leksikonu jezika (Jolly 1991, Šarić i Reindl 2001). Iako se često
definiraju kao ...funkcionalne jedinice jezika, prijedlozi pokazuju: a) sustavne semantičke
odnose, odnosno sinonimiju, polisemiju i antonimiju i b) veliku raznolikost njihovih leksičkih
i funkcionalnih uporaba koja upućuje na složene odnose njihovih obilježja u jezičnom sustavu
i kontekstualnih modifikacija koje sudjeluju u oblikovanju njihovih značenja. Međuleksički
odnosi, poput antonimije, većinom se usredotočavaju na opise punoznačnih riječi poput imenica,
pridjeva i glagola, izostavljajući sustavan opis antonimije u drugim vrstama riječi kao što
su prijedlozi (e.g. Lyons 1977, Cruse 1986, Jones et al. 2012). Stoga je cilj rada ponuditi
opis prijedložne antonimije koristeći se metodama razvijenim za identifikaciju antonima u
korpusima, poglavito metode supojavljivanja antonima u različitim kontekstima. U skladu s
kognitivnolingvističkim pristupom antonimija se definira kao prototipno ustrojena kategorija
utemeljena na konceptualnim strukturama, kao i na kontekstualnim modifikacijama (Paradis i
sur. 2009). Prijedložni antonimski parnjaci grupirani su u tri kategorije na temelju primarnih
domena kojima pripadaju te konceptualnih struktura koje motiviraju razvoj njihovih opozicija,
prostorni (direkcionalni i lokacijski), vremenski te nedimenzionalni antonimi. Za svaku kategoriju
antonima raspravlja se o različitim konceptualnim strukturama kao temelju za uspostavu odnosa
suprotnosti te kontekstnim modifikacijama koje utječu na ovaj međuleksički odnos. Antonimija
se tako kao međuleksički odnos proučava s obzirom na složenosti unutarleksičkih, odnosno
polisemnih struktura prijedloga, kao i sintagmatskih odnosa koji je odražavaju i motiviraju.
Takav se međuodnos sintagmatskih i paradigmatskih odnosa promatra kao indikator složenih
odnosa između jezičnog sustava i jezične uporabe.
ANTONIMIJA U HRVATSKOJ OJKONIMIJI Frančić, Anđela; Mihaljević, Milica
Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
06/1998, Letnik:
23-24, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
U radu se analiziraju različiti tipovi antonima u hrvatskoj ojkonimiji. Antonimi se u ojkonimiji mogu podijeliti s obzirom na broj sastavnica, vrstu riječi nositelja antonimne opreke, tvorbenu ...strukturu, broj članova antonimnoga niza i tip antonimne opreke. Na kraju se rada navodi popis antonimnih parova potvrđenih u hrvatskoj ojkonimiji.
U radu se razmatra problem vezničke sinonimije i antonimije. O sinonimiji i antonimiji govori se u jezikoslovnoj literaturi u pravilu kad je riječ o tradicionalno punoznačnim riječima, a o sinonimiji ...i antonimiji tradicionalno nepunoznačnih riječi rijetko se piše. O problemu sinonimije i antonimije ostalih nepunoznačnih riječi (usklika, zamjenica, prijedloga, odnosnih priloga i čestica) autorice su već pisale u radu Sinonimija i antonimija nepunoznačnih riječi u hrvatskoj leksikografiji. Ovaj je rad svojevrsna dopuna tomu radu te se u njemu osobita pozornost posvećuje vezničkoj sinonimiji i antonimiji (koja se pojavljuje tek iznimno) u hrvatskoj leksikografiji. Razmatra se problem sintaktičke sinonimije i antonimije te pokazuje da se u hrvatskim jednojezičnim rječnicima veoma malo pozornosti poklanja donošenju sinonima i antonima uopće, a osobito uz veznike (također i uz prijedloge, zamjenice, priloge, usklike i čestice) te da se oni i u definiciji značenja i u posebnoj rubrici donose samo iznimno i nesustavno. Objašnjavaju se načela po kojima je moguće uspostaviti sinonimne i (iznimno) antonimne nizove za veznike, a koja su uspostavljena i provedena pri izradbi Školskoga rječnika hrvatskog jezika, čije su urednice autorice ovog rada, te koja se razrađuju i dopunjuju kako bi se primijenila i u hrvatskome jednosvezačnom normativnom rječniku koji se izrađuje u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu.
U radu se obrađuju jezične pojave koje pokazuju različita odstupanja u antonimskoj simetriji: (1) odsutnost pozitivnog antonimskog parnjaka, (2) prividna antonimija, (3) kolokacijsko raslojavanje ...antonimskih parnjaka, (4) odsutnost srednjeg člana u gradualnih antonima, (4) deantonimizacija. Odstupanja u semantičkoj ravnoteži uvjetovana su semantičkim razlozima (polisemija i pomak značenja) i komunikativnim razlozima (predvidljivost i redundancija).
Izrazna, sadržajna i izrazno-sadržajna sličnost leksičkih jedinica očituje se i na paradigmatskom i na sintagmatskom planu. Istražit će se prvo paradigmatski semantički odnosi među leksičkim ...jedinicama koji se temelje na sličnosti, a potom će se na osnovi provedene ankete istražiti razlozi međusobne zamjenljivosti sličnih leksičkih jedinica zbog koje se narušava leksička norma.
TERMINOLOŠKA ANTONIMIJA Milica Mihaljević; Ljiljana Šarić
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
01/1994, Letnik:
20, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Problemu antonimije u nazivlju dosad u terminološkoj literaturi nije posvećivana veća pozornost. Ipak većina objasnidbenih terminoloških rječnika uz sinonime bilježi i antonime. U radu se analiziraju ...terminološki antonimi i njihova obradba u postojećim općim i terminološkim rječnicima i uočavaju se problemi i nedosljednosti pri njihovu navođenju. Na kraju se daju upute za navođenje antonima u budućim rječnicima.
